Povežite se sa nama

DUHANKESA

Osloboditelj

Objavljeno prije

na

Sloboda je kao proljeće. Ne može ih niko zaustaviti da ne dođu! Ovo je bila najpoznatija misao velikog Osloboditelja! Ljudi raskrče komad zemlje pretvore ga u ledinu, pokriju betonom i asfaltom, podignu hiljade velikih zgrada za million ljudi, okuže ga smradom fabrika i automobila, pa opet, kad mu dođe vrijeme, proljeće stigne čak i tamo! Šta god učinili da me spriječe, ja ću svim ljudima moga grada donijeti slobodu. Eto tako je govorio Osloboditelj. Odlučio se za tu varijantu objašnjavajući da čovjek može biti roditelj ali ne i rodilac, pa tako i osloboditelj ali ne i oslobodilac. A on lično sebe vidi baš kao roditelja slobode! Ovoj uzvišenoj ideji, Osloboditelj je pristupio veoma pragmatično. Kad god bi čuo da neku ženu zlostavlja njen muž, on je slao svoje ljude da po kratkom postupku ubiju takvog muža. Onda je udovici ubijenog sam dovodio novog muža, davao mu punomoćje da raspolaže zatečenim imanjem u korist Osloboditelja (morao je finansirati svoj veliki Projekat Libertas), a njegovo ponašanje pomno nadzirao. Ako je žena imala djecu, imenovani muž je istim ukazom Osloboditelja, postajao i novi tata. Na isti neumoljiv ali pravedan način, postupao je Osloboditelj i kada su se djeca žalila na maltretiranje od strane svog oca. Opet bi poslao svoje nepodmitljive anđele slobode, koji su efikasno likvidirali nasilnog tatu, i zamjenjivali ga novim, koji je njihovoj majci postajao muž – da ne bi sirotica predugo oplakivala svoju zlu sudbinu udovice. Postupak sa stanom, kućom, pokretnim i nepokretnim imanjem bio je isti u svim slučajevima. Potpunu kontrolu imao je lično Osloboditelj, jer je, kao jedini apsolutno pravedan, samo on i mogao garantovati da će biti uspostavljena apsolutna pravednost!

Ali, poslije nekog vremena, nezahvalne kakve već jesu po svojoj prirodi, ne znajući dovoljno da cijene veličinu slobode koju im je poklanjao Osloboditelj, i još uplašene da ne ostanu udovice a njihova djeca siročad, žene sasvim prestadoše da se žale, a ni od njihove djece nisu se mogle izvući tačne informacije. Lakše im je bilo da podnose teror svojih muževa, nego da se požale onome koji je jedini mogao da im donese spas i slobodu!

Dobro znajući – u svojoj velikoj mudrosti i poznavanju duše potlačenih, koji ne mogu ni naslutiti blagodeti slobode kakvu će im on priuštiti – da je strah od kućnog diktatora glavni razlog za ovaj prekid prijavljivanja domaćeg nasilja, on kao jedini koji im je mogao donijeti spas: recimo dakle, sasvim jasno – Osloboditelj! – u skladu sa demokratskim principima, osnuje Komitet Građana, zadužen da prijavljuje svaki slučaj porodičnog nasilja. I kako u svakoj porodici bude, s vremena na vrijeme, a ponegdje, pravo govoreći i znatno češće, po neki gest nasilja, Osloboditelj konačno dobije odriješene ruke da ispuni svoj pravedni i visoko moralni san: da oslobodi sve porodice u svom gradu od kućnih tirana i diktatora, i da ženama obezbijedi muževe koji će ih više poštovati od onih koje su sami izabrali, a djeci da upriliči bolje očeve koji će ih više voljeti od onih čija krv kola u njihovim žilama.

Da bi sve bilo i pravno u skladu sa najvišim standardima i poveljama o univerzalnim ljudskim pravima, Osloboditelj izdejstvuje i legalno punomoćje ovjereno kod notara, kojim se targetirane porodice odriču svih prava na tužbu ili gonjenje Osloboditelja i njegovih anđela pravde, bez obzira kakva djela, uključujući i zločine, počinili u procesu njihovog oslobađanja! Poslije ovoga, stvari krenuše na najbolji način. Ne čekajući ni pritužbe, ni žalbe, ne gubeći dragocjeno vrijeme na i tako suvišnu proceduru dokaznog postupka o domaćem nasilju (jer, kao što smo već rekli, Osloboditelj je sasvim dobro znao da se u svakoj porodici, neizbježno, barem ponekad desi nekakvo nasilje i samovolja, ako ne drugo a ono koliko da se podvikne ženi ili djeci), Osloboditelj prionu na realizaciju svoje svete zadaće. Ovaj grad, po ukazu samog Osloboditelja, nazove se Grad Slobode!

Šta je bilo poslije, pitate!? Ne znam baš sigurno. Negdje se zaturio drugi list ovog čudnog zapisa iz moje duhankese. Čuo sam da je Osloboditelj uskoro prešao na oslobađanje drugih gradova, a neki govore čak i o oslobađanju cijelih država, i to po istom receptu. Ali to biste svakako morali i vi znati isto tako dobro kao i ja, kada bi bilo istina!

Ferid MUHIĆ

Komentari

DUHANKESA

Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Širokog srca, otvorenih ruku, Sarajevo treba dozvoliti Konferenciju evropskih rabina.  Neka upravo iz Sarajeva odjekne  njihova osuda cionizma i genocida! Ako poruka bude podrška genocidu i cionističkom režimu Netanjahua, kako to najavljuju mediji iz Hrvatske i Srbije, to će značiti da su sami sebe na najgori način kompromitovali

 

 

Jutros sam pročitao vijest da će se od 16. do 18 juna  2025 godine, u Sarajevu,  održati Konferencija evropskih rabina (CER). Šokantnost ove vijesti u prilogu je naglašena još šokantnijim naslovom:“Iz Sarajeva podrška Izraelu?- Grad šehida postaje glasnogovornik genocida u Gazi!“

Analiza je lucidno locirala i rekonstruisala  klopku u koju je, nepotvrđenim pristankom (?) da se ova  Konferencije održi u Sarajevu, upao grad Sarajevo. Jer, kao što se konstatuje u tekstu:“…Očekivani zaključak Skupa će biti otvorena podrška ratu koji već dvije godine država Izrael vodi u Gazi i na Zapadnoj Obali. Dodatno ovu retoriku huškanja pojačavaju mediji u Hrvatskoj i Srbiji koji su, likujući, već najavili da će: „…iz Sarajeva otići snažna. javna poruka solidarnosti sa izraelskim državom i narodom u njihovim teškim vremenima.“  Očito, sve je učinjeno da se Sarajevo dovede u situaciju Ili/Ili: Ili će se Sarajevo, na svoju sramootu i na ogorčenje svojih građana, biti proglašeno gradom koji podržava genocid, ili će, u slučaju da odbije gostoprimstvo CER-u biti optuženo za antisemitizam i islamski radikalizam, uz nepredvidljive komplikacije po  međunarodni status BiH njene  aspiracije za članstvo u EU. Ako je planirana provokacija, planirana je da u oba slučaja Sarejevo, Bosna i Bošnjaci  – gube!

Šta da u radi Sarajevo u ovakvoj situaciji? Klopka je postavljena, ali ako se odigra pametno,  u tu klopku mogu upasti upravo oni koji su je postavili. Kako? Najprije, alarmira naglašeno insistiranje na navodno već poznatim zaključcima koje će ova Konferencija navodno donijeti. Šta ako je upravo tu mamac? Kako znati? Nema drugog načina nego širom otvoriti vrata i dopustiti održavanje Konferencije. Jer, previše lako se prelazi preko činjenice da nije riječ o konferenciji Izraelske vlade, nego o Konferenciji evropskih rabina. Mnogi istaknuti rabini žestoko su se suprotstavili genocidu Netanjahuove cionističke vlade nad Palesticima Gaze i Zapadne Obale. Jedan od najjačih argumenta nekolicine rabina jeste  potenciranje da  je  cionizam upravo negacija izraelskog patriotizma i da stoga predstavlja najopasniju formu antisemitizma! Ako su rabini tražili da održe svoju konferenciju u Sarajevu (što se nameće kao očigledna provokacija),  ne smije se isključiti mogućnost da su to uradili upravo iz poštovanja prema Sarajevu kao viševjekovnoj paradgimi kulturne tolerancije  i  zajedničkog života pripadnika različitih religija. Mnoge generacije Jevreja proživjele su svoj život  u miru i uz puno poštovanje u Sarajevu. Big „D“, David Elazar, najpopularniji vrhovni komandant izraelske armije (IDF), šef generalštaba (1972 – 1974) rođen je i odrastao u Sarajevu! Ovim izborom, umjesto klopke, Sarajevo je zapravo dobilo najjače karte. Ako odigra mudro!

Neka otvori vrata rabinima, neka oni sami prenesu svoju poruku, svejedno da li će to biti  osuda genocida i cionističke politike Netanjahua, ili njihova afirmacija.  Na osnovu čega bilo ko tvrdi da unaprijed zna kakvi će zaključci biti  donijeti? Možda je to namjerna dezinformacija, možda je upravu tu najveća klopka  sa ciljem  da se Sarajevo ocrni kao grad koji je odbio da primi jevrejske rabine – možda čak i protivnike režima Netanjahua!? Širokog srca, otvorenih ruku, Sarajevo treba dozvoliti ovu Konferenciju. Pod uslovom da se jasno i javno osudi politika i praksa genocida –  rabinima treba dati šansu. Neka upravo iz Sarajeva odjekne  njihova osuda cionizma i genocida! Ako poruka bude podrška genocidu i cionističkom režimu Netanjahua, kako to najavljuju mediji iz Hrvatske i Srbije, to će značiti da su sami sebe na najgori način kompromitovali. Postupili su kao kada bi Konferencijha evropskih nacista (CEN), bezočno insistirala do održi svoju Konferenciju u Jerusalimu!

Ferid MUHIĆ

Komentari

nastavi čitati

DUHANKESA

Komanči iz Gaze

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bila zanimljiv za kulturalnu antropologiju, stenogram o tri mlada neustrašiva Komanča je zapravo priča o Palestiucima iz Gaze. Ili o Batonovim Ilirima iz tvrđave Vranduka na rijeci Bosni, o Jevrejima iz Varšavskog geta – ukratko, prića o  dostojanstvu i ljudskom, ličnom i kolektivnom  samopoštovanju

 

 

Jedan stenogram armije SAD iz vremena Indijanskih ratova 1870-1875 godine, datiran 7. juna 1873,  izvještava o neobičnom incidentu: “Jutros, dok smo bili na vježbi, postrojeni u osam redova po pedeset vojnika, pred  nas su ravnicom dojezdila tri mlada Komanča. Lica namazanih ratnim bojama, jahali su bez sedla, na golim  razigranim, šarenim konjima, naoružani dugačkim kopljima, lukovima, tobolcima punim strijela i “Vinčester“ karabinima u futrolama. U grive njihovih konja bili su upleteni šareni amuleti, a njihove duge crne kose namazane medvjeđom mašću, presijavale su se na suncu. Napravili su u galopu nekoliko krugova da bi nam pokazali svoje jahačke vještine.  Zaustavili su se na daljini oko 300 metara, tačno ispred naših vojnika kleknutih u prvom redu sa repetiranim karabinima na gotovs. Izvadili su noževe iz kanija i odsjekli po jedan pramen  grive svojih konja i svoje kose. Zapjevali su svoju ratničku pjesmu  a odmah zatim pramenove grive i kose bacili u gustu travu. Pjevajući i dalje, razgirali su svoje konje i u divljem galopu frontalno jurnuli prema nama, pucajući iz svojih “vinčesterki“. Kad su se približili, na komandu “Pali!“, naši strijelci su ih smjesta plotunom istovremeno svu trojicu oborili s konja. Naši skauti Komanči, objasnili su nam da su sada sva tri mlada ratnika postali besmrtni jer će njihovi konji pasući prepoznati u travi miris njihove kose, a pošto se ljudska duša najduže zadržava u kosi,  lako će svaki konj prepoznati svog jahača i vratiti mu se u  vječnim lovištima.“ Uz stenogram je bila prikačena i kratka bilješka:“Dvadeset  jedan dan kasnije, u indijanskom rezervatu već se  pjevala  pjesma o trojici mladih Komanča koji će vječno jahati svoje brze konje, jer su poginuli kao ljudi a duše su im ostale žive u kosi“.

Koliko god bila zanimljiv za kulturalnu antropologiju, stenogram o tri mlada neustrašiva Komanča je zapravo priča o Palestiucima iz Gaze. Ili o Batonovim Ilirima iz tvrđave Vranduka na rijeci Bosni, o Jevrejima iz Varšavskog geta – ukratko, prića o  dostojanstvu i ljudskom, ličnom i kolektivnom  samopoštovanju! Od kada su borci iz Gaze 8. oktobra 2023. godine  izvršili munjeviti samoubilački upad na izraelsku terioriju do danas,  ne prestaju nagađanja o razlozima zbog kojih su to učinuli. Od priče da je to bila namjerna izdaja u redovima Hamasa, u saradnji sa Mosadom, da bi Izrael dobio alibi za odlučan napad na Gazu i Zapadnu Obalu,  do ukazivanja na naivnost, nepromiišljenost i običnu glupost kreatora ovog napada, nesposobnih da predvide  odmazdu koja će uslijediti od strane Izraela – interpetacije ekspertskih i kafanskih autoriteta poklapaju se u dlaku. U tome što su totalno pogrešne, besmislene i to predstavljaju obične gluposti.

Jer, kao prvo, ništa nije počelo 8. Oktobra 2023. godine, nego 76 godina prije toga – 1947. godine, kada je Palestincuma oteta zemlja a oni listom protjerani u progonstvo u kom se nalaze do danas. Kao drugo,  Izraelcima nikada nije bio potreban nikakav alibi da bi nekažnjeno  bombardovali palestinske gradove, naselja i logore kad god im se prohtije (sjetimo se pogroma civila u bombardovanju logora Sabra i Šatila, septembra 1982. godine, kada je izraelska soldateska pobila 3.500 civila, većinom žena i djece). Kao treće, i štab Hamasa i svaki borac koji se probio na izraelsku teritoriju, i svi palestinci u Gazi i na Zapadnoj Obali,  bili su svjesni posljedica, više nego svi spomenuti eksperti zajedno!

Zašto su to onda učinili? Zato što ljudi nisu životinje, posebno kada su tretirani i  progonjeni kao životinje. I ona tri mlada Komanča, i Batonovi Iliri iz tvrđave Vranduk, i Jevreji iz Varšavskog geta, nisu napali svoje zlotvore misleći da će ih pobijediti, nego da bi barem umrli kao ljudi, da bi zauvijek ostali  –  ljudi! Mnogo veći  i mnogo bolji ljudi od onih koji su sebe za vijeke vijekov  osramotili kao ljudska bića, bez obzira da li su to bili rimski legionari, konjica armije SAD,  nacističke SS trupe,  ili soldateska cionističkoe vlade Benjamina Netanjahua.

Ferid MUHIĆ

Komentari

nastavi čitati

DUHANKESA

Metamorfoze svijeta neslobode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svijet ljudi, u kom živimo, od vremena do kog sežu pisani izvori, jeste svijet neslobode. Njegova granica resko je ocrtana linijom koja razdvaja čovjekov svijet od svijeta prirode

 

 

Treći maj je proglašen za Svjetski dan slobodnih medija! Čudom se čudim šta bi to moglo značiti?? Da  savremeni svijet pravi šale na svoj račun ? Da je riječ o lucidnom, kritički angažovanom sarkazmu  kao suptilnoj formi najoštrije kritike stvarnog stanja? Da je savremeni čovjek potpuno izgubio svijest o stvarnosti u kojoj živi? Da oni koji su izmislili ovaj  praznik, sve druge smatraju lakovjernim glupacima?

Nema kraja nagađanjima.  Obazirem se oko sebe i nigdje ne vidim, koji su mediji slobodni i gdje to u svijetu!? Ni ko je i gdje slobodan!? Svijet ljudi, u kom živimo, od vremena do kog sežu pisani izvori, jeste svijet neslobode. Njegova granica resko je ocrtana linijom koja razdvaja čovjekov svijet od svijeta prirode. Tamo je sloboda, ovdje je nesloboda. Kako se to desilo, ne znamo! Znamo da se nekako desilo i da je to granica koja razdvaja ljudsko društvo i prirodu. Nigdje  i  nikada u prirodi,  ni jedna vrsta životinja nije pokušala  ograničiti slobodu pripadnika bilo koje druge ili iste vrste životinja. S druge strane, u svakom ljudskom društvu, postojala je mala grupa ljudi žednih vlasti, koji su većini oduzimali slobodu i potčinili ih! Svim sredstvima i na sve načine!   Da bismo to prikrili, svijet prirode, koji je svijet autentične slobode, nazvali smo svijet divljine. Životinje koje u prirodi žive potpuno slobodno, proglasili smo za “divlje životinje“. Biljke koje mi kontrolišemo i kojima smo oduzeli slobodu, zovemo “pitome biljke“. “Pitomi zec“ vs. “divlji zec“; “pitoma kruška“ vs. “divlja kruška“. Čak i ljude koji žive slobodno,  izvan granica našeg svijeta neslobode, bez ustezanja zovemo – divljacima!

Od Spartaka do digitalnog eura, traže se, planiraju, isprobavaju i mijenjaju se ovi načini sa toliko domišljatosti i upornosti, da je ova želja za potčinjavanjem vremenom postala osnovni pokretač historije a ono što nazivamo društveni  razvoj, samo niz metamorfoza jednog te istog svijeta neslobode!

Ako je Spartak još i mogao pokušati da sebi i sabraći gladijatorima vrati oduzetu slobodu kretanja, i s dobrim razlozima vjerovati da će u tome uspjeti, današnji čovjek je definitivno izgubio svaku šansu da misli i govori slobodno. Svaki detalj savremenog ljudskog svijeta dizajniran je na principima neslobode, tako da se više ne može ni izmijeniti, ni početi iz početka.. Sloboda je u međuvremenu postala diverzija, faktor čije bi prisustvo smjesta blokiralo i zaustavilo rad cijele društvene mašine. Navodna sloboda sociјalnih mreža je preko sajber akademija, para-obavještajnih centara i razumije se, vojnih i policijskih sistema metastazirala (planirano, od samog početka!) u najefikasniji način kontrole svakog čovjeka u svakom trenutku, uključujući  svaku izgovorenu i napisanu riječ preko praćenja njegovog mobilnog telefona.

Iako je deklarativno sloboda govora garantovana, svugdje se sankcionira  zabranjeni govor. Čak i zabranjene riječi. A tamo gdje  postoji zabranjeni govor, ne postoje slobodni mediji. Govore o “Slobodnom svijetu” i o neslobodnom svijetu autoritarnih režima.  U najslobodnijoj državi  slobodnog svijeta,  Harvardu – najbogatijem i najprestižnijem univerzitetu u svijetu, vlast je blokirala sa računa 2.3 milijarde  donacija zato što  studenti u kampusu glasno govore protiv genocida koji Izrael već godinu i po vrši nad Palestincima u Gazi. Koji medij u “slobodnom svijetu” smije danas nazvati ovaj genocid genocidom i zbog toga nemati posljedica!?

Na listi tema u Parlamentu EU u toku je realizacija projekta digitalnog eura. Uz postepeno ukidanje plaćanja gotovim novcem i prelaskom na digitalni euro Centrala u Briselu imaće ne samo uvid u račun svih građana, nego i mogućnost  skidanja bilo koje sume sa računa, pa i njegovog potpunog zatvaranja.  Najnovija metamorfoza svijeta neslobode. Do sljedeće.

Ferid MUHIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo