Povežite se sa nama

MONITORING

ANKETA: Rotiranje provjerenih kadrova režima

Objavljeno prije

na

Kako komentarišete ponovno kandidovanje Vesne Medenice za predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore i predlog Tužilačkog savjeta da Ivica Stanković bude vrhovni državni tužilac?

Velija Murić, advokat i izvršni direktor Crnogorskog komiteta pravnika
Dva različita slučaja

-Polazeći od opredjeljenja Tužilačkog savjeta, da g. Ivica Stanković bude imenovan za Vrhovnog državnog tužioca, kao i od ljudskih i stručnih kvaliteta svih prijavljenih, smatram da je Savjet razložno bio u dilemi kome će od praktično jednakih dati prednost. No, slijedeći godine rada g. Stankovića u kojima je u veoma turbulentom vremenu bio angažovan na odgovornim pravosudnim dužnostima, proizilazi da su ga nesumnjivi argumenti o njegovoj stručnosti, etičnosti i sposobnosti da u odlučnim momentima može braniti svoje stavove, preporučili za tu najodgovorniju državnu funkciju. Neću reći da nema nepogrešivih, ali uvjeren sam da će g. Stanković imati hrabrosti i riješenosti da uvede red u tužilačkoj organizaciji, prije svega kadrovski, što će biti jedan od uslova da građani vrate povjerenje u tu instituciju i osnov da on odgovori izazovu vremena i ustavnoj ulozi tužilaštva. Iako sam uvjeren da je učinjen pravi izbor, ipak valja sačekati možda već viđeno ili pak konačnu riječ nadležnog skupštinskog odbora, odnosno volju onih koji odlučuju sa dva prsta. Mogu se događati i nevjerovatne stvari kao u slučaju izbora članova Sudskog savjeta kada je Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu, praktično zbog jednog nezavisnog (čitaj ,,nepodobnog”) kandidata, koji nije bio po volji jačim političkim strukturama, u kratkom vremenu promijenio čak i pravila predlaganja, odnosno odlučivanja. Nadam se da g. Stanković neće biti takve sreće tim prije što on po mojem sudu zaslužuje podršku svih vladinih, nevladinih i političkih struktura.

Slučaj prijavljivanja za predsjednika Vrhovnog suda je nešto sasvim drugo. Prije svega tu nemamo priliku da razmišljamo o drugim kandidatima, jer je uslijedila samo jedna prijava. Što je to tako, mogu se postaviti različita pitanja i isto tako dobiti interesantni odgovori. Aktuelna predsjednica Vrhovnog suda g. Vesna Medenica već se u jednom svom mandatu i malo više oprobala na toj dužnosti. Stoga, da li se današnje stanje pravosuđa može uzeti kao njena referenca za novi mandat, ostaje otvoreno pitanje na koje bi odgovore mogla dati Vlada, Skupština ili relevantne međunarodne adrese. Na drugoj strani, niko ne može osporiti njene pravničke kvalitete pretočene u redovne godišnje izvještaje. No da li je sve to ipak tako možda se valja vratiti u vrijeme vršenja njene sudijske i tužilačke funkcije, zatim u vrijeme sadašnje u kome je ona dala dominantan tok i značaj crnogorskom pravosuđu. Ako se još sudi po optužnicama za ratne zločine, koje je ona odobrila a koje trpe brojne možda opravdane kritike stručne javnosti a ponajviše sudova koji bez dobre optužbe nijesu u mogućnosti donijeti dobre odluke, to je ono o čemu se ovom prilikom mogu razmjenjivati argumenti. Crna Gora je dužna relevantnim međunarodnim adresama, domaćoj javnosti, a posebno oštećenima u brojnim slučajevima kršenja ljudskih prava kroz ratne zločine na njenom prostoru, dati značajne odgovore. Ti odgovori se upravo traže od crnogorskog pravosudnog vrha, ali ih još nema. Naprotiv, pravnička i šira javnost zatečena je aktuelnim stanjem i odnosom vrha crnogorskog pravosuđa kada su u pitanju suđenja za ratne zločine. Crnogorsko pravosuđe se još nije osmjelilo da za najteže zločine izvede pred lice pravde najodgovornije, ali se u zamjenu oštrica pravde svjesno ili dirigovano najčešće usmjerava na marginalnije kojom ,,pravdom” se zatvara krug. Praktično vezana pravda u tim slučajevima kao da ne umije da izađe iz lavirinta kroz koji se kreće po sistemu – eto mi optužujemo, sudi se, krivaca nema, a žrtve kao da je pojela maca ili su one po nekom ključu ubijale same sebe. Posljednjih godina stručna javnost je zatečena činjenicom da se stavovi koji se kreiraju na nivou najviše pravosudne instance praktično pretaču u zakon što zbog njihove selektivne primjene dovodi do pravne nesigurnosti. Upravo takvim stavovima, koji često uzrokuju preinačenje brojnih pravosnažnih sudskih odluka nižih instanci, oštećeni u slučajevima ratnih zločina lišavaju se prava koje im po zakonu pripada. Dovoljno je pomenuti slučaj zločina Kaluđerski laz koji je u prvom stepenu ostao nekažnjen samo zbog loše usmjerene i krivo postavljene optužnice u kome su žrtve zanemarene, a porodice onemogućene da ostvare pravo na naknadu štete. Identičan je slučaj murinskih žrtava stradalih prilikom akcija NATO-a.

Ova i brojna druga pitanja su veoma interesantna i u vezi odluke o prijavljivanju za predsjednika Vrhovnog suda i za onoga ko bude odlučivao o prijavi. Medenica prije, Medenica poslije, a ratni zločini možda još sljedećih pet godina na čekanju. U suštini, valja insistirati na depolitizovanom i nezavisnom pravosuđu, a da li je ono u ovome vremenu ostvarilo te atribute odgovori se sami po sebi nameću.

Tea Gorjanc Prelević, izvršna direktorica Akcije za ljudska prava
Prilika Stankoviću da razjasni tajno snimanje sudija

Rezultati gospođe Medenice u odnosu na povećanje ažurnosti sudova u Crnoj Gori su nesporni, ali je sporno to što Sudski savjet pod njenim vođstvom nikad nije uveo indikatore za ocjenjivanje kriterijuma za izbor sudija, iako je taj zadatak sam sebi postavio da obavi do kraja 2010, tako da je odlučivanje Sudskog savjeta o izboru, a posebno o napredovanju sudija ostalo proizvoljno i u nekim slučajevima sasvim neuvjerljivo. Što se tiče gospodina Stankovića, za vrijeme njegovog mandata u Višem sudu u Podgorici govorilo se o tajnom snimanju sudija i, što je još gore, o nestanku predmeta koji je sadržao materijal o tome. Iako je novinar Petar Komnenić o tome pisao u Monitoru i na osnovu pisanih dokaza, ti su navodi ostali neistraženi, uprkos insistiranju i HRA kod Vrhovnog državnog tužilaštva, pa je sada prilika da u svjetlu svoje kandidature gospodin Stanković tu situaciju razjasni.

Budimir Minić, advokat iz Kolašina
Apsolutno neodgovorno sudstvo

– U kadrovima formiranim u apsolutno neodgovornom sudstvu nema rješenja za dvije najodgovornije funkcije u pravosuđu. Oba kandidata, i za čelnika sudske i za čelnika tužilačke organizacije, svoj profesionalni profil izgradili su u apsolutno neodgovornom sudstvu kakvo je crnogorsko. Napominjem da je ovo ocjena sudstva koju je izrekla upravo „produžena” predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, s razlikom što je ona tu ocjenu „oročila” na period do njenog „spasonosnog” dolaska na mjesto (doživotne?) predsjednice Vrhovnog suda. No, poznavaoci (ne)prilika u crnogorskom sudstvu znaju da je dolaskom Medenice (i njenom kamuflažnom statistikom) apsolutno neodgovorno sudstvo učinjeno (djelimično) odgovornim, ali samo prema centrima političko-ekonomske moći koji su uspostavili i kontrolišu takvo pravosuđe. Kandidovanje i predlaganje provjerenih kandidata kontinuiteta obezbjeđuje se nepromjenjivost stanja i usklađenost kandidata sa interesima i ciljevima vladajućih centara moći, formalnih i neformalnih.

Nažalost, iz partikularnih i pojedinačnih interesa, suštinski nepromijenjenom stanju neprimjeren doprinos daju političke elite najugroženijih nacionalnih struktura neslobodnog i neobjektivnog pravosuđa. Jedan od primjera za to je stupidnost kvaziobrazloženja vrha političkih predstavnika Bošnjaka, kojima je odbijen prethodni predlog vrhunskog profesionalca, advokata, za Vrhovnog državnog tužioca Crne Gore zato što je ovaj (maksimalno profesionalno) zastupao okrivljene u postupcima za najteža krivična djela protiv pripadnika bošnjačkog naroda i to u postupcima čiji ishod su opredijelili skandalozni propusti upravo tužilačke organizacije koja vapi sa nezavisnim vrhunskim profesionalcem kakav je odbijeni advokat.

Konačno, opet nažalost, isto takav nepriličan doprinos dolazi iz samog vrha Advokatske komore Crne Gore u vidu hvalospjeva jedinoj, staroj/novoj, kandidatkinji za predsjednika Vrhovnog suda za statističko „sređivanje stanja u sudstvu” kojim je tragično žrtvovan kvalitet, što su, pored građana kao stranaka, najviše osjetili upravo njihovi zastupnici.

Upravo ovakvi profesionalni i etički standardi u kandidovanju, predlaganju i izboru najviših nosilaca funkcija u pravosuđu, uključujući savjete koji ih predlažu, garantuju kontinuitet neefikasnog, nestručnog i jalovog pravosuđa kao ključne prepreke za uspostavljanje vladavine prava u Crnoj Gori. Vesna Medenica je provjereni „ključar” takvog sudstva i pravosuđa uopšte i najoriginalniji predstavnik vladajuće političke i profesionalne svijesti u crnogorskom društvu. Nažalost.

Prof. dr Filip Kovačević, Univerzitet Crne Gore
Pravda se odavde odavno odselila

Srce i sve žile kucavice kriminogenog režima Mila Đukanovića nalaze se u tužilačko-pravosudnom aparatu Crne Gore. Već sada je jasno da će upravo postojanje ovog i ovakvog aparata biti najveća prepreka zavođenju vladavine prava poslije demokratske smjene vlasti. U ovom trenutku, u navedenim institucijama evidentna je prevlast nepotizma, političke korupcije i postojanje manje ili više vidljivih veza sa organizovanim kriminalom. Zbog toga nikoga ne treba da začudi to što se provjereni kadrovi režima već decenijama rotiraju sa jedne pravosudno-tužilačke funkcije na drugu u cilju zatiranja bilo kakve mogućnost progresivnih promjena. Tako je i sada sa kandidovanjem Vesne Medenice i Ivice Stankovića.

Imajući u vidu njihove profesionalne biografije, doprinose i zasluge za izgradnju privatne države u kojoj živimo, jasno je zašto Đukanović želi da Stanković tuži, a da Medenica presuđuje. Na udaru će ponovo biti kritičari režima, čelnici civilnog društva, medija i opozicije, kao i svi drugi građani i građanke koji odbijaju da, kao istine, prihvate šarene laži DPS-a, znajući da su DPS i njegovi sateliti, koji se samo formalno mogu nazvati političkim partijama, od crnogorskog društva stvorili društvo materijalnog siromaštva, duhovne bijede i kulturnog očaja. Izborom Medenice i Stankovića na funkcije koje podrazumijevaju posvećenost utvrđivanju pravde po ko zna koji put bi se manifestovao tragični usud Crne Gore, a to je da se pravda odavno odselila odavde.

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo