Povežite se sa nama

Izdvojeno

DPS BOJKOT SKUPŠTINE: Spašavanje Leposavića i poruke Briselu

Objavljeno prije

na

Kap koja je prelila čašu, za DPS, bile su, kako tvrde,  izmjene tužilačkog zakona. Bojkotom su kratkoročno natjerali premijera da razmisli o rekonstrukciji Vlade, a Briselu uputili poruku da, kao i do sada, dijalog nije moguć

 

ap koja je prelila čašu, tvrde iz DPS-a, bile su izmjene tužilačkog zakona,  zbog čega su se odlučili na bojkot Skupštine.

Najjača opoziciona partija je tako vrlo brzo prešla na strategiju bivše opozicije koja je godinama bojkotovala parlament, uz konstantne kritike tada vladajućeg DPS-a da iako ne dolaze na ,,posao” redovno primaju platu. Raniji bojkoti DPS-u nijesu smetali da Skupštinu pretvore u glasačku mašinu u kojoj su se zakoni usvajali ekspresno, često i bez ikakve rasprave.  Sada se navodno protiv toga bore.

Bivši poslanik i politički analitičar Srđan Perić kaže za Monitor da je neupitno pravo na strategiju bojkota i da na nivou načela tu ne vidi ništa sporno: ,,Razlozi za taj korak koji je DPS naveo: bahato ponašanje, tendencija postavljanja političkog tužioca, ekonomski sunovrat i nepostojanje pravnog poretka su modeli koje su oni ustanovili dok su bili na vlasti, a zbog čega su i kažnjeni na izborima. Onako kako se vi ponašate prema političkim protivnicima danas, očekujte da se oni sjutra ponašaju prema vama. Evolutivni primjeri u tom smislu su vrlo rijetki. Ta se istina jasnije vidi kada izgubite moć”.

Hoće li bojkot biti dugoročna strategija ne zna se. Šef partije i države Milo Đukanović kazao je da DPS ima taj izbor pred sobom, te da će o njemu  odgovorno razmisliti, odluku donijeti i o njoj obavijestiti javnost.

Kratkoročno, DPS je ovim potezom uspio da osujeti naum premijera Zdravka Krivokapića da smijeni ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimira Leposavića. Predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je izjavio da se iza bojkota možda krije namjera spašavanja ministra Leposavića. Nakon što je postalo izvjesno da u Skupštini nema potrebnu većinu za smjenu ministra, premijer je najavio da je rekonstrukcija Vlade jedna od izlaznih opcija.

Analitičar Boris Marić za Monitor kaže da je bojkot legitiman način izražavanja političkog stava, sa pokušajem da se izvrši politički pritisak na vladajuću većinu. On kao jedan od ciljeva DPS bojkota navodi ,,slabljenje pozicije premijera Krivokapića, kroz činjenicu, da bez DPS-a u sali, ministar čiju je smjenu zatražio Krivokapić, neće biti smijenjen. Tako se dodatno produbljuje politička kriza i komplikuju odnosi u vladajućoj većini. A što su ti odnosi komplikovaniji Vlada ima sve više limita”.

U obrazloženju bojkota DPS je pored ,,bahatog i bezobzirnog ponašanja” kao ključno naveo i urušavanje institucionalne supstance Crne Gore i skretanje sa evropskog puta. Đukanović je objasnio da u ovoj partiji ozbiljno analiziraju svaku poruku ne samo od evropskih partnera nego onu koja dolazi iz domaće javnosti: ,,Ali moram da priznam da bih više volio da sam čuo koju riječ od predstavnika Evropske unije na temu takvog brutalnog ignorisanja preporuka Venecijanske komisije”.

Dugogodišnje nemanje dijaloga između vlasti i opozicije, kao i bojkot u istom trajanju od strane pređašnje opozicije, dio je razloga što nema napretka u EU integracijama. Iz EU je Đukanović i DPS dobio brzo odgovor,  isti kao i onaj koji je iz Brisela upućivan prethodnoj opoziciji zbog bojkota.

Portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez je kazala da je dijalog potreban da bi se napredovalo na putu ka EU, te pozvala na zajednički i konstruktivni rad na reformama. Šef delegacije EP za Crnu Goru Vladimir Bilčik je upozorio da bojkot parlamenta od najveće opozicione partije, DPS-a, nije dobar jer to nije u skladu sa dobrom parlamentarnom evropskom praksom.

Marić smatra da DPS sprovodi bojkot sa jasnim ciljem: ,,Jedan cilj je izgrađivanje pregovaračke pozicije, kroz skretanje pažnje međunarodnoj zajednici na nedostatak dijaloga, adresirajući krivicu na sadašnju vlast, a pojačavajući argumentaciju da se upravo bez dijaloga usvajaju važni reformski zakoni, a da bez dijaloga i dogovora nema neophodnog izbora nedostajućih kadrova u pravosuđu i vraćanja ove grane vlasti u redovno stanje”.

Nemogućnost dijaloga je nešto što DPS dugo baštini. Dobro bi bilo da vladajuća većina prekine tu praksu ukoliko je to sa opozicionim DPS-om moguće.

Iz SDP-a, Bošnjačke stranke i Liberalne partije su kazali da se neće solidarisati sa DPS-om. U SD-u još vagaju da li će kao i do sada vjerno pratiti DPS.

,,Od nove vlasti treba tražiti rezultate u borbi protiv korupcije na najvišem nivou i u potpunoj neselektivnosti u primjeni zakona. Ako nastavi sa pristrasnim tumačenjem sličnih ili manje-više identičnih pravnih situacija i zataškavanjem sopstvenih faulova, time će pomoći potpunoj relativizaciji ranije DPS prakse, što bi prethodnoj vlasti pomoglo više od bilo kakvog bojkota. Ako konačno pokažu toliko obećavanu punu principijelnost i neselektivnost u primjeni zakona – tada svi navedeni razlozi ovog bojkota gube politički značaj”, kaže Perić. On dodaje da je stvar jasna: ,,Građani su tražili pravdu – ako je vlast ne omogući, ona otvara prostor za besmislena politička nadgornjavanja, a to je teren koji pogoduje prethodnoj vladajućoj strukturi”.

Promjene u tužilaštvu posebno su bolne za DPS, pa nije čudo,  da je baš to ta kap više u punoj čaši.

Specijalno državno tužilaštvo, na čijem čelu je Milivoje Katnić, nedavno se pohvalilo da su od osnivanja ,,podigli optužnice protiv 111 osoba koje su pripadnici Demokratske partije socijalista i njihovih koalicionih partnera, a samo jedna osoba je pripadnik jedne, ranije opozicione političke partije“, naglasili su iz SDT-a.

Da je za vrijeme vladavine DPS-a tužilaštvo u stvari ,,progonilo’’ njihove članove potvrdio je, pozivajući se na hvaljenje SDT-a, i šef poslaničkog kluba DPS-a u Skupštini Danijel Živković: ,,Čuli smo izjave predstavnika Specijalnog državnog tužilaštva. Ako je neko imao prilike to da čuje, onda je jasno da nismo bili ni u kakvom privilegovanom položaju u odnosu na poziciju SDT-a”.

Živković je dodao da je gruba manipulacija da navodno DPS ili njeni funkcioneri imaju razloga za strah zato što je ovakvo zakonsko rješenje o državnom tužilaštvu usvojeno u parlamentu.

„Nema nikakvog straha, nikakve zebnje, ni kod jednog funkcionera DPS-a”, izjavio je Živković u Skupštini. Dok je govorio, u kadru je pored njega bio   kolega mu Branimir Gvozdenović koji ima više krivičnih prijava nego što Živković ima godina.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

TU DRAŽINI NASLJEDNJICI, TU MILO PRVI GERILAC CRNE GORE: Tuguj, bronzana stražo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjednica parlamenta u četvrtak nije nastavljane do zaključenja Monitora. Glasanje čekaju budžet, rezolicija o Srebrenici, ministar pravde. Iz DF-a stiže obavještenje da oni neće glasati ni za jedan novi prijedlog koji stigne od Vlade Zdravka Krivokapića. Poslanici DPS obukli su odijela i čekaju glasanje. Početak razrješenja ili novi zaplet

 

Skupštinska rasprava o zahtjevu predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića da ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić bude razriješen dužnosti, nakon što je odbio da podnese ostavku, zbog negiranja genocida u Srebrenici i relativizovanja presuda međunarodnih sudova koji su taj genocid presudili i osudili, postala je dramatičnija nego što se moglo pretpostaviti.

To da  Vlada nema podršku dobrog dijela  većine u parlamentu znali smo od ranije. Kao što nikakvu novost nije predstavljala ni premijerova namjera da se, koliko god je to moguće, distancira od predstavnika naroda iz poslaničkih klubova DF-a, PzP-a i, sve više, SNP-a. Ali dubina razdora je iznenadila čak i  upućene.

Premijer je  otišao iz Skupštine nakon što je poslanicima vladajuće većine i malobrojnim predstavnicima opozicije koji su se seirili, poručio kako je „ovdje prisutan nemoral i političko licemjerje“. Još je Krivokapić onima koji su ga predložili i izabrali za premijera zamjerio: „Pozivate na dijalog a čitavo vrijeme ucjenjujete… Ovdje se toliko laži čuje da se postavlja pitanje što je to politika“.

Oni su potom, pošto ih je premijer ostavio da sami vidaju rane, poručili da se, nakon „kafansko-prostačkog nastupa premijera, osjećaju loše zato što podržavaju čovjeka koji je nedorastao povjerenom poslu“ (citat Miodrag Lekić). Odnosno, da je „danas pravi momenat“ za razgovore unutar vladajuće koalicije o izboru novog premijera i Vlade pošto „ovaj premijer zaista ne zaslužuje da vodi Vladu” (Slaven Radunović).

Prethodno je i Milan Knežević definisao odnos DF-a prema Krivokapiću: ,,Ako budete sa DPS-om smijenili Leposavića niste premijer, a ako ga ne budete smijenili niste više premijer“. Iskustvo nas uči da obećanja, baš kao ni prijetnje, čelnika DF-a ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, ali je sve očiglednije da postojeća kohabitacija na relaciji zakonodavna – izvršna vlast ne može trajati još dugo, a da ozbiljno ne ugrozi osnovne interese građana. Makar bilo jasno da je postojeća Vlada, možda, najviše što aktuelna većina može da ponudi.

Knežević objašnjava: „Kriv sam ja zato što sam ga predložio za mandatara. Neka mi oproste glasači što sam im rekao da nećemo izdati ideološke principe. Sporazum trojice (Krivokapić-Bečić-Abazović, prim. Monitora) mogu da okače mačku o rep jer po njemu treba da pristanem da ne budem Srbin i priznam UCK tvorevinu Kosovo”. Pa dodaje kako DF „ne obavezuje Sporazum sklopljen bez znanja onih koji su podržali Krivokapića. U Sporazumu ne piše Srebrenica pa se premijer poziva na sporazum…“.

Dodatna objašnjenja ponudio je Jovan Vučurović, poslanik DF-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Ministra Leposavića napadaju oni koji godinama istrajavaju u mržnji i fašizmu prema srpskom narodu kaže on: ,,Tačka spajanja svih koji napadaju ministra je antisprstvo”. Pa precizira da su tu „DPS i sateliti, montenegrinski fanatici u medijima, tu je takođe i koncern Vijesti kao klasični antisrpski medij tu su i tzv. građanisti, a u stvari okoreli antisrbi“. Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode ne da ministra pravde koji se proljetos proslavio izjavom: „Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi“. Još je Leposavić, tada, obznanio da je sud u Hagu „izgubio svoj legitimitet“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

80 GODINA OD OPERACIJE BARBAROSA: Uloga Jugoslovena u špijunskim igrama između Hitlera i Staljina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno objavljena knjiga njemačkog publiciste i novinara Mihaela Martensa o Ivu Andriću „U požaru svjetova“ otkriva malo poznate detalje o spektakularnom obavještajnom radu ambasade Kraljevine Jugoslavije u Berlinu uoči i nakon početka Drugog svjetskog rata

 

U 3 sata i 15 minuta  22. juna 1941, njemački radio vezisti su poslali kodni signal Dortmund za 3 miliona njemačkih vojnika nagomilanih uz granicu Sovjetskog Saveza u dužini od 2.900 km. Time je otpočeo Slučaj Barbarosa – kako se kodno zvala invazija na Sovjetski Savez. Dojučerašnji saveznici, koji su zajedno počeli Drugi svjetski rat napadom na Poljsku i raskomadali istočnu Evropu, od toga trena su smrtni protivnici. Sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin i njegova Crvena armija su zatečeni nespremni jer nisu očekivali rat prije nego Njemci dotuku Veliku Britaniju i time izbjegnu fatalni rat na dva fronta kao 1914. Crvena armija je bila daleko brojnija po ljudstvu i naoružanju od Njemačke i njenih saveznica. Međutim, njemačka avijacija je samo u prva tri dana rata zbrisala preko 3.900 sovjetskih borbenih aviona, od kojih je ogromna većina uništena na zemlji, uz gubitak od svega 78 svojih. Nakon šest dana rata, njemačke oklopne jedinice su već bile u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije, pošto su munjevito razbile i uništile 5 sovjetskih armija.

Sva dotadašnja upozorenja Moskvi o predstojećem napadu Staljin je odbacivao kao provokacije Britanije i njenih saveznika kojima je, po njegovom ideološkom ubjeđenju, cilj bio da ga uvuku u rat za kapitalističke i imperijalističke ciljeve. Staljin je doprinio nespremnosti svog carstva za rat jer je u čistkama i montiranim suđenjima krajem 30-ih poubijao preko 30.000 visokih oficira zamijenivši ih partijski podobnim ali vojnički nesposobnim kadrom. Od pet maršala Sovjetskog Saveza samo su dva sačuvali glave na ramenima dok je samo jedan armijski general, od ukupno 16, preživio čistke. Od ukupno 57 komandanata korpusa, 50 su pogubljeni kao „narodni neprijatelji i kontrarevolucionari“ uz koje su likvidirana i 154 divizijska generala od ukupno 186.

Njemački vođa Adolf Hitler je 18. decembra 1940. godine izdao u najvećoj tajnosti Direktivu br. 21  kojom se naređuju pripreme i glavni pravci invazije. Međutim, nije se ni završila kalendarska 1940. godina a iz jugoslovenske ambasade u Berlinu je stigao u Beograd izvještaj da Njemačka priprema vojni pohod na Rusiju.

Ambasador u nacističkoj Njemačkoj je od aprila 1939. godine jugoslovenski pisac i kasniji nobelovac Ivo Andrić. Osoblje ambasade je malobrojno i čini ga svega 15 zaposlenih. Jedan od njih je i četrdesetdvogodišnji vojni ataše i pukovnik Vladimir Vauhnik koji je stigao u Berlin nekoliko mjeseci prije Iva Andrića. Vauhnik je bivši pitomac austro-ugarske vojne gimnazije u Mariboru. Tokom Prvog svjetskog rata je ranjen i povučen u pozadinu. Po osnivanju Jugoslavije završava generalštabnu školu u Beogradu i kasnije prestižnu višu vojnu školu u Francuskoj. Prije nego je poslat u diplomatsku službu u Njemačku, radi kao profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu gdje predaje vojnu strategiju. Osim maternjeg slovenačkog govori još pet jezika, uključujući i njemački bez akcenta. Odmah po dolasku u Berlin Vauhnik je razvio živopisnu objavještajnu aktivnost koja će mu donijeti divljenje i samih Njemaca.

Krajem 1940. godine na prijemu kod Maršala Njemačkog Rajha i drugog čovjeka države Hermana Geringa uspio je od njega samog kroz ćaskanje dobiti podatak da će Njemačka do polovine proljeća 1941. godine imati 200 divizija na raspolaganju. S obzirom na to da je protiv Britanije dovoljno svega 40-ak divizija, Vauhnik je logički zaključio da je toliko povećanje Vermahta (njemačke armije) uvertira u rat protiv Rusije. Ubrzo njegove procjene potvrđuje slovački vojni ataše u Berlinu koji mu saopštava da im Njemci traže da „spreme dvije divizije za operacije na Istoku“.

Ubrzo će u Beograd početi da stižu vrlo precizni podaci o proizvodnji lovaca, bombardera, tenkova i druge moderne vojne opreme sa detaljnim tehničkim karakteristikama. Takođe Vauhnik šalje iscrpne izvještaje o njemačkim vojnim transportima prema granici sa Rusijom kao i operativne planove protiv Jugoslavije i Grčke. On poimenice navodi njemačke divizije sa matičnim brojevima koje su određene za glavni udar na Balkan i kasnije na Rusiju . Vauhnik je, nakon martovskog puča u Beogradu, 1. aprila 1941. godine, poslao kraljevskom generalštabu informaciju da slijedi njemački napad na Jugoslaviju 6. aprila.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo