Povežite se sa nama

FOKUS

PETNAEST GODINA OD REFERENDUMA: Od čega smo sve zavisni

Objavljeno prije

na

Dok crnogorska mladost razmjera čija je zastava veća, pripadnici političke klase  i dalje pričaju predreferendumsku priču, boreći se za privilegije i plijen. Crna Gora, zemlja slobodnih i jednakih, sve je dalje i dalje

 

Kao da je juče bio 21. maj 2006, u Crnoj Gori „referendumska“  nadgornjavanja ne patišu.

Patriotski mediji su slavodobitno obznanili kako je u Podgoricu stigla, svježe sašivena, crnogorska zastava površine 5.000 kvadrata (50×100 metara). Najveća   spremno čeka da se negdje na Cetinju zavijori na Dan nezavisnosti. Potom su rodoljubivi mediji, drugog predznaka, jednako slavodobitno dojavili kako je za predstavljanje publici spremna najduža trobojka na ovim prostorima. Kažu s kraja na kraj – 350 metara. „Ko drugi nego Srbi iz Berana“, ushićene su Novosti najavljujući da će zastava uskoro biti promovisana „na svečan način“.

Moglo bi se pokazati kako su i najduža i najveća premale da bi mladost, koja će ih s ponosom ponijeti čim se za to izda komanda, na tom platnu ispisala imena roditelja, rođaka i prijatelja koju su, samo u Beranama i na Cetinju, ostali bez posla i imovine (fabrika). Gubitnici tranzicije to su postali, i ostali, dobrim dijelom zahvaljujući i onima koji njima i njihovoj djeci uporno  guraju zastave u ruke.

Između dva 21. maja, u Crnoj Gori je bez posla ostalo više od 15 hiljada osoba. Uglavnom u sektoru tzv. realne ekonomije. Manje su precizni podaci, a negdje ih i nema, o onima što su ih u međuvremenu zaposlile bivše  i sadašnje vlasti. Da učine svojima. Samo znamo da ih je previše. I da proces podjele osvojenih radnih mjesta „po dubini“, stvarnih i izmišljenih, ne jenjava.

Da je partijsko zapošljavanje i dalje u modi, neka vrsta moralne obaveze, potvrdila je Marina Jočić, predsjednica UO Nacionalnih parkova Crne Gore. „Svako ko kaže da neće da zapošljava po tom osnovu mislim da nije iskren“, izjavila je nekadašnja poslanica DF-a. „Neke ljude koji su bili sa mnom u šatorima, spavali, gutali suzavac, djeca takvih ljudi, mislim da zaslužuju šansu, a da pri tom niko nije ugrožen. Niko nije otpušten iz prethodnog sastava kolektiva”. A od viška glava ne boli, računa Jočićeva. Posebno kad se sve to plaća iz državne kase. Da li  ministar finansija dijeli njeno mišljenje?

Dok se sljedbenici spremaju da isprobaju  ko ima veću, riješeni da svoj patriotizam premjere metrima, dužnim i kvadratnim, politički lideri vođeni  ambicijom da (p)ostanu i nacionalne vođe, gaze davno utabanim stazama podjela i sukoba. Zato praznik, ponovo, dočekujemo uz bojkot skupštinskih sjednica (dobrog) dijela opozicije.

DPS „u narednom periodu“ neće učestvovati u radu plenuma i skupštinskih odbora, saopštio je šef, pojedinačno najjačeg, poslaničkog kluba Danijel Živković. Pa objasnio kako je ta odluka donijeta „zbog bahatog i bezobzirnog ponašanja vladajuće većine“. Dočekasmo. Trebalo je da prođe 30 godina kako su mladi, lijepi i pametni iz DPS-a (tadašnji Savez komunista) unutar partijskim prevratom došli na vlast, petnaest godina od kako je Crna Gora obnovila državnu samostalnost i samo osam mjeseca od prelaska DPS-a u opoziciju pa da nam se neko iz te partije, konačno, požali na bahato i bezobzirno ponašanje vladajuće većine.

A bilo je prilika, bezbroj. Recimo, kada je nekadašnji predsjednik parlamenta, bivši Golootočanin, ispratio opozicione poslanike iz skupštinske sale usklikom: „Zatvori vrata, bando izdajnička“. Ili kad je vlast obećavala opoziciji kako „nikada neće saznati kolike su devizne rezerve Crne Gore“. Možemo se prisjetiti i kako je, uoči Dana nezavisnosti 2010. godine, tadašnji premijer a sadašnji predsjednik Milo Đukanović, u prazničnom obraćanju, ukazivao na prioritete vlasti koje je personifikovao: „Uradimo da što je moguće više birača iz protivničkog tabora prevedemo kod nas”. Tako je, nastala ona interesna dobrovoljnost o kojoj nam je Đukanović pričao koju godinu kasnije, hvaleći se i danas tajnim i nezakonitim finansijerima njegove partije.

Konačno, bili smo u prilici da, koliko juče, čujemo još jedan od svevremenskih primjera bahatog i bezobzirnog ponašanja sa pozicija vlasti. „Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici“, poručio je predsjednik Crne Gore i DPS objašnjavajući status kandidata za ambasadore koje mu je na imenovanje predložila Vlade Zdravka Krivokapića. „Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog dijela nećemo ni složiti“.

Do kada će se glasači na referendumu iz 2006. dijeliti na pobjednike i poražene, patriote i izdajnike? Za dobar dio političkih predvodnika DPS-a i DF-a to je i dalje najefikasniji model za odbranu stečenih privilegija. Mnogo lagodniji od, recimo, razgovora o ekonomskoj budućnosti zemlje. Ili odgovornosti za nepodnošljivo teško breme problema i dugove sa kojima se nose preostala preduzeća u državnom vlasništvu.

Poslanici DPS su odlukom o privremenom bojkotu skupštinskih zasjedanja svjesno pobjegli od moguće priče o personalnoj odgovornosti za pljačku i poharu koje su zatekle nove vlasti, a koja se mogla otvoriti tokom rasprave o budžetu. Baš kao što se neko od njih dosjetio da bi nas rasprava o povjerenju ministru pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimiru Leposaviću mogla vratiti u  vrijeme kada je DPS na ratove, zločine i zločince sa prostora bivše Jugoslavije gledao  drugačijim očima. I djelao u skladu s tim.

Zato su se taktički povukli. „Crna Gora kreće ka ekonomskom sunovratu. Pravni poredak u državi ne postoji. Vidimo haotično stanje u zdravstvenom sistemu…“, pobrojali su izgovore, praveći popis vlastite zaostavštine. Pa poslali upozorenje – vladajućoj većini i međunarodnoj zajednici – neće DPS mirno gledati kako se „ugrožava evropski put Crne Gore“. Isti put za koji Đukanović reče da smo na njemu danas od Evrope dalji nego što smo bili 2014.

Saznali smo da je  do sada utvrđeni dug Plantaža 68  miliona eura. Tri puta više nego što je to početkom septembra priznalo bivše rukovodstvo kompanije predvođeno Veselinom Vukotićem i Vericom Maraš. Koji su  potom pobjegli, odnoseći stečeno bogatstvo a ostavljajući pustoš.

Agencija za zaštitu konkurencije donijela je Rješenje kojim ocjenjuje da je kompletna državna pomoć koju je Vlada Duška Markovića prošle godine dala Montenegroerlajnsu (MNA) bila nezakonita. A riječ je o 43 miliona eura. Posljedice, danas plaćamo. Marković se oglasio tvrdnjom da je sve rađeno kako bi se sačuvala kompanija i radna mjesta. Istim izgovorom poslužio s i Đukanović, objašnjavajući da su 135 miliona nezakonite državne pomoći iz njegovog premijerskog mandata, date vlasnicima nekadašnjeg Kombinata aluminijuma (KAP) nijesu bačene pare. Iako su i MNA i KAP završili u stečaju, odnosno bankrotu.

Upravni sud je poništio građevinsku dozvolu za rekonstrukciju puta Danilovgrad –Podgorica, započetu u junu prošle godine. Tako se pod znakom pitanja našao posao vrijedan 24 miliona eura. Zaslužni – ćute.

Pošto je poslanički klub DPS-a održao lekciju i priprijetio međunarodnoj zajednici, iz EU je stigao odgovor. U izvještaju o Crnoj Gori izvjestioca Tonina Picule koji je Evropski parlament, u srijedu, usvojio  u formi Rezolucije stoji da, rastom duga, postajemo sve ranjiviji prema kreditorima. Posebno Kini. Uz prijedlog da se nađe model i pomogne fiskalna održivost Crne Gore, Rezolucija EP preporučuje da „oni koji su politički odgovorni za vrlo kontroverzni kineski zajam za auto-put Bar – Boljare moraju da odgovaraju”.

Toliko o čuvarima evropskog puta. Na drugom političkom polu – ista slika.

Nakon što su izglasavanje budžeta za ovu, 2021. godinu, uslovili izmjenom tzv. tužilačkih zakona, Slaven Radunović je pred Vladu postavio novi ultimatum: popis do kraja godine. Sa jasnim ciljem da, sa pozicija vlasti, utiču na nacionalno izjašnjavanje stanovnika Crne Gore. Kako bi potom, pozivajući se i na rezultate popisa (budu li im išli na ruku), naredne tri godine mandata proveli u snaženju novog srpskog sveta. Pod komandom Aleksandra Vućića.

Zato smo se opet, kao i sa onim zastavama s početka teksta, svrstali u red rekordera. Kao jedna od rijetkih evropskih država koja je sebi dozvolila luksuz  da budžet za tekuću godinu usvaja na pragu ljeta. I vjerovatno jedina koja nema zakon o vladi i zakon o skupštini, kao preduslov da se taj posao obavi na pravno regulisan način. Pa se sad poslanici vlasti i opozicije međusobno zadijevaju – kako će to budžet koji se usvaja u junu važiti od januara.

Čim se ta muka završi stiže sljedeća. Izvjersno je da će parlamentarna većina pred premijera Krivokapića i njegovu Vladu izaći sa novim ultimatumima, tražeći protivusluge da bi mu omogućila da se nekako izvuče iz golemih nevolja koje je izvršnim vlastima napravio ministar Leposavić. Saopštavajući naglas, kao ministar pravde, ono što o Srebrenici  misle još neke njegove kolege. Ali trpe.

Baš kao što trećina Vlade – makar četiri ministra/ministarke – junački ćuti na upit o državljanstvima koja imaju. I (ne)legalnosti njihovog sticanja.

Još jedna slika crnogorske stvarnosti: Nebojša Medojević, predsjednik jedne od partija članica vladajuće koalicije kaže u Skupštini:  ,,Da sam državni tužilac, odmah bih uhapsio ministra finansija“. Prethodno ustvrdi da je nedavno  „oživio“ šverc cigara iz Luke Bar. I javnosti predoči informaciju da je odluka o gašenju MNA stigla mejlom iz Beograda… Odgovorio je ministar finansija Milojko Spajić. ,,Kome se ne sviđa, neka obori Vladu. Sve radimo po zakonu”. Premijer nije bio u Skupštini. Tamo ne zalazi ni njegov prethodnik, sada poslanik Duško Marković.

I ovaj Dan nezavisnosti, baš kao i prethodni, Svetozar Marović provešće u krugu porodice. U Beogradu. Nekadašnji predsjednik parlamenta, potpredsjednik Vlade, predsjednik državne zajednice SCG i pravosnažno osuđeni organizator i vođa kriminalne grupe iz Budve godinama je „u bjekstvu“. Po ugledu na prethodnike, njegovo izručenje radi izdržavanja dosuđene zatvorske kazne zvaničnici nove vlasti više ne pominju (a jesu dok su bili u opozicionim klupama). I nema zastave  koja to može sakriti.

,,Mora se ojačati vladavina prava, mora se podstaći ekonomski razvoj i poboljšati životni standard svih građana“. Ovako je, neposredno nakon referenduma 2006, čestitao  Šon Burns, nekadašnji  šef misije SAD-a u Crnoj Gori. „ Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”. Kao da je juče bilo. Još smo na istom mjestu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo