Povežite se sa nama

INTERVJU

PAULA PETRIČEVIĆ, FILOZOFKINJA, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Promjena titulara moći nikad nije dovoljna

Objavljeno prije

na

Profesionalne patriote su nas dovele u situaciju u kojoj bez ostrašćenih nacionalista ne možemo da sačuvamo ono što je ostalo od državnog i društvenog bogatstva koje su nemilosrdno crpili za vlastite potrebe i partikularne interese, enormno se i sramno bogateći dok su mahali zastavama i zviždukali himnu

 

MONITOR: Ove sedmice slavimo 15 godina nezavisnosti. Ima li se šta proslaviti?

PETRIČEVIĆ: Uvijek možemo slaviti ono što još nismo izgubili, ali mislim da u našoj društvenoj zbilji stvarnih razloga za slavlje nema u izobilju. Crna Gora je mala zemlja koja je za petnaest godina mogla da postigne izvanredne uspjehe, da kroz proces ozbiljnog i odgovornog suočavanja sa ratnom prošlošću izgradi ne samo dobre odnose sa susjedima već i da prevaziđe unutrašnje podjele i konflikte koji su, umjesto da budu razriješeni, neprestano držani na najčešće tihoj vatri, da bi se prema potrebi podgrijavali, raspirivali i koristili kao dimna zavjesa za zloupotrebe i pljačku. Crna Gora je mogla da istinski valorizuje svoj najveći potencijal – prostor, hladno ime za skoro nestvarnu prirodnu ljepotu i kulturno nasljeđe kojeg, sve sam uvjerenija u to, nismo dostojni. Nakon ratnih zločina nema većeg zločina od onog koji smo učinili prema prostoru, kao prirodnom tako i onom urbanom. Urbicid se, nažalost, ne tiče samo prostora već i duha mjesta, meni kao Kotoranki je ovo posebno bolna tema. Od svega se možemo oporaviti, ali prostor ne možemo ni povratiti niti obnoviti. Najviše što možemo da učinimo jeste da prestanemo i zaštitimo to što je ostalo, ali za to niti ima političke volje, niti kapaciteta, sudeći po komično katastrofičnim potezima i nastupima najviših predstavnika nove vlasti. Crna Gora je mogla da napravi savremenu, inovativnu, hrabru i efikasnu obrazovnu politiku i da joj se već počnu vraćati najbolji studenti i najveći stručnjaci koje je stipendirala na prestižnim svjetskim univerzitetima, umjesto da u svakom naselju otvori po koji fakultet i brzopotezno podigne procenat visokoobrazovanog stanovništva. Nama najbolji odlaze, nama su već otišli oni koji bez kojih je skoro nemoguće napraviti nephodnu, pozitivnu i održivu promjenu – demokratsku državu kojoj je nezavisnost preduslov, ali ne i svrha postojanja.

MONITOR: Podjele i tenzije u društvu sve su dublje čini se. I podgrijavaju se. Kako smo stigli dovde, i zašto nova vlast, iako je obećala ,,pomirenje”, to pomirenje ne donosi?

PETRIČEVIĆ: Ne može i neće donijeti pomirenje vlast koja većinom podržava za Crnu Goru najopasniju ideologiju – onu izgradnje tzv. ,,srpskog sveta”, to je iluzorno očekivati. Ono što nova vlast može i što je dobila mandat da učini jeste da obuzda kriminal i korupciju i uspostavi princip odgovornosti i kažnjivosti. Profesionalne patriote su nas dovele u situaciju u kojoj bez ostrašćenih nacionalista ne možemo da sačuvamo ono što je ostalo od državnog i društvenog bogatstva koje su nemilosrdno crpili za vlastite potrebe i partikularne interese enormno se i sramno bogateći dok su mahali zastavama i zviždukali himnu. Imam ozbiljnih poteškoća da razumijem ljubav koja čini štetu onome koga ili što voli, a šteta pričinjena Crnoj Gori u ime navodne ljubavi prema njoj ogromna je, poput sjene kineskog duga koja natkriljuje još nerođene generacije. Mi ne možemo naprijed dok ne shvatimo da nacionalizam ne brani već uništava zemlju i da je to blistava, krvava igračka koja služi tome da zaokupi našu pažnju i skrene je sa nekada kriminalno lošeg rada i učinaka bilo koje vlasti.

MONITOR: Gradonačelnik Budve i Nikšića, na snimcima koje je objavila Demokratska partija socijalista, pjevaju četničke pjesme. Kako to komentarišete?  Iako svi politički akteri govore o antifašizmu, gdje je Crna Gora danas u tom smislu?

PETRIČEVIĆ: Revizionističko zlo koje je zahvatilo ovaj nesretni region, pa time i Crnu Goru, jasno i nedvosmisleno potvrđuje da fašizam nikada nije dovoljno i zauvijek mrtav. Nespremnost da se ne usvoji, nego čak i da se u dnevni red skupštine uvrsti Zakon o zabrani fašističkih organizacija i simbola pokazuje do koje je mjere ojačao i osilio se četnofilski sentiment brojnih predstavnika nove vlasti, što je jezivo i nespojivo sa antifašističkim nasljeđem uz koje svi, makar deklarativno i nevoljno pristaju. Da smo načisto i na ,,ti” sa antifašizmom, druge bi se pjesme pjevale, a za ove bi se snosila politička i pravna odgovornost. Umjesto toga, mi imamo situaciju u kojoj se na disciplinsku odgovornost zbog navodne zloupotrebe đaka u političke svrhe poziva nastavnica koja je povela djecu na obilježavanje Dana pobjede nad fašizmom. Antifašizam nije tek jedan od političkih koncepata ili ideologija, već predstavlja temeljnu vrijednost bez koje je savremeno demokratsko društvo nezamislivo. Za razliku od njega, u ovom našem pokrenut je disciplinski postupak protiv nastavnice i to, kako direktor škole tvrdi, na osnovu ,,usmene sugestije” koju je dobio iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta. Strašno je što se ministarka još nije oglasila ovim povodom i nevjerovatno je kojom se brzinom nekolicina ministara/ki nove Vlade kvalifikovala za momentalnu i neopozivu ostavku.

MONITOR: Dok DPS , posebno otkako je u opoziciji, upozorava na desničarska skretanja nove vlasti i govori o evropskim vrijednostima, ne bi se moglo reći da je , dok je bio na vlasti, mnogo u tom smislu uradio. Nijedan ratni zločin nije rasvijetljen, recimo.

PETRIČEVIĆ: Legitimno je da DPS upozorava na desničarska skretanja nove vlasti i svakako nije usamljen u tome. Međutim, ne smiju se gubiti iz vida ranija, ali time ne i manje stvarna desničarska skretanja samog DPS-a, kojih su ratni zločini najmračniji rezultat. Najodgovorniji za ovu najsramniju epizodu crnogorske istorije nisu mogli biti pozvani na odgovornost jer su bili zauzeti vođenjem države posljednje tri decenije. Zato je sada vrijeme da se neke stvari pomjere u pozitivnom smjeru i u tom smislu pozdravljam odluku vrhovnog državnog tužioca da organizuje raspravu o primjeni Strategije za istraživanje ratnih zločina, koji su mu uputile Akcija za ljudska prava, ANIMA, Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava, Gradjanska alijansa i Udruženje pravnika Crne Gore.

MONITOR: Kako vidite  poruke premijera Krivokapića o tome da zakone neće primjenjivati na sveštenstvo MPC, ili da postoje “prijateljski građani”?

PETRIČEVIĆ: Najjednostavnije rečeno – vidim ih kao razlog za ostavku – do čega, naravno, neće doći. Sadašnji premijer je uveo jedan strašno opasan momenat u crnogorski politički diskurs, a to je iracionalizam. Nakon somnabulnih naklapanja o pomjeranju brda vjerom i nesumnjivom čudodejstvovanju svetaca, sve je moguće reći, ma koliko se kosilo sa racionalnošću. To je jako opasno jer na naše oči slabi značaj i moć razuma. Nemam nikakvih problema da to bude nečiji lični izbor, ali imam zaista veliki problem da me premijer sekularne države uvjerava u to da vjera utiče na oblikovanje reljefa ili da mi kaže da država ne može da sprovodi vlastite zakone jer je to u domenu metafizike. Drugo, ako neke građane vidite kao prijateljske bilo bi važno da iznesete na osnovu čega ih smatrate takvima i postoje li onda i oni drugi? Šta ćemo sa njima, hoće li postati građani drugog reda? Ali naravno premijer već sada može sebi da dozvoli razbarušenu aluzivnost i nerazumljivost proroka. Svetom nema mjesta u politici niti u upravljanju državom. Ozbiljno me zabrinjava kada čujem da sam se prevarila ako sam mislila da će ova Vlada da hapsi sveštenike. Što to znači? Da je njima dozvoljeno kršenje zakona? Ah da, eto solomonskog rješenja, ukinućemo zakonske mjere pa neće morati da ih krše, niti da Vlada okreće ćoravo oko ili da mjere selektivno primjenjuje. No brain, no tumor.

MONITOR: Šta je sa političkom krizom? Osim što su neka pitanja, poput smjene ministra Leposavića, dovela u pitanje funkcionisanje nove vlasti, te budućnost Vlade, sada je i DPS najavio  bojkot  parlamenta jer je vladajuća većina odbila da razgovara o čelnim ljudima u tužilaštvu.

PETRIČEVIĆ: DPS ostavlja skupštinskoj većini da se izjasni o tome i već sada je jasno da Skupština neće razriješiti ministra koji negira genocid u Srebrenici. Međutim ovdje se ne smije izgubiti iz vida da su DPS-u, kao i toliko puta do sada, mnogo važniji politički poeni od odbrane principa za koji se deklarativno zalažu. Ako ne želite ministra koji negira genocid onda glasate za njegovu smjenu, ali ako vam je od toga važnija destabilizacija Vlade onda možete i da se odlučite za bojkot. Jer važnija je partija od države i njenog funkcionisanja. To nam potvrđuju i predstavnici nove vlasti za koje je zapošljavanje osoba sa ,,opozicionim bekgraundom” savršeno neproblematično, štaviše tvrde da to predstavlja ,,ostvarivanje pravde”. A gdje je pravda za one bez ,,opozicionog bekgraunda” i da li ovaj tip pozadine predstavlja kvalifikacioni uslov za ostvarivanje prava? Dođeš na vlast obećavajući iskorjenjivanje pogubne prakse zapošljavanja na osnovu političke podobnosti koja kapilarno razara sve institucije i onda je otvoreno primjenjuješ. To samo potvrđuje da promjena titulara moći nikada nije dovoljna za suštinske promjene, prije svega svijesti pa onda i prakse – da nisu dobili mandate kako bi došli na red da se obogate i privileguju sebi bliske, već da ukinu logiku privilegija i nekažnjivost zloupotrebe vlasti.

MONITOR: Trebaju li Crnoj Gori neke nove političke snage?

PETRIČEVIĆ: Crna Gora je mala, a toliko ju je ,,novih političkih snaga” do sada iznevjerilo da je to skoro pa bolno. Daju mi nadu posljednja dešavanja u Hrvatskoj, prije svega u Zagrebu. Oni očito mogu, pitanje je kada ćemo i hoćemo li uopšte mi moći nešto slično. Ako je u koaliciji vladajuće većine zelena partija, a građani i dalje moraju da svojim tijelima brane rijeke od pošasti malih hidroelektrana onda imamo veliki problem, ali možda i prostor za neke nove pokrete, ljude, partije i koalicije koji mogu da ponude bolju, odgovorniju i održiviju perspektivu.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo