Povežite se sa nama

OKO NAS

NOVA SAOBRAĆAJNICA BERANE – PETNJICA UBRZANO PROPADA: Put u zakrpama

Objavljeno prije

na

Saobraćajnica koja je koštala jedanaest miliona eura sva je u rupama, nose je  klizišta i zatrpavaju odroni. Uz kolovoznu traku nema bankina, a kosine na putu su ostavljene pod uglom od skoro 90 stepeni. Mještani ističu da su i trotoari urađeni nepropisno

 

Rekonstruisani put Berane – Petnjica postao je noćna mora i građana koji ga koriste ali i izvođača radova, kompanije Bemaks iz Podgorice. Najkraće rečeno: pompezno promovisan video spotovima, put koji je koštao jedanaest miliona eura, sav je u rupama, nose ga klizišta i zatrpavaju odroni.

Najnoviji u nizu problema na putu koji je završen prije približno dvije godine, predstavlja veliki broj klizišta koja su se pojavila poslije obilnih kiša, što je na nekoliko mjesta ugrozilo saobraćaj. „Česta je pojava da se veće količine zemlje i kamenja sruče na kolovoz”, kažu u Petnjici. To je potvrdio i predsjednik opštine Samir Agović (DPS), koji pored klizišta na Polici, ukazuje i na ono nedaleko od Petnjice, na potezu od Gusara do Podvada.

„Tu su često angažovane građevinske mašine da bi se uklonile znatne količine zemlje sa same ceste. Sve to ukazuje da se te tačke gdje se javljaju odroni moraju trajno ukloniti”, rekao je Agović. On napominje da je za put bila zadužena Direkcija za saobraćaj, sadašnja Uprava, odnosno da je za rješavanje ovog problema neophodna pomoć države.

I iz Mjesne zajednice Polica apeluju da se što prije pristupi sanaciji klizišta koje se na putu Berane – Polica prije više od godinu pojavilo kod škole na Goraždu, gdje je put na nekoliko mjesta potonuo, a na jednom jednostavno nestao. „Rekonstrukcija puta, nije odrađena na valjan način i to će imati dalekosežne negativne posljedice”, kažu revoltirani mještani MZ Polica.

Predsjednik te beranske mjesne zajednice Boban Veljić podsjeća da su tokom rekonstrukcije ukazivali na brojne propuste. „Ukazivali smo da put preko Police dobrim dijelom prolazi preko nestabilnog terena, kao i da podloga na koju je stavljen asfalt nije urađena na propisan način. Nije vrijedilo, niko to nije uzimao za ozbiljno. Mi tražimo odgovornost za one koji su olako shvatili primjedbe i u posao ušli bez detaljenih geoloških ispitivanja terena”, kaže Veljić.

Kao i ostali mještani Police, i on je ogorčen što se put mjesecima ne sanira, jer na ovom i još nekoliko mjesta predstavlja opasnost za učesnike u saobraćaju. Osim toga, realna je opasnost da put nastavi da tone, jer prije rekonstrukcije nije bilo neophodnih radova kojima bi se ispitala stabilnost terena.

„Zar logika i struka nisu nalagale da se to uradi prije izgradnje puta, a ne da se ide obrnutim redom”, čude se mještani. Oni ističu da su i trotoari za pješake urađeni nepropisno – široki su svega metar, a morali su biti široki još šezdeset centimetara. Osim toga, uz kolovoznu traku nema bankina, kosine na putu su ostavljane pod uglom od skoro 90 stepeni, tako da su se iznad saobraćajnice na više mjesta pojavili odroni, dok na mjestima gde je to prijeko potrebno nema potpornih zidova.

Riječ je o velikom problemu koji se pojavio nakon pomjeranja zemljišta na površini većoj od dva hektara. Zemljište tone u širem krugu tog dijela saobraćajnice Berane – Petnjica, tako da proces sanacije zahtijeva ozbiljna geološka ispitivanja kako bi se pripremio projekat kompletne sanacije tog prostora.

„Ne radi se samo o sanaciji u putnom dijelu, već se radi o širem dijelu koji mora da uđe u proces sanacije. Riječ je o ozbiljnom problemu koji se pojavio nakon pomjeranja zemljišta, a radi se o preko dva hektara što govori o veličini problema”, saopšteno je iz kompanije Bemaks. „Zemljište samo tone u širem krugu tako da proces sanacije zahtijeva dubinska geološka ispitivanja. Za sada ćemo pratiti situaciju na terenu a saobraćajnom signalizacijom ćemo regulisati saobraćaj. Nakon ispitivanja i izrade projekta, pristupitićemo trajnoj sanaciji i rješenju.”

Putu Petnjica – Berane svi su se radovali. To je sve do prije dvije godine bila jedina crnogorska opština do koje se stizalo jednom saobraćajnom trakom.

Poslije odvajanja od Berana i ubjedljive pobjede DPS na prvim lokalnim izborima, tadašnje državne vlasti su se prema novoj opštini, danas njihovom rijetkom uporištu na sjeveru Crne Gore, ophodile široke ruke.

Gotovo preko noći, kao pečurka, nikla je nova zgrada Opštine. Ranije je izgrađen Centar za kulturu. Mala varoš sa svega nekoliko stotina stanovnika počela je da dobija urbane obrise. Iako još nemaju kiosk, poštu i banku, a ni benzinsku pumpu. A sve to im je na početku izgradnje puta, pred prethodne lokalne izbore, obećao tadašnji predsjednik Vlade Duško Marković. On je tada otvorio prvu dionicu novog puta prema Beranama, a već nekoliko dana nakon toga pojavila su se i prva klizišta. Kako je počelo, tako se nastavilo. Danas put od Petnjice prema Beranama jeste moderan, ali je i vrlo opasan, sa brojnim klizištima i odronima.

Bivše vlasti su bile široke ruke prema Petnjici i Bemaksu, sipajući im milione eura. Nove vlasti sada bi trebalo da takođe daju milione, ali tek da se „zakrpe rupe”, na novoj saobraćajnici. I nikom ništa. Ni projektantima, ni izvođačima, ni nadzoru. Klasična priča iz vremena DPS-a.

 Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo