Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Jubilej

Objavljeno prije

na

Prošlo je deceniju i po  otkad je Crna Gora izglasala nezavisnost.  Umjesto slavlja bez pokrića možda je rješenje da otvorimo oči. I vidimo da se promjene  nijesu desile. Ni poslije referenduma ni poslije lanjske promjene vlasti. Utvare prošlosti su i dalje tu

 

Opet slavlje. Bez pokrića. Prošlo je 15 godina otkako je Crna Gora izglasala nezavisnost. Koje i dalje, nema na vidiku. Zavisno je pravosuđe, zemlja zavisi od inostrane pomoći, premijer zavisi od svojih duhovnika, Vlada zavisi od svojih saboraca, koji, opet,  zavise od svog vođe iz Beograda, predsjednik države zavisi od zavisnog tužilaštva, a crnogorski građanin i dalje zavisi od takvih političkih predvodnika. Da li je izabrao da bude poljoprivrednik, pravnik u ćošku administracije, ili ambasador, svejedno.

Predsjednik države, tako je, recimo, ove sedmice,  najavio da neće potpisati tužilačke zakone, te da će njegova partija bojkotovati parlament, i tako ministra pravde Vladimira Leposavića učiniti  nezavisnijm od mnogih.Uz to poručio je i da neće potpisati neke predloge nove Vlade za ambasadorska mjesta.

„Oko jednog broja ambasadora smo se usaglasili. Oko drugog se nijesmo složili, a vjerujem da se oko jednog broja nećemo ni složiti. Ni u snu neću podržati bilo kojeg diplomatu koji je na bilo koji način ikad radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv nezavisnosti Crne Gore nemaju ni moralno pravo da traže da budu njeni predstavnici“, poručio je Đukanović. Na stranu to što su ambasadori koje je Đukanović slao u svijet, nerijetko prepoznati po bahaćenju, i aferama, te da im nikad zbog toga nije prigovorio na moralu.  Problem je što je predsjednik države još jednom pokazao svoj „demokratski kapacitet“, i izdajnicima, po ko zna koji put,  proglasio sve one koji su na referendumu glasali protiv. Na šta su imali ustavno pravo. A Đukanović ustavnu obavezu da bude predstavnih svih građana.

A ono stvarno sjeti li se ikad  Đukanović koliko je on godina bio ljuti boj protiv nezavisnosti te iste Crne Gore, i progonio „ šačicu suludih separatista“.

Đukanović, nije jedini koji preferira jednu „vrstu“ građana. I ne blokira samo DPS Vladu. Demokratski Front  je ove sedmice zaustavio usvajanje važnih zakona, poput onog o budžetu, jer sa premijerom raspravlja o „popisu“. Poslanik Fronta Slaven Radunović, pojasnio je da  budžet može biti odložen, ali popis ne smije. Pa jeste.  Prioriteti su jasni. Najvažnije je da se prebrojimo.  Pojašnjavajući ministru ekonomije Milojku Spajiću, da je popis preči od budžeta, Radunović je precizirao:  ,,Ponašate se kao tikva bez korijena, a korijen vam je ovdje u parlamentu. Nijeste dojahali iz vasione i postali ministar. U ovoj sali ste izabrani. Morate da sarađujete sa nama”.  Naznačivši još jedan prioritet DF-a.  Da ostane u “dubinama”, čvrst kao korijen.

Dan nezavisnosti slavi i gradonačelnik Budve  Marko – Bato Carević. Još jedan predstavnik naroda koji voli da broji krvna zrnca, i koji je obećao svojevremeno da će u politici ostati do popisa. Nakon što je u javnost izašao snimak kako Carević pjeva četničke pjesme, kako valjda dolikuje gradonačelnicima iz redova Demokratskog fronta, Budva je osvanula okićena državnom zastavom, zastavom EU i trobojkom. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović, kazao je, upitan da prokomentariše Carevićev način proslave nezavisnosti, da prestanemo da primjećujemo takve stvari. „Kad bi ljudi manje primjećivali te stvari, mislim da bi nam svima bilo bolje“, kazao je.

Možda je,  eto, rješenje  da prestanemo da primjećujemo da nas politički predstavnici dijele. Da neki pjevaju četničke pjesme. Da većina ima svoje građane. Koje zapošljava.  Možda i da prestanemo da primjećujemo da su prethodne vlasti spremne da tek deklarativno osude ratne zločine, za koje snose odgovornost, a da nove ni toliko ne mogu.  Da prestanemo da primjećujemo i da lideri građanskih partija, poput Abazovića, ponekad to ne primjećuju.

Ili je možda rješenje da otvorimo oči. I vidimo da se promjene  nijesu desile. Ni poslije referenduma 2006, ni  poslije lanjske promjene vlasti. Utvare prošlosti su i dalje tu.  Promjena neće biti dok ne počnemo sve to da primjećujemo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Svi naši oskari

Objavljeno prije

na

Objavio:

Darko Šarić mogao bi za koju godinu da bude slobodan čovjek. Politički šefovi i oci Šarićevog posla i njegovog sudskog blagog aranžmana još su među nama. U Podgorici i Beogradu.  Zabrinuti za rezultate popisa.  Ko su, zvaničnog odgovora – nema. Imaju doduše skaj nadimke.  Njihove sms prepiske bile bi sigurno zanimljive

 

Popisaće nas. To je dobra vijest. Naravno, zainteresovane političke klase, dobiće za njih dragocjene podatke – koliko je Srba a koliko Crnogoraca. Andrija Mandić moći će da nastavi borbu za srpski jezik, a nereformisani DPS da nastavi da živi od replika Mandiću. Možda neki od onih za njih manje važnih odgovora, vlast i iskoristi za kreiranje odgovornijih politika. Kad i statistika potvrdi ono što vidimo golim okom – da nam je sjever opustošen, da ljudi odlaze, da nezaposlenost raste…Vidjećemo.

Popis neće donijeti neke druge važne odgovore. Na koje predugo čekamo. Ove sedmice beogrdaski nejdeljnik NIN objavio je da je presuda Vrhovnog suda u procesu protiv Darka Šarića donesena još u junu ove godine,  te da je po njoj  Šarić osuđen na 14 godina zatvora, odnosno  nijesu prihvaćeni zahtjevi njegove odbrane. Šarić će kaznu najvjerovatnije služiti, kako piše beogradski nedjeljnik, u zatvoru u Požarevcu po imenu Alkatraz.   Alkatraz zvuči ozbiljno, ali samo zvuči. Po zakonu Šarić ima pravo da traži da bude pušten na slobodu poslije odslužene dvije trećine kazne.  Za to mu fali oko godinu dana i tri mjeseca, jer nakon hapšenja 2022. nije upućen na izdržavanje kazne, pišu beogradski mediji. Od predviđenih 14 godina, Šarić je već proveo u zatvoru više od osam, od 17. marta 2014. do 14. aprila 2022,

Šarić će uskoro biti slobodan, a mi smo i dalje bez zvaničnog odgovora –  ko mu je iz ovdašnjeg političkog vrha omogućio rast i nesmetano „poslovanje“? I ko je sve zaslužan za  „aranžman“ koji je prethodio Šarićevoj predaji.  Ko mu je i šta obećao, i šta je od toga ispunjeno. Nešto očito jeste. Tužilaštvo za organizovani kriminal Srbije zahtijevalo je da Šarić bude kažnjen po zakonu, po kome mu je prijetila maksimalna kazna od 40 godina.

Politički šefovi i oci Šarićevog posla i njegovog sudskog aranžmana još su među nama. U Podgorici, Beogradu.  Zabrinuti za rezultate popisa.  Ko su, zvaničnog odgovora – nema.  Njihove sms prepiske bile bi sigurno zanimljive.

Imaju doduše skaj nadimke.  Skaj prepiske braće Šarić pokazuju tako kako su razgovarali o tome da Oskar  popriča sa sudijama. Oskar je, sumnja se, najviša politička adresa u Srbiji.

„Borimo se dalje, mislimo da je ovo jedini realni put, preko Markusa do Oskara pa da on priča sa sudijama. Brate, mislim da je zaista realna priča da samo on može da odluči i, kako obično radi, u poslednjem trenutku povuče potez. Ali mislim da Oskar hoće da on bude taj koji će na kraju rešiti…“, jedna je od tih poruka.

Imamo i mi našeg Oskara.  I on je izgleda popričao sa sudijama. I bio efikasniji.  Proces protiv grupe Darka Šarića u Crnoj Gori nije ni vođen. Kad je pravosuđe, što bi rekla Vesna Medenica, „savjesno“.

Oskari, ne samo da nijesu javno obznanjeni, nego nam njihove politike u regionu i dalje kroje kapu. Sa političkih pozicija ili iz sjenke. Njihovi politički sinovi i ispostave pričaju o jeziku, vjeri i naciji.  Baš kao što se pričalo i devedesetih, dok se zemlja raspadala, a kriminal ujedinjavao.

Najvažnije je zato ozdraviti pravosuđe. Da im ne stižu poruke sa političkih adresa. Direktno, ili preko posrednika. Onda tek možemo znati šta su sve dogovarali i  naš i tuđi oskari.  Ali i  preventivno djelovati na ambicije nekih budućih oskara.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Sporazum

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasti su nakon pada DPS-a više puta bile kategorične da ne žele saradnju sa Đukanovićevom strankom dok se ne reformiše. Razumno je ne sarađivati sa nereformisanim DPS-om  u vezi  borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, vladavine prava. No, saradnja svih sa svima kada je u pitanju nesporan opštedruštveni interes, poželjna je i obavezujuća. Sporazum o popisu pokazao je  put

 

Važna je vijest –  tenzije oko predstojećeg popisa stanovništva, spuštene su. Ove sedmice stranke opozicije i predstavnici manjina potpisali su Sporazum o popisu sa premijerom Spajićem. U dokumentu se ne navodi datum njegovog sprovođenja, pošto su  potpisnici od premijera tražili da treba predvidjeti mogućnost pomjeranja njegovog početka za nekoliko dana, u interesu kompletiranja svih dogovorenih uslova. Planirano je da popis bude sproveden od 30. novembra do 15. decembra ove godine.

Sporazum su potpisale  Demokratska partija socijalista, Socijaldemokrate,  Bošnjačka stranka  i predsjednici šest vijeća manjinskih naroda –  Momčilo Vuksanović (Srpski nacionalni savjet), Suljo Mustafić (Bošnjačko vijeće), Faik Nika (Nacionalni savjet Albanaca), Zvonimir Deković (Hrvatsko nacionalno vijeće), Sabrija Vulić (Savjet Muslimana) i Mensur Šaljaj (Romski savjet).

Sporazumom je predviđena kontrola unosa prikupljenih podataka, izrada softvera za njihovu provjeru i zabrana partijama da sprovode popisnu kampanju  i proširivanje popisne komisije sa dva člana opozicije i predstavnikom manjinskih naroda. Ukratko: sve ono što je ranije tražila  opozicija, prijeteći bojkotom procesa.

Opozicija je bojkot najavila za vrijeme vlade Dritana Abazovića, nakon što nije prihvaćen njihov zahtjev da se popis odloži  kako bi se uspostavili svi mehanizmi njegove kontrole. Bilo je optužbi da se radi o inžinjeringu i “prevarnom procesu”, čiji je cilj etnofederalizacija Crne Gore, odnosno pretvaranje Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu”. Organizovani su protesti, situacija se zaoštravala…

Bez obzira na to da li su argumenti prethodne vlade da DPS uobičajeno koristi identitetske teme radi podizanja tenzija, bili na mjestu, ona nije pokazala spremnost da komunicira sa opozicijom u javnom interesu. A spuštanje tenzija i popis organizovan uz što bolje mehanizme kontrole je   interes svih. Cijelog društva. Tu je bitka za posebne  partijske i  političke interse, mogla donijeti samo štetu Crnoj Gori. .

Vlasti su nakon pada Demokratske partije socijalista  više puta bile kategorične da ne žele saradnju sa Đukanovićevom strankom dok se ne reformiše. Razumno je ne sarađivati sa DPS-om dok se ne reformiše kada su u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, borba za vladavinu prava….Nije  čudo što je Abazovićev eksperiment manjinske vlade, uz podršku DPS-a koja je trebalo da reformiše društvo i pokrene procese, propao.  Ta ideja je u startu bila osuđena na propast.

No, saradnja svih sa svima kada je u pitanju ostvarivanje konsenzusa o opštedruštvenom, zajedničkom intresu, ne samo da je razumna, nego je i  obaveza. U procesu preboražaja, ne može se  isključiti bio koji segment društva.  Uostalom, isključivanje je  bio Đukanovićev način.  I njega se treba odreći.. I to ne samo u DPS-u. Nego i kod onih koji su došli nakon Đukanovića.

Dogovotr oko popisa pokazao je put.  Bilo bi neodgovorno i od jednih  i od  drugih  da taj model ne poživi. Nakon potpisivanja Sporazuma, premijer Spajić je saopštio da „nema potrebe da se popis odugovlači“, misleći na to da će početi 30. novembra. Opozicija je, opet, iako je pohvalila Spajićevu pruženu ruku,  iskazala nevjericu da će svi uslovi sporazuma biti ispunjeni do tada, ponavljajući da bojkot ni dalje nije isključen.

DPS – u je pruženom rukom Vlade smanjen prostor za manipulisanje popisom.  No Vlada  treba da  do kraja ostane otvorena za dogovore – nekoliko dana eventualnog odlaganja, da bi se realizovale  usaglašene obaveze, neće nikoga koštati ništa. Tenzije i političke igre tamo gdje im mjesto nije,  odavno nas  koštaju previše.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Karma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ima i onih koji pominju karmu jer će Radoja Žugića  na mjestu guvernera CBCG zamijeniti Irena Radović, njegova i žrtva tadašnjeg sistema. To je dobra vijest.  No, posao promjene sistema u kom je vrh jedne partije vladao nad zakonima ove zemlje, koja je razorena i opljačkana, dok smo se dijelili po  krvnim zrncima, ne bi valjalo prepustiti karmi.  Ima tu još mnogo toga da se ispravi

 

Važna ovonedeljna vijest – sa mjesta guvernera Centralne banke Crne Gore odlazi Radoje Žugić. Iako je Demokratska partija socijalista, čiju je stranu Žugić nedvosmisleno držao, ostala bez vlasti u avgustu 2020. godine, Žugić se na vrhu Centralne banke  zadržao do danas. O tome kako postavgustovske vlasti nijesu imale snage ili volje da se riješe sive eminencije DPS-a i Prve familije, Monitor je više puta pisao.

Zanimljive su i okolnosti pod kojima Žugić odlazi. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović najavio je da će kandidatkinja za tu poziciju biti Irena Radović, bivša viceguverenerka Centralne banke, koju je Žugić nezakonito smijenio u parlamentu 2018. godine. Naravno, uz podršku tadašnje parlamentarne većine. Bivša viceguvernerka je smijenjena dok je, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, boravila u bolnici u Beču, i to dva mjeseca nakon što je protiv Centralne banke i Žugića podigla tužbu za mobing i diskriminaciju. Oni koji su u tadašnjem zakonodavnom domu digli ruku za njenu smjenu nijesu se obazirali ni na  Zakon o zabrani zlostavljanja na radu koji garantuje zaštitu od stavljanja u nepovoljniji položaj i gubitka radnog mjesta nakon pokretanja tužbe. Interesi vrha partije bili su najjači zakon. Zato nije pomogla ni presuda sutkinje Osnovnog suda Milene Brajović, koja je u dva navrata presudila u korist  Irene Radović i utvrdila da ta Žugićeva inicijativa nije mogla biti osnov za razrešenje, te da su bez dokaza njegove optužbe  da je viceguvernerka nestručna i da je odala poslovnu tajnu.

Žugićevu inicijativu tada su u parlamentu podržala 42 poslanika tadašnje vladajuće koalicije (DPS, SD i manjinske partije), uz glas poslanice opozicije Draginje Vuksanović Stanković (SDP). Koja je ovih dana na meti vulgarnosti ratnog zločinca Vojislava Šešelja.

Ima i onih koji pominju karmu jer će Žugića danas zamijeniti njegova i žrtva tadašnjeg sistema. To je dobra vijest.  Ipak, posao promjene sistema u kom je vrh jedne partije vladao nad zakonima ove zemlje, koja je razorena i opljačkana, dok smo se dijelili po  krvnim zrncima, ne bi valjalo prepustiti karmi.  Ima tu još mnogo toga da se ispravi.

Ptice na grani znaju, a podsjetili su nas i u nedavanom Izvještaju Evropske komisije –  karma neće reformisati Đukanovićevo pravosuđe. Kao ni partijsko zapošljavanje do dubini i širini. Neće nas ni suočiti sa ratnom prošlošću koja nam se vraća i kezi u lice na svakom ćošku. Niti  nam vratiti sve one koji su otišli čekajući promjene. Ni one koji se tek spremaju da odu.

Naredne sedmice parlament će, najavljeno je, odlučivati o nedostajućem sudiji Ustavnog suda. Političke klase najavljuju da će parlamentarci konačno glasati u skladu sa javnim, a ne političkim interesom, kako bi i suštinski  odblokirali ovu važnu sudsku instancu i krenuli na put odblokiranja evropskog procesa. Čekaju još i izbor VDT-a, Sudskog savjeta, ali i izmjene zakonskog okvira i donošenje rešenja koja bi omogućila suštinsku promjenu sistema, koja se nakon avgusta nije desila.  Jer su nadvladali partijski interesi.

Do daljnjeg, čekamo dan kada će u parlamentu početi da se glasa  mimo zakona partije. Tek onda karma može da pripomogne.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo