Povežite se sa nama

MONITORING

Paradni antifašizam

Objavljeno prije

na

I bi Dan državnosti. Taj praznik, prema službenom objašnjenju, ustanovljen je kao znak sjećanja na 13. jul 1878. godine, kada je Crna Gora na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država, kao i na 13. jul 1941. godine, kada je crnogorski narod počeo ustanak protiv fašizma. Iz godine u godinu, sve su zbijeniji redovi antifašista i boraca za crnogorsku nezavisnost. Na čelu kolone, kako i dolikuje, jezde perjanice naše nezamjenljive vlasti. Perje im je boje kameleona. Ceremonijal je standardan: položen je vijenac na Spomenik partizanu borcu na Gorici, bila je počasna paljba iz artiljerijskih oruđa, predsjednik države Filip Vujanović održao je prijem. Prijemu su prisustvovali predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić, premijer Milo Đukanović, članovi Vlade, kao i ostali predstavnici političkog, kulturnog, naučnog, privrednog i sportskog života. Bio je i diplomatski kor i narodni heroji, viđeni su i predstavnici Socijalističke narodne partije i Pokreta za promjene. Na državnim svečanostima nema boraca iz potonjega rata. Budu samo njihovi komandanti

 

,,Slobodarstvo i antifašizam vječne su vrijednosti Crne Gore objedinjene u jedinstven datum 13. jul”, kazao je Vujanović u Plavom dvorcu na Cetinju.

Slijed istorijskih događaja predsjednik Crne Gore objasnio je ovako: ,,Veliki opštenarodni antifašistički ustanak počeo je obnovu Podgoričkom skupštinom nepravedno ukinute crnogorske države i proces koji se, preko istorijskih odluka antifašističkog vijeća donijetih u Kolašinu, našoj tadašnjoj prijestonici slobode, stvorio uslove da se, 21. maja 2006. godine, demokratskim referendumom, definitivno obnovi nezavisna Crna Gora. Zato, 13-julski opštenarodni antifašistički pokret doživljavam prvom stranicom, a majski referendum završnom stranicom obnove nezavisnosti crnogorske države”.

Istorija je to, desetak godina ništa je u odnosu na vječnost, pokoji rat i dvije države koje smo u međuvremenu promijenili ionako spadaju u godine koje, po zadatku, treba zaboraviti. Ima da se zaboravi prosto zato što se antifašizam slabo slaže, na primjer, sa načinom na koji su današnji vrhovnici zasjeli na vlast. Mitinzi diljem Crne Gore i oni najvažniji u Podgorici organizovani su kako bi se odbranili ugroženi Srbi i Crnogorci na Kosovu. ,,Ljudi mogu da se okupe samo na onoj osnovi na kojoj se osećaju napadnutima i ugroženima. Napadnuti su kao Srbi i Crnogorci, napuštaju svoje domove kao Srbi i Crnogorci i, prema tome, brane se kao Srbi i Crnogorci”, tumačio je Slobodan Milošević. Slijedili su ga mladi lijepi i pametni Momir Bulatović, Milo Đukanović, Svetozar Marović. Sijanje straha od drugih nacija i gajenje svijesti o ugroženosti sopstvene, kažu udžbenici, služi kao temelj svakog pristojnog fašizma. ,,Odnarođena vlast”, već je poslije prvog mitinga posebno osudila uzvike ,,Hoćemo oružje” i ,,Crna Gora je Srbija”, tumačeći ih kao podsticanje antialbanskog raspoloženja, poziv na građanski rat i negiranje crnogorske nacije i Crne Gore. Uzalud.

Peta crnogorska i brigada Sava Kovačević, pored ostalih, poslije su preko Bosne, oslobađale Hrvatsku. Jednog ponedjeljka Svetozar Marović je sa čitaocima Pobjede, tada jedinog dnevnog lista u Crnoj Gori, podijelio impresije oko najave održavanja mitinga za mir. ,,Kome se upućuje zahtjev za mir. Onima koji ubijaju i nasilno proganjaju cijele narode? Onima koji pucaju na sinove naše zemlje?! Onima čije su cijevi okrenute prema našim građanima? Onima čiji nas redarstvenici dočekuju oružjem i prijetnjom?”. U skupštini Crne Gore Marović je tumačio: ,,Teško je u ovom vremenu biti neutralan, kako nam preporučuju neki ljudi. Ni jedan moralan čovjek i ni jedan zreo narod ne može biti neutralan kad se pred njegovim očima ubijaju djeca, bestijalno zlostavljaju stari i bespomoćni ljudi…”. Smjernice su bile tu, državnim medijima preostalo je tek da ih pretvore u priče o ustaškim ogrlicama od dječjih prstiju i tome slično.

Sklad je vladao u vrhu partije, Milo Đukanović je objašnjavao: ,,Ne može se mahati grančicama mira dotle dokle se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom već mobilizacijom.” Funkcionisalo je savršeno – ratni se štabovi od dobrovoljaca nijesu mogli odbraniti.

Računa se valjda – ako se dovoljno puta ponovi, postaće istina. Crna Gora jes’ malena, ali je, kaže njen predsjednik „nesumnjivo prepoznata kao primjer stabilnosti čije je, u političkom i društvenom smislu, najveće bogatstvo međunacionalni i međuvjerski sklad”

Nije kratak spisak usklađivanja. U logoru u Morinju prevaspitavali smo zabludjele Hrvate. Kad im je dopušteno da posjete “sabirni centar”, državni novinari su živo prenosili utiske: ,,Hoćemo li tamo zateći ljude krvavih ruku, plaćene ubice, dojučerašnje poznanike? Kako izgledaju, liče li na ljudski rod, umiju li da govore naški, sanjaju li izgubljeni nož…?”. Vlast, valjda, nije čitala novine, pa nije znala.

Sadašnja i tadašnja vlast bosanske je izbjeglice vraćala snagama Radovana Karadžića. Na jedvite jade dogurali su dotle da isplate odštete porodicama stradalih, krivični postupak ne odmiče od početka. Sudi se naravno, izvršiocima i onima koji su tokom podjele na Milove i Momirove izabrali pogrešnu stranu. Tadašnji i današnji predsjednik vlade, direktno nadređen policajcima koji su deportovali ljude, posvjedočio je kako nije znao. Partijski drug Svetozar Marović, takođe. Raspredalo se čak i o tome da li je Bosna i Hercegovina, u trenutku kad su izbjeglice deportovane bila nezavisna država, kao i da li se s ove strane granice znalo da tamo bjesni rat.

Izgovora vlastima nije falilo ni oko otmice u Štrpcima. U putnički voz Lovćen, na relaciji Beograd – Bar, ušle su srpske snage i u smrt odvele 19 putnika sa neispravnim imenom. Grijeh se sjetiti: odveli su ih i ubili pripadnici savezničkih snaga crnogorskih vlasti.

Etnički očišćena Bukovica oživi samo u dane izbora. Tamošnji Bošnjaci odlučili su da povjerenje poklanjaju onima koji su ih rašćerali.

Za zločine u Kaluđerskom lazu kriva je vojska, vlast je opet nedužna. Ubijali su, palili i pljačkali njeni građani, ali im je komandovao neko drugi. Saznati kako je ko glasao za ovu vlast nikad nije bio problem, otkriti ko je u vojsci bio i šta je tamo radio, znatno je komplikovaniji posao. Naročito ako se zna da je policija uredno uhodila istu tu vojsku.

Briga za državnost Crne Gore posebna je priča. Izdajnik, ustaša, strani plaćenik bio je svak ko je devedesetih zucnuo o crnogorskoj nezavisnosti. Državni program bila je Jugoslavija bez alternative, SR Jugoslavija bez alternative, Srbija i Crna Gora bez alternative. Pošto je Slobodan Milošević dobio alternativu u liku Havijera Solane, državni program je postala crnogorska nezavisnost.

Prosto – ne zna se je li nam bujniji antifašizam ili domoljublje. Svaka službena istina nam je takva.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo