Povežite se sa nama

PERISKOP

Poetski teatar “Kiko”

Objavljeno prije

na

Sarajevo je nekada imalo razvijen poetski teatar. Sada je  potpuno ugašen?!! Ne mogu se oteti dojmu da publike, itekako, ima za ovu vrstu teatarskog djelovanja, imamo i glumce i režisere za takav estetski angažman… Jedan poetski teatar imenom Izet Kiko Sarajlić bi ne samo čuvao uspomenu na velikog pjesnika, , već  činio živim njegov pjesnički monument

 

U Sarajevu je nekada postojala institucija”poetski teatar”. Sječam  se ozbiljnih produkata, kakvi su bil Slovo,  Mali poetski teatar , Teatarska trupa En face , potom odlični projekti poetskoga kazališta na pozornici Kuće na Obali. Na priliku Bašeskije Jana Berana u režiji Vladimira Jokanovića.

Danas ova vrsta teatarskog imaginiranja stanuje gotovo isključivo u gradu na Neretvi. I dok mostarski teatralci predvodjeni glumcem Salkom Šarićem razvihoruju “poetski teatar” dotle je on u bh prestolnici potpuno ugašen?!! Ne mogu se oteti dojmu da publike, itekako, ima za ovu vrstu teatarskog djelovanja, imamo, siguran sam i glumce i režisere za takav estetski angažman…

Posebno se ovo može problematizirati u odnosu na djelo velikog bh pjesnika Izeta Kiku Sarajlića... Pjesnici u principu nisu najvještiji tumači vlastite poezije. Zato mislim da bi jedan poetski teatar imenom Izet Kiko Sarajlić ne samo čuvao uspomenu na pjesnika,  već i  činio živim njegov pjesnički monument..Takvim teatrom Sarajlić bi dobio trajnu spomen znamenitost u gradu koji je toliko volio, koji je i dijelom njegovoga prezimena.

Takvim teatrom Sarajlić bi dobio trajnu spomen znamenitost u gradu koji je toliko volio, koji je i dijelom njegovoga prezimena…Posebno bi tim teatarskim projektom profitirali mladi glumci, jer bi taj i takav teatar zorno eksponirao njihove govorne kvalitete i njihov afinitet prema ljepotama scenskog govorenja, ukupnost njihovog angažmana bi činio teatarski potpunim i do kraja zaokruženim.

Poetski teatar koji kod nas nema preveliku tradiciju jedna je od legitimacija velikana svjetskog teatra, posebno onih koji su djelovali i djeluju u Parizu. Neće biti da smo mi bolji i pametniji od francuske bogate teatarske tradicije…Pa zašto onda ne osnovati takav teatar. Upravo sa imenom Izeta Kike Sarajlića!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Tikveša admiral

Objavljeno prije

na

Objavio:

Halil Tikveša, profesor nekoliko univerziteta,  za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama  i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice,  istinski umjetnik odisejskog zova,  stvorio je  cijelu flotilu tih malih, ali likovno atraktivnih plovila

 

Halil Tikveša svojevrsni je mornar među likovnim umjetnicima: njegovi boravci u  Blacama ,gdje se Neretva ulijeva u vode adriatika, čudesna su oaza njegove odisejske predanosti vodama neretvljanskim. Čudima te hirovite rijeke ljepotice ,ali i ljepotama i tajnama mora kojem ona svakodnevno hita

Tikveša, profesor nekoliko univerziteta za likovnu magiju ipak se najprirodnije osjeća na obalama  i u virovima neretvljanskim. Te strasti prenio je i u svoju likovnu lingvu….Slikajući specifične čamce sa Neretve-trupice,  istinski umjetnik odisejskog zova Halil je Tikveša stvorio cijelu flotilu tih malih ali likovno atraktivnih plovila…U toj likovno ukotvljenoj flotili admiral Tikveša suvereno iznalazi doticaje sa najznačajnijim likovnim tendencijama, europskim i svjetskim. Osupnut djelom neretvljanskog Odiseja evo i mog malog dara. Pjesma Halilu  Tikveši u čast.

U stečak ubilježeno

Gunj i koporan,/vunene čarape,preslicu i puru,/vareniku i kiselinu/ocat i vino,/rakiju,sir torotan,/i planinski lišaj;/i drvo smokve,/i sve trupice sa Neretve,/tetoviram u kam,u/prisnost trena koji/vječnost zaziva,odmahujući/onima s druge strane/našega u životu trajanja/…/odmahujemo toj nestvarnosti/življenja sanjajući da,ipak,/poći aherontu valja/u val zaroniti i nadu/sačuvati za tren suočenja. Sav se u kam pretvaram,traje/moje žiće sa trenom vječnog sna,/spojeno.

 Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Drugovanja s genijem

Objavljeno prije

na

Objavio:

S radošću,  nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi,  sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog

 

Kad sam pročitao prvu prozu Fjodora Mihajloviča Dostojevskog postao sam “zarobljenikom“ ovoga veličanstvenog prozaika. I kao da sam već tada sanjao teatarske prizore što naprosto izviru sa listina te preguste proze, osjećao sam da se moram zaputiti dramskim suštinama, koje su već u redateljskim čitanjima imala itekakvog pozorničkog uspjeha.

Prvi ozbiljniji redateljsko-dramaturški rad imao sam prilagođavajući dramatizaciju Braće Karamazovih. Dramaturški “rez” napravio je Evald Šorm i ta me dramatizacija privukla poglavito radi koncentriranosti na trokut Aljoša – Ivan – Grušenjka. Nastojao sam uz druge bitne teme (religija, obiteljski odnosi Karamazovih i fatalizam Grušenjke) učiniti prilagodbu mome konceptu naglašavanjem odnosa Ivan – Aljoša, te orkestriranjem mizanscenskih rješenja tako da u prvi plan iziđu kapitalne scene temeljne karamazovštine i suptilije odnosa Grušenjke i Aljoše.

Postavkom dvije dramaturške vizije romana Zločin i kazna i Idiot, koje je iskusnom dramaturško- redateljskom optikom stvorio Egon Savin, nastavio sam rad na inscenacijama neponovljivog opusa. U Kamernom teatru 55 tijekom agresije na BiH i opsade Sarajeva postavio sam Nastasju Filipovnu, dramaturški “ekstrakt” romana Idiot. Savin je koncentrirao pozornost defakto na likove Rogožina i Nastasje Filipovne. Tu nisam bitnije mijenjao niti tekstualni dio dramatizuacije, niti sam se upuštao u promjenu ideosfere ove u biti “redateljske” adaptacije Dostojevskog.

Treći puta sam radio režiju i prilagodbu, najzahtjevniju do tada, romana Zločin i kazna u prijedorskom teatru.

U toj predstavi akcenat sam stavio na interpretativne, velike mogućnosti glumca Darka Cvijetića koji je donio slojevitu dramatiku lika Raskoljnikova.

U Savinovu scenski iznimno relevantnu dramatizaciju autorski sam “intervenirao” uvodeći lik Sjene, koji je tumačila glumica Mirela Predojević sa primjernim uspjehom i nekom začudnošću u svim fazama provedbe “nepostojećeg” lika. Ova predstava kontekstualno, obzirom na povijesne i političke pozadine, bila je iznimnim ispitom koji smo i ansambl i ja s uspjehom položili, što je potvrdila i publika i kritika na festivalu Pozorišne igre BiH u Jajcu.

U sve tri postavke Dostojevskog posebno sam se seriozno bavio ženskim likovima, što nije bilo nezapaženo i u kontekstu čitavog mog redateljskog opusa.

Zamaman kao temeljni materijal svaki od ovih naslova zahtijevao je poseban studij literarnog karaktera, ali i stanovitih elemenata historijske kontekstualizaciije.

S radošću,  nakon svih godina režiranja i dramaturških prilagodbi,  sjećam se mojih “drugovanja” sa literarnim monumentom Dostojevskog.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Ibrino čovjekoljublje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana… Ulcinjaninom  odanom  Bosni

 

Vratio sam se sa zasijedanja Godišnje skupštine Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin Ban”  (BANUK) iz Sarajeva.  Prepun utisaka i sretan što sam u društvu vrhunskih autoriteta u svojim strukama i ljudi nikada okaljanog obraza. Posebno sam bio obradovan što su pojedini akademijski resori obogaćeni osobama koje garantiraju nove prodore u oblasti znanosti i umjetnosti. U isto doba žao mi je što na ovu sjednicu BANUK nisu stigli  Brka i Nikolaidis, književnici iznimnih opusa…. Brka je moj golemi drugar, a želio sam upoznati i gospodina Nikolaidisa.

Prebirajući po utiscima otvara se golemina od radosti. Upoznao sam i nezaboravno se tri dana družio sa Ibrahimom Žuđelovićem, predratnim dijelom tima koji je gigant Energoinvest učinio europskim i svjetskim gospodarskim, ali i istraživačkim brendom, danas građaninom Pariza, vlasnikom nekoliko kompanija diljem svjetskih meridijana…

Ovaj stasiti Ulcinjanin odan svojoj Bosni, koji poslije imena a prije prezimena redovito stavlja Bosna, otkrio mi je nove nijanse empatije i sjajne čovjekoljubne žudnje, koja rezultira pomaganjem značajnih projekata (između ostalih i projekta BANUK)!! Ali, Ibrahimova širina, tolerancija i kozmopolitizam rezultirao je i pomaganjem u gradnji sakralnih objekata, potporom bosanskohercegovačkim izbjeglicama iz ratnog bosanskog inferna…

Taj plemeniti gospodin osvaja galskim manirima, a bosanskom dobrodušnošću, stišanim glasom kojim otvara sve nove i nove predjele svoga poslovnog globtroterstva, u više nego ugodnom druženju u Sarajevu i na Bjelašnici pri prvom susretu pokazao je želju da druženjem dosegnemo ne lako utemeljene zasade prijateljstva…

U društvu sa njegovom suprugom i Nenadom Čankom bogatio sam svoja znanja iz oblasti povijesti i tehničkih znanosti…

Nevjerojatna je snaga toga čovjeka koji unatoč zlaćanom dobu svojih godišta inzistira na novim projektima čineći BANUK mjestom privlačnim za svaku personu koja ima i hoće nešto novo kazati u ovom našem današnjem „ovještalošću i okaminama” prebogatom svijetu…

To Žuđelovićevo čovjekoljublje, taj empatijski refleks i želja da se znanstveno i umjetnički mijenja surova zbilja ide do fascinantnog nastojanja koje graniči sa nemogućim ali, uz golemi napor, ostvarljivim.

Ibrahim Žuđelović pokazao mi je i lice vrsnog gospodarstvenika, ono humanistički duboko osvješteno, kompatibilno vrhuncima etičnosti i čovjekoljublja, sasvim oponentno gospodarstvenicima kao svojevrsnim “zarobljenicima” inženjersko-tehnicističke logike. Žuđelović poslije mnogih gospodarstvenih brazda ore sasvim novu brazdu da preko BANUK osnaži sve elemente državotvornog bića toliko mu drage Bosne i Hercegovine.

Parižanin sa srcem u Bosni, građanin svijeta je Ibrahim Žuđelović!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo