Povežite se sa nama

INTERVJU

JELICA MINIĆ, PREDSJEDNICA EVROPSKOG POKRETA U SRBIJI: Ne možemo pobjeći od Evropske unije

Objavljeno prije

na

Napetosti u regionu rastu, a zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cjedilu, vidjećemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno

 

MONITOR: Pored opasnosti od novog prekrajanja granica i stava da raspad Jugoslavije još nije završen, postoji i očigledno nezadovoljstvo stanjem u BiH i međunarodne zajednice i građana, ali i zamor, usljed dosadašnjih očiglednih neuspjeha u pregovorima oko Kosova. Kako izaći iz tog ćorsokaka?

MINIĆ: BiH i Kosovo su svojevrsni međunarodni protektorati. Kako stvoriti uslove da protektorati postanu funkcionalne i napredne države? O tome ima puno teorija. Pandemija je usporila mnoge dinamične regionalne mehanizme koji su doprinosili artikulaciji zajedničkih interesa u regionu, stvarali zdrave međuljudske kontakte i obećavali normalizaciju života i rada institucija. Ipak, proces pomirenja kako u regionu, tako i unutar ova dva protektorata ide vrlo sporo. Napetosti u regionu rastu, a pomenuti zaštitni mehanizmi su prilično paralisani. Evropska perspektiva je i dalje maglovita, lovci iz daleka stvaraju svoj politički kapital. Neko mora da pokaže put i da povede. Da li će EU opet ostaviti region na cedilu, videćemo. Učiniti to dva puta u kratkom periodu bilo bi možda i za nju fatalno.

MONITOR: Nova metodologija podrazumijeva i neku vrstu usklađivanja politika sa EU, a ne samo „prepisivanja“ zakonodavstva. Veoma se insistira i na djelotvornosti pravosuđa i odgovarajućoj pravosudnoj praksi… Da li se tu očekuje neki „slučaj Sanader“ kao zalog da pravna država postoji?

MINIĆ: Pa, ako ljudi od najvećeg poverenja, kao Belivuk i njegova banda, čuveni Jutka iz Brusa kome jedna afera smenjuje drugu, verovatno i nezamenjivi Palma iz Jagodine i njima slični budu zaista žrtvovani na oltaru pravde i pravosuđa, ako su učinjeni makar i mali ustupci ljudima koji brane reke, šume, vazduh i zemlju od štetnih projekata bezočnih pojedinaca – znači da su argumenti Brisela bili ubedljivi, pa ćemo i mi građani malo odahnuti. Ako se to ne desi, onda je poruka da smo svi njihove potencijalne žrtve, a onda je to za vlast opasno.

MONITOR: Predsjednik Srbije je povodom Dana pobjede i Dana Evrope izrekao, poslije dužeg vremena, neku vrstu pohvale odnosa EU prema Srbiji i zaključio da je članstvo u EU cilj Srbije koji se može ostvariti uz „kompromis oko Kosova“. Zašto se, međutim, daleko srdačnije obraća predstavnicima i narodima drugih zemalja?

MINIĆ: Pa, evropska integracija dođe kao „nužno zlo“ za obe strane, pa se i jedni i drugi prema njoj tako ophode – bez entuzijazma. Od nje, ipak, ne možemo pobeći. Srbija ekonomski, kulturno, istorijski gravitira ka Centralnoj Evropi.To je znao još Knjaz Miloš. Jednom će oživeti najveće bogatstvo Srbije – Dunav, pa će se to mnogo bolje videti. Može nam se sviđati, biti korisna, možemo je voleti kao mitsku „majku Rusiju“, njenu naftu i gas i vojnu industriju, možemo dobro sarađivati sa Turskom koja nam nije nepoznati partner, možemo koristiti kineske interese u Evropi da od toga i sami profitiramo, ali baš svi ključni parametri ekonomskog, socijalnog, tehnološkog i kulturnog razvoja zavise nam od evropskih zemalja i institucija i tamo živi najveći broj naših građana. Uz to, prognozira se dramatičan uspon Poljske i Turske u ovom veku, a mi smo tačno između.

MONITOR: Kina je Crnu Goru dovela do „dužničkog ropstva“, a pitanje je u kom će pravcu ići njeno i za Srbiju skupo kreditiranje. Njena „vakcina-diplomatija“, izgeda kao velika prilika da uveća „meku-moć“?

MINIĆ: Mogu samo da se složim sa vašim konstatacijama. Što se tiče Kine, za Srbiju, Crnu Goru i druge zemlje u regionu, kao i za EU, bilo bi ključno da se prilikom kineskog investiranja i kreditiranja striktno primenjuju evropski standardi vezano za transparentnost sklopljenih ugovora, pripremu projekata (procena uticaja na životnu sredinu, na naselja u kojima ili u blizini kojih se planiraju, na zaposlenost, balans dugoročnih troškova i dobiti itd.), njihovo sprovođenje (javne nabavke, tehnički kvalitet dokumentacije itd.). U Srbiji je već vidno i sve masovnije nezadovoljstvo građana koji smatraju Kinu glavnim kvivcem za povećanu zagađenost vazduha, vode i ukupne životne sredine. Ohrabruje nagodba EU i Kine da se zbog klimatskih promena više neće graditi termoelektrane na ugalj u trećim zemljama, što će sprečiti realizaciju projekata u Srbiji i Crnoj Gori, koji su u suprotnosti sa obavezama iz Sporazuma o energetskoj zajednici.

Što se vakcina tiče, budući da ništa ne znamo o uslovima pod kojima su nabavljene, a i sve ostale analize zahtevaju vreme, može se samo konstatovati da je dobro što su građani mogli da se vakcinišu, a to neće trajno osigurati „meku moć“ bilo koga ako sve ostalo ide naopako. Ako ne ide, utoliko bolje.

MONITOR: Kako vidite globalnu ulogu SAD na čelu sa Bajdenom, i kako bi se to moglo odraziti na naš region kada nova administracija i državni sekretar Entoni Blinken daju podršku Trampovom Vašingtonskom sporazumu?

MINIĆ: SAD sa novom administracijom imaju mnogo više proaktivnu i militantniju spoljnu politiku. Ohrabruje i veća sklonost nove administracije ka multilateralizmu, ponovno pristupanje Pariskom sporazumu o klimatskim promenama i SZO koje je Trampova administracija napustila, najava većeg angažovanja u STO, obnavljanje bliskih veza sa evropskim partnerima, nastojanje da se NATO konsoliduje itd. Može se sa sigurnošću očekivati mnogo aktivnija uloga SAD u našem regionu, ali i veća koordinacija sa EU.  U ozbiljnim državama, kada se promeni administracija, moraju se po pravilu poštovati obaveze koje je preuzela prethodna administracija. Pa tako i sa Vašingtonskim sporazumom. Moguće su nove nijanse, promene u intenzitetu, ali anuliranje je teško zamislivo.

MONITOR: Najzad, još jedan non-pejper kome znamo autora, visokog predstavnika EU za spoljnu i bezbjednosnu politiku,  koji je poslužio kao osnov za stratešku debatu šefova diplomatije EU o Zapadnom Balkanu početkom ove nedjelje. Šta je novo donijela ova debata, a šta Savijet EU koji mu je uslijedio?

MINIĆ: Nema baš mnogo novoga. Od Srbije i od Kosova se traži da ubrzaju reforme i da više investiraju u dijalog „jer nemaju vremena za gubljenje“. A od Srbije još i da „konsoliduje svoju geopolitičku poziciju“.  Savet EU je primio k znanju da su Srbija i Crna Gora usvojile novu metodologiju čija će im primena biti detaljno predstavljena na predstojećim međuvladinim konferencijama. Dodaje se i to da su izgledi za punopravno članstvo Zapadnog Balkana u EU koji su zasnovani na zaslugama, u političkom, bezbednosnom i ekonomskom interesu Unije, čime se članstvo opet vratilo u rečnik onih koji o njemu treba da odlučuju. Više zvaničnika je pomenulo strateški značaj Zapadnog Balkana za EU, što je važno stalno ponavljati, ali sem najave međuvladinih konferencija na kojima bi se mogao ostvariti pomak u pregovorima ništa se spektakularno nije dogodilo. Naša spora kompozicija nastavlja klimavim šinama napred.

 

Non pejper odigrao svoju ulogu

MONITOR: U reakcijama na pojavu tzv. Janšinog non-pejpera, rekli ste da to može biti dio šire strategije i u prilog tome  naveli predavanje iz 2019. Timoti Lesa, starijeg istraživača Centra za geopolitiku Univerziteta u Kembridžu. Da li se može očekivati da taj non-pejper „dobije“ autore i da neko otvoreno počne govoriti o rješenjima koja predlaže ovaj, za sada, fantomski projekat?

MINIĆ: Timoti Les je još u decembru 2016. u tekstu „Disfunkcionalni Balkan – može li da preživi postjugoslovensko uređenje?“, objavljenom u američkom časopisu Foreign Affairs, izneo gotovo sve ideje iz takozvanog Janšinog non-pejpera sa zaključkom da “… u debati o Balkanu već predugo dominiraju zapadne diplomate i akademski krugovi koji poriču ono što je očigledno takoreći svima na terenu: multietničnost u regionu je divna ideja i mizerna stvarnost.“

Treba se setiti i izjave nemačke kancelarke Angele Merkel iz 2010, da je pokušaj izgradnje multikulturnog društva u Nemačkoj „potpuno propao“, kao i poziva, koji već drugi put dolaze ovih dana iz francuskih vojnih krugova, da se stane na put daljoj imigraciji, jer bi moglo doći do građanskog rata u Francuskoj.

U tekstu istog autora T. Lesa „Proširenje EU: silazna putanja Balkana nakon Bregzita“,  oktobru 2019, na portalu Balkaninsight, konstatuje se da se na Balkanu ukrštaju dve međunarodne drame koje se upravo odvijaju – novi hladni rat i kraj proširenja EU. Da bi se sprečilo očekivano nasilje zbog prekompozicije regiona, autor smatra da bi jedino veće angažovanje SAD tome moglo da stane na put i ponovo uspostavi neki poredak u regionu. A EU bi mogla da podigne branu novom haosu jedino otvaranjem predpristupnih pregovora sa Albanijom i Severnom Makedonijom, što je do sada sistematski odlagala (izbegavala).

Autor takođe konstatuje da je izlazak Velike Britanije iz EU poremetio delikatnu ravnotežu između tri najznačajnije zemlje članice – Velike Britanije, Nemačke i Francuske i da je odlaganje proširenja posledica straha Francuske da bi ono uvećalo moć Nemačke, budući da je ovaj deo Balkana njena tradicionalna interesna sfera, u koju je dosta investirala. Velika Britanija je bila jedan od najagilnijih zagovornika proširenja, Nemačka nije bila protivnik, a do Bregzita, Francuska u odlučivanju o daljem toku procesa nije bila mnogo eksponirana.

Imena autora ovog, a i nekoliko drugih non-pejpera nisu najvažnija. Hteli-nehteli, oni su odigrali svoju ulogu dajući legitimitet debati o predloženim rešenjima. Mnogo je važnije da li ima onih koji su u stanju da ponude alternativu i da pritom iznesu ubedljive argumente. Ako non-pejperi odražavaju stanje duha, onda će biti kao svojevremeno sa „Protokolima sionskih mudraca“ – nije važno što su bili falsifikat, iza njih je stajala strašna namera koja ih je pretvorila u ubojito oružje.

 

Možemo postati i pravo ratište

MONITOR: Srbija i Crna Gora su pristale na novu metodologiju u pristupanju EU. Vi ste više puta izjavili da će Crna Gora u EU ući prije Srbije, pa ste negdje kao rok pominjali i 2025. Da li vam sada taj datum izgleda realan?

MINIĆ: Razlika je značajna. Srbija je otvorila 18 pregovaračkih poglavlja i zatvorila dva za šest godina, dok je Crna Gora prošle godine otvorila i poslednje pregovaračko poglavlje u predpristupnim pregovorima, i za osam godina zatvorila je tri poglavlja. Bojim se da su Srbija, a i Crna Gora u poslednje vreme, oslabile svoje pregovaračke kapacitete, usporile tempo reformi i demonstrirale nedovoljnu političku spremnost za aktivniji  pristup u procesu pristupanja EU. Kosovo, crkvena pitanja, pretenzije prema susedima ili odbrana od pretenzija, rastuće unutrašnje podele u ova dva društva po svim osnovama, odsustvo vizije koju bi i građani i EU mogli da razumeju i prihvate, ne obećavaju brze promene. Možda hladni rat, između SAD i Rusije i SAD i Kine koji će dovesti do nadmetanja na mnogim kriznim područjima u svetu, a po svemu sudeći i u Evropi (primer Severnog toka 2), može ubrzati integraciju našeg regiona u EU, ako ne formalnu, onda funkcionalnu i parcijalnu. A možemo postati i pravo ratište ako smo i dalje dovoljno zarobljeni u ratovima 90-ih.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR: Nadam se da će svijet biti multipolaran

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska je unija nedvosmisleno na razmeđi: hoće li pokušati još jednom, možda i posljednji put, uzeti zalet prema poziciji samostalnog faktora na svjetskoj sceni ili će se zadovoljiti sadašnjom ulogom ‘rezervnog igrača’ Amerike

 

MONITOR: Koliko se kriza izazvana invazijom Rusije na Ukrajinu, koja je prije svega humanitarna, a onda i bezbjednosno-ekonomska i politička, „prelila“ i na odnose u hrvatskom državnom vrhu?

JAKIĆ: Ne bih rekao da se ta kriza prelila na odnose u hrvatskom državnom vrhu, ona je samo pridonijela tome da se ti odnosi dalje zaoštre – na štetu digniteta nositelja dviju visokih funkcija u državi i na štetu cijele Hrvatske.

MONITOR: Bili ste savjetnik Stipe Mesića za vrijeme njegovog predsjedničkog mandata. Sadašnji hrvatski predsjednik, socijaldemokrata Zoran Milanović unaprijed najavljuje veto Hrvatske u vezi sa eventualnim zahtjevom Finske i Švedske za prijem u NATO, uslovaljavajući hrvatski pristanak rješavanjem pitanja položaja Hrvata u BiH. Kako Vama izgleda ova Milanovićeva „kombinacija“?

JAKIĆ: To je nešto što se s pravom može nazvati nemogućom kombinacijom. Najaviti veto u slučaju primanja Švedske i Finske u NATO s obrazloženjem da će to samo još više pogoršati sigurnosnu situaciju u Evropi, to bi imalo itekako smisla. Ucjenjivati na način da se kaže: ili ćete vi djelovati u smjeru promjene izbornog zakona u BiH onako kako to nama odgovara, ili ćemo mi spriječiti vaš ulazak u Atlantski pakt, nema ni smisla, ni svrhe.

MONITOR: Kritikovali ste prve izjave Visokog predstavnika Kristijana Šmita. Ipak, on je nedavno upotrijebio Bonska ovlašćenja i suspendovao Zakon o javnoj imovini u RS, do odluke Ustavnog suda BiH. Da li i dalje smatrate da bi Šmit trebalo više da učini i od čega bi to, po Vama, moglo zavisiti?

JAKIĆ: Svaki Visoki predstavnik može da učini ono i onoliko koliko mu omogućava podrška zemlje iz koje dolazi, ne međunarodne zajednice, nego njegove matične zemlje. Pri čemu je, naravno, izuzetno važno i to kakvu specifičnu težinu ima ta zemlja na svjetskoj sceni. Paddy Ashdown je imao punu podršku Londona i on je koristio i Bonske ovlasti, povlačio radikalne poteze i nastojao spriječiti najgore. Lajčak, Petritsch, pa i Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, jedva da su imali podršku svojih zemalja, Slovačke i Austrije. Dapače, kada je Inzko, praktično na odlasku, nametnuo amandman na Kazneni zakon, šef austrijske diplomacije je izjavio kako mu je žao zbog toga poteza. Schmidt će, dakle, uz to što ga hendikepira rusko neprihvaćanje njegovog imenovanja, moći ići dotle, dokle će se to uklapati u politiku Berlina.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Država je bila – kriminalac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega

 

MONITOR: Dobili smo novu, manjinsku Vladu – kako vidite sastav nove Vlade i njene domete?

GRAHOVAC: Sastav nije toliko bitan, bitni su postavljeni ciljevi i odlučnost da se isti ostvare. Vidim da ima veoma kompetentnih pojedinaca ali je bitno da se sve radi timski, transparentno, i da se trenutno preuzima odgovornost za ono što nije dobro urađeno.

MONITOR: Slažete li se sa stavovima da će kontrolu nad ovom  Vladom imati DPS od čije parlamentarne podrške Vlada i zavisi?

GRAHOVAC: Decenijama javno DPS kvalifikujem kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku organizaciju. U isto vrijeme ističem da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je Crnoj Gori i te kako potrebno. Ovakav DPS će Vladu „glodati“ iznutra a ovakvi DF i Demokrate će je lomiti spolja. To je velika šansa za ovu vladu. Ovakav stav će vam djelovati čudno. Ova Vlada ima šansu da što prije (trenutno) otkriva  sva nepočinstva mnogih članova DPS-a kao i sa njima povezanih lica. Kada građani to prepoznaju onda postaje manje bitno da li će DPS u parlamentu davati podršku Vladi ili neće. Pošto će ova vlada kratko trajati, građani će znati i kazniti i nagraditi  na izborima, koji su skora neminovnost. Ukoliko Vlada ovih dana ne uradi ovo što sam  sugerisao  onda građani neće imati za čime žaliti ukoliko ona padne.

MONITOR:  Može li ovakva Vlada, sa nekim starim imenima, i uz DPS po dubini, obezbijediti ono što premijer Abazović obećava  – vladavinu prava, ekonomski razvoj  i  odblokiranje evrointegracijskog procesa?

GRAHOVAC:  Građani Crne Gore više vjeruju u ono što vide svojim očima negoli u ono šta piše u programima svih partija. Dobro je što su se u Vladi našla neka imena iz ranijih  saziva a koja su sačuvala čist obraz i čiste ruke. Sve što je premijer obećao biće  lakše ostvarivo ukoliko vrlo brzo budu privedena pravdi lica koja su bila sklona korupciji i organizovanom kriminalu. Građanima su poznata njihova imena i građani neće oprostiti bilo kojoj vlasti koja im gleda kroz prste i najmanji grijeh. Predugo traje ova nevolja i dosadašnja nepravda. Ovoj Vladi je otvorena šansa kao niti jednoj do sada. Ova Vlada se nalazi između šanse i kazne. Od nje sve zavisi.

MONITOR: Demokrate su najavile da će osporiti sve odluke nove Vlade. Koliko ova Vlada može biti stabilna?

GRAHOVAC: Iracionalno je, po svaku cijenu, juriti stabilnost Vlade. Dobro je što je u Crnoj Gori mnogo toga ogoljeno. Ova Vlada će ispuniti svoju misiju ako ogoli i ono što je građanima dobro poznato a na šta su institucije decenijama žmurile. Ogolijevanje problema je najbolja investicija ovoj Vladi za parlamentarne izbore koji su uskoro neminovni.

MONITOR: Jedan od argumenata premijera Abazovića za koncept manjinske vlade, odnosno izglasavanje nepovjerenja prethodne, bile su i geopolitičke prilike, odnosno rat u Ukrajini. Da li je u tom smislu ova Vlada pomak?

GRAHOVAC: Može biti pomak ako prepozna geopolitičke procese globalno, a posebno procese u regionu. To je široka oblast kojom se decenijama bavim, a sada napominjem samo jedan princip – ko blagotvorno utiče na pomirenje u regionu ima šansu da politički dugo traje. Da bi se taj cilj ostvario neophodna je borba u kroćenju balkanske hobotnice korupcije i organizovanog kriminala. A da bi se ostvario  i  taj cilj neophodno je od vlasti odmaknuti sve ratne partije u ex Yu prostoru koje su izazvale bratoubilački rat i proizvele sve one nevolje poslije njega.

MONITOR: Svijet se našao u svekolikim problemima. Šta možemo očekivati u budućnosti?

GRAHOVAC: Odavno upozoravam da se skoro čitava planeta našla u opasnom fašizmu; da se duštvo nalazi u  klasičnom robovlasničkom odnosu; da je neoliberalizam kome je generika na Zapadu, u stvari, opaki fašizam; da je Istok izvorište organizovanog kriminala i korupcije; te da u Rusiji i Kini vlada najvulgarniji oblik kapitalizma. Svijet se nalazi u jednom obliku svjetskog rata a klasno-socijalne revolucije, koje će uskoro biti vidljivije, će biti osnovno obilježje tog rata.

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Ukrajini nagovještaj globalnog zapleta?

GRAHOVAC: Jeste. Svaki oblik fašizma pokazuje nasilje i imperijalizam, koji nikada nije napuštao politiku Rusije, i to prvenstveno demonstrira oružjem. U ovom sukobu Rusija će biti zaglavljena decenijama, sve do momenta kada će SAD i Rusija početi pregovarati – kako obje da izađu iz ovog ćorsokaka. Možda Amerikanci imaju dojam da imaju neko preimućstvo. To je tačno, ali je to taktičko preimućstvo jer u slučaju da ranjenog tigra (Rusiju) bace u naručje Kini onda će SAD ući u strategijski inferioran položaj.

MONITOR: Kako bi se to moglo završiti?

GRAHOVAC: Mislim da će ishod ipak biti povoljan a posebno po naš region – Rusija će priznati nezavisnost Kosova, SAD će biti tolerantniji prema ruskoj okupaciji Krima, Donjecka i Luganjska, otpočeće gradnja američko-evropsko- ruskog partnerstva na novim osnovama kao garanta svjetskog mira. Velike sile često sebi daju za pravo da urušavaju principe međunarodnog javnog prava. Srbija će konačno prestati da živi u svojim hegemonističkim iluzijama, Albanci na Kosovu će biti tolerantniji prema svojim sugrađanima Srbima, a država BiH će konačno profunkcionisati. Sve ovo sam dataljno objasnio prije nekoliko godina u knjizi Tri cunamija – Evropa je ranjena u izdanju  IK Laguna.

MONITOR: Geopolitički gledano, u kakvom položaju je Crna Gora?

GRAHOVAC: U veoma povoljnom je položaju ali treba da transparentnije i efikasnije rješava svoje unutrašnje probleme.

MONITOR: A kako vidite zaostavštinu prethodne Vlade?

GRAHOVAC: Višedecenijsko štetočinstvo DPS-a je odavno vidljivo a sada je ogoljeno štetočinstvo DF-a što je za državu Crnu Goru veoma dobro. Posebna korist je u činjenici što danas gube tlo pod nogama kako spski klerofašizam kome je generika u srpskom nacionalizmu tako i crnogorski neofašizam kome je generika u korupciji i organizovanom kriminalu.

MONITOR: Kako komentarišete slučaj Medenice, odnosno to što je dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda i bivša državna tužiteljka, osumnjičena da je članica organizovane kriminalne grupe, te da je u tom svojstvu uticala na pojedine odluke sudija?

GRAHOVAC: Tvrdo se držim principa – u dobroj namjeri upozoravam šta je nužno uraditi, šta se nikako ne smije uraditi i konkretne pojedince javno posavjetujem šta lično da preduzmu.

U više objavljenih kolumni  bavio sam se Vesnom Medenicom. Citiraću jednu rečenicu iz kolumne Vrhovnica objavljene  na praznik  Dan žena 2010. godine: ,,Javno pozivam predsjednicu Vrhovnog suda da podnese ostavku jer onima koji ne poslušaju moj savjet ostaje kajanje. Ali u zatvoru”. U jednoj kolumni iz 2008. godine jedna rečenica glasi: ,,Kada vidite da je gospođa na visokoj državnoj funkciji na svaki čukalj nabacila zlatnu kajlu, znajte da se radi o malograđanskoj sitnosopstveničkoj psihologiji koju će jednoga dana država Crna Gora skupo platiti”.

Ako sam radeći analize sa strane prije četrnaest godina ja uočavao velike probleme u sudsko–tužilačkoj grani vlasti, onda nije teško zaključiti da je državnim institucijama to, i još mnogo toga, bilo poznato sve. Zaključak je jednostavan – država Crna Gora je bila kriminalac.

Opet imam savjet za Vesnu Medenicu. Sama je sebi i svojoj porodici uništila život. Savjetujem je da istinom i nemilosrdno nadležnim organima otkrije sve i za svakoga uključujući i svoju porodicu jer će na taj način, kako-tako, sprati bar malo ljage kojom je okaljala sebe i sve svoje. Pa neka košta koliko košta! Bar će nekada u nekom vremeplovu neko reći da je imala kičmu. Pored ogromne štete koju je decenijama činila sada ona ima šansu da bar malo iscijeli grijeh i pomogne državi Crnoj Gori,  a građani će to znati da cijene.

MONITOR: Očekujete li da će se taj slučaj do kraja rasvijetliti i pokazati kako je zaista kontrolisano i zloupotrebljavano crnogorsko pravosuđe?

GRAHOVAC: Najveći interes za to ima Vesna Medenica. Ona je sama sebe nagrdila, a ukoliko postupi kako sam je posavjetovao bar će spriječiti razne kreacije slučaja „na narodne teme“ u kojima je glavni lik baš ona.

Siguran sam da će sva nepočinstva prethodnih vlasti biti otkrivena i da će veći broj istih biti i procesuiran i sankcionisan. Saradnja građana i državnih institucija po ovom pitanju dovešće do prvog, i poslije više decenija, pravog izmirenja podijeljene (i posvađane) Crne Gore.

Više puta sam izjavio da će ovo biti srećna zemlja. Ostajem pri toj ocjeni i dalje jer se proces utvrđivanja istine o mnogim problemima već otvorio i nezaustavljiv je.

Ovoj Vladi je data šansa da te procese ubrza. U protivnom, ostaće joj kajanje!

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo