Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Diktator koji ne umije da ode

Objavljeno prije

na

Vrijeme nakon 30. avgusta jasno poručuje da Crnoj Gori treba dobra opozicija. Ne ona koja kao Đukanovićev DPS ohrabruje patriotsko-komitske saveze da ogrnuti zastavama potpiruju podjele, nego ona koja istinski može da gradi bolju i građansku Crnu Goru.To je poruka i Herceg Novog

 

Hoće li Đukanović kako treba pročitati poruku hercegnovskih lokalnih izbora? Da je vrijeme da ode. Ili će nastaviti da jede budućnost i sopstvene partije i svih nas, nakon što je, kao svaki diktator, ne odustajući od vlasti, pojeo neku normalniju budućnost ove zemlje, u tri decenije asolutne moći. Tokom kojih je raslo samo bogatstvo njega i njegovih, a zemlja siromašila, zatočena u prošlosti.

Poslije serije poraza Đukanovićevog DPS-a, jasno je svakome osim izgleda njemu: da bi nastavio da se održava, to može samo apsolutnim pobjedama. A toga nema, niti je na vidiku. Sa osam mandata, koliko je njegova Demokratska partija socijalista osvojila u Herceg Novom, ostaće opozicija, i to sve slabija. DPS gubi, zato Đukanović odbija da ode sa trona. On je odavno, uz sve ostalo,  pojeo i koalicioni kapacitet DPS-a. Zalud sada moljakanje.  Demokrate i URA već su odgovorile da ne računa na njih, za saradnju u formiranju vlasti u Herceg Novom.

Poslanik DPS-a Petar Ivanović, koji je u Herceg Novom u Đukanovićevo ime vodio tu političku bitku, ocijenio je nakon izbora da je „u Herceg Novom poražena politika nacionalizma, te da je njegova partija otvorena za saradnju s građanskim opcijama.” Demokrate su podsjetile da su još u kongresnim dokumentima dali odgovor na sve moguće varijacije saveza sa DPS-om, dok su iz URE poručili da zvuči u najmanju ruku „vanrazumski, a prije svega komično“, kad Đukanović govori o izdajnicima države, a onda poziva na saradnju.

I licem Petra Ivanovića na hercegnovskim izborima, Đukanović je jasno poručio da od reformi DPS-a nema ništa dok je on tu. Ivanović je ne samo njegov višedecenijski odani vojnik, nego i pravo lice njegovog DPS-a. Ivanovićevu biografiju čine korupcionaške afere, nikad procesuirane optužbe saradnje sa Darkom Šarićem, lažne statistike o ekonomskom uspjehu dok je ministrovao. I bacanje perja u oči nezadovoljnih građana. Takav DPS ne samo da ne može biti partner bilo kojoj snazi koja hoće da istinski reformiše ovu zemlju, nego, što je možda još pogubnije, ostaje vječni izgovor svima koji dođu da ne mogu biti od njega gori.

Vrijeme nakon 30. avgusta, opet, jasno poručuje da Crnoj Gori treba dobra opozicija. Nova vlast se ponaša kao da ne zna šta je snašlo. Crna Gora vapi za alternativom. Ne za opozicijom čiji vođa najavljuje upotrebu svih sredstava, i koja podstiče patriotsko-komitske saveze da ogrnuti zastavama potpiruju podjele. Nego onom koja će argumentima i bez nasljeđa prošlosti  ustati protiv netransparentnih i pogrešnih odluka nove vlasti. Protiv njene tendencije da, baš kao DPS u prethodne tri decenije, dubine čisti od svih onih koji ne nose njenu zastavu i ne praktikuju njenu vjeru.

Jasno je da ovakav DPS to ne može. Nakon što je u tri prethodne decenije revnosno ne samo uništavao zemlju i njene resurse, nego i kritičare i sve glasove evropske i građanske Crne Gore, nad kojom danas navodno ječi, Đukanović ne može biti alternativa. A on i njegovi interesi su glavna prepreka njenom stvaranju. Ako ostane, biće samo dobar izgovor novim vlastima. Nastaviće da jede budućnost ove zemlje spomenutim „svim raspoloživim sredstvima“.

Priliku da ode nije iskoristio ne samo u protekle tri decenije, nego ni nakon 30. avgusta. Umjesto otvaranja prostora za reformu partije, opet je, kao svaki diktator koji nije umio da ode, na kongresu DPS-a ponudio sebe. Osujećujući tako mogućnost za promjene u opoziciji.

To što se još niko ni u DPS-u, ni u satelitskim partijama, niti među silnim patriotskim intelektualcima, nije usudio da Đukanoviću poruči da je vrijeme za odlazak, svjedoči o tome koliko je on svestrano uništavao emancipatorski potencijal nekadašnjeg crnogorskog građanskog i antiratnog pokreta. Pretvarajući ovu zemlju u svoj feud.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Moć neznanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od trojice crnogorskih državnih čelnika samo se Predsjednik države sjetio svoje ljudske i profesionalne obaveze da se oglasi na dan pomena žrtvama zločina u Štrpcima

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore kaže kako nije znao da je njegov sastanak sa prvim čovjekom Republike Srpske upriličen na 31. godišnjicu zločina u Štrpcima. Šta bi bilo da je znao?

Možda bi minutom ćutanja odali počast dvadesetorici civila starih između 16 i 59 godina koji su oteti iz voza na liniji Beograd – Bar, pa potom ubijeni i bačeni u Drinu. Ili bi gosta i prijatelja iz Banjaluke zamolio da se u jezeru Perućac pronađu posmrtni ostaci šesnaestorice ubijenih koje njihove porodice još uvijek čekaju?

Malo je, ipak, vjerovatno da bi sjećanje na sramotan zločin Osvetnika iz Vojske RS,  spriječio dvojicu državnih zvaničnika da prozbore o „fantastičnostima“ srpskog svijeta, potrebi uspostavljanja specijalnih veza Crne Gore i Republike Srpske, ili poslovnim prilikama vezanim za Bilećko jezero i izgradnju sistema hidroelektrana na Drini. Naravno, nakon što Dodik Mandića informiše o najnovijim vijestima iz Moskve.

Komentari poput onih da takve teme nijesu u njihovoj nadležnosti nedostojan su odgovor na činjenicu da je, nakon tridesetak godina, u Skupštini Crne Gore vođen zvaničan, međudržavni razgovor o formiranju Velike Srbije na teritoriji tri suverene, međunarodno priznate države. Uz jasnu najavu oživljavanja podjele „koja život znači“ na srpske i nesrpske. Onomad žrtva. A koliko sjutra, građane/stanovnike.

Predsjednici države i vlade, tako makar tvrde iz njihovih kabineta, nijesu bili zvanično obaviješteni o posjeti gosta iz Banjaluke koji je, nakon prijateljskih susreta sa čelnicima Rusije i Bjelorusije, pohodio i Podgoricu. A šta bi bilo da jesu?

Da li bi Spajić banuo pred Dodika da mu u brk skreše ono što je nedavno izjavio u Briselu, kako je „naša nepokolebljiva posvećenost teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine od najveće važnosti za Crnu Goru“. Milatović bi se, može biti, propitao o tome kako je to i čime Igor Dodik pomagao da se podigne stranačka infrastruktura  partije/pokreta koji je osnovao prije nepune dvije godine, a napustio krajem prošle nedjelje. Kada već isto pitanje ne može da postavi Do Kwonu.

Od trojice crnogorskih državnih čelnika samo se Predsjednik države sjetio svoje ljudske i profesionalne obaveze da se oglasi na dan pomena žrtvama zločina u Štrpcima. “Kao Predsjednik Crne Gore, izražavam dubok pijetet prema žrtvama tog zločina i saosjećam se sa bolom njihovih porodica. Ujedno, apelujem na nadležne državne organe da ne odustanu od utvrđivanja potpune istine o ovom tragičnom događaju”, napisao je Milatović na mreži X. Premijer ni toliko. Imao je, valjda, preča posla.

Trebalo je, na primjer, izabrati novi odbor direktora Elektroprivrede.   Prepiska unutar WhatsApp grupe KlubPES, koju su objavili mediji, svjedoči o kvalitetu tog postupka. Zapravo, o brutalalnosti i banalnosti s kojom se sve u Crnoj Gori podređuje usko partijskom i ličnom interesu.

Prvoizabrani kandidat povukao se nakon osporavanja javnosti i naznaka da bi njegov izbor mogao biti osporen po pitanju stručnosti i iskustva. Drugoizabranu kandidatkinju osporile su partijske kolege iz Nikšića. „Smatram da nije korektno da pored nas u Nikšiću predstavnik PES-a bude iz Podgorice“, prenijele su Vijesti stav jednog poslanika Spajićevih Evropljana. Onda je izabran treći, nikšićki, kndidat. Dok je u PES-u trajala ta ekspertiza meritornosti, akcionari EPCG su strpljivo čekali, duže od 10 sati, da konačno počne Skupština akcionara preduzeća. Vanredno zakazana na zahtjev države, odnosno, Vlade.

Od sedam članova novog borda EPCG četvoricu su imenovale partije članice vladajuće koalicije, u skladu sa dogovorom o međusobnoj podjeli funkcija u izvršnoj vlasti, diplomatiji, državnim preduzećima i tzv. nezavisnim agencijama. Potom  je ministar pomorstva i saobraćaja pojasnio da ne treba vjerovati sopstvenim očima: PES je ispunio obećanje da će izvršni direktor i 50 odsto članova odbora direktora državnih preduzeća biti profesionalci.

Sad znamo da je 3:4 isto što i pola – pola. Resorni ministar energetike i rudarstva nije se oglašavao. Makar da pojasni ono što se čulo na Skupštini akcionara, da su sva tri eksperta u novom bordu EPCG njegovi poznanici i saradnici, a jedan i mentor sa postdiplomskih studija. Nije se sjetio?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Nedjelja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suočavamo se sa  nespremnošću  članova Vlade da, poštujući pravila i procedure, pregovaraju i dogovaraju odluke koje mnogima “preko noći” mogu promijeniti kvalitet života

 

 

Mnogobrojni građani Crne Gore dočekali su kraj sedmice pored telefona, čekajući da im neko, makar pred ponoć, javi da li njihova djeca sjutradan idu u školu ili ne. Neki su tu obavijest dobili od predstavnika roditelja u školskim odborima, ponekome se javio prijatelj iz škole ili kolega–roditelj iz odjeljenja. Narednog jutra pokazalo se da makar neke od informacija iz nezvaničnih izvora nijesu bile tačne. Đaci su se  vraćali kući prije nego su roditelji koji su ih ispratili u školu krenuli za svojim poslom.

Onda je uoči Svjetskog dana socijalne pravde, iz Ministarstva ekonomskog razvoja stigla vijest da je pripremljen nacrt izmjena Zakona o unutrašnjoj trgovini. Razlog -ukidanje neradne nedjelje u trgovinama na malo i veliko. Cilj: omogućiti vlasnicima trgovina rad nedjeljom tokom ljetnje i zimske turističke sezone. Pet mjeseci godišnje oni bi imali pravo da otvore po jednu svoju radnju u svakoj opštini, tokom jedne radne smjene (od 7 do 15 ili od 15 do 23 sata). Prodavačice i prodavci koji bi radili tu smjenu bili bi slobodni sledećeg vikenda (subota i nedjelja). Valjda.

Da bi najavljene izmjene zaživjele neophodno je da ih prihvati Vlada a da Skupština, potom, usvoji predložene izmjene Zakona. Da li je to i dovoljno? Iz sindikata (USSCG) je saopšteno da su oni, kao članovi Socijalnog savjeta kojeg čine predstavnici vlade, poslodavaca i zapošljenih, za naumljene izmjene Zakona saznali iz medija.

Sindikalci su Vladi, odnosno resornom  Ministarstvu ekonomskog razvoja, poručili da njihov dogovor o radnoj nedjelji postignut u proljeće prošle godine sada – možda važi a možda i ne. Baš kao što je i lani parlament odbio da se o tako osjetljivom pitanju izjašnjava uoči parlemantarnih izbora. Da im glasači ne bi zamjerili jednu ili drugu odluku.

“Bez obzira na ranije iskazanu spremnost da se iznađe kompromisno rješenje po pitanju neradne nedjelje koje bi u prvom redu bilo u interesu zaposlenih a onda i same države, USSCG će insistirati da ovo pitanje bude, prije dostavljanja Parlamentu, u isključivoj nadležnosti Socijalnog savjeta Crne Gore“, podsjeća se u saopštenju Unije sindikata

Poslodavci se tim povodom nisu oglašavali. Oglasili su se sjutradan kada su  takođe iz medija saznali da je Ministarstvo ekonomskog razvoja pripremilo prijedlog Vladi da, pozivajuči se na Odluku o privremenom ograničenju marži osnovnih životnih namirnica iz 2022. godine, usvoji proširenu listu prizvoda – hrana i piće, lična higijena, sredstva za čišćenje… – čija bi marža u veletrgovinama i maloprodaji bila ograničena na pet do 15 odsto. I da bi Vlada taj prijedlog trebala da usvoji do kraja nedjelje.

Od ministra ekonomskog razvoja saznali smo da u Ministarstvu ne znaju kolike su sada trgovačke marže za proizvode čiju cijenu namjeravaju ograničiti na taj način (“sve zavisi od trgovine do trgovine, ali su puno veće od onoga što smo predvidjeli”). Nemaju ni jasnu računicu kako bi ta odluka uticala na poslovanje trgovačkih lanaca i malih porodičnih trgovina. “Ima dovoljno prostora da trgovine mogu pozitivno da posluju”, poručio je ministar.

Trgovci ne dijele njegovu računicu. “Uvjereni smo da ovo nije zvaničan stav Vlade, jer bi to bila pogubna odluka po crnogorske trgovine i privredu”, ocijenio je Jovan Lekić, predsjednik Odbora za trgovinu Privredne komore. On tvrdi kako je bio ubijeđen da su članovi Odbora uspjeli   da  čelnicima resornog Ministarstva  argumentovano objasne da je administrativno ograničenje marži za tako široku paletu proizvoda loša ideja.

Zaista, ponovni rad nedjeljom mogao  bi povećati promet u  trgovinama. Isto tako, ograničenje marži moglo  bi dovesti, uz očekivani pad cijena, do neprofitabilnosti velikog broja manjih radnji, njihovog zatvaranja i gubitka radnih mjesta.

Zajednički problem  povezao je prosvjetne radnike, đake i roditelje, prodavačaice/ prodavce i vlasnike trgovina na malo i veliko. Svi su se oni suočili sa nesposobnošću izvršnih vlasti da kvalitetno iskomuniciraju  svoje namjere i odluke.  Još gore, sa nespremnošću članova Vlade da, poštujući procedure, pregovaraju i dogovaraju odluke koje mnogima  “preko noći” mogu promijeniti kvalitet života.

To nije put koji će dovesti do poštovanja prava i sloboda i ekonomskog prosperiteta. Bez obzira na namjere.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Oduševljenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro

 

 

U Briselu su oduševljeni progresom koji je Crna Gora napravila za samo tri mjeseca, pohvalio se premijer. Toliko je mnogo urađeno za kratko vrijeme da „svi kažu“, prenosi Spajić, kako je njihov „subjektivni osjećaj“ da su prošle tri godine a ne tri mjeseca. „Oduševljeni su i reformama koje smo pripremili“.

Ajde da povjerujemo premijeru, pa da se zapitamo zašto u Podgorici nema tog i tolikog oduševljenja? Možda je razlog što o pripremljenim reformama, izgleda, znamo manje nego oni  u Briselu. Ili je u pitanju to  što smo ovdje u (ne)prilici da umjesto subjektivnog osjećaja živimo stvarnost.

Ta stvarnost nije baš idilična. U parlamentu slušamo optužbe za korupciju visokopozicioniranih zvaničnika sektora bezbjednosti i pravosuđa. Ispred njega, najavljuju se štrajkovi. Djeca stradaju u sirotinjskim udžericama. Željeznički saobraćaj obavlja se autobusima. Zimska turistička sezona je propala. I ljetnja je u opasnosti pošto pripreme uveliko kasne, tvrde oni koji od tog posla žive. Službeno proslavljamo tuđe državne praznike. Gradske ulice pokušavaju se imenovati po ljudima koji simbolizuju vrijeme zločina, afirmacije kriminala i diskiminacije po nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Sudovi progone medije i kolumniste koji problematizuju angažman zvanične Rusije, Srbije i SPC u Crnoj Gori. I ima toga još.

U Podgorici je, desetak dana, boravio tim Međunarodnog monetarnog fonda (MMF). Posjeta je prošla prilično nezapaženo, pošto je domaća javnost bila zaokupljena prethodno pomenutim dešavanjima.   Od gostiju iz MMF mogli smo čuti i pročitati nekoliko zanimljivih, ako ne i zabrinjavajućih, stavova.

Privredni rast će značajno usporiti ove godine u odnosu na 2023. godinu. Javni dug će narednih godina rasti, i u nominalnom iznosu i u odnosu prema BDP-u. Inflacija će nastaviti da pada, ali će ostati iznad prosjeka eurozone… Iz saopštenja MMF-a saznajemo da u posljednji čas usvojeni Zakon o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma jeste bio neophodan, ali nije i dovoljan uslov da Crna Gora trajno izbjegne stavljanje na sivu listu Radne grupe za finansijske akcije (FATF) članica EU.

„Implementacija praktičnog i potpuno operativnog okvira za sprječavanje pranja novca i fninasiranje terorizma je od suštinskog značaja“, stoji u saopštenju.  Samo su, čini se, rijetki u Crnoj Gori svjesni koliko je to zahtjevan posao u koji treba uključiti kompletan državni sistem.

U istom tekstu možemo pročitati kako MMF baš i nije oduševljen premijerovom idejom da Crna Gora postane oaza kriptovalutnog biznisa. „Potrebni su odgovarajući supervizorski kapaciteti za razumijevanje kompleksnih globalnih rizika povezanih sa takvim inovacijama”, poručeno je. Uz pojašnjenje: “Digitalizacija i razvoj kripto imovine i fintech inicijativa treba da budu praćeni pravnim okvirom koji je usklađen sa novim smjernicama tijela koja postavljaju standarde kao što su Bazelski odbor za superviziju banaka, Odbor za finansijsku stabilnost (FSB), Evropska centralna banka (ECB) i Radna grupa za finansijske mjere u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma (FATF)”.

Ne zvuči baš jednostavno kao mantra koju ovih dana ponavljaju formalni i neformalni promoteri budućeg ekonomskog programa 44. Vlade: “zelena energija + kriptorudarenje = finansijsko blagostanje”.

Uostalom, dok je premijer na zajedničkom presu najavio kako će njegova vlada, uz pomoć MMF-a, kreirati obećani program reformi, šef njihove delegacije kaže kako oni nijesu vidjeli program Evropa sad 2, pa ga ne mogu ni komentarisati. Zato je  saopštio kako „država nije nadoknadila gubitak prihoda nastao zbog programa Evropa sad 1”. Mada to može uraditi “opštim oporezivanjem”.

Zvaničnici izvršne vlasti dostojanstveno su prećutali iznijete primjedbe i sugestije gostiju iz Međunarodnog monetarnog fonda. Onda su otišli u Brisel i od tamo nam prenijeli oduševljenje sa kojim su se, navodno, susreli. Tek da znamo koliko nam je dobro.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo