Povežite se sa nama

MONITORING

Paradni antifašizam

Objavljeno prije

na

I bi Dan državnosti. Taj praznik, prema službenom objašnjenju, ustanovljen je kao znak sjećanja na 13. jul 1878. godine, kada je Crna Gora na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država, kao i na 13. jul 1941. godine, kada je crnogorski narod počeo ustanak protiv fašizma. Iz godine u godinu, sve su zbijeniji redovi antifašista i boraca za crnogorsku nezavisnost. Na čelu kolone, kako i dolikuje, jezde perjanice naše nezamjenljive vlasti. Perje im je boje kameleona. Ceremonijal je standardan: položen je vijenac na Spomenik partizanu borcu na Gorici, bila je počasna paljba iz artiljerijskih oruđa, predsjednik države Filip Vujanović održao je prijem. Prijemu su prisustvovali predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić, premijer Milo Đukanović, članovi Vlade, kao i ostali predstavnici političkog, kulturnog, naučnog, privrednog i sportskog života. Bio je i diplomatski kor i narodni heroji, viđeni su i predstavnici Socijalističke narodne partije i Pokreta za promjene. Na državnim svečanostima nema boraca iz potonjega rata. Budu samo njihovi komandanti

 

,,Slobodarstvo i antifašizam vječne su vrijednosti Crne Gore objedinjene u jedinstven datum 13. jul”, kazao je Vujanović u Plavom dvorcu na Cetinju.

Slijed istorijskih događaja predsjednik Crne Gore objasnio je ovako: ,,Veliki opštenarodni antifašistički ustanak počeo je obnovu Podgoričkom skupštinom nepravedno ukinute crnogorske države i proces koji se, preko istorijskih odluka antifašističkog vijeća donijetih u Kolašinu, našoj tadašnjoj prijestonici slobode, stvorio uslove da se, 21. maja 2006. godine, demokratskim referendumom, definitivno obnovi nezavisna Crna Gora. Zato, 13-julski opštenarodni antifašistički pokret doživljavam prvom stranicom, a majski referendum završnom stranicom obnove nezavisnosti crnogorske države”.

Istorija je to, desetak godina ništa je u odnosu na vječnost, pokoji rat i dvije države koje smo u međuvremenu promijenili ionako spadaju u godine koje, po zadatku, treba zaboraviti. Ima da se zaboravi prosto zato što se antifašizam slabo slaže, na primjer, sa načinom na koji su današnji vrhovnici zasjeli na vlast. Mitinzi diljem Crne Gore i oni najvažniji u Podgorici organizovani su kako bi se odbranili ugroženi Srbi i Crnogorci na Kosovu. ,,Ljudi mogu da se okupe samo na onoj osnovi na kojoj se osećaju napadnutima i ugroženima. Napadnuti su kao Srbi i Crnogorci, napuštaju svoje domove kao Srbi i Crnogorci i, prema tome, brane se kao Srbi i Crnogorci”, tumačio je Slobodan Milošević. Slijedili su ga mladi lijepi i pametni Momir Bulatović, Milo Đukanović, Svetozar Marović. Sijanje straha od drugih nacija i gajenje svijesti o ugroženosti sopstvene, kažu udžbenici, služi kao temelj svakog pristojnog fašizma. ,,Odnarođena vlast”, već je poslije prvog mitinga posebno osudila uzvike ,,Hoćemo oružje” i ,,Crna Gora je Srbija”, tumačeći ih kao podsticanje antialbanskog raspoloženja, poziv na građanski rat i negiranje crnogorske nacije i Crne Gore. Uzalud.

Peta crnogorska i brigada Sava Kovačević, pored ostalih, poslije su preko Bosne, oslobađale Hrvatsku. Jednog ponedjeljka Svetozar Marović je sa čitaocima Pobjede, tada jedinog dnevnog lista u Crnoj Gori, podijelio impresije oko najave održavanja mitinga za mir. ,,Kome se upućuje zahtjev za mir. Onima koji ubijaju i nasilno proganjaju cijele narode? Onima koji pucaju na sinove naše zemlje?! Onima čije su cijevi okrenute prema našim građanima? Onima čiji nas redarstvenici dočekuju oružjem i prijetnjom?”. U skupštini Crne Gore Marović je tumačio: ,,Teško je u ovom vremenu biti neutralan, kako nam preporučuju neki ljudi. Ni jedan moralan čovjek i ni jedan zreo narod ne može biti neutralan kad se pred njegovim očima ubijaju djeca, bestijalno zlostavljaju stari i bespomoćni ljudi…”. Smjernice su bile tu, državnim medijima preostalo je tek da ih pretvore u priče o ustaškim ogrlicama od dječjih prstiju i tome slično.

Sklad je vladao u vrhu partije, Milo Đukanović je objašnjavao: ,,Ne može se mahati grančicama mira dotle dokle se srpski narod u Hrvatskoj kolje, masakrira, siluje, dok im se pale kuće i uništavaju imanja samo zato što su Srbi. Rat se ne dobija dezerterstvom već mobilizacijom.” Funkcionisalo je savršeno – ratni se štabovi od dobrovoljaca nijesu mogli odbraniti.

Računa se valjda – ako se dovoljno puta ponovi, postaće istina. Crna Gora jes’ malena, ali je, kaže njen predsjednik „nesumnjivo prepoznata kao primjer stabilnosti čije je, u političkom i društvenom smislu, najveće bogatstvo međunacionalni i međuvjerski sklad”

Nije kratak spisak usklađivanja. U logoru u Morinju prevaspitavali smo zabludjele Hrvate. Kad im je dopušteno da posjete “sabirni centar”, državni novinari su živo prenosili utiske: ,,Hoćemo li tamo zateći ljude krvavih ruku, plaćene ubice, dojučerašnje poznanike? Kako izgledaju, liče li na ljudski rod, umiju li da govore naški, sanjaju li izgubljeni nož…?”. Vlast, valjda, nije čitala novine, pa nije znala.

Sadašnja i tadašnja vlast bosanske je izbjeglice vraćala snagama Radovana Karadžića. Na jedvite jade dogurali su dotle da isplate odštete porodicama stradalih, krivični postupak ne odmiče od početka. Sudi se naravno, izvršiocima i onima koji su tokom podjele na Milove i Momirove izabrali pogrešnu stranu. Tadašnji i današnji predsjednik vlade, direktno nadređen policajcima koji su deportovali ljude, posvjedočio je kako nije znao. Partijski drug Svetozar Marović, takođe. Raspredalo se čak i o tome da li je Bosna i Hercegovina, u trenutku kad su izbjeglice deportovane bila nezavisna država, kao i da li se s ove strane granice znalo da tamo bjesni rat.

Izgovora vlastima nije falilo ni oko otmice u Štrpcima. U putnički voz Lovćen, na relaciji Beograd – Bar, ušle su srpske snage i u smrt odvele 19 putnika sa neispravnim imenom. Grijeh se sjetiti: odveli su ih i ubili pripadnici savezničkih snaga crnogorskih vlasti.

Etnički očišćena Bukovica oživi samo u dane izbora. Tamošnji Bošnjaci odlučili su da povjerenje poklanjaju onima koji su ih rašćerali.

Za zločine u Kaluđerskom lazu kriva je vojska, vlast je opet nedužna. Ubijali su, palili i pljačkali njeni građani, ali im je komandovao neko drugi. Saznati kako je ko glasao za ovu vlast nikad nije bio problem, otkriti ko je u vojsci bio i šta je tamo radio, znatno je komplikovaniji posao. Naročito ako se zna da je policija uredno uhodila istu tu vojsku.

Briga za državnost Crne Gore posebna je priča. Izdajnik, ustaša, strani plaćenik bio je svak ko je devedesetih zucnuo o crnogorskoj nezavisnosti. Državni program bila je Jugoslavija bez alternative, SR Jugoslavija bez alternative, Srbija i Crna Gora bez alternative. Pošto je Slobodan Milošević dobio alternativu u liku Havijera Solane, državni program je postala crnogorska nezavisnost.

Prosto – ne zna se je li nam bujniji antifašizam ili domoljublje. Svaka službena istina nam je takva.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMSKE PORUKE TOKOM KAMPANJE: Ne možete potrošiti koliko mi možemo obećati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Političari znaju kome se obraćaju kada obećavaju brda i doline nakon ovonedjeljnih izbora. Onima koji neće pitati gdje će ovdašnji poslodavci naći još oko milijardu eura godišnje (1.000.000.000) da bi isplaćivali prosječne plate koje ovih dana oni najavljuju

 

Ili mi nijesmo svikli na ovakve predizborne kampanje, ili su ključni politički akteri malo pretjerali tek, teško se nositi sa svim prosperitetom i blagostanjem koje nam obećavaju, a ostati vezan za zemlju.

Minimalna zarada porašće sa 450 na 700 eura (preko 50 odsto). Minimalna penzija sa 250 na 450 (80 odsto). Radni dan biće kraći (sedam sati). To u ime Evrope sad obećava njen lider i kandidat za premijera Milojko Spajić.

Ne zaostaje mnogo ni DPS pod komandom Danijela Živkovića. Budu li se oni pitali, nakon što započnu investicioni ciklus težak milijardu eura (odakle, kako, zašto baš milijardu…?) bruto zarade biće uvećane za 50 odsto. Penzije sljedstveno tome (minimalna penzija 350 eura) pa još dvocifren postotak preko.

Može li ljepše? Kad pročitate predizborni program PzP-a vidite da može. Tamo Nebojša Medojević i njegovi „garantuju“ da će „učiniti da Crna Gora bude uspješna zemlja Evropske unije, sa prosječnom platom iznad 1.000  eura, prosječnim penzijama iznad 700 eura, punim angažovanjem radno sposobnih građana i iskorijenjenim siromaštvom”.

Vozićemo se novim i dobrim putevima. Dva autoputa i dvije brze ceste obećava Evropa sad, do 2030. Sa juga na sjever Bar-Boljare. Sa zapada na istok Jadransko jonski autoput. Duž primorja brza cesta od Ulcinja do Herceg Novog i granice sa Hrvatskom. Duž sjevera brza cesta od granice Bosne i Hercegovine, preko Pljevalja do Bijelog Polja. Stare ideje za nova obećanja. Stare su i cijene prema kojima realizacija ova četiri projekta koštaju blizu četiri milijarde. Skoro pa četiri petine prošlogodišnjeg BDP-a, umalo pa dva ovogodišnja budžeta ili onoliko koliko Crna Gora danas duguje domaćim i stranim zajmodavcima. Ne računajući dugove opština i državnih preduzeća.

Po novim cestama vozićemo nove automobile – električne. Njihovu nabavku, obećavaju, subvencioniraće budući predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti iz koalicije Demokrate-URA Alekse Bečića i Dritana Abazovića. Pomagaće i nabavku solarnih panela za proizvodnju električne energije. A njih će, makar najsrećniji među nama (ili vlastima najbliži), ugrađivati na krovove novih stanova, kupljenih od države po cijeni troškova izgradnje na besplatnom (državnom) placu. Toliko od URA. Uz najavu da će uvećane plate u javnom sektoru i dalje rasti. Ima se, može se. Baš kao i penzije, socijalna davanja, jednokratne pomoći za socijalno ugrožene…

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PORUKA MINISTARSTVA PROSVJETE MATURANTIMA I OSTALIMA: Varanje se isplati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sistem je opet pokazao  da pravda i podržava varanje i prepisivanje. Po onoj staroj, ko je vama kriv što se nište snašli

 

Lopovi, lopovi orilo se u petak ispred zgrade Ministarsva prosvjete u kojoj je smješten i ispitni centar iz grla nezadovoljnih maturanata i roditelja. Oni su protestovali nakon što je Komisija za ocjenjivanje utvrdila da je njih 553 prepisivalo na maturskom izpitu iz CSBH jezika.

,,Mi smo tog dana ni krivi ni dužni bili kao taoci. Skandirali su, ulazili, lupali. Došla je i policija, a jedna je majka rekla – Sram vas bilo, uzimate budućnost mog djeteta”, priča za Monitor jedan od članova Komisije za ocjenjivanje. Kaže da su se osjećali užasno, da su se nakon drame oko maturskog ispita, koja još traje, mnogi članovi komisije razboljeli. ,,Radiš posao kako valja i kako pravila nalažu i doživiš sve ovo. Da te osuđuju, skandiraju, da smo kao taoci zatvoreni u sali, da se bojimo za bezbjednost… Duže od mjesec dana niko nam iz Ministarstva prosvjete nije odgovarao, a na kraju su svi bili spremni da svale krivicu na nas. Niko nije stao iza nas, niko nam se nije obratio”.

Ono što niko ne osporava je nedvosmislen nalaz komisije da je preko 500 maturanata prepisivalo. Što i nije neka novina, s obzirom da  maturske ispite godinama unazad prati ta priča. ,,Imamo slučajeve da su direktori tokom testiranja šetali učionicama i govorili nastavnicima da pomažu učenicima kako bi škola imala što bolje rezultate. Mi jednom moramo da kažemo stop prepisivanju. Uvijek ga je bilo, ali sada moramo da ga svedemo na najmanju moguću mjeru”, izjavio je nedavno predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Novo je što se taj način ,,polaganja” mature omasovio – tužilaštvo je formiralo predmet zbog „curenja“ testova na eksternom ispitu za polumaturante u aprilu. A ispit je ponovljen 26. maja. Tokom aprila javnost se upoznala i sa prepisivanjem testova iz maternjeg jezika putem vajber grupe Druženje.

Komisija je ocjenjivala maturske radove od 15. aprila do 23. maja 2023, a da nema mjesta ljutnji na njih obrazložili su i time da su testove ocjenjivali pod šiframa, ne znajući ni školu, ni opštinu, kao ni ime učenika.

Da su učenici, koji su prepisivali, ocjenjeni nulom i članovi Komisije su saznali u petak 2. juna kada je bio dan za prigovore. ,,Ko je ocijenio djecu sa nulom? Znam koje smo ocjene mi dali. Mi nule nismo upisali”, rekla je Milica Stanković, članica Komisije, gostujući na TV Vijesti. I u Ministarstvu prosvjete tvrde da su zaprepašteni tom odlukom.

U opštem rasulu oko maturskog ispita, desio se eksces jer su članovi Komisije stali iza svog rada. Punudili su đacima, da bi mogli da se upišu na fakultete, da vanredno polažu 13. juna.

Ministar prosvjete Miomir Vojinović je nakon razgovora sa đacima i roditeljima zanemario stav struke i zatražio da se testovi ponovo pregledaju. Iz Komisije su odgovorili da to nije u skladu sa zakonom i ostali ka stavu da đaci treba vanredno da polažu.

Uslijedila je čistka – Vlada je ovlastila ministra prosvjete da smijeni direktoricu Ispitnog centra Crne Gore Draganu Dmitrović. Na telefonskoj sjednici smijenjen je i Upravni odbor Ispitnog centra, koji čine predsjednica Valentina Radulović Šćepanović i članovi Momir Radulović, Ana Savićević, Dragana Nenadović i Milica Lekić. Dragana Nenadović je razriješena i sa dužnosti glavnog ocjenjivača.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FUNKCIONERSKA KAMPANJA: Iskočili iz DPS šinjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje, vlasti su prihvatile  kao obilježje svoje politike

 

Posljednji dan maja, premijer Dritan Abazović sa podgoričkim i rukovodstvom Opštine Tuzi, otvara dio bulevara Podgorica -Tuzi. Sve liči na scene kada su dio istog bulevara 2019. otvarali tadašnji predsjednik države Milo Đukanović i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković.

Na optužbe da je otvaranje već viđena predstava i dio predizborne kampanje, Abazović odgovara da Vlada ima agendu, da nije mogla da zna kada će se raspisati izbori… Potrefilo se tako, baš kao što se i DPS- godinama namještalo, otvaranje u predizborni vakat.

,,Funkcionerska kampanja koju DPS toliko vodi je zapravo pokazala sav njihov očaj”, poručivali su iz Abazovićeve stranke u avgustu 2020. Sada su sve to zaboravili, pa potpredsjednik URE i ministar Goran Đurović, par dana prije izbora, kao Vladin predstavlja ukradeni program Stan za sve.  Da se nema granica  jasno je bilo kada su novi trajekt krstili predizbornim imenom Ruka pravde.

Sva ona presjecanja vrpci, predizborna obećanja, zapošljavanja, lažna obećanja, koje su ismijavali i kritikovali za vrijeme vladavine DPS-a, tokom ove kampanje prihvatili su kao obilježje svoje politike.

I ostali koalicioni partneri u vlasti nalaze svoje načine predizborne promocije na istom tragu. Tako je krajem maja ministar pravde Marko Kovač sa rukovodstvom Opštine Nikšić usaglasio da Vlada donira Eparhiji budimljansko-nikšićkoj 220.000 eura za rekonstrukciju Saborne crkve Sv.Vasilija Ostroškog u Nikšiću. SPC-u kao nedostaje novca pa svako malo mora država da je pripomogne, a posebno u predizbornom vremenu.

Kad od DPS politike ne prezaju oni koji su se borili protiv nje, što je ne bi baštinili i oni koji su bivšoj vlasti godinama bili saradnici. Tako su za potrebe Ministarstva kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, krajem maja, raspisani oglasi za čak šest direktora direktorata. Oglas se raspisuje dvije sedmice prije vanrednih parlamentarnih izbora, a rukovodioci se biraju na mandat od pet godina. Usput su raspisani i konkursi za pomoćnika direktora Uprave policije (Sektor za finansijsko-obavještajne poslove) i 16 oglasa za Upravu za gazdovanje šumama (za čuvare šuma, referente i portire)… Iz Vlade i od premijera opet objašnjenja koja vrijeđaju inteligenciju da to sa izborima nema baš nikakve veze.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo