Dobar dio govora predsjednice EK Ursule fon der Lajen odnosio na jačanje samostalnosti i konkurentnosti (ekonomske i vojne) EU u sve složenijim okruženjima. Balkana se dotakla u posljednjem dijelu govora uz ponavljanje da je Ukrajini, Moldaviji i Zapadnom Balkanu budućnost u EU. „Zato ćemo uskoro predložiti planove za zemlje kandidatkinje koje su najviše napredovale”, najavila je.  fon der Lajen.  Crnu Goru nije posebno pomenula kao najnaprednijeg kandidata, iako su mnogi u Briselu to očekivali

U srijedu je predsjednica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen održala godišnji govor pred Evropskim parlamentom (EP) o stanju Unije. Govor je počela parafrazirajući misao Čarlsa Dikinsa o „najboljim i najgorim vremenima“. Promjene dolaze nevjerojatnom brzinom dok su izazovi veći nego ikada. S jedne strane „stanje Unije bolje je nego ikad prije”, a s druge strane „stanje Unije može se činiti i neizvjesnijim nego ikad prije” rekla je fon der Lejen. Dobar dio govora se odnosio na jačanje samostalnosti i konkurentnosti (ekonomske i vojne) EU u sve složenijim okruženjima. Predsjednica EK-a se dotakla Balkana u zadnjem dijelu govora uz ponavljanje da je Ukrajini, Moldaviji i Zapadnom Balkanu budućnost u EU. „Zato ćemo uskoro predložiti planove za zemlje kandidatkinje koje su najviše napredovale”, najavila je fon der Lajen.

Ovoga puta nije posebno pomenula Crnu Goru kao najnaprednijeg kandidata, iako su mnogi u Briselu to očekivali na osnovu ranijih komunikacija i navodnih prvih nacrta govora. Suprotno očekivanjima briselske administracije i diplomatskim nastojanjima zvaničnog Beograda, fon der Lajen je naglasila da se o poštovanju evropskih vrijednosti „ne pregovara” i da su je „užasnule slike prošlonedjeljnog pogreba Ratka Mladića u Beogradu”. „Veličanju ratnih zločinaca jednostavno nema mjesta”, bila je izričita. Izjava o Mladiću nije bila usputna primjedba već je uslijedila nakon rečenice oko uslova za evropsku integraciju i principu napredovanja na osnovu zasluga.

Ranije je već najavljeno da predsjednica EK neće doći u Beograd idućeg mjeseca tokom godišnje posjete regionu. Srbijanski vladar Aleksandar Vučić do sada se nije direktno oglasio na govor fon der Lajen. Na iste primjedbe komesarke za proširenje Marte Kos i njeno otkazivanje posjeta Srbiji početkom mjeseca zbog sahrane Mladića uz državne počasti Vučić je reagovao oštro i cinično. „Objašnjenje (Marte Kos ) je bilo… glupo kao i obično”, rekao je predsjednik Srbije uz teatralno pitanje „ko je glorifikovao bilo šta i kad, ne mogu da nađu ništa konkretno”.

Ono što je za Srbiju i region veoma relevantno u nedavnim komentarima Vučića je njegova jasna poruka da on ulazi u kampanju za parlamentarne izbore (raspisane za 25. oktobar) sa uvjerenjem da Srbija neće postati članica EU. On tvrdi da Srbija navodno ostaje na evropskom putu i da se on od tog puta nije odjavio. „Ali svestan sam toga da neće da nas prime… EU (Srbiju) neće primiti u svoje članstvo”.

Vučić i njegov SNS su od 2012. na svim izborima nastupali sa pričom o evropskim integracijama i članstvom u EU kao strateškim ciljem. On je 2020. obećao završetak pregovora do 2024. i moguće članstvo do kraja 2027. godine. Paradoksalno je da su, dok je Vučić retorički podržavao članstvo u EU i koristio novac od pretpristupne pomoći (IPA), mediji pod njegovom kontrolom vodili toksičnu antievropsku kampanju, širili teorije zavjera i veličali totalitarne režime u Rusiji i Kini. Slične euroskeptične poruke je nedavno počeo širiti i albanski premijer Edi Rama.

Da će biti neizvjesno u finalu javio je i berlinski portal table.media prije nekoliko dana. U prijedlogu reformi procesa proširenja EU, koji je pripremila Marta Kos, i u koji je portal imao uvid, nove članice po prijemu će se odreći prava veta na odluke koje zahtijevaju konsenzus. Postoji i mogućnost uskraćivanja finansija ako se nazaduje u vladavini prava ili se ugrožavaju interese Unije. Aranžman odricanja prava na veto na određeno vrijeme bi vjerovatno imao formu deklaracije koja bi pratila ugovor o članstvu. Time bi se izbjegli pravni problemi jer sadašnji Ugovor o funkcionisanju EU ne dozvoljava nametanje odricanja prava na veto. Konzenzus je obavezan u pitanjima vanjske i bezbjednosne politike i u određenim finansijskim modalitetima. Kos planira da nacrt koji je nazvan Analiza politika prije proširenja predstavi 30. septembra.

Kada je Crna Gora u pitanju, na nju se jednako može odnositi citat iz Dikinsona na početku izlaganja fon der Lajen. Ovo do sada jesu „najbolja vremena” za najmanju balkansku zemlju koja je zatvorila 18 od 33 poglavlja i koja se nalazi na pragu Unije. Istovremeno su i vremena najvećih i najtežih izazova za nju. Uzdrmano jedinstvo vlasti, teško nasljeđe bivšeg narko-mafijaškog režima koji i dalje ima ogromni uticaj na pravosuđe i hibridno djelovanje protiv Crne Gore iz inostranstva čine situaciju maksimalno neizvjesnom do kraja.

Ove godine nije riješeno nijedno sporno pitanje od mnogih koja postoje, ili su nametnuta od Hrvatske. Čak i ono što se može lako uraditi, kao što je promjena imena bazena u Kotoru, nije pokrenuto s mrtve tačke. Kako vrijeme i nesklad u Vladi uzimaju danak, tako iz Zagreba (ili preko Zagreba) se ispostavljaju novi zahtjevi uz percipiranu saradnju s bivšim miloističkim režimom i njihovim partnerima u Moskvi. Iz zapadne diplomatske zajednice je ovih dana registrovano sastajanje DPS-ovih i HDZ-ovih sovjetoida u hotelu na primorju koji se široko smatra kao baza ruskih obavještajnih službi i čije formalno vlasništvo upućuje na to. Istovremeno srbijanske službe i kriminalni karteli bliski vladajućoj porodici neskriveno djeluju i pokušavaju na sve načine pronaći način da osujete konsolidaciju zemlje i ulazak u EU. Crnogorski premijer Milojko Spajić je nedavno, bez specifikacija, upozorio na „koordinirano hibridno delovanje, u koje su uključeni zvaničnici najmanje dve države regiona”. Osim dvije zemlje u posljednje vrijeme se u diplomatskoj zajednici pominje nezvanično i Albanija. Albanija i njen lider koji je u prijateljskim odnosima s porodicama Vučić i Đukanović, je po riječima jednog visokog domaćeg zvaničnika i dvojice zapadnih diplomata „sa Srbijom našao zajednički interes u Crnoj Gori”.

Dodatni veliki izazov za Crnu Goru predstavlja i sve teža unutrašnja politička situacija u Njemačkoj usljed jačanja nacional-populizma. Savezni kancelar Fridrih Merc je jedan od najjačih generatora crnogorskog pristupnog procesa. Podrška Njemačke, zajedno sa Francuskom, je ključna za uspjeh Crne Gore u evropskim integracijama. Kancelar Merc i vladajuća koalicija je ozbiljno poljuljana nedavnim izbornim rezultatom u državi Saksonija-Anhalt gdje je 44 odsto glasova dobila antimigrantska Alternativa za Njemačku (AfD). U nedjelju, 20. septembra će se održati izbori u glavnom gradu Berlinu (koji ima status posebne države u njemačkom savezu) i državi Meklenburg-Zapadna Pomeranija. Ankete predviđaju dalju eroziju izborne baze Mercove Hrišćanske demokratske unije (CDU) uz jačanje AfD -a i komunista. Nakon nedjelje se očekuje dalji pritisak na kancelara da napusti poziciju prvog čovjeka Njemačke. Za sada je Merz odbio podnijeti ostavku uz primjedbe da je zakonito izabran za kancelara na četiri godine. Premijeri osam saveznih država iz redova CDU-a su otvoreno tražili od Merza da ne napušta funkciju. Međutim, ovaj apel nije potpisao premijer Bavarske Markus Zeder čija Hriščansko-socijalna unija (CSU) je stranački partner CDU-a. U međuvremenu su se pojavili naslovi da je Merc otkazao odlazak na Generalnu skupštinu Ujedinjenih nacija u Njujorku zbog situacije u Njemačkoj.

I u Briselu se čekaju njemačka izjašnjenja o pozicijama za zatvaranje poglavlja na sljedećoj međuvladinoj konferenciji. Jedan od razloga sporosti je i to što Crna Gora i dalje nema ambasadora u glavnoj članici EU. Navodno je komunikacija s njemačkim institucijama maksimalno usporena zbog nesnalaženja ambasade u Berlinu i neartikulisanja potreba i problema sa kojima se crnogorska strana suočava u pristupnom procesu.

Savjet EU je zakazao sastanak ministara za evropske poslove (GAC) u Briselu 22. Septembra, ali još nema potvrde da će se tada održati i međuvladina konferencija sa Crnom Gorom, kako su ranije iz Vlade nagovještavali.

Crnogorska strana je poslala pozicije za zatvaranje devet poglavlja početkom mjeseca dok su nezvanično najavljena zatvaranja od pet do šest poglavlja. Kao sigurna se pominju poglavlja – 12 (bezbjednost hrane), 14 (saobraćaj), 18 (statistika) i 19 (socijalna politika). Najavljeno je da će do kraja septembra biti poslate i pozicije za još šest poglavlja. Posljednje poglavlja su zatvorena sredinom jula – 8 (konkurencija) i 29 (carinska unija).

Novina u eurointegracijama je i pominjanje Kanade kao pridruženog člana EU u govoru fon der Lajen od 16. septembra. Koliko će to donijeti nove energije u proširenju nakon negativnog rezultata referenduma na Islandu o nastavku pristupnih pregovora, ostaje da se vidi.

Sada je jedino izvjesno da raste neizvjesnost oko toga da li će se crnogorski posao uspješno završiti do početka 2027. godine.

Jovo MARTINOVIĆ

Aranžman državne sahrane bez formalnog prisustva vrha države nije zavarao susjede. BiH MVP Elmedin Konaković najavio je da će iz ambasade u Beogradu biti povučeno gotovo svo osoblje, kao odgovor na postupke zvaničnika Srbije. Premijer Hrvatske Andrej Plenković je postavio pitanje „zašto je reakcija samo na nivou glasnogovornika EK… Mislim da treba reagovati na višem nivou, Ursula fon der Lajen, Marta Kos i Kaja Kalas. Kazao je da će to jasno staviti do znanja Briselu. Marta Kos je otkazala posjetu Beogradu. Predsjednica EK fon der Lajen će vjerovatno izbjeći Srbiju u turneji po Zapadnom Balkanu javlja RFE. Reakcije nisu puno uzbudile Vučića

U ponedjeljak je na Topčiderskom groblju u Beogradu uz vojne, državne i crkvene počasti sahranjen Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS) i haški osuđenik za najteža krivična djela u ratu, uključujući i genocid. Mladić je umro u Hagu 27. avgusta u pritvorskoj jedinici haškog Tribunala. Odmah po objavi smrti, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić oglasio se s kritikom Haga zbog (lošeg) postupanja prema Mladiću i što mu nije dozvoljeno da zadnje dane života provede u Srbiji. Poručio je da će Srbija pomoći oko prijenosa tijela „ako porodica to želi”. Nakon uobičajenih post-mortem procedura tijelo pokojnika je predato na aerodromu Roterdam-Hag gdje ga je preuzeo avion Vlade Srbije. Režimski RTS je izvijestio da su u avionu bili sin Darko Mladić, unuka Anastasija, ministar pravde Nenad Vujić i dvojica Mladićevih ratnih saboraca. Na beogradskom aerodromu kovčeg pokriven zastavama Srbije i Republike Srpske (RS) preuzeli su pripadnici Vojske Srbije. Tijelo je odvezeno na VMA na obdukciju rađenu na zahtjev porodice. Komemoracija je održana 5. septembra u Domu Vojske Srbije uz prisustvo ministra Vujića, predsjednika RS-a Siniše Karana, RS-ovih ministara unutrašnjih poslova i rada i boračko-invalidske zaštite, ambasadora BiH u Srbiji Aleksandra Vranješa i većeg broja umirovljenih generala.

Idući dan na derbiju Crvene zvezde i Partizana navijači na sjevernoj tribini stadiona istakli su veliku sliku Ratka Mladića uz natpis Pravac Potočari. Njegova slika je ostala izložena na sjevernoj tribini tokom cijele utakmice. S obzirom na to da su navijačke grupe u Srbiji pod kontrolom vlasti i službe državne bezbjednosti (BIA), mnogi su ovo divljanje shvatili kao jasnu poruku regionu da Beograd ne odustaje od velikodržavnih ideologija i veličanja zla.

Mladićevo tijelo je 7. septembra izloženo u crkvi Sv. Luke na Košutnjaku. Liturgiju je služio poglavar Srpske crkve (SPC) Porfirije Perić. Na stranici SPC-a je dan ranije najavljeno opijelo „generalu Ratku Mladiću, pravoslavnom hrišćaninu i vojniku srpskom” uz molitvu „pokoj mu duši”. Da je uz državu i državna SPC sve pripremila za „svetački ispraćaj” ovog pravosnažno osuđenog i nepokajanog ratnog zločinca vidjelo se odmah po objavi njegove smrti. Protojerej Boris Topić, starješina roterdamske parohije, je za režimski Kurir 28. avgusta rekao da je „Božijim promislom, otišao u zatvor, iako je prvobitni plan bio da dođem u ponedeljak”. „Poljubio sam ga u glavu i stavio mu krst u ruku, da ga čuva. On ga je snažno prigrabio i stegao u šaci”. „Božija milost je velika, zahvalan sam Bogu što mi je dao da ga u … poslednjim satima posetim … ispovedim i pričestim i da ga ispratim sa molitvom i krstom u ruci”, ispričao je otac Boris vučićevskom tabloidu. Mladić očigledno do zadnjih trenutaka nije poslao nikakvu poruku pokajanja i moljenja za oprost desetinama hiljada ljudi širom bivše zemlje koje su on i njegove vojske (JNA i VRS) unesrećile. To je, po vjerovanju crkve, prva i osnovna stvar da bi uopšte mogao dobiti hrišćanski pogreb.

Ni ključna dogma hrišćanstva (i drugih religija) da bez priznanja i pokajanja nema oprosta ni na ovom ni na onom svijetu nisu mogle pokolebati vučićevskog patrijarha da ga isprati kao sveca. U govoru u crkvi Porfirije je ponovio da je Mladić „bio hrišćanin… o kome svedoče sveštenici… i na kraju se upokojio držeći krst hristoliki na svojim grudima”. Poručio je da će njegovo ime ostati utkano u najvećem dijelu naroda i, ne trepnuvši, da je „položio život za slobodu i opstanak svoga roda”.  Porfirije je rat pomenuo samo u opštem kontekstu da Mladićev život „nije moguće odvojiti od jednog strašnog vremena, od užasnog rata, velikih stradanja, dubokih rana i trauma, izgubljenih domova, života i grobova”. Za nevine žrtve generalovih pokolja nije bilo ni riječi pomena, a kamoli osude.

Režimski mediji navode da je opijelu i sprovodu prisustvovalo između 120 i 150 hiljada građana Srbije i RS-a. Nezavisni posmatrači smatraju da je trg kod Sv. Luke bio samo polovično pun i da nije bilo ni pola od navedenog broja.

Ratko Mladić je ispraćen uz vojni orkestar, počasnu stražu i počasni plotun srbijanske vojske. Predsjednik Srbije nije prisustvovao sahrani, kao ni formalni premijer Đuro Macut i predsjednica Skupštine Ana Brnabić. Umjesto njih predsjednik je poslao sina Danila poznatog u Sky prepiskama po kadriranju u podzemlju i ugrađivanju u transfere sportista iako nema zvaničnu funkciju. Vučić je preskočio sahranu pod izgovorom da mu je u gostima predsjednik Uzbekistana Šavkat Mirzijojev u dvodnevnoj posjeti Srbiji koja je dogovorena prije četiri mjeseca.

Ovakav aranžman državne sahrane i veličanja lika i djela zločinca Mladića bez formalnog prisustva vrha države nije zavarao susjede. BiH vanjski ministar Elmedin Konaković najavio je 7. septembra da će iz ambasade u Beogradu biti povučeno gotovo svo osoblje, kao odgovor na postupke zvaničnika Srbije. Konaković je rekao da u Beograd mogu ostati samo ambasador i konzul, jer ih postavlja i povlači Predsjedništvo BiH. Ostali će biti povučeni. Konzularni poslovi trebali bi biti prebačeni na ambasade u Zagrebu i Podgorici. Ministar odbrane Hrvatske Ivan Anušić je isti dan izjavio da sahrana Mladića pokazuje da Srbija i dalje vodi politiku iz 1990-ih i nadu da će Evropska komisija i drugi „isporučiti politički račun“ Srbiji za to što se dogodilo. Isto je rekao i premijer Andrej Plenković uz pitanje „zašto je reakcija samo na nivou glasnogovornika EK (Evropska komisija)”. „Mislim da treba reagirati na višem nivou, trebaju reagirati i Ursula fon der Lajen, Marta Kos i Kaja Kalas,“ naveo je Plenković uz opasku da će to jasno staviti do znanja Briselu.

Marta Kos, komesarka za proširenje, je otkazala posjet Beogradu još 4. septembra napisavši na X-u da „vrijednosti na kojima počiva naša zajednička budućnost nisu predmet pregovaranja”. U tom kontekstu, odlučila je da u tom trenutku ne ode u planirani posjet Srbiji. Predsjednica EK-a fon der Lajen će vjerovatno izbjeći Srbiju u planiranoj godišnjoj turneji po Zapadnom Balkanu javlja Radio slobodna Evropa (RFE) pozivajući se na izvore u Briselu.

Reakcije iz Brisela i regiona na sahranu Mladića nisu puno uzbudile predsjednika Vučića. „Videli smo tu bujicu, tu histeričnu lavinu napada koja je stigla iz Sarajeva, Prištine, posebno iz Zagreba, ali i iz Podgorice… ništa nije bilo posebno iznenađujuće – ni žestina napada, ni nebiranje reči, ni odsustvo diplomatskog rečnika”. Vučić nije potkrijepio nijednim argumentom svoje ocjene. Ranije je bez iznesenih dokaza tvrdio da Crna Gora vodi hibridni rat protiv njega i da Hrvatska stoji iza studentskih protesta. Najavio je reciprocitet prema BiH zbog protjerivanja srbijanskog vojnog atašea i akreditiranog predstavnika BIA-e u Sarajevu.

Srbijanski predsjednik je i podsjetio na reagovanje zvaničnog Zagreba nakon što je hrvatski general Slobodan Praljak 2017. godine u sudnici Haškog tribunala popio otrov i preminuo nakon izricanja pravosnažne presude za ratne zločine.

Tada su predsjednik Sabora Gordan Jandroković i premijer Plenković izrazili saučešće porodici pravosnažno osuđenog ratnog zločinca u svoje i ime Sabora i Vlade. U Saboru održan minut ćutanja a Jandroković je poželio Praljku nebesko blaženstvo. Vojni biskup Jure Bogdan je tada vodio misu u Zagrebu nepokajanom Praljku koji je sam sebi oduzeo život. Vrijedi se podsjetiti da se Hrvatska 1993. godine pridružila Srbiji (i njenom satrapu Crnoj Gori) u agresiji na BiH i da su lokalne hrvatske jedinice (HVO) koordinirale napade na Armiju BiH sa štabom Ratka Mladića.

Jandroković, koji je Praljku poželio vječni raj u ime Sabora, osudio je izjave saučešća Andrije Mandića koje je poslao Mladićevom sinu. „Krajnje su neprimjereni i za svaku osudu izrazi saučešća… koje je u javnoj objavi uputio predsjednik Skupštine Crne Gore… to je jasan pokazatelj kakva načela i politike promoviše”, rekao je Jandroković.  Inače, Jandroković i rukovodstvo Sabora su odbacili pravosnažnu presudu Haškog tribunala od kraja 2017. godine protiv šestorice funkcionera Herceg – Bosne za „udruženi zločinački poduhvat” s ciljem stvaranja Velike Hrvatske u granicama Banovine iz 1939.  Sud je ustanovio da je cilj bio trajno uklanjanje i etničko čišćenje bošnjačkog (muslimanskog) stanovništva s područja koja su proglašena dijelom Herceg-Bosne. Jandroković je tada izjavio da je stav državnog vrha Hrvatske da ta presuda ne odgovara povijesnim činjenicama, te da je nepravedna i neprihvatljiva.

Sahrana Mladića je pokazala da su balkanski nacional-šovinizmi i otpad vrha SPC-a (i neke njihove sabraće iz Crkve u Hrvata) od osnovnih postulata hrišćanske vjere i te kako stvarni i neprevaziđeni. Izlazak Crne Gore iz kaljuže mržnje i zla mora biti primarni, strateški cilj.

Jovo MARTINOVIĆ

Ove sedmice je Privredni sud odbio tužbeni zahtjev Kombinata aluminijuma u stečaju, kojim je tražena isplata 2,3 miliona eura od državnog preduzeća Montenegro Bonus sa Cetinja. U isto vrijeme  je Montenegro Bonus Specijalnom tužilaštvu predao krivičnu prijavu protiv Olega Deripaske, Mila Đukanovića i više bivših funkcionera. Tvrde da su ovom državnom preduzeću pričinili štetu od 25 miliona

Privredni sud Crne Gore, sudija Darko Bulatović, ove sedmice je odbio tužbeni zahtjev Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) u stečaju, kojim je tražena isplata 2,3 miliona eura od državnog preduzeća Montenegro Bonus (MB) sa Cetinja.

Sud je obavezao KAP da plati 32 hiljade troškova parničnog postupka, a protiv presude se može izraziti žalba Apelacionom sudu Crne Gore.

Saga koja sada dobija sudski epilog počela je u julu 2013. kada su, nakon dekreta tadašnje Vlade, KAP u stečaju i Montenegro Bonus zaključili Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji, kojim je MB preuzeo upravljanje poslovanjem KAP-a i obavezu očuvanja vrijednosti stečajne mase.

Ovaj slučaj se ove sedmice našao i u krivičnoj prijavi dostavljenoj Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT). U ime MB, advokat Vladan Bojić, podnio je SDT-u krivičnu prijavu protiv tadašnjeg vlasnika Kombinata aluminijuma (KAP) Olega Deripaske, tadašnjih premijera Mila Đukanovića i Igora Lukšića, tadašnjeg ministra ekonomije Vladimira Kavarića, bivšeg izvršnog direktora Montenegro Bonusa Aleksandra Kašćelana, bivšeg predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Srđana Kovačevića i drugih N.N. lica iz ministarstava, preduzeća i regulatornih agencija čije će se radnje utvrditi u izviđaju. U krivičnoj prijavi navedeni se terete da su svojim djelovanjem od polovine 2012. do polovine 2013. godine oštetili to privredno društvo za višemilionski iznos, koji se procjenjuje na 25 miliona eura.

U prijavi je objašnjena šema kako je MB odlukama Vlade i Regulatorne agencije za energetiku, za sedam dana osposobljen da snabdijeva strujom KAP iako, ni prije ni poslije toga nikoga nije snabdijevao električnom energijom.To preduzeće je snabdijevalo strujom KAP od 1. oktobra do 31. decembra 2012. godine u momentu kada je EPCG saopštila da neće da nastavi da KAP snabdijeva jer ne plaćaju račune za struju. U tom trenutku su im dugovali 40 miliona eura.

,,Taj vremenski sklop – zahtjev, intervencija Vlade Crne Gore, hitna licenca, hitan ugovor i hitan početak isporuke u rasponu od svega sedam dana, predstavlja sažetu sliku modus operandi ovog aranžmana. Kada je EPCG, uprkos političkom i ekonomskom značaju KAP-a, odbila da dalje snosi nesnosan teret njegovog neplaćanja, isti teret nije uklonjen niti obezbijeđen, već je preusmjeren na Montenegro Bonus”, piše u prijavi.
U prijavi se dalje navodi da su u roku od svega nekoliko dana prijavljena lica sprovela nerazumno ubrzane statusne i regultorne radnje kako bi oštećeni Montenegro Bonus bio formalno osposobljen za energetsku djelatnost.

,,Podnijet je zahtjev Regulatornoj agenciji za energetiku 28. septembra 2012., ekspresno je izdata licenca i istoga dana zaključen ugovor o kupoprodaji električne energije sa EPCG da bi ciljana isporuka KAP-u preko MB-a počela već 1. oktobra. Po tako uspostavljenom štetnom modelu Montenegro Bonus je kupovao struju od EPCG, zaduživao se prema EPCG i preuzimao višemilionske obaveze, dok je istu energiju, uz saznanje da KAP fakture ne može i neće plaćati, isporučivao i fakturisao KAP-u”, navedeno je u prijavi.

Računi za oktobar, novembar i decembar su iznosili 10,2 miliona!

Prijavom se precizira da je za tri mjeseca stoprocentno državnom Montenegro Bonusu nanijeta neposredna, mjerljiva, jasno nenaknadiva velika imovinska šteta. Podnosilac njenu tadašnju vrijednost, aproksimativno cijeni na najmanje 25 miliona eura današnje kupovne moći, ne računajući druge neplaćene isporuke i osnove iz prve polovine 2013. godine. ,,Pri tome, postoji krajnje ozbiljan osnov sumnje da su prijavljena lica postupala sa direktnim umišljajem i potpunim saznanjem da KAP nije izmirivao, niti je bio sposoban da izmiruje cijenu električne energije. Uprkos tome, Montenegro Bonus je osposobljen i uveden u isti tok isporuke struje, bez zaključenog ugovora sa KAP-om i uz nesumnjivo i potpuno saznanje da kompletna isporučena energija neće biti plaćena. Privatna struktura na čelu sa Deripaskom imala je neposrednu korist od nastavka rada KAP-a. „Takvo angažovanje MB-a nije moglo biti uspostavljeno i održavano bez odluka, saglasnosti, ni bez prihvatanja ili drugog djelovanja najviših funkcionera Vlade, odnosno bez njihovog odobravanja”, precizirano je prijavom.
Navodi se i da postoji osnov sumnje da su prijavljeni javni funkcioneri izvršili kvalifikovani oblik krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz člana 416 stav 3 Krivičnog zakonika Crne Gore, uključujući odgovarajuće oblike saučesništva. Za odgovorna lica u privrednim društvima se tvrdi da postoji osnov sumnje da su izvršila krivično djelo zloupotreba položaja u privrednom poslovanju iz člana 272 Krivičnog zakonika Crne Gore.

Montenegro Bonus očekuje da SDT sprovede izviđaj, pribavi i obezbijedi označene i druge dokaze, individualizuje radnje i krivičnu odgovornost svakog prijavljenog i drugog lica te, ako prikupljeni dokazi potvrde zakonom propisani stepen sumnje, donese naredbu o sprovođenju istrage i podigne optužnicu, s prijedlogom da nadležni sud, nakon zakonito sprovedenog postupka, odgovorna lica oglasi krivim i izrekne im, za krivična djela koja su izvršila, kazne zatvora srazmjerne težini djela, visini prouzrokovane štete, stepenu krivice, teškoj zloupotrebi javne vlasti i državne imovine, uz oduzimanje protivpravne imovinske koristi i odlučivanje o imovinskopravnom zahtjevu oštećenog.

Na kraju krivične prijave ukazuje se na to da ,,nije pravno i civilizacijski prihvatljivo da ovako dokumentovan i objektivno providan mehanizam ostaje već 14 godina bez ikakvih pravnih posljedica. Višemilionsko prelivanje tereta s privatno kontrolisanog KAP-a na stoprocentno državno preduzeće zahtjeva djelotvoran odgovor organa krivičnog gonjenja; suprotno bi značilo da obim, sva složenost i institucionalna rasprostranjenost presumnjivog mehanizma postanu zaštita onima koji su državnu imovinu i javni interes tretirali kao plijen”.

Monitor je pisao da je u toku ranijih suđenja zbog garancija Vlade iz 2013. i 2014. godine, Vlada Milojka Spajića pred Osnovnim sudom tvrdila da odluke Đukanovića ,,odišu samovoljom i u suprotnosti su sa Zakonom o budžetu za odnosnu godinu i ovlašćenjima same Vlade…(čije) odluke… moraju prevashodno biti zakonite da bi bile obavezujuće”.

Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ivana Žujović je početkom ove godine tražila od Specijalnog tužilaštva (SDT) izjašnjenje o Đukanovićevoj subvenciji zbog primjedbi Spajićeve Vlade. Iz SDT-a je stigao odgovor na pola strane da u postupanjima bivše vlade ,,nema elemenata krivičnog djela”.

Predrag NIKOLIĆ