Prava sezona je, nakon ogromne julske rupe, prvih dana avgusta konačno krenula. Najveća gužva je na ulcinjskoj rivijeri. Stotine gostiju čeka svakog jutra sa koferima na Pristanu ili u glavnoj gradskoj ulici da im neko ponudi smještaj.
Slobodna soba se može naći samo u udaljenijim dijelovima grada ili u prigradskim selima. Gužve u saobraćaju su postale nesnosne, ali svi koji ostvaruju zaradu od turizma su konačno zadovoljni. Mole Boga da ovo stanje i lijepo vrijeme što duže potraju.
Procjenjuje se da u Ulcinju boravi oko 90 hiljada gostiju. Broj zvanično registrovanih turista je, međutim, tri puta manji. Najviše zbog toga negoduju u lokalnoj Turističkoj organizaciji, jer ostaju bez značajnih izvora prihoda za svoje poslovanje.
Na ulcinjsku rivijeru su nakon mjeseca Ramazana stigli masovno gosti iz Bosne i Hercegovine, Sandžaka i Makedonije, uz tradicionalne Kosovare. Zbog činjenice da su školski raspusti ove godine u velikim njemačkim pokrajinama počeli tek od sredine jula, gastarbajteri su takođe počeli da pristižu tek od kraja jula. ,,Do sada nam je sve bilo kao vrijeme: kreni-stani, toplo-hladno. Ovih dana je pravi krkljanac”, kaže poznati ulcinjski turistički radnik Munib Abazović.
Opštinski zvaničnik u Herceg-Novom Miloš Bigović kaže za Monitor da je već sada izvjesno da će u tom gradu, u brojčanom smislu, sezona biti na prošlogodišnjem nivou. ,,Ali, nešto će manja biti vanpansionska potrošnja, prije svega zbog izuzetno nepovoljnih vremenskih prilika”, ističe on i dodaje da će to, međutim, izazvati ,,nedovoljnu satisfakciju kod gostiju, što bi, u značajnoj mjeri, moglo da opredijeli donošenje odluka pri sljedećim boravcima”.
To je rezultat turističke politike ove zemlje: 90 odsto naših kapaciteta zasnovano je na ,,zimmer frei” i apartmanima za izdavanje, pa se u situaciji kada je gotovo čitav jul padala kiša, ne može ništa bolje očekivati.
Nakon slatkih, omamljujućih i prevarnih priča o elitnom turizmu, valjda je sada svima jasno da najveći broj gostiju ovđe stiže zbog kupanja u toplom moru. Jer, i skandinavske zemlje, kao i Njemačka, Poljska ili Rusija, imaju more, ali ljeti ne bilježe rekordne posjete gostiju. Budva, Ulcinj ili Kotor, ili svaki drugi grad uključujući i ,,Mankov” Tivat (koji takođe bilježi manju posjetu tokom ovog špica) nikada neće postati London, u koji turisti hrle ne obazirući se na česte kiše.
No, nada za turističke radnike u ovoj zemlji još nije sasvim nestala.
Naime, već dvije godine evidentno je da se glavna sezona pomjera prema septembru i da se tu više ne radi o slučajnosti već o promjenama navika i potreba korisnika turističkih usluga. Nekada je špic sezone bio jul i avgust, a ove godine je prava sezona krenula krajem jula i očekuje se da potraje do sredine septembra. Ali, dani ljeta su odbrojani, cijene su u septembru takođe niže, pa je minuse iz ,,julske rupe”, ipak, nemoguće ,,ispeglati”.
Posebno ne sa ovakvom strukturom gostiju u kojoj veoma malo ima onih iz Zapadne Evrope. A jedino oni mogu osigurati širenje sezonskog kolača na pred i postsezonu, na tržištima kojima je Crna Gora konkurentna, bar što se cijena tiče. Jer, kako je objavila italijanska Nacionalna organizacija za istraživanja u turizmu, cijene usluga smještaja u hotelima, te hrane i pića u restoranima u Crnoj Gori su niže za čak 37 odsto od prosječnih u Evropi.
Ali, crnogorski turizam u trku sa konkurencijom ulazi sa teškim okovima na nogama zbog sistematskog uništavanja resursa, pljačkaške privatizacije i neviđene apartmanizacije. Zadnji spomenik te gramzivosti i beščašća je betonirani Petrovac.
,,Napravili ste kokošinjac”, poručio je tokom svoje posjete Crnoj Gori 2009. jedan od vodećih svjetskih eksperata u oblasti menadžmenta Isak Adižes. Petrovac je tada još odolijevao.
Ta samorazarajuća strategija brzog bogaćenja odbacila je Master plan razvoja crnogorskog turizma koji su još 2001. godine izradili njemački eksperti i ostavila trajno štetne posljedice na prirodu, socijalnu koheziju društva i svijest pojedinaca. U tom kontekstu je valjda razumljivo što se u ,,crnogorskoj metropoli turizma”, u Budvi, usred ove sezone dešava skandalozni ,,slučaj Mogren”, još jedan u nizu klasičnih autogolova.
U istoj ravni je i naknadna pamet (tačnije, pokušaj pranja savjesti) nekih nekada uvaženih stručnjaka u Crnoj Gori, koji ni riječ nikada iz građanskog kukavičluka ili bar zbog elementarne profesionalne pristojnosti nijesu prozborili o ovim pojavama, a koji sada, ex catedra, ističu da ćemo postati destinacija ,,od koje će se bježati!? Navode i da se apartmani ljeti pune, a da su zimi potpuno prazni, što je slučaj za inspekcijske organe.
Razumljivo je stoga što se turizam svih ovih godina Crnoj Gori događa, umjesto da se sa njim upravlja. I što se nipošto ne prate svjetski i evropski trendovi u ovoj izuzetno osjetljivoj privrednoj grani, koja je, kako nas neuspješno nastoje ubijediti, naš prioritet. A suštinski je sve suprotno rađeno od onoga što je govoreno, dok je zemlja nepovratno gubila svoj turistički identitet.
Zato će ovogodišnja sezona predstavljati kumulativni zbir odnosa prema ovoj grani, rezultantu svih naših neuspjeha. Sa tendencijom da se još veća ,,julska rupa” ponovi u narednoj godini ako se već od septembra ne preduzmu konkretni potezi i prave mjere. Jedna od njih bi svakako bila hitno donošenje strategije turizma do 2020. godine, te otvaranje najšire javne rasprave o budućnosti crnogorskog turizma. Jer, u svaku sezonu mi ćemo ulaziti sa sve više izazova, problema i očekivanja, a dobit će biti sve manja. Slično crti u pijesku. Koja traje do nailaska prvog talasa.
Mustafa CANKA
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice