Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pamtite Mogren

Objavljeno prije

na

Kada je krajem 2008. godine, nakon usvajanja Detaljnog urbanističkog plana DUP Budva – Centar u Monitoru objavljena priča o planiranoj urbanističkoj degradaciji priobalnog pojasa Budve sa posebnim osvrtom na uništenje prirodnog zaleđa najpoznatije budvanske plaže Mogren, vijest je prihvaćena sa nevjericom. Teško je bilo povjerovati da je nekome palo na pamet da gradi na prostoru jedinstvenog prirodnog dragulja koji predstavlja simbol Budve od početka razvoja turizma na ovim prostorima.

Dan nakon objavljivanja detalja iz plana po kojem je Atlas grupi Duška Kneževića, jednom od najmoćnijih biznismena u Crnoj Gori, na parceli površine 6.100 kvadrata koja se prostire od plaže Mogren do hotela Avala, na stijeni koja se okomito spušta u more, ucrtan soliter od 11 spratova uz petnaest stambenih zgrada, Budva je osvanula oblijepljena plakatima sa naslovom Zgrada na plaži Mogren i citatima teksta iz Monitora.

Plakati su bili okačeni svuda, na vratima Starog grada, po bilbordima i drveću, na ulaznim vratima svih važnijih institucija i preduzeća. To je bio prvi i jedini bunt, uz to anonimne grupe građana Budve, protiv dramatične urbanizacije grada i devastacije atraktivnih lokacija.

Plakati su samo prenoćili jer su već sjutradan, nakon intervencije nadležnih iz Opštine i Atlas grupe, bili uklonjeni sa svih pozicija na kojima su stajali.

Budvani nisu pokazali istrajnost i odlučnost u odbrani prirodnih vrijednosti grada u kome žive, poput nekih drugih. Podgoričana, naprimjer, makar peticijama pokušavaju spriječiti gradnju jednog tunela kroz brdo Gorica. Sve budvanske gorice, zeleni rtovi, brda i uvale, odavno su devastirane bez otpora.

Stvari su se nakon ovog neobično iskazanog nezadovoljstva mijenjale, ali nagore.Ucrtani stambeni konglomerat na Mogrenu pod nazivom Mogren Garden pretrprio je znatne izmjene u pogledu povećanja spratnosti i gabarita.

Dolaskom Predraga Sekulića na čelo Ministarstva održivog razvoja i turizma Knežević je još jednom profitirao. Ministar Sekulić potpisuje Izmjene i dopune plana kojima se Kneževiću povećava spratnost svih petnaest zgrada sa P+5 na P+7 spratova, dok soliter dobija urbanistički parametar P+9.

Nakon povećanja kapaciteta objekata uslijedila je nova akcija. Oslobađanje od zakonom propisanog plaćanja komunalnih dažbina. Na inicijativu Vlade, odnosno ministra Sekulića, Opština Budva donosi odluku o smanjenu nadoknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta za graditelje luksuznih hotela, za cijelih 75 odsto od utvrđene vrijednosti. Među korisnicima ove vanredne beneficije nema ni jednog stranog investitora. Sve poznata domaća graditeljska elita.

Sa laganih 25 odsto takse, gradnja Mogren bašte mogla je da počne. Pored povećanja kapaciteta objekata na ekskluzivnoj lokaciji oko plaže Mogren, sa koje puca spektakularan pogled na morsku pučinu, Knežević je usput uštedio oko 4.000.000 eura na komunalijama. Platiće samo jedan milion za cijeli kompleks, umjesto pet miliona eura koje je trebao platiti prije uvođenja ekstra popusta.

Na zahtjev firme Attika land d.o.o., iz Podgorice i Mogren Garden d.o.o., iz Budve, na koje se zemljište vodi, Ministarstvo održivog razvoja početkom septembra ove godine izdaje Urbanističko-tehničke uslove (U.T:U) za izradu tehničke dokumentacije za izgradnju turističkog kompleksa na UP 1.1, blok 1A u okviru plana DUP Budva-Centar.

Urbanističke uslove za izvršenje zločina nad prirodom na plaži Mogren, potpisuju ministar Predrag Sekulić i pomoćnik ministra Sanja Lješković-Mitrović, tandem Ministarstva koji štancuje odobrenja za gradnju protivna svakoj urbanističkoj logici i zakonima prirode.

Odobrena je gradnja turističkog naselja ukupne izgrađene površine 27.308 kvadrata, preporučene spratnosti sa prizemljem i devet spratova. Zanimljivo je da se većina obimnog teksta U.T.U, unificiranih floskula koje se mogu primijeniti na bilo koju lokaciju, odnosi na principe oblikovanja objekata, načina gradnje i slično. Tako se nalaže „obavezno ambijentalno uklapanje objekata u urbani kontekst”, „poštovanje i zaštita postojećih likovnih i urbanih vrijednosti mikroambijenata”, ili „poštovanje izvornog arhitektonskog stila …”, uz „očuvanje identiteta mediteranskog ambijenta”.

U pitanju je svojevrsni cinizam državnih birokrata koja organizovanom zločinačkom poduhvatu betoniranja izuzetnog bisera prirode kakva je Mogren plaža, skrnavljenju prepoznatljivog pejzaža tog dijela budvanske rivijere, daje epitete uklapanje, poštovanje, zaštita, i slične neprikladne odrednice.

Većinu kapaciteta budućeg naselja predstavljaće takozvani condo apartmani i stanovi za tržište, vile i drugi komercijalni sadržaji. Hotelskom smještaju mora pripasti oko 30 odsto izgrađenih kvadrata, što je u skladu sa propisima o kategorizaciji turističkih kapaciteta Ministarstva održivog razvoja i turizma.

Investitor je odustao od gradnje solitera koji je do skoro bio okačen na sajtu Atlas grupe pod nazivom Mogren Garden – hotel i apartmanski kompleks Budva.

Čudovišni četvrtasti staklenac od dvadesetak spratova postavljen na početku plaže Mogren, sa stubovima u morskoj vodi i malom marinom pored, djelo je hrvatskog arhitekte Mladena Krekića, vlasnika projektnog biroa Biznis Art (Business Art) iz Podgorice, angažovanog na brojnim projektima crnogorske biznis elite iz kafića Grand.

Atlas grupa odustala je od Krekićevog solitera i skinula ga sa liste svojih projekata kao neprihvatljivo rješenje za Mogren baštu.

Zanimljivo je da arhitekta Krekić u javnosti zastupa ideje takozvane zelene, humane gradnje – (green building), koja pretpostavlja respekt prema prirodi i očuvanje ambijenta u kome se interveniše. Soliter na Mogrenu koji se i dalje može pogledati na sajtu njegove firme, sa onolikim spratovima, betonom, metalom i staklom na pješčanoj plaži, u oštroj je suprotnosti sa principima humanog stanovanja.

Pojedini dvorski arhitekti u Crnoj Gori promovišu raznovrsne ideje, od slučaja do slučaja, u zavisnosti od potreba i zahtjeva bahatih investitora. Pa je tako i nesuđeni staklenik na plaži Mogren vjerovatno imao neko suvislo doktorsko obrazloženje.

Kako Monitor saznaje priprema se nova koncepcija i potpuno drugačije rješenje turističkog naselja. Neće se iskoristiti čak ni pravo na soliter, na Sekulićevih preporučenih devet spratova, ili više ako zatreba, jer se te visinske forme navodno napuštaju.

Novim rješenjima neće biti narušena panorama Budve, obećavaju u Atlas grupi.

Kako sagraditi oko 30.000 kvadrata bilo čega na zelenoj stijeni iznad mora bez drastične izmjene krajolika turističke metropole teško je i zamisliti. Odgovor će uskoro stići.

Od Telekoma do Mogrena

Parcela na kojoj Knežević planira da gradi opterećena je hipotekom atinske Piraeus banke u iznosu od 8.000.000 eura. Aneksom hipotekarnog ugovora iz 2011. godine upisano je novo zaduženje na 16.000.000 eura. Budvansku firmu Mogren Garden osnovala je Attika land d.o.o., koja se preko lanca firmi sa egzotičnih of-šor destinacija koje su je osnovale, povezuje sa milionskom aferom Telekom.

Branka PLAMENAC

, „poštovanje i zaštita postojećih likovnih i urbanih vrijednosti mikroambijenatabr /

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo