Povežite se sa nama

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

MONITOR: Kina je Crnu Goru dovela do „dužničkog ropstva“, a pitanje je u kom će pravcu ići njeno i za Srbiju skupo kreditiranje. Njena „vakcina-diplomatija“, izgeda kao velika prilika da uveća „meku-moć“?

MINIĆ: Mogu samo da se složim sa vašim konstatacijama. Što se tiče Kine, za Srbiju, Crnu Goru i druge zemlje u regionu, kao i za EU, bilo bi ključno da se prilikom kineskog investiranja i kreditiranja striktno primenjuju evropski standardi vezano za transparentnost sklopljenih ugovora, pripremu projekata (procena uticaja na životnu sredinu, na naselja u kojima ili u blizini kojih se planiraju, na zaposlenost, balans dugoročnih troškova i dobiti itd.), njihovo sprovođenje (javne nabavke, tehnički kvalitet dokumentacije itd.). U Srbiji je već vidno i sve masovnije nezadovoljstvo građana koji smatraju Kinu glavnim kvivcem za povećanu zagađenost vazduha, vode i ukupne životne sredine. Ohrabruje nagodba EU i Kine da se zbog klimatskih promena više neće graditi termoelektrane na ugalj u trećim zemljama, što će sprečiti realizaciju projekata u Srbiji i Crnoj Gori, koji su u suprotnosti sa obavezama iz Sporazuma o energetskoj zajednici.

Što se vakcina tiče, budući da ništa ne znamo o uslovima pod kojima su nabavljene, a i sve ostale analize zahtevaju vreme, može se samo konstatovati da je dobro što su građani mogli da se vakcinišu, a to neće trajno osigurati „meku moć“ bilo koga ako sve ostalo ide naopako. Ako ne ide, utoliko bolje.

MONITOR: Kako vidite globalnu ulogu SAD na čelu sa Bajdenom, i kako bi se to moglo odraziti na naš region kada nova administracija i državni sekretar Entoni Blinken daju podršku Trampovom Vašingtonskom sporazumu?

MINIĆ: SAD sa novom administracijom imaju mnogo više proaktivnu i militantniju spoljnu politiku. Ohrabruje i veća sklonost nove administracije ka multilateralizmu, ponovno pristupanje Pariskom sporazumu o klimatskim promenama i SZO koje je Trampova administracija napustila, najava većeg angažovanja u STO, obnavljanje bliskih veza sa evropskim partnerima, nastojanje da se NATO konsoliduje itd. Može se sa sigurnošću očekivati mnogo aktivnija uloga SAD u našem regionu, ali i veća koordinacija sa EU.  U ozbiljnim državama, kada se promeni administracija, moraju se po pravilu poštovati obaveze koje je preuzela prethodna administracija. Pa tako i sa Vašingtonskim sporazumom. Moguće su nove nijanse, promene u intenzitetu, ali anuliranje je teško zamislivo.

MONITOR: Najzad, još jedan non-pejper kome znamo autora, visokog predstavnika EU za spoljnu i bezbjednosnu politiku,  koji je poslužio kao osnov za stratešku debatu šefova diplomatije EU o Zapadnom Balkanu početkom ove nedjelje. Šta je novo donijela ova debata, a šta Savijet EU koji mu je uslijedio?

MINIĆ: Nema baš mnogo novoga. Od Srbije i od Kosova se traži da ubrzaju reforme i da više investiraju u dijalog „jer nemaju vremena za gubljenje“. A od Srbije još i da „konsoliduje svoju geopolitičku poziciju“.  Savet EU je primio k znanju da su Srbija i Crna Gora usvojile novu metodologiju čija će im primena biti detaljno predstavljena na predstojećim međuvladinim konferencijama. Dodaje se i to da su izgledi za punopravno članstvo Zapadnog Balkana u EU koji su zasnovani na zaslugama, u političkom, bezbednosnom i ekonomskom interesu Unije, čime se članstvo opet vratilo u rečnik onih koji o njemu treba da odlučuju. Više zvaničnika je pomenulo strateški značaj Zapadnog Balkana za EU, što je važno stalno ponavljati, ali sem najave međuvladinih konferencija na kojima bi se mogao ostvariti pomak u pregovorima ništa se spektakularno nije dogodilo. Naša spora kompozicija nastavlja klimavim šinama napred.

 

Non pejper odigrao svoju ulogu

MONITOR: U reakcijama na pojavu tzv. Janšinog non-pejpera, rekli ste da to može biti dio šire strategije i u prilog tome  naveli predavanje iz 2019. Timoti Lesa, starijeg istraživača Centra za geopolitiku Univerziteta u Kembridžu. Da li se može očekivati da taj non-pejper „dobije“ autore i da neko otvoreno počne govoriti o rješenjima koja predlaže ovaj, za sada, fantomski projekat?

MINIĆ: Timoti Les je još u decembru 2016. u tekstu „Disfunkcionalni Balkan – može li da preživi postjugoslovensko uređenje?“, objavljenom u američkom časopisu Foreign Affairs, izneo gotovo sve ideje iz takozvanog Janšinog non-pejpera sa zaključkom da “… u debati o Balkanu već predugo dominiraju zapadne diplomate i akademski krugovi koji poriču ono što je očigledno takoreći svima na terenu: multietničnost u regionu je divna ideja i mizerna stvarnost.“

Treba se setiti i izjave nemačke kancelarke Angele Merkel iz 2010, da je pokušaj izgradnje multikulturnog društva u Nemačkoj „potpuno propao“, kao i poziva, koji već drugi put dolaze ovih dana iz francuskih vojnih krugova, da se stane na put daljoj imigraciji, jer bi moglo doći do građanskog rata u Francuskoj.

U tekstu istog autora T. Lesa „Proširenje EU: silazna putanja Balkana nakon Bregzita“,  oktobru 2019, na portalu Balkaninsight, konstatuje se da se na Balkanu ukrštaju dve međunarodne drame koje se upravo odvijaju – novi hladni rat i kraj proširenja EU. Da bi se sprečilo očekivano nasilje zbog prekompozicije regiona, autor smatra da bi jedino veće angažovanje SAD tome moglo da stane na put i ponovo uspostavi neki poredak u regionu. A EU bi mogla da podigne branu novom haosu jedino otvaranjem predpristupnih pregovora sa Albanijom i Severnom Makedonijom, što je do sada sistematski odlagala (izbegavala).

Autor takođe konstatuje da je izlazak Velike Britanije iz EU poremetio delikatnu ravnotežu između tri najznačajnije zemlje članice – Velike Britanije, Nemačke i Francuske i da je odlaganje proširenja posledica straha Francuske da bi ono uvećalo moć Nemačke, budući da je ovaj deo Balkana njena tradicionalna interesna sfera, u koju je dosta investirala. Velika Britanija je bila jedan od najagilnijih zagovornika proširenja, Nemačka nije bila protivnik, a do Bregzita, Francuska u odlučivanju o daljem toku procesa nije bila mnogo eksponirana.

Imena autora ovog, a i nekoliko drugih non-pejpera nisu najvažnija. Hteli-nehteli, oni su odigrali svoju ulogu dajući legitimitet debati o predloženim rešenjima. Mnogo je važnije da li ima onih koji su u stanju da ponude alternativu i da pritom iznesu ubedljive argumente. Ako non-pejperi odražavaju stanje duha, onda će biti kao svojevremeno sa „Protokolima sionskih mudraca“ – nije važno što su bili falsifikat, iza njih je stajala strašna namera koja ih je pretvorila u ubojito oružje.

 

Možemo postati i pravo ratište

MONITOR: Srbija i Crna Gora su pristale na novu metodologiju u pristupanju EU. Vi ste više puta izjavili da će Crna Gora u EU ući prije Srbije, pa ste negdje kao rok pominjali i 2025. Da li vam sada taj datum izgleda realan?

MINIĆ: Razlika je značajna. Srbija je otvorila 18 pregovaračkih poglavlja i zatvorila dva za šest godina, dok je Crna Gora prošle godine otvorila i poslednje pregovaračko poglavlje u predpristupnim pregovorima, i za osam godina zatvorila je tri poglavlja. Bojim se da su Srbija, a i Crna Gora u poslednje vreme, oslabile svoje pregovaračke kapacitete, usporile tempo reformi i demonstrirale nedovoljnu političku spremnost za aktivniji  pristup u procesu pristupanja EU. Kosovo, crkvena pitanja, pretenzije prema susedima ili odbrana od pretenzija, rastuće unutrašnje podele u ova dva društva po svim osnovama, odsustvo vizije koju bi i građani i EU mogli da razumeju i prihvate, ne obećavaju brze promene. Možda hladni rat, između SAD i Rusije i SAD i Kine koji će dovesti do nadmetanja na mnogim kriznim područjima u svetu, a po svemu sudeći i u Evropi (primer Severnog toka 2), može ubrzati integraciju našeg regiona u EU, ako ne formalnu, onda funkcionalnu i parcijalnu. A možemo postati i pravo ratište ako smo i dalje dovoljno zarobljeni u ratovima 90-ih.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo