Povežite se sa nama

INTERVJU

PAULA PETRIČEVIĆ, FILOZOFKINJA, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Promjena titulara moći nikad nije dovoljna

Objavljeno prije

na

Profesionalne patriote su nas dovele u situaciju u kojoj bez ostrašćenih nacionalista ne možemo da sačuvamo ono što je ostalo od državnog i društvenog bogatstva koje su nemilosrdno crpili za vlastite potrebe i partikularne interese, enormno se i sramno bogateći dok su mahali zastavama i zviždukali himnu

 

MONITOR: Ove sedmice slavimo 15 godina nezavisnosti. Ima li se šta proslaviti?

PETRIČEVIĆ: Uvijek možemo slaviti ono što još nismo izgubili, ali mislim da u našoj društvenoj zbilji stvarnih razloga za slavlje nema u izobilju. Crna Gora je mala zemlja koja je za petnaest godina mogla da postigne izvanredne uspjehe, da kroz proces ozbiljnog i odgovornog suočavanja sa ratnom prošlošću izgradi ne samo dobre odnose sa susjedima već i da prevaziđe unutrašnje podjele i konflikte koji su, umjesto da budu razriješeni, neprestano držani na najčešće tihoj vatri, da bi se prema potrebi podgrijavali, raspirivali i koristili kao dimna zavjesa za zloupotrebe i pljačku. Crna Gora je mogla da istinski valorizuje svoj najveći potencijal – prostor, hladno ime za skoro nestvarnu prirodnu ljepotu i kulturno nasljeđe kojeg, sve sam uvjerenija u to, nismo dostojni. Nakon ratnih zločina nema većeg zločina od onog koji smo učinili prema prostoru, kao prirodnom tako i onom urbanom. Urbicid se, nažalost, ne tiče samo prostora već i duha mjesta, meni kao Kotoranki je ovo posebno bolna tema. Od svega se možemo oporaviti, ali prostor ne možemo ni povratiti niti obnoviti. Najviše što možemo da učinimo jeste da prestanemo i zaštitimo to što je ostalo, ali za to niti ima političke volje, niti kapaciteta, sudeći po komično katastrofičnim potezima i nastupima najviših predstavnika nove vlasti. Crna Gora je mogla da napravi savremenu, inovativnu, hrabru i efikasnu obrazovnu politiku i da joj se već počnu vraćati najbolji studenti i najveći stručnjaci koje je stipendirala na prestižnim svjetskim univerzitetima, umjesto da u svakom naselju otvori po koji fakultet i brzopotezno podigne procenat visokoobrazovanog stanovništva. Nama najbolji odlaze, nama su već otišli oni koji bez kojih je skoro nemoguće napraviti nephodnu, pozitivnu i održivu promjenu – demokratsku državu kojoj je nezavisnost preduslov, ali ne i svrha postojanja.

MONITOR: Podjele i tenzije u društvu sve su dublje čini se. I podgrijavaju se. Kako smo stigli dovde, i zašto nova vlast, iako je obećala ,,pomirenje”, to pomirenje ne donosi?

PETRIČEVIĆ: Ne može i neće donijeti pomirenje vlast koja većinom podržava za Crnu Goru najopasniju ideologiju – onu izgradnje tzv. ,,srpskog sveta”, to je iluzorno očekivati. Ono što nova vlast može i što je dobila mandat da učini jeste da obuzda kriminal i korupciju i uspostavi princip odgovornosti i kažnjivosti. Profesionalne patriote su nas dovele u situaciju u kojoj bez ostrašćenih nacionalista ne možemo da sačuvamo ono što je ostalo od državnog i društvenog bogatstva koje su nemilosrdno crpili za vlastite potrebe i partikularne interese enormno se i sramno bogateći dok su mahali zastavama i zviždukali himnu. Imam ozbiljnih poteškoća da razumijem ljubav koja čini štetu onome koga ili što voli, a šteta pričinjena Crnoj Gori u ime navodne ljubavi prema njoj ogromna je, poput sjene kineskog duga koja natkriljuje još nerođene generacije. Mi ne možemo naprijed dok ne shvatimo da nacionalizam ne brani već uništava zemlju i da je to blistava, krvava igračka koja služi tome da zaokupi našu pažnju i skrene je sa nekada kriminalno lošeg rada i učinaka bilo koje vlasti.

MONITOR: Gradonačelnik Budve i Nikšića, na snimcima koje je objavila Demokratska partija socijalista, pjevaju četničke pjesme. Kako to komentarišete?  Iako svi politički akteri govore o antifašizmu, gdje je Crna Gora danas u tom smislu?

PETRIČEVIĆ: Revizionističko zlo koje je zahvatilo ovaj nesretni region, pa time i Crnu Goru, jasno i nedvosmisleno potvrđuje da fašizam nikada nije dovoljno i zauvijek mrtav. Nespremnost da se ne usvoji, nego čak i da se u dnevni red skupštine uvrsti Zakon o zabrani fašističkih organizacija i simbola pokazuje do koje je mjere ojačao i osilio se četnofilski sentiment brojnih predstavnika nove vlasti, što je jezivo i nespojivo sa antifašističkim nasljeđem uz koje svi, makar deklarativno i nevoljno pristaju. Da smo načisto i na ,,ti” sa antifašizmom, druge bi se pjesme pjevale, a za ove bi se snosila politička i pravna odgovornost. Umjesto toga, mi imamo situaciju u kojoj se na disciplinsku odgovornost zbog navodne zloupotrebe đaka u političke svrhe poziva nastavnica koja je povela djecu na obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom. Antifašizam nije tek jedan od političkih koncepata ili ideologija, već predstavlja temeljnu vrijednost bez koje je savremeno demokratsko društvo nezamislivo. Za razliku od njega, u ovom našem pokrenut je disciplinski postupak protiv nastavnice i to, kako direktor škole tvrdi, na osnovu ,,usmene sugestije” koju je dobio iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. Strašno je što se ministarka još nije oglasila ovim povodom i nevjerovatno je kojom se brzinom nekolicina ministara/ki nove Vlade kvalifikovala za momentalnu i neopozivu ostavku.

MONITOR: Dok DPS , posebno otkako je u opoziciji, upozorava na desničarska skretanja nove vlasti i govori o evropskim vrijednostima, ne bi se moglo reći da je , dok je bio na vlasti, mnogo u tom smislu uradio. Nijedan ratni zločin nije rasvijetljen, recimo.

PETRIČEVIĆ: Legitimno je da DPS upozorava na desničarska skretanja nove vlasti i svakako nije usamljen u tome. Međutim, ne smiju se gubiti iz vida ranija, ali time ne i manje stvarna desničarska skretanja samog DPS-a, kojih su ratni zločini najmračniji rezultat. Najodgovorniji za ovu najsramniju epizodu crnogorske istorije nisu mogli biti pozvani na odgovornost jer su bili zauzeti vođenjem države posljednje tri decenije. Zato je sada vrijeme da se neke stvari pomjere u pozitivnom smjeru i u tom smislu pozdravljam odluku vrhovnog državnog tužioca da organizuje raspravu o primjeni Strategije za istraživanje ratnih zločina, koji su mu uputile Akcija za ljudska prava, ANIMA, Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava, Gradjanska alijansa i Udruženje pravnika Crne Gore.

MONITOR: Kako vidite  poruke premijera Krivokapića o tome da zakone neće primjenjivati na sveštenstvo MPC, ili da postoje “prijateljski građani”?

PETRIČEVIĆ: Najjednostavnije rečeno – vidim ih kao razlog za ostavku – do čega, naravno, neće doći. Sadašnji premijer je uveo jedan strašno opasan momenat u crnogorski politički diskurs, a to je iracionalizam. Nakon somnabulnih naklapanja o pomjeranju brda vjerom i nesumnjivom čudodejstvovanju svetaca, sve je moguće reći, ma koliko se kosilo sa racionalnošću. To je jako opasno jer na naše oči slabi značaj i moć razuma. Nemam nikakvih problema da to bude nečiji lični izbor, ali imam zaista veliki problem da me premijer sekularne države uvjerava u to da vjera utiče na oblikovanje reljefa ili da mi kaže da država ne može da sprovodi vlastite zakone jer je to u domenu metafizike. Drugo, ako neke građane vidite kao prijateljske bilo bi važno da iznesete na osnovu čega ih smatrate takvima i postoje li onda i oni drugi? Šta ćemo sa njima, hoće li postati građani drugog reda? Ali naravno premijer već sada može sebi da dozvoli razbarušenu aluzivnost i nerazumljivost proroka. Svetom nema mjesta u politici niti u upravljanju državom. Ozbiljno me zabrinjava kada čujem da sam se prevarila ako sam mislila da će ova Vlada da hapsi sveštenike. Što to znači? Da je njima dozvoljeno kršenje zakona? Ah da, eto solomonskog rješenja, ukinućemo zakonske mjere pa neće morati da ih krše, niti da Vlada okreće ćoravo oko ili da mjere selektivno primjenjuje. No brain, no tumor.

MONITOR: Šta je sa političkom krizom? Osim što su neka pitanja, poput smjene ministra Leposavića, dovela u pitanje funkcionisanje nove vlasti, te budućnost Vlade, sada je i DPS najavio  bojkot  parlamenta jer je vladajuća većina odbila da razgovara o čelnim ljudima u tužilaštvu.

PETRIČEVIĆ: DPS ostavlja skupštinskoj većini da se izjasni o tome i već sada je jasno da Skupština neće razriješiti ministra koji negira genocid u Srebrenici. Međutim ovdje se ne smije izgubiti iz vida da su DPS-u, kao i toliko puta do sada, mnogo važniji politički poeni od odbrane principa za koji se deklarativno zalažu. Ako ne želite ministra koji negira genocid onda glasate za njegovu smjenu, ali ako vam je od toga važnija destabilizacija Vlade onda možete i da se odlučite za bojkot. Jer važnija je partija od države i njenog funkcionisanja. To nam potvrđuju i predstavnici nove vlasti za koje je zapošljavanje osoba sa ,,opozicionim bekgraundom” savršeno neproblematično, štaviše tvrde da to predstavlja ,,ostvarivanje pravde”. A gdje je pravda za one bez ,,opozicionog bekgraunda” i da li ovaj tip pozadine predstavlja kvalifikacioni uslov za ostvarivanje prava? Dođeš na vlast obećavajući iskorjenjivanje pogubne prakse zapošljavanja na osnovu političke podobnosti koja kapilarno razara sve institucije i onda je otvoreno primjenjuješ. To samo potvrđuje da promjena titulara moći nikada nije dovoljna za suštinske promjene, prije svega svijesti pa onda i prakse – da nisu dobili mandate kako bi došli na red da se obogate i privileguju sebi bliske, već da ukinu logiku privilegija i nekažnjivost zloupotrebe vlasti.

MONITOR: Trebaju li Crnoj Gori neke nove političke snage?

PETRIČEVIĆ: Crna Gora je mala, a toliko ju je ,,novih političkih snaga” do sada iznevjerilo da je to skoro pa bolno. Daju mi nadu posljednja dešavanja u Hrvatskoj, prije svega u Zagrebu. Oni očito mogu, pitanje je kada ćemo i hoćemo li uopšte mi moći nešto slično. Ako je u koaliciji vladajuće većine zelena partija, a građani i dalje moraju da svojim tijelima brane rijeke od pošasti malih hidroelektrana onda imamo veliki problem, ali možda i prostor za neke nove pokrete, ljude, partije i koalicije koji mogu da ponude bolju, odgovorniju i održiviju perspektivu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Vlast i opozicija nemaju svijest o razornom potencijalu nacionalnih podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Naši političari nisu vizionari nego trgovci na sitno i ta nas centrifugalna sila stalno gura od centra i ostajemo na periferiji svega, pa i onih vrijednosti na kojima društvo može napredovati

 

MONITOR: U više gradova u Bosni i Hercegovini, proslava neustavnog Dana Republike Srpske protekla je uz nacionalističke pjesme i veličanje ratnih zločinaca. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije prisustvovao je u Banja Luci svečanoj akademiji, a čestitke su stigle i od gradonačelnika Budve. Gdje  smo u odnosu na devedesete?

ULJAREVIĆ: Razlika u odnosu na 90-e je što su karte na mapi drugačije raspoređene, iako ima određenog déjà vu osjećaja. Oživjeli su i neki retrogradni narativi i politike, što ukazuje na nedostatnost političkih elita koje, u nesposobnosti da iznesu potrebne reforme, izvlače nacionalizam.

Obilježavanje neustavnog Dana Republike Srpske samo naglašava trend podizanja zabrinjavajućih tenzija u regionu. Prepoznaje se šablon gdje se svaki događaj koji se u nekoj ravni veže sa ispoljavanjem nacionalizma za to i zlorabi.

Ovdje se ne radi ni o kakvom spontanom procesu, već iskordiniranoj akciji koja računa na anemiju otpora na nacionalističke ispade, odnosno prihvatanje tih cirkusa ako su uvijeni u „patriotske izraze“. Multipliciranjem društvenih i ekonomskih problema Srbije, uz rastuće nezadovoljstvo građana i izbore koji se primiču, ove manifestacije su očekivana iako opasna predstava sa kojom Vučić adresira svoje birače.

Čestitke gradonačelnika Budve su u skladu s njegovim svjetonazorom i političkim identitetom, a na građanima je da pokažu  podržavaju li  takve izraze.

Mnogo više treba da zabrine prisustvo mitropolita Joanikija. Takva podrška najekstremnijim elementima srpskog nacionalizma poništava i neke naznake  pomiriteljske priče koju je do sada provukao u nekoliko navrata. Očigledno je da je SPC svoju infrastrukturu stavila na raspolaganje političkom djelovanju Beograda, a mitropolit Joanikije pristao da bude dio tog kolorita,   iz drugog reda, a to može imati samo negativne posljedice po Crnu Goru.

MONITOR: I ovaj Božić proslavili smo paljenjem dva badnjaka, i porukama koje pojačavaju nacionalne tenzije. Ko je odgovoran za to što ovo društvo ne uspijeva da prevaziđe podjele ?

ULJAREVIĆ: Crnogorsko društvo mora biti uznemireno zbog stepena podijeljenosti koja se učvršćuje, a čiji je jedan od stubova na etničkoj osnovi. Moj je utisak da kod ključnih političkih aktera, i iz vlasti i opozicije, ne postoji svijest o razornom potencijalu koje ovo nosi, da su nam lideri istrošeni ili skromnih formata, nesposobni ili nevoljni da gledaju dalje od kratkoročnih partijskih kalkulacija. Samo takvi vide politički profit u ovim podjelama i igranju sa osjetljivim identitetskim pitanjima.

Cijena tog hroničnog nedostatka političkih kapaciteta je, između ostalog, da država tone u primitivizam, loše međuljudske odnose, apatiju koja će imati drugačije posljedice od one koju je nosila frustracija vlašću DPS-a.

Poslije 30 godina jedne vlasti, mora proći nekoliko izbornih ciklusa dok se ne raščisti i izbalansira politička scena, koja je sad, s obje strane, puna epizodista i statista koji žive svoju minutu slave.

I treba naglasiti, odgovornost jest najviše na onome ko je vodio Crnu Goru 30 godina. Međutim, plitkouman je pokušaj baziranja narativa o podijeljenosti isključivo na DPS-u, uz prateći revanšizam i kopiranje svih pogrešnih modela DPS-a.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, ŠEF DOPISNIŠTVA AL DŽAZIRE U VAŠINGTONU: Zapadni Balkan bi mogao biti kolateralna šteta ukrajinske krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Putina važi da nikada ne propušta dobru krizu da nešto ne dobije. Ima jedno stopalo, vrlo čvrsto na Balkanu. To je Srbija. Drugo želi smjestiti ili u Crnoj Gori ili u Bosni, odnosno u entitetu RS. Ako Amerikanci i Rusi nešto dogovore oko Ukrajine, koja je važnija od Balkana, to će se osjetiti i kod vas

 

MONITOR: U čemu se, razlikuje politika prema našem regionu u posljednje tri američke administracije (Obama, Tramp, Bajden)?

PULJIĆ: Aktualna, Bidenova administracija je najagresivnija, najprisutnija na Zapadnom Balkanu što potvrđuje formiranje jakog diplomatskog tima s vrlo iskusnim ljudima od kojih su neki, poput Chrisa Hilla, desetljećima vezani uz Balkan. Sada sve to treba pretvoriti u konkretnu politiku na terenu što se neće dogoditi prije proljeća ove godine najviše zbog toga što se u Senatu, koji potvrđuje ambasadorske nominacije, sve odugovlači i komplicira. Vidimo da se počelo s uvođenjem sankcija za pojedince i organizacije. Vjerujem da će Washington još jednom pokušati s diplomacijom, a ako ne uspiju, onda više neće biti milosti za korumpirane ljude na jugoistoku Europe.

Obamina administracija je bila tiša, ali dosta aktivna, osobito u Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Manje u Bosni i Hercegovini. Ipak, pred sam kraj Obamine administracije nametnute su prve sankcije Miloradu Dodiku. Treba podsjetiti da je glavni čovjek za regiju bio tadašnji potpredsjednik, a sada predsjednik – Joe Biden.

Kod Trumpa je bio vidljiv drugačiji pristup, s mnogo manje imena u State Departmentu ili Bijeloj kući, koja su od ranije provodila američku politiku prema Balkanu. Ipak, postavljen je posebni izaslanik za kosovsko-srpske pregovore, Richard Grenell, koji je bio više zainteresiran za širenje desničarskih ideja u Europi, bio je ambasador u Njemačkoj, nego za pregovore. Probudio se pred predsjedničke izbore, kada su pompezno najavljeni pregovori u Bijeloj kući s vodećim ljudima Kosova i Srbije. Na kraju se pokazalo da je Trumpu bio potreban nekakav uspjeh na vanjskopolitičkom planu, pa se prihvatio tog posla. No, sve vrijeme je bilo vidljivo da su Amerikanci u tom periodu bili naklonjeni Beogradu.

MONITOR: SAD su, pre nekoliko dana, dopunile sankcije protiv člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, priključujući i sankcije protiv Alternativne TV. Jedan od navedenih razloga, pored „ugrožavanja stabilnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH“, pomenuto je i bogaćenje kroz korupciju i mito, a jedna od mjera je i zamrzavanje imovine u SAD-u. Koliko to može biti efikasno?

PULJIĆ: Može biti efikasno ako Europa bude pratila Ameriku, ali vrlo je teško postići konsenzus unutar Europske unije, gdje Dodik ima prijatelje poput mađarskog premijera- tvrdolinijaša Viktora Orbana, što je rezultat povezivanja desničara od Washingtona preko Brisela do Balkana. Američke sankcije su opomena mnogima da odustanu od korupcije i podrivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, a te sankcije su velika mrlja na nečijem imenu, kada je međunarodna politika u pitanju. Ono što je razočarenje, barem za mene, jeste to što američka strana za sagovornike ima ljude, recimo iz Bosne i Hercegovine, koji su školski primjer korumpiranosti, poput ministra obrane Selme Cikotića. Protiv njega je u BiH podignuto nekoliko optužnica za korupciju, a  Amerikanci upravo s njim razgovaraju o borbi protiv korupcije. Da nije tužno bilo bi čak i smiješno.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR VESNA RAKIĆ – VODINELIĆ, PROFESORICA PRAVA: EU je do sada računala na „jake vođe“ na Balkanu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Došli smo do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji i EU oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije

 

MONITOR: U 2022. godini trebalo bi da se održe redovni predsjednički i beogradski i vanredni parlamentarni izbori. Vi smatrate da opozicija ne bi trebalo da izlazi na parlamentarne, jer ih smatrate neustavnim. Opozicija se, reklo bi se, priprema za povratak u parlament. Koje su političke zamke te odluke?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Da, moje mišljenje je bilo i dalje jeste, da su parlamentarni izbori na proleće u Srbiji isključivi rezultat samovolje srpskog autokrate i predsednika Aleksandra Vučića, a ta samovolja je bila reakcija na jednoumnu, gotovo jednostranačku Narodnu skupštinu koja je proizašla iz izbora 2020. Iako ta Skupština služi farsičnoj „razmeni mišljenja“ vrha udvoričkog društvenog sloja u Srbiji i „odbrani“ Vučića od izmišljenih atentata, ona se izvrgla u sramotni vodvilj koji veliki deo stanovništva Srbije ne može da gleda i sluša bez podsmeha. Tako se Skupština, umesto legislativnog tela, pokazala kao  jedan umnogome karikaturalni sastav koji je sramotan i za onog kog navodno brani.  Zato i mislim da je  treba ostaviti da odgudi čitav mandat, da nepromišljeno usvaja zakone, koji se ili povlače ili vraćaju, ili menjaju što pod pritiskom građana, što nekih činilaca EU. Moramo  dobro zapamtiti ovaj ponižavajući sastav Skupštine i učiniti sve da se nikad više tako nešto ne ponovi. Ta Skupština je tek teško podnošljiv teg o vratu građana Srbije. A zbog loših iskustava sa nepoštenim izborima, nema garantija da bi novi sastav Skupštine, bar u većini, bio bitno bolji od sadašnjeg.

Opozicione stranke i opoziciona javnost trebalo bi da se koncentrišu na redovne izbore, a to su predsednički i beogradski. Na beogradskim izborima postoje izvesne šanse za uspeh, uprkos svemu, pod uslovom da se obezbedi dobra kontrola izbornog procesa i da se opozicione koalicije ukrupne. Pod vlašću nevidljivog gradonačelnika Radojičića i njegovog sveprisutnog zamenika Vesića, došlo je do toga da se Beograd  pred našim očima pretvara iz kosmopolitskog grada u seriju neskladnih kasaba.

Predsednički izbori su redovni izbori koje je još teško dobiti ako  Aleksandar Vučić bude kandidat. On će biti na svaki način favorizovan. Ali izborna smena vlasti je proces. Drugi krug predsedničkih izbora bio bi uspeh za svakog kandidata.

MONITOR: Ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da opozicija, u zbiru, vodi u Beogradu. Koje greške ne bi smjele da se naprave?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Kontrola izbora mora biti dobro organizovana, što na prošlim beogradskim izborima nije bio slučaj.

Prethodna ispitivanja javnog mnjenja trebalo bi, koliko-toliko pouzdano, da pokažu ko može preći cenzus, a ko ne, što bi trebalo da navede racionalne opozicione političke subjekte na udruživanje.

Mora se biti uporan u dokazivanju raznih oblika izbornih nepravilnosti, a naročito izbornih krađa.

Predstavljanje kandidata u medijima je najveći problem, jer su svi elektronski mediji sa nacionalnom frekvencijom pod uticajem i kontrolom vladajuće SNS, tako da opozicija mora da računa na ,,pešačku“ kampanju i na održavanje uličnih zborova.

MONITOR: Bili ste u timu pravnika koji je poslije izborne krađe i višemjesečnih protesta građana 1996-97, pripremio „dokazni materijal“ za posrednika Felipea Gonzalesa. Danas je u opoziciji prilično poraslo  nezadovoljstvo ponašanjem Brisela prema Aleksandru Vučiću. Kako razumijete to prilično glasno „ćutanje“?

RAKIĆ – VODINELIĆ: U odnosu na 90-e, percepcija Srbije i rukovođenje njome bitno se promenilo. Ključna reč za poželjan unutrašnjepolitički status Srbije, u očima EU, je stabilnost koja se tumači relativno usko. Dakle, ako se ne izazivaju čarke, ako ne izbijaju burni granični sporovi, ako politički vrh pokazuje kakvu-takvu saradnju sa Evropom povodom statusa Kosova – sve je u redu. Misli se da se to postiže putem „jakog vođe“, a demokratija – e, pa demokratija je čisto naša unutrašnja stvar. Ako građanima treba, neka se za nju izbore.

Posle ratnog haosa kome je Slobodan Milošević odlučujuće doprineo, svako ko nema  ratničkih teritorijalnih pretenzija- verbalne se ne računaju – dobro je došao. Ovakav stav formulisan je i održavan najviše pod uticajem vlade Angele Merkel i slabom političkom pozicijom Evropskog parlamenta. Sad smo tek na početku promene pristupa, ako doista jesmo.

Ako imate pretenzija da živite u demokratskoj državi, ne možete biti zadovoljni takvim stavom Evropske komisije. A za Komisiju je od interesa, na prvom mestu, balansiranje Vučića povodom Kosova, a u novije vreme i činjenica da Srbija ima značajne rezerve litijuma. Evropska zelena agenda se ne može ostvariti bez obnovljivih izvora energije, EU ne želi da i dalje bude zavisna od Kine povodom litijumskih baterija, jedan od Komesara EU – Šefčovič, glasno je rekao da Evropa mora računati s tim da se na njenom tlu ekstrahira litijum. Pa, rubna siromašna područja geografske Evrope, naročito države koje još nisu članice EU, veoma su zgodne za tako nešto. Često se zanemaruje upozorenje da zelena energija nije uvek čista energija, da vađenje sirovina koje obezbeđuju obnovljive energentske izvore, uništavaju i to za dugo vreme, područja sa kojih se eksploatišu. I tu smo došli do tačke u kojoj se interesi vladalaca u Srbiji  i EU, na jednoj strani, oštro sukobljavaju sa interesima velikog broja stanovnika Srbije.

MONITOR: Srbiju u januaru očekuje i referendum o izmjenama Ustava. Ljudi se ovih dana „čude“ nad nekim odlukama sudova (slučajevi – paljenja kuće novinara Jovanovića, „Šarić“, „Dijana Hrkalović“). Šta to govori i kakve su izmjene Ustava, mogu li one zaista doprinijeti stvaranju treće grane vlasti?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Predloženi ustavni amandmani su daleko ispod očekivanja. U njihovoj sadržini postoje blagi pomaci kad je reč o izboru i položaju sudija, a gotovo nikakvi kad se radi o javnim tužiocima. Tužilaštvo je, preko visokih ovlašćenja Republičkog javnog tužioca pod snažnim uticajem, time i pritiskom izvršnih vlasti – Vlade i predsednika Republike, a amandmani tu ništa nisu promenili. Ako posmatramo razvoj amandmana od prve verzije iz 2018, do današnje, a mislim da je ovo šesta, postoji pobošljanje,  ali samo zato što se krenulo od verzije koja je daleko lošija od postojećih ustavnih rešenja.

Svaka promena Ustava treba da involvira građane, naročito ova, jer su istraživanja pokazala nizak stepen poverenja građana u sudove. Građani u ovome, izuzev ako su školovani pravnici, uopšte nisu učestvovali, niti je država učinila ikakav napor da ih informiše i uključi. Proces izrade amandmana je bio nejavan.

Nade koje je najpre probudila Strategija o reformi pravosuđa iz 2013, ovim amandmanima su izneverene.

Pravosudna stvarnost Srbije je sumorna. Visoko pozicionirani slučajevi koje ste pomenuli, a takvi su zato što su involvirane ličnosti blizu državnog vrha ili povezane netransparentnim vezama sa njim, pokazale su brojne odlike nedostatka vladavine prava: neopravdano dugo trajanje postupka koje koristi okrivljenima, a ide na štetu oštećenima; pravnu nesigurnost, koja se izražava olakim ukidanjem odluka, bez pokušaja najviših sudskih instanci da reše slučajeve, iako za to imaju zakonskih mogućnosti; nejednak tretman okrivljenih.

Amandmani neće doneti bitne promene stvarnog položaja sudije niti položaja sudstva kao grane državne vlasti – to je neizvodivo u autokratskom okruženju u kome jedan čovek javno, na TV ekranima sudi i presuđuje, bilo putem poligrafa, bilo interpretacijom iskaza svedoka, bilo prenošenjem podataka iz krivičnih istraga koje bi morale biti nejavne i opravdano je da takve budu. Onda se takvi istupi šire tabloidnim suđenjima i više niko ni u šta ne veruje.

MONITOR: Ovaj vlastodržački populizam u kojem živimo, kao da povremeno reaguje na „pritiske odozdo“. Mogu li ekološke teme biti snažniji podstrek da do nekih promjena dođe  i institucionalno kao što je 2020-e, tema Zakona o vjeroispovijesti, promjenila odnos snaga u parlamentu Crne Gore?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Iskreno da kažem – volela bih, ali nisam sigurna, jer ne znam koliko su problemi zagađenja široko i duboko prisutni u javnosti Srbije. Pritisak koji je doveo do povlačenja jednog zakona i promene drugog, bio je odlučujući, za ovakve odluke predsednika Vučića. Ima izgleda, međutim, da je to učinjeno relativno lako i brzo, zato što predsednik računa da se radi samo o odlaganju i da će i u budućem u parlamentu imati većinu koja bi mogla omogućiti njihovo ponovno izglasavanje. Pored toga, protesti u Srbiji su difuzni, ne predvode ih opozicione političke stranke, a za razliku od Crne Gore, SPC u Srbiji stoji čvrsto uz ovu vlast.

 

Političari su brže od širenja virusa širili moć

MONITOR: Godina na izmaku je bila opterećena mnogim neizvjesnostima, postavljajući pred ljude neka od najvažnijih egzistencijalnih pitanja. Da li je bilo, a ako jeste koji su to, „momentumi“ u 2021-oj?

RAKIĆ-VODINELIĆ: Na planeti Zemlji to je svakako bila proizvodnja i distribucija vakcina protiv kovida 19, ali istovremeno odbijanje velikog broja ljudi da se vakcinišu, diskriminacija najsiromašnijih zemalja u tom pogledu i paralelno s tim burna mutacija virusa, čemu se teško sagledava kraj. Ova dugotrajna pandemija je promenila način života u celom svetu, izuzev ponašanja svetskih političara, koji brže od širenja zaraze pronalaze nove načine da prošire svoju vlast i moć.

U Srbiji istinski ,,momentum“ jeste buđenje izvesne nade da uspostavljeni i već duboko učvršćeni autokratski sistem vlasti ipak može biti smenjen, a odlučujući podstrek tome dali su ekološki pokreti i ono malo nezavisnih medija koji uporno razotkrivaju razornu korupciju, čija je glava u samoj vlasti, a pipci prožimaju čitavo društvo.

 

Teško je ocijeniti da li vrijeme radi za novu vlast u Crnoj Gori

MONITOR:  U Crnoj Gori se pokazuje da promjene  nisu lako sprovodive, između ostalog,  i zbog ustavnih i zakonskih prepreka za sistemske reforme i personalne promjene, posebno u oblasti borbe protiv organizovanog kriminala. Došlo je i do neslaganja između Venecijanske komisije i nove vlasti. Kako je Vaše viđenje te situacije?

RAKIĆ – VODINELIĆ: Za promenu sistema, a upravo takvu promenu proklamuje sadašnja vlast u Crnoj Gori, potrebni su entuzijazam, znanje, autoritet novih vlasti i podrška značajne većine građana. Odavde, primećujem značajnu dozu entuzijazma kod nekih aktera nove vlasti. Nisam u stanju da ocenim koliki je uticaj profesionalizma na mogućnost promene sistema. Borba protiv organizovanog kriminala traži saradnju tužilaca i službi bezbednosti. U Rumuniji EU je takvu saradnju prihvatala jer je preovlađivao utisak da su te službe oslobođene „starih kadrova“. Ali to se dogodilo posle dugog vremena od svrgavanja Čaušeskua.

Teško je oceniti da li vreme radi za novu vlast ili protiv nje. Izgleda mi da bi vreme radilo za novu vlast da koalicione veze koje su omogućile pobedu nisu do te mere pokidane kao što trenutno jesu. I verujem da  uticaj predsednika Srbije na to nije mali.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo