Povežite se sa nama

Izdvojeno

MALE HIDROELEKTRANE PRIJETE RIJEKAMA UPRKOS PREDIZBORNIM OBEĆANJIMA: Vlada razmatra, građani trpe pritiske

Objavljeno prije

na

Mještani tvrde da ih kazne i optužnice neće obeshrabriti u borbi za život svojih rijeka i prava na životnu sredinu

 

Prošlo je više od deset godina kako su u Crnoj Gori počele da se grade male hidroelektrane. Otpor javnosti i građana je svih ovih godina ogroman.

Najprije zbog toga što lokalna zajednica, koja se u tim krajevima pretežno bavi poljoprivredom, gubi vodu za navodnjavanje i vodu za piće –  izvor života na selu. Drugi razlog je to što od izgradnje malih hidroelektrana imaju korist samo investitori. Oni će izgraditi postrojenje i sva proizvedena struja će biti otkupljena, dok im država uplaćuje podsticaje zbog korišćenja obnovljivih izvora energije. Međutim, proizvedena struja iz tako malih hidroelektrana pokriva dva odsto ukupne potrošnje električne energije u Crnoj Gori, dok građani kroz račune za struju dodatno plaćaju izgradnju ovih postrojenja. Uz to, većina investitora je poslovno povezana sa porodicom Đukanović, odnosno sinom predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, dok su svi povezani sa Demokratskom partijom socijalista (DPS), koja je gotovo 30 godina obnašala vlast u Crnoj Gori.

Pobuna građana vrhunac je dostigla prošle godine. Protesti su počeli u Šavniku zbog koncesija na rijeci Bukovici (od koje se odustalo još za vrijeme prošle vlasti), da bi uslijedilo nekoliko žarišta na sjeveru Crne Gore (Kolašin, Andrijevica, Plav).

Najglasniji su bili mještani Bara Kraljskih i Rečina. Žitelji ovih sela su u više navrata blokirali građevinske mašine investitora, pošto nijesu imali podršku od  institucija – kao na primjer inspekcije, čiji se zaposleni nijesu pretjerano udubljivali u svoj posao. Centar za građansko obrazovanje je krajem jula podnio niz zahtjeva nadležnim institucijama u pravcu obustave eksploatacije rječica u Barama Kraljskim – Crnje, Čestogaza i Ljubaštice, kroz planiranu izgradnju malih hidroelektrana.

„Na bazi jednog od tih zahtjeva, dobili smo Zapisnik inspektora za vode Miloša Vujačića od 30. jula i 3. avgusta, na koji smo uputili prigovor zbog kršenja Zakona o inspekcijskom nadzoru, neutvrđenog činjeničnog stanja na licu mjesta i neobjektivnog postupanja ovog inspektora. Naime, inspektor je bio dužan da razmotri inicijativu CGO-a za pokretanje postupka inspekcijskog nadzora i o tome obavijesti CGO, što nije učinio. Inspekcijski nadzor je urađen na vodozahvatu rijeke Čestogaz, na kojem od 26. jula nema radnika Dekar Energy zbog negodovanja mještana. No, nekim ‘čudom’ se izvršni direktor Dekar Energy našao na licu mjesta 30. jula kada je ovaj inspektor vršio inspekcijski nalaz. Činjenica da inspektor nije obavijestio CGO, kao podnosioca zahtjeva o planiranom nadzoru, niti predsjednika MZ Kraljske Bare, kako bi mještani mogli da prisustvuju i ukažu na prekršaje traženog nadzora, a da je pozvao investitora kao subjekta nadzora na lice mjesta, umanjilo je efikasnost ove kontrole čime je prekršen Zakon o inspekcijskom nadzoru… Kako je moguće da niko od mještana koji su dolazili u vrijeme navodnog nadzora nije tu zatekao lica koja su potpisnici osporavanog zapisnika? Ovo navodi na indicije u falsifikovanje zapisnika”, pojasnili su tada iz ove organizacije.

Dekar energy je kompanija crnogorskog biznismena Momčila Miranovića, supruga tadašnje sekretarke zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a Vesne Miranović. Oni u Barama Kraljskim grade u saradnji sa kompanijom Igma Grand, čiji je vlasnik Igor Mašović, brat bivšeg predsjednika opštine Andrijevica (gdje je izgradio najviše mHE) i opštinskog funkcionera DPS-a Srđana Mašovića.

U Rečinama su mještani više puta „lijegali“ pred građevinske mašine kako bi tijelima spriječili radnike kompanije Hydro logistics da dođe do rijeke Skrbuše. Vlasnik te kompanije je Slaven Burzanović, bivši zastupnik poslova u firmi BB Solar, u vlasništvu Blaža Đukanovića. Oni su prije desetak dana ponovo zaustavili mašine da dođu do Skrbuše, tako što su legli ispred njih.

Investitori u Barama Kraljskim i u Rečinama nijesu mnogo marili za proteste građana prije nego je Demokratska partija socijalista izgubila na izborima. Investitor na Skrbuši je podnio i krivičnu prijavu protiv mještanina Vasilija Ivanovića i građanskog aktiviste Denisa Mekića, koji su mu navodno ugrozili bezbjednost. Kolašinski osnovni tužilac je podigao optužnicu protiv njih dvojice na osnovu krivične prijave predstavnika investitora Ivana Burzanovića, koji tvrdi da mu je prijećeno da će „krv leći zbog rijeke“.

Ivanović za Monitor kaže da ovu prijavu vidi kao pritisak na njega i druge mještane da odustanu od borbe. Više nema vjere ni u novu vlast, koja ih je kao opozicija zdušno podržavala a još nijesu oduzeli koncesiju investitoru, iako, kaže,  ima mnogo razloga za to.

„Mi nećemo odustati od naše borbe, koliko god nas hapsili, kažnjavali i zatvarali. Nijesam učinio krivično djelo koje mi tužilac stavlja na teret. Ni u jednom trenutku nijesam prijetio Burzanoviću, što ćemo i dokazati u postupku. Podizanje optužnice i brojne kazne inspekcije govore u prilog tome da se vlast promijenila ali da je sistem ostao isti“, kazao je Ivanović.

Ekološki aktivista Denis Mekić iz građanske inicijative Sačuvajmo rijeke Crne Gore tvrdi da je riječ o jednom od načina kojim ih žele „zastrašiti, umoriti i odvratiti od odbrane neprocjenjivog i neotuđivog bogatstva naših rijeka i odbrane ustavom zagarantovanih prava – prava na život, prava na vodu i zdravu životnu sredinu“. Kaže da će biti uz mještane Rečina do kraja.

„Naša borba neće stati sve dok se ne raskine nezakoniti ugovor i zaustavi devastirajući projekat mHE. Pozivamo Vladu i Ministarstvo Kapitalnih investicija da ispune svoja obećanja data građanima, i zaštite građane i naša osnovna Ustavom zagarantovana prava, i životnu sredinu“, kazao je Mekić za Monitor.

Iako je raskidanje ugovora za male hidroelektrane bilo jedno od najglasnijih predizbornih obećanja, još nijesu raskinuti ugovori sa investitorima u Rečinama i Barama Kraljskim, dok i mještani strahuju za život svojih rijeka, a gomilaju kazne zbog kršenja epidemioloških mjera i neprijavljenih skupova. Vlada je obećala da u budućnosti neće biti ugovora za gradnju malih hidroelektrana. Raskinula je sedam koncesija „gdje je to bilo moguće“, a navodno još razmatra kako da raskine ugovore sa investitorima u Barama Kraljskim i na Skrbuši.

Dok su bili u opoziciji, sudeći  po izjavama, izgledalo je da će lako i efikasno zaustaviti izradnju malih hidroelektrana.

 

Ministar mora da zaustavi svoje projekte

Projektant sve tri planirane male hidroelektrane u Barama Kraljskim je aktuelni ministar ekologije, urbanizma i prostornog planiranja Ratko Mitrović. Njegov resor traži rješenje da raskine ugovore za izgradnju tih postrojenja.

Mitrović je uradio studije tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejna rješenja za 20 malih hidroelektrana. Lokalno stanovništvo protestovalo je zbog izgradnje njih 12, za svaku od njih Mitrović je bio projektant.

Ministar je ranije kazao da je učestvovao u projektovanju više malih hidroelektrana u Crnoj Gori, ali da takav model proizvodnje električne energije danas smatra neprihvatljivim.

 

Broj mHE se učetvorostručio za deset godina

Između 2009. i kraja 2018. godine, na Zapadnom Balkanu izgrađeno je najmanje 380 malih hidroelektrana, i sve one dobijaju fid-in tarife (podsticaje), navodi se u istraživanju međunarodnih organizacija Balkanwatch, WWF, Riverwatch, Euronatur i Spasimo plavo srce Evrope. Ovim je ukupan broj malih hidroelektrana učetvorostručen – sa 108 na najmanje 488.

Jedan od glavnih pokretača destruktivne ekspanzije malih hidroelektrana na Zapadnom Balkanu jeste, kako kažu, dostupnost finansijske podrške u obliku fid-in tarifa. Iako su fid-in tarife originalno zamišljene kao sredstvo za podsticanje svih oblika obnovljive energije, uključujući solarnu energiju i energiju vjetra, na Zapadnom Balkanu su neproporcionalno usmjerene u male hidroelektrane.

„U 2018. godini, na Zapadnom Balkanu je 70 odsto podrške za obnovljive izvore energije bilo u korist malih hidroelektrana. Međutim, doprinos malih hidroelektrana u proizvodnji električne energije izuzetno je skroman: u 2018. godini, samo 3,6 odsto električne energije na Zapadnom Balkanu proizvele su hidroelektrane snage ispod deset megavata“, navodi se u istraživanju, objavljenom 2019. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

PROFILI RUSKIH DPS INVESTITORA U CRNOJ GORI: Obavještajci kao slučajni biznismeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opoziciona ruska novina Novaja Gazeta Evropa je u saradnji sa Transparency International Russia nedavno objavila strukturu vlasništva dvije ruske kompanije u Crnoj Gori

 

Hotel Lazure sa pet zvjezdica je investicija kakva se samo može poželjeti u Crnoj Gori i biznis ambijentu koji je kreirala i promovisala prethodna vlast. Nalazi se na samoj obali mora u Meljinama, opština Herceg Novi. Hotel posjeduje dva krila luksuznih i standardnih soba i apartmana, dva restorana, spa centar i fitness centar sa bazenom. Ima i sopstveno pristanište za jahte.

Vlasnik je crnogorska kompanija Lazure Montenegro, registrovana u Herceg Novom. Ovu kompaniju je osnovao Imperio Holdings Limited koji posjeduje 100 odsto Lazure.

Izgradnja hotela počela je 2015. godine i završena je za samo tri godine. Novi kompleks je dijelom smješten u istorijskom objektu Lazaretske tvrđave, izgrađene u 18. vijeku. Prema investicionom ugovoru Imperio Holdings Ltd. je 2015. godine sa crnogorskim DPS vlastima usaglasio tehničke uslove za podizanje hotela, uključujući dobijanje dozvole od komisije zadužene za očuvanje kulturne baštine države koja je deklarativno punom parom koračala ka evroatlatnskim integracijama pod vođstvom tadašnjeg premijera  Mila Đukanovića.

Opoziciona ruska novina Novaja Gazeta Evropa je u saradnji sa Transparency International Russia nedavno objavila i strukturu vlasništva ovih crnogorskih kompanija. Neki od investitora su javni. Potvrda o registraciji Imperio Holdings Ltd., koja je vlasnik Lazure Montenegro, pokazuje da su udjeli u kompaniji podijeljeni između četiri državljanina Rusije: Valerij Pustarnakov (koji je 2015. godine doneo svoju kolekciju slika umjetnika realista iz Sankt Peterburga), Igor Kalajda, Sergej Martinov i Fjodor Homjakov. Svi oni imaju zanimljive biogrfije. U Lazurevoj potvrdi o registraciji ovih osoba nema, ali se zato pojavljuje kćerka Martinova, Ana Martinova kao menadžer i brat Valerija Pustarnakova Vjačeslav. S

Izvori Novaja Gazete kažu da su crnogorski računi Imperio Holdings Ltd. možda blokirani nakon početka ,,specijalne vojne operacije” kako zvanični Kremlj naziva svoj pohod za uništenje ukrajinske države i naroda. Međutim, u registru privrednih društava takva informacija ne postoji. Hotel Lazure je zvanično bio zatvoren više od mjesec dana, između 4. januara i 9. februara. Uprava hotela saopštila je da se priprema za turističku sezonu.

Izvori Novaja Gazeta i Transparency tvrde da Fjodor Homjakov i Valerij Pustarnakov, suvlasnici kompanije, nisu uspjeli objasniti porijeklo najmanje 30 miliona eura koje su prebacili na račune Imperio Holdings Limited na zahtjev crnogorskih finansijskih službi 2022. godine. Na upite ruskih novinara i istraživača vlasti Rusije do danas nisu odgovorile. Kao razlog za to, navodi se da su suvlasnici crnogorske firme povezani sa državnim energetskim gigantom Gazprom.

Novaya i Transparency dalje navode da je Fjodor Homjakov (45 god.) zaposlen u Gazinformservis kao finansijski direktor i da je sin šefa bezbjednosti Gazproma Sergeja Homjakova. Sergej Homjakov je u Gazpromu od 2007. godine i trenutno je na poziciji potpredsjednika Upravnog odbora i šef je Službe korporativne bezbednosti ovog ruskog državnog giganta usko povezanog sa Kremljom. Sergej je iz Karelije, i desna ruka svemoćnog generalnog direktora Gazproma Alekseja Milera. Homjakov je predstavnik lenjingradsko-karelijskog klana unutar Gazproma, koji uključuje i nekoliko bivših i aktivnih službenika ruske objavještajne službe FSB (bivši KGB), uključujući i Nikolaja Patruševa, sekretara Saveta za bezbednosti Rusije i ranijeg direktora FSB-a. Sergej Homjakov je, po izvorima ruskih istraživačkih novinara takođe služio u KGB/FSB-u između 1976. i 2002. gdje je upoznao Patruševa koji je služio u Lenjingradskoj oblasti u kojoj je radio i sadašnji ruski predsjednik Vladimir Putin.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo