Povežite se sa nama

MONITORING

Paradni antifašizam

Objavljeno prije

na

I bi Dan državnosti. Taj praznik, prema službenom objašnjenju, ustanovljen je kao znak sjećanja na 13. jul 1878. godine, kada je Crna Gora na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država, kao i na 13. jul 1941. godine, kada je crnogorski narod počeo ustanak protiv fašizma. Iz godine u godinu, sve su zbijeniji redovi antifašista i boraca za crnogorsku nezavisnost. Na čelu kolone, kako i dolikuje, jezde perjanice naše nezamjenljive vlasti. Perje im je boje kameleona. Ceremonijal je standardan: položen je vijenac na Spomenik partizanu borcu na Gorici, bila je počasna paljba iz artiljerijskih oruđa, predsjednik države Filip Vujanović održao je prijem. Prijemu su prisustvovali predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić, premijer Milo Đukanović, članovi Vlade, kao i ostali predstavnici političkog, kulturnog, naučnog, privrednog i sportskog života. Bio je i diplomatski kor i narodni heroji, viđeni su i predstavnici Socijalističke narodne partije i Pokreta za promjene. Na državnim svečanostima nema boraca iz potonjega rata. Budu samo njihovi komandanti

 

,,Slobodarstvo i antifašizam vječne su vrijednosti Crne Gore objedinjene u jedinstven datum 13. jul”, kazao je Vujanović u Plavom dvorcu na Cetinju.

Slijed istorijskih događaja predsjednik Crne Gore objasnio je ovako: ,,Veliki opštenarodni antifašistički ustanak počeo je obnovu Podgoričkom skupštinom nepravedno ukinute crnogorske države i proces koji se, preko istorijskih odluka antifašističkog vijeća donijetih u Kolašinu, našoj tadašnjoj prijestonici slobode, stvorio uslove da se, 21. maja 2006. godine, demokratskim referendumom, definitivno obnovi nezavisna Crna Gora. Zato, 13-julski opštenarodni antifašistički pokret doživljavam prvom stranicom, a majski referendum završnom stranicom obnove nezavisnosti crnogorske države”.

Istorija je to, desetak godina ništa je u odnosu na vječnost, pokoji rat i dvije države koje smo u međuvremenu promijenili ionako spadaju u godine koje, po zadatku, treba zaboraviti. Ima da se zaboravi prosto zato što se antifašizam slabo slaže, na primjer, sa načinom na koji su današnji vrhovnici zasjeli na vlast. Mitinzi diljem Crne Gore i oni najvažniji u Podgorici organizovani su kako bi se odbranili ugroženi Srbi i Crnogorci na Kosovu. ,,Ljudi mogu da se okupe samo na onoj osnovi na kojoj se osećaju napadnutima i ugroženima. Napadnuti su kao Srbi i Crnogorci, napuštaju svoje domove kao Srbi i Crnogorci i, prema tome, brane se kao Srbi i Crnogorci”, tumačio je Slobodan Milošević. Slijedili su ga mladi lijepi i pametni Momir Bulatović, Milo Đukanović, Svetozar Marović. Sijanje straha od drugih nacija i gajenje svijesti o ugroženosti sopstvene, kažu udžbenici, služi kao temelj svakog pristojnog fašizma. ,,Odnarođena vlast”, već je poslije prvog mitinga posebno osudila uzvike ,,Hoćemo oružje” i ,,Crna Gora je Srbija”, tumačeći ih kao podsticanje antialbanskog raspoloženja, poziv na građanski rat i negiranje crnogorske nacije i Crne Gore. Uzalud.

Peta crnogorska i brigada Sava Kovačević, pored ostalih, poslije su preko Bosne, oslobađale Hrvatsku. Jednog ponedjeljka Svetozar Marović je sa čitaocima Pobjede, tada jedinog dnevnog lista u Crnoj Gori, podijelio impresije oko najave održavanja mitinga za mir. ,,Kome se upućuje zahtjev za mir. Onima koji ubijaju i nasilno proganjaju cijele narode? Onima koji pucaju na sinove naše zemlje?! Onima čije su cijevi okrenute prema našim građanima? Onima čiji nas redarstvenici dočekuju oružjem i prijetnjom?”. U skupštini Crne Gore Marović je tumačio: ,,Teško je u ovom vremenu biti neutralan, kako nam preporučuju neki ljudi. Ni jedan moralan čovjek i ni jedan zreo narod ne može biti neutralan kad se pred njegovim očima ubijaju djeca, bestijalno zlostavljaju stari i bespomoćni ljudi…”. Smjernice su bile tu, državnim medijima preostalo je tek da ih pretvore u priče o ustaškim ogrlicama od dječjih prstiju i tome slično.

Sklad je vladao u vrhu partije, Milo Đukanović je objašnjavao: ,,Ne može se mahati grančicama mira dotle dokle se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom već mobilizacijom.” Funkcionisalo je savršeno – ratni se štabovi od dobrovoljaca nijesu mogli odbraniti.

Računa se valjda – ako se dovoljno puta ponovi, postaće istina. Crna Gora jes’ malena, ali je, kaže njen predsjednik „nesumnjivo prepoznata kao primjer stabilnosti čije je, u političkom i društvenom smislu, najveće bogatstvo međunacionalni i međuvjerski sklad”

Nije kratak spisak usklađivanja. U logoru u Morinju prevaspitavali smo zabludjele Hrvate. Kad im je dopušteno da posjete “sabirni centar”, državni novinari su živo prenosili utiske: ,,Hoćemo li tamo zateći ljude krvavih ruku, plaćene ubice, dojučerašnje poznanike? Kako izgledaju, liče li na ljudski rod, umiju li da govore naški, sanjaju li izgubljeni nož…?”. Vlast, valjda, nije čitala novine, pa nije znala.

Sadašnja i tadašnja vlast bosanske je izbjeglice vraćala snagama Radovana Karadžića. Na jedvite jade dogurali su dotle da isplate odštete porodicama stradalih, krivični postupak ne odmiče od početka. Sudi se naravno, izvršiocima i onima koji su tokom podjele na Milove i Momirove izabrali pogrešnu stranu. Tadašnji i današnji predsjednik vlade, direktno nadređen policajcima koji su deportovali ljude, posvjedočio je kako nije znao. Partijski drug Svetozar Marović, takođe. Raspredalo se čak i o tome da li je Bosna i Hercegovina, u trenutku kad su izbjeglice deportovane bila nezavisna država, kao i da li se s ove strane granice znalo da tamo bjesni rat.

Izgovora vlastima nije falilo ni oko otmice u Štrpcima. U putnički voz Lovćen, na relaciji Beograd – Bar, ušle su srpske snage i u smrt odvele 19 putnika sa neispravnim imenom. Grijeh se sjetiti: odveli su ih i ubili pripadnici savezničkih snaga crnogorskih vlasti.

Etnički očišćena Bukovica oživi samo u dane izbora. Tamošnji Bošnjaci odlučili su da povjerenje poklanjaju onima koji su ih rašćerali.

Za zločine u Kaluđerskom lazu kriva je vojska, vlast je opet nedužna. Ubijali su, palili i pljačkali njeni građani, ali im je komandovao neko drugi. Saznati kako je ko glasao za ovu vlast nikad nije bio problem, otkriti ko je u vojsci bio i šta je tamo radio, znatno je komplikovaniji posao. Naročito ako se zna da je policija uredno uhodila istu tu vojsku.

Briga za državnost Crne Gore posebna je priča. Izdajnik, ustaša, strani plaćenik bio je svak ko je devedesetih zucnuo o crnogorskoj nezavisnosti. Državni program bila je Jugoslavija bez alternative, SR Jugoslavija bez alternative, Srbija i Crna Gora bez alternative. Pošto je Slobodan Milošević dobio alternativu u liku Havijera Solane, državni program je postala crnogorska nezavisnost.

Prosto – ne zna se je li nam bujniji antifašizam ili domoljublje. Svaka službena istina nam je takva.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo