Povežite se sa nama

LIČNO

LIČNO: Aleksandar Radulović

Objavljeno prije

na

Aleksandar Radulović, rođeni Sutomoranin, već pet godina živi i studira u Beogradu na Medicinskom fakultetu. U toku svog studentskog života, iako tek na početku ove profesije, napisao je četiri studentsko naučno-istraživačka rada. Osim medicine, u slobodno vrijeme se bavi slikarstvom.

 

Zbog težine i vrste studija nije česta prilika biti redovan student medicine, no Vi to jeste. Na petoj ste godini. Da li je potrebno više volje ili truda za takav rezultat?

Definitivno oboje, premda smatram da je ključna stvar imati volju i dobre vještine organizacije. Uloženi trud za svako postignuće na kraju se svakako isplati, što se vidi u podizanju samopouzdanja, faktora koji smatram da je neophodan svim kolegama koji su na putu da postanu ljekari. Ponekad se dešavaju i neočekivani falševi koji mogu uzdrmati samopouzdanje, ali se učenjem iz grešaka ovi problemi riješavaju. Smatram da je za svaki uspjeh važno biti istrajan i uporan, a ponekad i izaći iz zone komfora.

Studije uključuju i praksu na raznim klinikama te ste imali priliku osjetiti stres koji ovo zanimanje nosi. Kako se Vi nosite sa njim?

Svako ima svoj ventil za redukciju stresa, a moj predstavlja bavljenje fizičkom aktivnošću što mi dosta pomaže u smanjivanju unutrašnje tenzije.

Iako ste još na studijama, u svom opusu imate napisana četiri studentska naučno-istraživačka rada. Koje su teme i oblasti Vaših istraživanja?

Tri rada su iz oblasti mikrobiologije, gdje smo istraživali molekularnu evoluciju hantavirusa, uzročnike oboljenja u narodu poznatog kao ,,mišja groznica”. Dodatno smo istraživali i ,,urođenu” rezistenciju virusa humane imunodeficijencije (HIV) podtipa C na antiretroviralne lijekove. Četvrti rad je koautorski rad i obuhvata nova saznanja o učestalosti i težini oštećenja zglobova kod osoba oboljelih od hemofilije koje se liječe u Univerzitetskom Kliničkom centru Srbije.

Kojoj oblasti planirate da se posvetite u budućnosti?

Nešto što me privlači već godinama, a to je jedna od najdinamičnijih grana medicine – infektivne bolesti. Za razliku od mnogih internističkih i hirurških grana, u fokusu infektologije su svi organi čovjeka. Neki čak zovu infektologiju ,,medicina u malom”. Ono što je interesantno je što morate biti i ljekar i detektiv istovremeno, naoružani i znanjem iz drugih oblasti. Kada bih morao da opišem infektivne bolesti jednom riječju rekao bih – uzbudljivo! Nekada su stari profesori medicine mislili da će usljed otkrića antimikrobnih lijekova infektivne bolesti postati prošlost; šta li bi rekli da vide svjetsku situaciju danas?

Koja su Vaša glavna interesovanja iz buduće profesije?

Moju pažnju su pridobile tropske bolesti i nejasna febrilna stanja. Ove oblasti zahtijevaju pravi detektivski rad – često je potrebno detaljno ispitati pacijenta i rekonstruisati potencijalno mjesto i vrijeme zaražavanja radi postavljanja tačne dijagnoze. Na primjer, nije dovoljno samo znati da je pacijent posjetio Peru – u nekim predjelima ima malarije dok u nekim nema; samo u pojedinim mjestima postoji rizik za obolijevanje od žute groznice; u mjestima na velikoj nadmorskoj visini skoro da nema bolesti koje se prenose krpeljima ili drugim vektorima, dok na obali Perua uopšte nema rizika za obolijevanje od strongiloidoze. Takođe se dešava da pacijenti od tegoba imaju samo povišenu temperaturu i nijedan drugi simptom, dok se u međuvremenu njihovo zdravstveno stanje pogoršava; tada je na vama da skupite svo znanje koje imate kako biste pomogli pacijentu. Uzbudljivo, zar nе?

Jovana PETRIČEVIĆ

Komentari

LIČNO

LIČNO: Marija Pešić

Objavljeno prije

na

Objavio:

Marija Pešić mlada je crnogorska novinarka i feministkinja. Kako kaže, borba protiv govora mržnje i diskriminacije je teška i kompleksna, ali akcenat treba staviti na obrazovanje i vaspitanje, posebno u oblasti ljudskih prava

 

Koja je najveća zabluda o feminizmu u Crnoj Gori i kako je prevazići?

Najveća zabluda je da je feminizam pokret kojim žene traže nešto što im ne pripada i da one mrze muški rod. Poražavajuće je da taj narativ još uvijek postoji u Crnoj Gori, a možemo ga prevazići samo obrazovanjem i vaspitanjem. Važno je djecu od malena učiti da je feminizam borba za ravnopravnost žena i muškaraca koja teži da rodna diskriminacija izumre. Važno je učiti i znati da feminizam nije ideal koji ide u korist samo ženama, već i muškarcima koji su u našoj sredini okovani lancem patrijarhata i često se grče u nametnutim rodnim ulogama. Moramo međusobno o tome razgovarati, sa roditeljima, prijateljima, poznanicima i komšijama i pobijediti stigmu koja obavija feminizam u Crnoj Gori.

Šta nam slučaj nesankcionisanog govora mržnje advokata Velibora Markovića govori o našem društvu?

On još jednom dokazuje povlašćenu poziciju muškaraca od uticaja i javnih funkcionera. Dokazuje da su žene u Crnoj Gori marginalizovane. Vrijeđanje žena na rodnoj osnovi je postalo normalno, prihvaćeno i svakodnevno što je poražavajuće za jednu zemlju koja se deklarativno zalaže za građanske vrijednosti i ravnopravnost. Takođe, ovaj slučaj je dobar pokazatelj prepreka i problema sa kojim se žene susreću u javnom prostoru baveći se bilo kojom vrstom javnih poslova. Na kraju, Marković je pokazao da pojedinci uprkos obrazovanju, moći i pažnji javnosti još uvijek boluju od toksičnog maskuliniteta i obesmišljvaju ljudska prava što ne samo da je tužno, već i opasno.

Gdje su ranjive kategorije društva među prioritetima političkih elita u Crnoj Gori?

Na samom dnu. Ranjive grupe su političkim elitama sredstvo za prikupljanje političkih poena i alatka pomoću koje sjedaju u fotelje. Situacija je nešto bolja kada je u pitanju finansijski status djece i žena, uvođenjem naknada i dodataka. Uprkos tome, nacionalne, rasne, vjerske i seksualne manjine su još uvijek ostavljene da svoju borbu vode same. Uprkos tome što neki od njih imaju „svoje” predstavnike u pomenutim političkim elitama koji se najčešće preko njihovih leđa bore za lične interese.

Nedavno se dogodio još jedan femicid, ovoga puta u Herceg Novom. Kako Vam se čini izvještavanje medija o ovim temama, a kakva je reakcija nadležnih?

Moje mišljenje je da je izvještavanje medija, makar onih koji su kod građana najpopularniji, većinom u skladu sa etičkim načelima. Problem prave društvene mreže na kojima se danas nalazi javno mnjenje pa tim putem građani, uz medijski tekst, dijele privatne i nepotrebne informacije o žrtvi i počiniocu zločina pa tako slučaj postaje javan. Na taj način su novinari, oni u pravom smislu te riječi, u problemu budući da se od njih očekuje da pišu o temama koje nijesu u skladu sa profesionalnim standardima ali su, nažalost, javne zahvaljujući društvenim mrežama. Na tom mjestu je presudno iskustvo i znanje novinara i urednika koji će odlučiti šta je javni interes, a šta ne. Naravno, izuzetak su tabloidi i senzacionalističke platforme koje ne volim ni da svrstavam u pojam medij, jer u potpunosti obesmišljavaju novinarsku profesiju.

Pitanje abortusa u Americi, na primjer, pokrenulo je zapaljivu retoriku i govor mržnje i kod nas, posebno na društvenim mrežama. Kako se sa time izboriti?

Od pojave društvenih mreža slušamo kako su one mač sa dvije oštrice i to važi još uvijek. S jedne strane su dobro oruđe za dijeljenje važnih i korisnih poruka i širenje pravilnog narativa. S druge strane, isti efekat imaju i sa negativnim konotacijama i govorom mržnje. Borba protiv toga je jako teška i kompleksna, ali ću opet staviti akcenat na obrazovanje i vaspitanje, posebno u oblasti ljudsksih prava. Crna Gora, a i cio Balkan, je podložna vesternizaciji, pa je zbog toga važno razvijati kritičko mišljenje. Mediji igraju veliku ulogu u svemu tome, posebno kada su u pitanju informacije i dešavanja iz svijeta, te je važno da se informišemo iz pravih izvora i suzbijemo političku propagandu koja dolazi sa zapada. Svjedoci smo da i naše propagande imamo previše, ne treba nam još i tuđa.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Milan Sekulović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Milan Sekulović predsjednik je Građanske incijative Sačuvajmo Sinjajevinu. Za Monitor kaže da je građane tome kako da budu jaki i da brane planinu – naučila ona sama

 

Danas ste predali globalnu peticiju kojom se traži poništavanje odluke o gradnji vojnog poligona na Sinjajevini, kao i proglašavanje planine zaštićenim područjem. Šta je sve u njoj sadržano, i kakav odgovor nadležnih očekujete?

Zahtjevi iz naše globalne peticije, koju smo realizovali sa našim internacionalnim partnerima (World BEYOND War, RootsAction.org, International Land Coalition, Land Rights Now, ICCA Consortium i Common Lands Network) su poznati od 2019. godine – tražimo ukidanje odluke o vojnom poligonu na Sinjajevini i proglašavanje planine zaštićenim područjem u čijem će upravljanju i raspolaganju aktivno učestovati lokalne stočarske zajednice. Od Delegacije EU smo dobili ohrabrujuće poruke i podršku za vođenje dijaloga sa institucijama Crne Gore koje su nadležne da ovaj problem riješe. U EU vidimo odličnog i odlučnog sagovornika i partnera, koji razumije potrebe građana i naše zahtjeve, a koji podržava i zahtjeve građana. Od Vlade Crne Gore, koja je u našoj istrajnosti i borbi najpozvanija da odgovori, očekujemo da u što kraćem vremenu poništi odluku o vojnom poligonu, a da se u proces uključi Ministarstvo ekologije i uspostavi zaštićeno područje na Sinjajevini, a Ministarstvo poljoprivrede da pomogne razvoju poljoprivrede u tom kraju. Sinjajevina je značajan poljoprivredni resurs, koja ima kapaciteta da hrani Crnu Goru. Takođe, nije zanemarljiv ni turistički potencijal planine, a o potrebi očuvanja prirode i ekološkog potencijala, ne treba govoriti. U valorizaciji takvih potencijala planine, mi ćemo biti podrška Vladi. Upotrebljavati planinu i zloupotrbljavati njenu prirodnu ljepotu u svrhe vojnog poligona ili bilo čega što narušava njenu ekološku čestitost, ne dolazi u obzir!

Kako komentarišete oprečne izjave donosilaca odluka o Sinjajevini? Ministar odbrane Raško Konjević često ističe da je poništavanje te odluke nelogično, dok drugi članovi Vlade pozivaju na zaštitu ovog područja…

Politička prepucavanja preko leđa stočara nećemo dozvoliti. Kako ministar odbrane može govoriti da je za evropske vrijednosti, a u isto vrijeme govoriti da je logično Sinajevinu bombardovati, kada znamo da je jedna od osnovnih evropskih vrijednosti ekologija, zaštita životne sredine i održivi razvoj? Možda ministar odbrane ne zna, ali EU je platila stotine hiljade eura da se uradi studija o zaštiti Sinjajevine. Kako to da ministar odbrane govori o poštovanju građana, a da ne čuje građane sa Sinjajevine, koji već godinama jasno i glasno kažu da neće poligon. Zar je demokratija ignorisanje naroda, zar je poštovanje evropskih vrijednosti kada bombardujete ono što i Evropa želi da se sačuva? Od premijera Dritana Abazovića očekujemo da će ispuniti obećanje dato na Sinjajevini i više puta ponovljeno u javnosti, a raduje nas i informacija koja nam je saopštena u Vladi da je većina ministara u Vladi protiv poligona na Sinjajevini.

Prethodna Vlada najavljivala je da će poništiti odluku o gradnji poligona. Zbog čega, po Vašem mišljenju, do toga još nije došlo?

Ne znam zašto prethodna Vlada nije poništila odluku o vojnom poligonu, ali za novu nije kasno da to uradi. Vlada na čijem je čelu bio Zdravko Krivokapić je usled svoje letargičnosti ostavila jedan veliki problem, zbog kojeg mi danas strahujemo da vojska može svakog trenutka krenuti na planinu, ili, kao što je to rađeno 2020. ići od kolibe do kolibe i govoriti ljudima da napuste svoje ognjište.

Šta nam slučaj Sinjajevine govori o svijesti o ekološkim pitanjima našeg društva?

Kao što je život na Instagramu mnogim ljudima samo reklama o tome kako im je život savršen, tako je, nažalost, u Crnoj Gori Ustav dokument koji kaže da smo mi ekološka država samo na papiru, ali daleko od realnosti. Slučaj Sinjajevine nam govori da je bivša vlast bila spremna da nas rasproda do kraja, da ne ostane kamen na kamenu u ekološkoj državi. Sinjajevina je ostala netaknuta zahvaljujući njenom narodu, koji je kadar stati pred svaku silu da zaštiti svoju planinu. Kako da budemo jaki i kako da branimo Sinjajevinu, naučila nas je ona sama. Život na planini je težak i surov, ali opet prelijep. Život nijesu samo sunčani dani, ponekad su oni prekriveni tamnim oblacima. Naši tamni oblaci su zvanično tu od 2019. godine, od kada imamo odluku o poligonu, ali se nadamo da nakon svake oluje, sunce ponovo zasija!

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

LIČNO

LIČNO: Marta Darmanović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgoričanka Marta Darmanović upozorila je javnost na plansko uništavanje Stare varoši, gdje već mjesecima niču višespratnice koje su u potpunosti narušile kvalitet života u ovom naselju. U toj borbi da ukaže na štetu, nije dobila značajnu podršku koja je u Crnoj Gori, gotovo uvijek, neophodna da bi se neki problem riješio aktivističkim putem. Kako kaže, onome koji se trudi da svijet ostavi ljepšim mjestom za život – normalno je da krene od svog grada i države

 

Među rijetkima ste koji su ukazali na razmjere i posljedice lošeg Urbanističkog projekta za Staru varoš. Šta se sada događa sa višespratnicama koje su nikle u tom dijelu grada? Da li se iko od nadležnih pozabavio ovim pitanjem?

Mi da smo znali da će ove zgrade ovako lijepo da nam izgledaju u dvorištima, nikad ne bismo cvijeće sadili, nego njih. Rastu rekordnom brzinom, Bogu hvala, sad smo na četvrtom spratu, što je za svaku pohvalu, jer se ulica od sto metara radi godinama. Što se tiče nadležnih, doveli smo problem do gradske skupštine na kojoj je naravno standardna ekipa, čijim je partijskim kolegama to u interesu, izglasala da se odbije inicijativa Luke Rakčevica da se UP ,,Stara Varoš – dio zone A” stavi van snage bez odlaganja kako bi se spriječila dalja šteta i njene nepopravljive posljedice, a na šta skupština ima pravo. Već smo imali primjer u slučaju UP-a “Zabjelo-Ljubović”. To je objašnjeno time da je to nadležnost Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma. ekoliguurbanizam i da je to bolji put. Tako su kupili vrijeme da se proda još kuća, i naravno napravi još zgrada brzinom svjetlosti, čemu svjedočimo. Ako prođete kroz Staru varoš, primijetićete da na skoro svakoj kući stoji natpis – prodaje se. Da naglasim da ono što jeste njihova nadležnost: ono neograđeno, bez table, gradilište za koje od oktobra prošle godine zovemo građevinskog inspektora Novaka Lakušića i dalje stoji tako neograđeno sa rasutim građevinskim materijalom. Usred centra grada.

U svojoj borbi za očuvanje Stare varoši, nijeste dobili valjanu podršku. Kako to utiče na pojedinca, građanskog aktivistu, koji želi da mijenja stvari u našoj državi?

Teško se to podnese, jer koliko god se trudiš da ne očekuješ rezultat, znajući kakav je narod koji 30 godina ne može (čitaj: neće) da svrgne jednu vlast, u ljudskoj je prirodi da se nada. I razočaraš se, ali znaš da si dao sve od sebe i ideš dalje. Materijala ovdje ne fali. Niko od nas se aktivizmom ne ,,bavi”, to je prosto tip ljudi koji svojim bićem reaguje na nepravdu. I samim tim se ne reaguje na samo jedan problem, a posebno u sredini kakva je ova, gdje ih ima milijardu. Neka 50 ne uspije, a jedan da – uradio si masu i puno ti je srce. A u suštini, time što si djelovao, već si napravio promjenu. Trudiš se da ovaj svijet ostaviš ljepšim mjestom za život i normalno da ćes krenuti od svog grada i države.

Kako sačuvati zdrav razum u društvu u kom nas na dnevnom nivou političari zgražavaju svojim postupcima i izjavama?

Kako započnete dan, takva vam je i energija. Jutro je najvažnije. Ne uzimajte telefon u ruke prva dva sata od buđenja, jer ruka sama ide na mreže koje su zatrovane politikom. Popijte barem tu prvu kafu u miru, bez politike.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo