Povežite se sa nama

MONITORING

OTIMAČINA HOTELA MOGREN: Bitka za lokaciju

Objavljeno prije

na

Nečuveni skandal oko nasilnog preuzimanja hotela Mogren, uz pomoć pripadnika interventne jedinice MUP-a Crne Gore uzdrmao je u srijedu ujutro Budvu. U poznatom budvanskom hotelu, u neposrednoj blizini Starog grada, odigravala se na početku radnog dana prava drama, u kojoj su brojni pripadnici policije brutalno istjerali na ulicu oko stotinu radnika hotela, kako bi omogućili službenicima turističke inspekcije da zapečate i zatvore hotel u špicu sezone.

Scene ispred starogradskih zidina podsjećale su na one iz akcionih filmova. Hotel je okupirala policija uz logistiku marice, vatrogasnih kola i kola hitne pomoći.

Radnici su polijegali po podu hotelskih prostorija odbijajući da napuste hotel, uzvikujući „Hotel je naš ne damo ga”, „Lopovi, lopovi”, „Hapsite Marovića a ne nas”, „E viva Montenegro”, što im nije pomoglo, jer ih je policija uz grubu primjenu sile izbacila iz hotela, dok su oni najuporniji privedeni u policijsku stanicu.

Turističku inspekciju i policiju sačekali su transparenti izlijepljeni po fasadi hotela na kojima je pisalo „Maroviću zar ti nije dosta..” ili „Marović + Vuksanović = 200 porodica bez hleba”. Riječ je o Božidaru Vuksanoviću, direktoru Uprave za inspekcijske poslove.

Dok Svetozar Marović, potpredsjednik DPS-a zauzima funkciji predsjednika Odbora direktora Budvanske rivijere, vlasnika hotela Mogren.

Prestravljeni gosti kojih je u hotelu bilo oko 80, do kojih je dopirala vriska i galama radnika i policije, zaključali su se u svojim sobama čekajući objašnjenje o onome što se dešava. Bili su mahom stranci iz Amerike, Australije i Rusije. Neki su se obratili svojim ambasadama u Crnoj Gori u šoku od onoga što su doživjeli umjesto odmora.

Hotel je za kratko vrijeme ispražnjen i ubrzo zapečaćen, dok je svim zaposlenim, uključujući upravu hotela i vlasnika kompanije Merkur, Milana Mrvaljevića, ulaz zabranjen.

Na taj način je stavljena tačka na višegodišnji spor između Hotelske grupe Budvanska rivijera (BR) i kompanije Merkur sistem, koji se vodi oko zakupa i privatizacije jednog od najljepših budvanskih hotela.

Uznemirujuća i šokantna vijest ubrzo je obišla svijet. Šef recepcije u hotelu Ljiljana Samardžić kaže da su je tokom dana zvali njihovi stalni gosti iz raznih krajeva svijeta, iz Australije, Danske, Francuske, koji u hotelu Mogren ljetuju dvadeset godina zaredom, da pitaju šta se događa.

Građani Budve i mnogobrojni turisti zapanjeni su akcijom policije i načinom istjerivanja pravde između dojučerašnjih partnera, Budvanske rivijere i Merkura usred sezone.

Nakon pečatiranja hotel Mogren izgleda sablasno i zastrašujuće. Najpopularnija terasa na rivijeri, na kojoj mještani i turisti tradicionalno ispijaju najbolju tursku kafu sa lokumom, zatvorena je policijskim trakama koje su oblijepljene i oko cijelog hotela, kao oko minskog polja. Prava slika demonstracije moći i policijske države koja je obišla svijet. Države u kojoj pojedinac ma koliko bio u pravu, nema nikakve šanse protiv organizovane mreže interesno povezanih moćnika, uticajnih partijskih i državnih funkcionera i njima bliskih biznismena.

Priča o privatizaciji hotela Mogren je priča o namjenskim privatizacijama crnogorskih hotela koji su razdijeljeni među „prijateljima”, o tenderima koji se iz različitih razloga obaraju ukoliko ponuda projektovanog kupca ne bi bila prvorangirana.

Vlasnik kompanije Merkur, Milan Mrvaljević zakupio je hotel Mogren 1993. godine na period od 12 godina. Aneksima ugovora taj je rok produžen sve do 2013. godine. Partnerstvo Mrvaljevića sa Budvanskom rivijerom ničim nije narušeno sve dok on nije odlučio da učestvuje na tenderu za privatizaciju hotela 2002. godine.

Na licitaciji koju je organizovao Vladin Savjet za privatizaciju u oktobru 2002. godine ponude su dostavile dvije firme, Merkur sistem AD iz Budve i italijanska kompanija Agrituristica Lignano Sabbiadoro, iza koje je stajao kapital crnogorskog biznismena iz Novog Sada. „Italijani” su ponudili 650.000 eura, dok je ponuda Merkura iznosila 2,5 miliona eura.

Prihvaćena je ponuda Merkura pa je ugovor o kupoprodaji sklopljen u avgustu 2003.

Od tada za Mrvaljevića počinju stanoviti problemi koji su rezultirali time da kupoprodajna cijena za hotel nikada nije uplaćena, zbog čega je dva mjeseca kasnije ugovor jednostrano, voljom Budvanske rivijere, raskinut.

Merkuru su organizovane prepreke, počev od upisivanja tereta po osnovu restitucije na zahtjev bivših vlasnika, na do tada čisti posjedovni list, pa do odbijanja prodavca da otvori ESCROW račun u banci.

Sve je urađeno da se Merkur sistem onemogući da kao kupac uđe u posjed hotela.

Na odluku BR da raskine ugovor, Merkur odgovara tužbom u januaru 2004. godine. Ređaju se presude Privrednog suda koje u korist Merkura u dva navrata donosi sudija Dijana Raičković, da bi treću, isti sudija preinačio u korist Budvanske rivijere.

Tada kreće pritisak na zakupca da napusti hotel „koji drži bez ikakvog zakonskog ili ugovornog uslova”.

Bivši partneri vode više sudskih sporova oko prekida zakupa i obostranih potraživanja.

Budvanska traži iseljenje Merkura iz svih objekata koje drži na nezakonit način. Optužuje Mrvaljevića da ne plaća zakupninu koja je u međuvremenu povećana suprotno osnovnom ugovoru o zakupu. Sporovi još nijesu riješeni zato su u Budvanskoj rivijeri odlučili da Merkur istjeraju iz hotela na efikasniji način. Preko vazda uslužnog Ministarstva održivog razvoja i turizma.

U julu prošle godine sektor za turizam koji u okviru Ministarstva vodi Olivera Brajović, odbija zahtjev Merkura za izdavanje odobrenje za rad, koje je osporeno od strane titulara, Budvanske rivijere. Hotel Mogren od tada radi bez radne dozvole, na osnovu čega je Uprava za inspekcijske poslove, odnosno turistička inspekcija donijela rješenje o zabrani obavljanja djelatnosti i pečaćenju hotela.

Milan Mrvaljević je kazao da ne zna zašto se hotel pečati te da pretpostavlja da se radi o ličnom interesu Marovića i Božidara Vuksanovića.

Epopeja oko otimanja već prodatog hotela trajala je duže od deset godina. Mali gradski hotel Mogren vrijedna je nekretnina koja je mnogima odavno zapala za oko. Smješten u blizini mora i Starog grada, na atraktivnoj, izuzetno vrijednoj lokaciji, predstavljao je dio hotelskog kompleksa Avala-Mogren.

Detaljnim urbanističkim planom DUP Budva-Centar na mjestu sadašnjeg troetažnog hotela ucrtana je kula od osam spratova. Nije poznato ko je naručio višespratnicu u kontakt zoni Starog grada i za koga se već duže vrijeme priprema ova ekskluzivna lokacija.

U gradu se spekuliše sa imenima pojedinih, vlastima bliskih biznismena, među kojima je i navodno i Dragan Perović, vlasnik hotela Astorija u Starom gradu. Možda zato što je već jedan objekat iz Merkurovog zakupa otišao u ruke njegovog sina Nikole Perovića. Riječ je o restoranu Plava školjka na Slovenskoj plaži, „na pjeni od mora”, koji je Merkur prošle godine vratio Budvanskoj rivijeri a ova prodala Peroviću.

Zanimljiv je profesionalizam državnih organa, Ministarstva održivog razvoja i turizma, Uprave za inspekcijske poslove i MUP-a na obezbjeđenju zakonitosti kada je u pitanju hotel Mogren. Hotel je uz asistenciju 50 policajaca spektakularno zapečaćen, dok u njegovoj neposrednoj blizini, iza kapije Starog grada, godinama radi divlje izgrađen hotel Astorija, koji nema građevinsku dozvolu.

Kakvi se dvostruki aršini primjenjuju zavisno od toga ko je ko u Crnoj Gori, jasno se može sagledati na primjeru Astorije. Bespravno podignutom hotelu uz starogradske bedeme Republički zavod za zaštitu spomenika kulture izdalo je rješenje o rušenju, čisto reda radi, koje nadležne državne institucije i inspekcijske službe nisu ni konstatovale a kamoli sprovele u djelo. Hotelu bez građevinske dozvole tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić izdao je dozvolu za rad koja je uskraćena hotelu Mogren, iako uspješno radi od 1982. godine.

Ko igra po pravilima moćnika, na njega se zakoni i propisi ove države po pravilu ne odnose. Divlje zidaju gdje im padne na pamet, rade bez građevinske i upotrebne dozvole, duguju državi milione na ime poreza ili komunalija…. Ko iskoči iz šeme, prolazi kao Milan Mrvaljević.

Premijer neobaviješten

Povodom pečaćenja hotela Mogren premijer Milo Đukanović kazao je da je posao obavljen profesionalno. „Iz godine u godinu to je odlagano i uvijek bi se aktuelizovalo u sezoni gdje je Vladi i nadležnim inspekcijama podmetan argument – pa nećemo valjda sad u sred sezone… Nije fino gledati sve te slike u jeku sezone ali ne smijemo dozvoliti da državni organi budu uvučeni u igru koja znači izbjegavanje izvršavanja sudskih presuda”, poručio je premijer. Sudski sporovi između Merkura i BR nijesu okončani. Oduzimanje hotela obavljeno je po nalogu turističke inspekcije nakon što je hotelu uskraćena radna dozvola. Ako je sudski nalog bio u pitanju, iseljenje je trebao da obavi sud a ne turistička inspekcija.

Branka PLAMENAC

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo