Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OTIMAČINOM DO TITULA I PRIVILEGIJA: Naučeni na plagijat

Objavljeno prije

na

Mr Milan Babović je tipični DPS omladinac. Ovaj 28-godišnji Baranin je magistrirao na menadžmentu u turizmu na Fakultetu turizma Bar-MTS (Univerziteta Mediteran). Ono što je važnije u njegovoj biografiji je da je član brojnih opštinskih i republičkih omladinskih DPS organizacija, član je i predsjedništva Savjeta mladih ove partije.

Shvatio je Babović da mu za napredovanje treba i intelektualno-javni bekgraund. Pa se latio tastature. Samo, umjesto da piše on radije koristi copy/paste opciju.

U susret predsjedničkim izborima u Crnoj Gori, aprila 2013. godine, Babović u Dnevnim novinama objavljuje tekst Pismo izbornom kandidatu, gdje obrazlaže šta mladi očekuju od kandidata. Ispostavilo se da je identičan tekst godinu ranije napisao i objavio u u Srbiji, sadašnji savjetnik u Vladi Srbije Miki Vidaković. Potrudio se, ipak, Babović pa je u Vidakovićevom tekstu, koji je potpisao kao svoj, zamijenio ekavicu u ijekavicu, a Srbija u Crna Gora…

Oslačilo se Baboviću, pa je postao i ekspert za NATO, tako što je prvo na sajtu DPS-a pa zatim u podobnim medijima objavio dvije analize o alijansi, koje je ukrao od Ivane Gardašević i Miomira Brkića.

DPS okali svoje kadrove, pa je i Babović nakon što je uhvaćen u krađi odgovorio, poput svojih starijih partijskih kolega, da je ,,što se njega tiče, sve čisto, i da on cijeli slučaj posmatra mirne savjesti”. Poručio se i da se sve na sudu može dokazati.

Do sada je sa nedokazivanjem Baboviću dobro išlo. On se i upustio u ovu ,,avanturu” kada je 2011. bez problema magistrirao na Univerzitetu Mediteran. Dan je otkrio da je i njegov magistarski rad plagijat.

Javnost bi pored plagijata trebalo da dotiče i to što je Babović i akademski kadar. On je asistent na privatnom Fakultetu za pomorstvo u Baru.

A kako se dokopao katedre? Mediji su sredinom jula pisali o nezadovoljstvu mladih DPS-a u Baru. Navodno, predsjednik OO DPS-a Bar Zoran Srzentić nije htio da verifikuje status delegatima na Izbornoj konferenciji Savjeta mladih DPS Crne Gore, zbog Milana Babovića, jer je tvrdio da on nije politički orijentisan i da ne zna za koga on glasa, pisale su Dnevne novine.

,,Nakon toga Babović postaje šef medijskog pula i Srzentićev bliski saradnik koji mu čak asistira na Fakultetu za pomorstvo u Baru kad ovaj ne može zbog velikog broja funkcija da stigne da sprovede ispit”, naveli su nezadovoljni Mladi DPS-a.

Nije ni čudo da je mladi Babović našao uhljebljenje baš na barskom Fakultetu za pomorstvo, koji kao magnet privlači DPS akademske kadrove. Pored Srzentića, na ovom fakultetu predaje i dr Veselin Orlandić, član opštinskog odbora DPS-a Bar, kao i predsjednik kluba odbornika DPS-a Budva dr Srđa Popović, tu su i državni kadrovi dr Radoje Žugić, ministar finansija, poslanik dr Predrag Sekulić, direktor Uprave za inspekcijske poslove dr Božidar Vuksanović, predsjednik Osnovnog suda u Kotoru dr Branko Vučković, koleginica na fakultetu mu je i supruga dr Vesna Vučković, sutkinja Upravnog suda…

,,Prisutna je hiperprodukcija magistarskih i doktorskih disertacija ljudi iz javnog života i ljudi koji su na značajnim pozicijama, što je potpuno degradiralo titule onih koji se zaista bave naukom i istraživanjem”, kaže za Monitor dr Branka Bošnjak.

Ona ističe da je vrlo malo onih koji su sa titulama ušli u politiku, a ogroman je broj onih koji su je stekli nakon dobijanja značajnih pozicija: ,,Zato nam je pola vlade i poslaničkog kluba DPS-a steklo diplome mr i dr nauka i predaju na nekim vrlo sumnjivim fakultetima, na kojima i ovaj aktuelni plagijator Babović ima mogućnost da edukuje studente. Privatni fakulteti, umjesto da su iznjedrili konkurentnost, oni su sve obesmislili i sad mnogi političari sa sumnjivo stečenim diplomama neprimjetno grade akademsku karijeru. Dovoljno je pogledati listu nastavnika na privatnim fakultetima u Baru i Tivtu i ovih na UDG i sve je više nego jasno”.

Monitor je pisao da je početkom ove godine Vijeće Ekonomskog fakulteta u Podgorici predložilo ministra finansija Radoja Žugića za docenta na čak tri predmeta. Pored Žugića, na UCG predaju ministrica Milica Pejanović-Đurišić, te ministri Branislav Mićunović i Vujica Lazović. Na premijerovom Univerzitetu Donja Gorica angažovan je mlađi ministarski i akademski kadar Petar Ivanović, Igor Lukšić i Vladimir Kavarić. Sanja Vlahović je saradnica beogradskog univerziteta Singidunum i podgoričkog Univerziteta Mediteran. Na Mediteranu je kao asistent bio angažovan i ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević. Univerzitetskom, a ni magistarskom, titulom još se nije okitio ministar prosvjete Slavoljub Stijepović koji je postdiplomske studije upisao prije no i jedan aktuelni ministar – 2004. godine.

Zanimljiva je potreba državnih vrhovnika da svom imenu dodaju titule mr i dr. Nekima to uspješno polazi za rukom i u petoj deceniji života, 20-ak godina pošto su završili fakultet. Kao da ih brojne državne i partijske funkcije podstiču na neumorno učenje.

Tako je prof. dr Miodrag Vuković nakon što je bio asistent – pripravnik na Pravnom Fakultetu u Titogradu na predmetu Upravno pravo od 1977. do 1981, tek 2005. magistrirao, a doktorirao 2007. Već je docent je i predavač na Fakultetu za poslovni menadžment u Baru i na Fakultetu za državne i evropske studije u Podgorici.

Sadašnji Direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost ANB Boro Vučinić 2005. magistrirao je na Pravnom fakultetu dok je bio ministar odbrane. Tema: Pravo na mirno okupljanje s osvrtom na Crnu Goru. Mentor profesor Slavko Lukić. Lukić je pored toga što je bio mentor Miodragu Vukoviću i Vučiniću, imao tu čast da bude mentor i Acu Đukanoviću koji je magistrirao dan prije Vučinića, na temu Ustavna žalba i ustavno-sudska zaštita ljudskih prava u zemljama EU i Crnoj Gori.

Prije tri godine na Pravnom fakultetu Veselin Veljović, tadašnji direktor Uprave policije, odbranio je magistarski rad Međunarodno priznanje države u Međunarodnom javnom pravu. „Veljović je praktično prepisao 40-ak stranica iz udžbenika za osnovne studije Budimira Košutića i Milenka Kreče, člana komisije pred kojom je i magistrirao”, pisali su tada mediji. I nikom ništa sem što je savjetnik Veljović pored svog imena dodao mr, pa u skladu sa titulom obavlja funkciju savjetnika Filipa Vujanovića.

Bilo bi previše očekivati da se nakon dokazanih plagijata ispita i Babovićeva magistratura.

Izmjene Zakona o visokom obrazovanju čekaju na usvajanje. Trebale su biti donešene prošle godine i u njima je definisana i norma i postupak utvrđivanja plagijata. Dok se Zakon ne doradi, ostaje Statut UCG kojim je predviđeno da Upravni odbor UCG, na predlog Senata, može ,, oduzeti stečeni stepen i diplomu u slučajevima prevare ili obmane, uključujući i plagijat ili prisvajanja tuđeg autorstva, kršenja autorskog prava, ili druge neetičke prakse u pripremi magistarskog rada, doktorske disertacije ili drugih pisanih radova”. Može, ali i ne mora.

,,Sud časti na Univerzitetu, vrlo slab i bezličan organ sačinjen pro forme, a nezamjeranje i nezdrava kolegijalna solidarnost utiču da se – bez obzira što se znaju sve anomalije – od plagiranja do prodaje ispita, i što se zna koji pojedinci to rade i da time urušavaju ugled cijelog Univerziteta – ipak bira ‘netalasanje”’, kaže Branka Bošnjak.

U akademskoj zajednici se već godinama priča i najavljuje uvođenje softvera za prepoznavanje plagijata. U regionu se ta tehnologija uspješno primjenjuje. Na UCG su stručnjaci Univerzitetske biblioteke iz Beograda prezentirali taj program i njegove mogućnosti. Za sada nema najava, a čini se ni volje, za uvođenje ove tehnologije na crnogorskim fakultetima.

,,Radi se o ustaljenoj i široko rasprostranjenoj praksi među studentima, koje su svjesni nadležni na univerzitetima, ali očito nevoljni da to okončaju nabavkom i instalacijom softvera za otkrivanje plagijata”, kaže kaže za Monitor Snežana Kaluđerović iz Centra za građansko obrazovanje. Ona smatra da su uzroci za to višestruki: ,,od nepostojećeg adekvatnog sistema vrijednosti, odgovornosti i profesionanosti, do osnovanih sumnji da i među akademskim osobljem ima onih koji su na sličan način sticali svoja zvanja, a takvima svakako kvalitet i autentičenost znanja nijesu kategorije koje cijene”.

Kaluđerović naglašava da prepisivanje s ciljem da se prisvoji tuđi intelektualni rad nije samo pitanje morala, već i krivično djelo. Navodi član 233 Krivičnog zakonika koji propisuje novčanu, pa i zatvorsku kaznu za plagiranje i krađu autorskih prava.

Zalud pozivanje na načela i zakone, prepisivački zanat cvjeta. Internet, kopirnice, oglasi, holovi fakulteta puni su oglasa na kojima se reklamira pisanje seminarskih, diplomskih i magistarskih radova. Cijena, prava sitnica, od 30 do 500 eura. Za par hiljada može da se pogodi i doktorat.

U sistemu gdje je plagijat (otimačina, krađa) postao praksa na putu uspjeha, kola se obično slome na one koje uhvate, kao na omladinca Babovića. Veći je problem što su to samo izdanci stranke koja je prvo kopirala velikodržavni projekat, zatim ukrala ideju nezavisnosti Crne Gore, sada baštini evroatlantske vrijednosti… Jedino čemu su dali, barem neki, originalni pečat u moru kopiranja, je krađa i otimačina koju su umjetnički krstili privatizacija.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo