MONITORING
OTIMAČINA HOTELA MOGREN: Bitka za lokaciju

Nečuveni skandal oko nasilnog preuzimanja hotela Mogren, uz pomoć pripadnika interventne jedinice MUP-a Crne Gore uzdrmao je u srijedu ujutro Budvu. U poznatom budvanskom hotelu, u neposrednoj blizini Starog grada, odigravala se na početku radnog dana prava drama, u kojoj su brojni pripadnici policije brutalno istjerali na ulicu oko stotinu radnika hotela, kako bi omogućili službenicima turističke inspekcije da zapečate i zatvore hotel u špicu sezone.
Scene ispred starogradskih zidina podsjećale su na one iz akcionih filmova. Hotel je okupirala policija uz logistiku marice, vatrogasnih kola i kola hitne pomoći.
Radnici su polijegali po podu hotelskih prostorija odbijajući da napuste hotel, uzvikujući „Hotel je naš ne damo ga”, „Lopovi, lopovi”, „Hapsite Marovića a ne nas”, „E viva Montenegro”, što im nije pomoglo, jer ih je policija uz grubu primjenu sile izbacila iz hotela, dok su oni najuporniji privedeni u policijsku stanicu.
Turističku inspekciju i policiju sačekali su transparenti izlijepljeni po fasadi hotela na kojima je pisalo „Maroviću zar ti nije dosta..” ili „Marović + Vuksanović = 200 porodica bez hleba”. Riječ je o Božidaru Vuksanoviću, direktoru Uprave za inspekcijske poslove.
Dok Svetozar Marović, potpredsjednik DPS-a zauzima funkciji predsjednika Odbora direktora Budvanske rivijere, vlasnika hotela Mogren.
Prestravljeni gosti kojih je u hotelu bilo oko 80, do kojih je dopirala vriska i galama radnika i policije, zaključali su se u svojim sobama čekajući objašnjenje o onome što se dešava. Bili su mahom stranci iz Amerike, Australije i Rusije. Neki su se obratili svojim ambasadama u Crnoj Gori u šoku od onoga što su doživjeli umjesto odmora.
Hotel je za kratko vrijeme ispražnjen i ubrzo zapečaćen, dok je svim zaposlenim, uključujući upravu hotela i vlasnika kompanije Merkur, Milana Mrvaljevića, ulaz zabranjen.
Na taj način je stavljena tačka na višegodišnji spor između Hotelske grupe Budvanska rivijera (BR) i kompanije Merkur sistem, koji se vodi oko zakupa i privatizacije jednog od najljepših budvanskih hotela.
Uznemirujuća i šokantna vijest ubrzo je obišla svijet. Šef recepcije u hotelu Ljiljana Samardžić kaže da su je tokom dana zvali njihovi stalni gosti iz raznih krajeva svijeta, iz Australije, Danske, Francuske, koji u hotelu Mogren ljetuju dvadeset godina zaredom, da pitaju šta se događa.
Građani Budve i mnogobrojni turisti zapanjeni su akcijom policije i načinom istjerivanja pravde između dojučerašnjih partnera, Budvanske rivijere i Merkura usred sezone.
Nakon pečatiranja hotel Mogren izgleda sablasno i zastrašujuće. Najpopularnija terasa na rivijeri, na kojoj mještani i turisti tradicionalno ispijaju najbolju tursku kafu sa lokumom, zatvorena je policijskim trakama koje su oblijepljene i oko cijelog hotela, kao oko minskog polja. Prava slika demonstracije moći i policijske države koja je obišla svijet. Države u kojoj pojedinac ma koliko bio u pravu, nema nikakve šanse protiv organizovane mreže interesno povezanih moćnika, uticajnih partijskih i državnih funkcionera i njima bliskih biznismena.
Priča o privatizaciji hotela Mogren je priča o namjenskim privatizacijama crnogorskih hotela koji su razdijeljeni među „prijateljima”, o tenderima koji se iz različitih razloga obaraju ukoliko ponuda projektovanog kupca ne bi bila prvorangirana.
Vlasnik kompanije Merkur, Milan Mrvaljević zakupio je hotel Mogren 1993. godine na period od 12 godina. Aneksima ugovora taj je rok produžen sve do 2013. godine. Partnerstvo Mrvaljevića sa Budvanskom rivijerom ničim nije narušeno sve dok on nije odlučio da učestvuje na tenderu za privatizaciju hotela 2002. godine.
Na licitaciji koju je organizovao Vladin Savjet za privatizaciju u oktobru 2002. godine ponude su dostavile dvije firme, Merkur sistem AD iz Budve i italijanska kompanija Agrituristica Lignano Sabbiadoro, iza koje je stajao kapital crnogorskog biznismena iz Novog Sada. „Italijani” su ponudili 650.000 eura, dok je ponuda Merkura iznosila 2,5 miliona eura.
Prihvaćena je ponuda Merkura pa je ugovor o kupoprodaji sklopljen u avgustu 2003.
Od tada za Mrvaljevića počinju stanoviti problemi koji su rezultirali time da kupoprodajna cijena za hotel nikada nije uplaćena, zbog čega je dva mjeseca kasnije ugovor jednostrano, voljom Budvanske rivijere, raskinut.
Merkuru su organizovane prepreke, počev od upisivanja tereta po osnovu restitucije na zahtjev bivših vlasnika, na do tada čisti posjedovni list, pa do odbijanja prodavca da otvori ESCROW račun u banci.
Sve je urađeno da se Merkur sistem onemogući da kao kupac uđe u posjed hotela.
Na odluku BR da raskine ugovor, Merkur odgovara tužbom u januaru 2004. godine. Ređaju se presude Privrednog suda koje u korist Merkura u dva navrata donosi sudija Dijana Raičković, da bi treću, isti sudija preinačio u korist Budvanske rivijere.
Tada kreće pritisak na zakupca da napusti hotel „koji drži bez ikakvog zakonskog ili ugovornog uslova”.
Bivši partneri vode više sudskih sporova oko prekida zakupa i obostranih potraživanja.
Budvanska traži iseljenje Merkura iz svih objekata koje drži na nezakonit način. Optužuje Mrvaljevića da ne plaća zakupninu koja je u međuvremenu povećana suprotno osnovnom ugovoru o zakupu. Sporovi još nijesu riješeni zato su u Budvanskoj rivijeri odlučili da Merkur istjeraju iz hotela na efikasniji način. Preko vazda uslužnog Ministarstva održivog razvoja i turizma.
U julu prošle godine sektor za turizam koji u okviru Ministarstva vodi Olivera Brajović, odbija zahtjev Merkura za izdavanje odobrenje za rad, koje je osporeno od strane titulara, Budvanske rivijere. Hotel Mogren od tada radi bez radne dozvole, na osnovu čega je Uprava za inspekcijske poslove, odnosno turistička inspekcija donijela rješenje o zabrani obavljanja djelatnosti i pečaćenju hotela.
Milan Mrvaljević je kazao da ne zna zašto se hotel pečati te da pretpostavlja da se radi o ličnom interesu Marovića i Božidara Vuksanovića.
Epopeja oko otimanja već prodatog hotela trajala je duže od deset godina. Mali gradski hotel Mogren vrijedna je nekretnina koja je mnogima odavno zapala za oko. Smješten u blizini mora i Starog grada, na atraktivnoj, izuzetno vrijednoj lokaciji, predstavljao je dio hotelskog kompleksa Avala-Mogren.
Detaljnim urbanističkim planom DUP Budva-Centar na mjestu sadašnjeg troetažnog hotela ucrtana je kula od osam spratova. Nije poznato ko je naručio višespratnicu u kontakt zoni Starog grada i za koga se već duže vrijeme priprema ova ekskluzivna lokacija.
U gradu se spekuliše sa imenima pojedinih, vlastima bliskih biznismena, među kojima je i navodno i Dragan Perović, vlasnik hotela Astorija u Starom gradu. Možda zato što je već jedan objekat iz Merkurovog zakupa otišao u ruke njegovog sina Nikole Perovića. Riječ je o restoranu Plava školjka na Slovenskoj plaži, „na pjeni od mora”, koji je Merkur prošle godine vratio Budvanskoj rivijeri a ova prodala Peroviću.
Zanimljiv je profesionalizam državnih organa, Ministarstva održivog razvoja i turizma, Uprave za inspekcijske poslove i MUP-a na obezbjeđenju zakonitosti kada je u pitanju hotel Mogren. Hotel je uz asistenciju 50 policajaca spektakularno zapečaćen, dok u njegovoj neposrednoj blizini, iza kapije Starog grada, godinama radi divlje izgrađen hotel Astorija, koji nema građevinsku dozvolu.
Kakvi se dvostruki aršini primjenjuju zavisno od toga ko je ko u Crnoj Gori, jasno se može sagledati na primjeru Astorije. Bespravno podignutom hotelu uz starogradske bedeme Republički zavod za zaštitu spomenika kulture izdalo je rješenje o rušenju, čisto reda radi, koje nadležne državne institucije i inspekcijske službe nisu ni konstatovale a kamoli sprovele u djelo. Hotelu bez građevinske dozvole tadašnji ministar turizma Predrag Nenezić izdao je dozvolu za rad koja je uskraćena hotelu Mogren, iako uspješno radi od 1982. godine.
Ko igra po pravilima moćnika, na njega se zakoni i propisi ove države po pravilu ne odnose. Divlje zidaju gdje im padne na pamet, rade bez građevinske i upotrebne dozvole, duguju državi milione na ime poreza ili komunalija…. Ko iskoči iz šeme, prolazi kao Milan Mrvaljević.
Premijer neobaviješten
Povodom pečaćenja hotela Mogren premijer Milo Đukanović kazao je da je posao obavljen profesionalno. „Iz godine u godinu to je odlagano i uvijek bi se aktuelizovalo u sezoni gdje je Vladi i nadležnim inspekcijama podmetan argument – pa nećemo valjda sad u sred sezone… Nije fino gledati sve te slike u jeku sezone ali ne smijemo dozvoliti da državni organi budu uvučeni u igru koja znači izbjegavanje izvršavanja sudskih presuda”, poručio je premijer. Sudski sporovi između Merkura i BR nijesu okončani. Oduzimanje hotela obavljeno je po nalogu turističke inspekcije nakon što je hotelu uskraćena radna dozvola. Ako je sudski nalog bio u pitanju, iseljenje je trebao da obavi sud a ne turistička inspekcija.
Branka PLAMENAC
Komentari
Izdvojeno
VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu
Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.
Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede, pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su, skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.
,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.
Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije nije bilo rijetka.
Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.
Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.
Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje
Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.
Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.
Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.
Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.
U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.
Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…
U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu
Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.
Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.
U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.
Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.
Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.
Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i legitimišu svaku stranku.
Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.
Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.
Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.
„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač
Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.
„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.
Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.
„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.
Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.
Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno3 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo