Povežite se sa nama

INTERVJU

PETAR GLENDŽA, ISTORIČAR I AUTOR ,,ISTORIJSKOG MOTIVACIONOG PISMA”: Prkosom protiv nepravde i dresure

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vaše motivaciono pismo, kojim ste konkurisali za savjetnika u cetinjskom Sekretarijatu za kulturu, Boban Batrićević s pravom naziva istorijskim, u svojoj kolumni u kojoj je pismo i javno objavljeno. Već se u uvodu onim – ,,poštovani, Javljam se na Vaš namješteni’ javni konkurs o slobodnom radnom mjestu” – razoblićava naš sistem partijskog zapošljavanja. Kako ste odlučili da ga napiste i šta ste htjeli da postignete?
GLENDŽA: Pomenuto motivaciono pismo produkt je ogorčenja, razočaranosti, nemirenja i neprihvatanja onoga što u našem društvu prepoznajemo pod sintagmom partijskog zapošljavanja. U isto vrijeme je i odraz mog prkosa i nepoštovanja prema ljudima koji sprovode takvu fašističku politiku, nad svima koji ne žele da misle i ponašaju se u skladu sa njihovom ,,dresurom”. Tako sam, nakon što sam pročitao javni oglas o slobodnom radnom mjestu, odlučio da im još jednom pokažem što mislim o njima i tom vidu njihove društvene ,,angažovanosti”. Smatram da imam potpuno pravo na takvu reakciju, jer su upravo oni ti koji su obesmislili kompletnu zakonsku proceduru pri zapošljavanju. Počev od raspisivanja konkursa, uslova, do načina na koji se obavlja izbor. Tako, na primjer moguće je okončati studije na sumnjivom fakultetu u Banja Luci, u rekordnom roku, u petoj deceniji života, i nakon toga trajno riješiti pitanje svog zapošljenja, bez polaganja državnog ispita, za razliku od mene i mnogih drugih.

MONITOR: Gradonačelnik Cetinja vas je pozvao na razgovor. Mislite da je to zbog rečenice da ćete ako vas zaposli „popraviti propuste i greške koje Vam se u kontinuitetu dešavaju kao posljedica Vašeg elementarnog neznanja i nestručnosti iz pomenute oblasti” ili onog – ,,sigurno se mojim radom ne bi bavila ni DRI, niti Inspekcija za sprečavanje privrednog kriminala, a još manje Finansijska policija”?
GLENDŽA: Gradonačelnik Cetinja me je ukupno četiri puta pozivao na razgovor. Nakon što je to po drugi put uradio lično, otišao sam iz pristojnosti, iako svjestan zašto me poziva. Zasigurno to nije bilo iz razloga što smatra da bih mogao dati doprinos na pomenutom radnom mjestu. Vjerovatno je želio djelovati preventivno, tj. potruditi se da umanji političku štetu, koju im nanosi konstruktivna kritika. Kao što sam i ranije isticao, lokalnu vlast apsolutno ne zanima kulturni život Cetinja, a još manje da priznaju počinjene greške iz te oblasti, pa bile očigledne ili ne. Treba samo pomenuti stupidnost cetinjske vlasti, koja je 4. januar proglasila danom osnivanja Cetinja, što nema nikakvog istorijskog ili heurističkog osnova, te tako Prijestonica slavi fantomski datum u lažnom glamuru prepunom malograđanske pompeznosti.

U prilog tvrdnji da je poziv uslijedio nakon što je na pravi način protumačena ironija iz drugog dijela Vašeg pitanja, odnosno mog pisma, govori upravo to što smo u (o)pravdanju tih navoda, ,,potrošili” najveći dio razgovora.

MONITOR: Šta vam je gradonačelnik rekao?
GLENDŽA: G-din Bogdanović je pokušavao da me uvjeri da je netačno to da su se njihovim radom bavile Finansijska policija i Inspekcija za sprečavanje privrednog kriminala, iako je to javna tajna u gradu. O izvještaju DRI neću da potrošim ni jednu riječ, iako me je uvaženi gradonačelnik uvjeravao da je lokalna samouprava prošlu godinu završila poslujući uspješno sa čak 600 000 eura.

Takođe, navodno je bio iznenađen mojim navodima o zloupotrebama novca naših sugrađana zarad kupovine ,,hrane i parfema”, a te sam informacije pronašao u internoj prepisci članova njegovog kolektiva (u istoj prepisci je i on učestvovao). Isto tako, želio me je uvjeriti da ne postoje zloupotrebe kada su u pitanju namirivanja privatnih računa u restoranima, kako u našem gradu, tako i van njega. A znamo i on i ja da se ne mora ići baš u najskuplje podgoričke restorane sa ,,delegacijama”, ili da se za proslave pobjeda njegove partije ne može baš ispiti ,,dvije stotine flaša vode” u nekom od cetinjskih lokala.

U suštini, najmanje smo razgovarali o kulturnoj politici grada i o mom zapošljenju. O kulturi grada – jer i nijesmo baš ravnopravni sagovornici, a o mom zapošljenju – jer je odmah obećao da će ta stvar biti riješena (navodno).

MONITOR: Napisali ste u pismu da imate svega godinu i šest mjeseci radnog iskustva ne svojom krivicom ,,već isključivo zbog fašistički nastrojenog sistema zapošljavanja jedan zapošljeni, četiri glasa, čiji je autor Z. J.”. Mislite da je moguće zaposliti se bez partijskih leđa?
GLENDŽA: Možda je i moguće, ali moje dosadašnje iskustvo govori da to jako teško funkcioniše na ,,regularan” način. Ako nezapošljeni nema masona Z. J. kao prijatelja, pomoćnika nekog od ministara za tetka, ako nije komšija, mislim da ga očekuje puno nepravde, nervoze, stresa, čekanja i čekanja. Dok je u suprotnom slučaju dovoljan samo jedan telefonski poziv.

MONITOR: Autor ste šest naučno-istraživačkih radova, a većina su o kulturno-istorijskom razvoju Cetinja. Gdje je Cetinje danas? Cetinjane ste u jednoj od svojih kolumni nazvali ,,mučenicima”.
GLENDŽA: U duhu cetinjskog humora, dao sam sebi slobodu, ubijeđen da mi sugrađani neće zamjeriti, da nas sve zajedno nazovem ,,mučenicima”. I smatram da nijesam pogriješio. Samo treba viđeti podatke prezentovane u pomenutoj kolumni, a tiču se više parametara koji odslikavaju život u gradu, pa da se shvati u kakvom je stanju Cetinje i što su mu uradili u posljednjih četvrt vijeka.

Smatram da je Cetinje danas jako daleko od 2015. godine. Tačnije, mislim da se vratilo neđe u 1945. godinu i da i danas čeka da čuje iz Titograda/Podgorice što će biti sa njim. Dakle, stanje je očajno i alarmantno, a prijestonica odbačena. Siguran sam da bi, u domenu teorije naravno, lošije bilo jedino ukoliko bi na snazi bio ratni režim.

MONITOR: Kako do boljeg Cetinja?
GLENDŽA: Jedno polugodište sam proveo radeći kao profesor Cetinjske gimnazije. Nakon tog iskustva, siguran sam da ćemo već u nekom skorijem periodu svi mi doživjeti bolje Cetinje. Cetinju je prijeko potrebna reakcija iz svih pravaca i sa svih nivoa. Mislim da se do boljeg Cetinja dolazi stasavanjem cetinjske omladine. Rasterećeni nacionalno-konfesionalno-ideološkim matricama, a prije svega željni kvalitetnog života, ubijeđen sam da će se na pravi način obračunati sa svim anomalijama u našem društvu. Znam da ni Milica, ni Nemanja, ni Ana, ni Mitar, ni Danilo, ni Jelena, ni Gojko… neće dozvoliti da im bilo ko kreira život.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo