Povežite se sa nama

Izdvojeno

POKRENUTA PETICIJA DA LJUBIŠNJA POSTANE REGIONALNI PARK PRIRODE: Kako je država obesmislila status zaštićenog područja

Objavljeno prije

na

Sve i da dobije status zaštićenog područja, sve su prilike da za Ljubišnju, planinu pokraj Pljevalja, koju je rudnik Šuplja stijena u značajnoj mjeri uništio u dijelu prema granici sa Bosnom i Hercegovinom, to neće mnogo značiti

 

Iako je odavno predviđeno da Ljubišnja, planina kod Pljevalja, bude proglašena za regionalni park prirode, na taj status još čeka. Iz nevladine organizacije Mladost nedavno su pokrenuli peticiju kojom traže da se taj proces ubrza. Slične inicijative, država je nekoliko puta do sada uspjela da obesmisli.

„Proglašenje Doline rijeke Zete za park prirode, na primjer, klasična je politikantska manipulacija, koja je u javnosti plasirana zbog dobijanja jeftinih političkih poena, od struktura koje su najodgovornije za katastrofalno stanje voda donje Zete. Takav je slučaj sa ubjedljivom većinom zaštićenih područja koje su u nadležnosti lokalnih uprava, koje su koristile donacije da dio teritorije stave pod zaštitu ili su imale partijske zadatke da to urade”, kaže za Monitor direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović.

Ljubišnja se odlikuje bogatom florom i faunom i brojnim endemičnim vrstama, od kojih su neke na ivici istrebljenja. Prostornim planom Crne Gore do 2020. godine,  bilo je predviđeno da postane regionalni park prirode, i da se na njoj izgradi osam skijaških staza. Ništa nije ni započeto.

Za stavljanje pod zaštitu nametnule su se još i Rumija i Sinjajevina, kao i Bioč, Maglić, Volujak, Turkaj sa Hajlom i Komovi.

Od svih njih, do danas su, na papiru, samo Komovi zaštićeni. Vidljive koristi od titule parka prirode koju je taj predio dobio, nema. Prekomjerna sječa šume, nelegalna berba usjeda, ugrožavanje pašnjaka, izvora, ali i lokalnih puteva, neodgovorna vožnja džip vozilima, kao i uznemiravanje divljih životinja i uništavanje staništa, i dalje bujaju. Monitor je pisao o tome.

Umjesto za zaštitu, građani su prinuđeni da se već duže bore za ukidanje skandalozne odluke da Sinjajevina, najveći pašnjak Balkana, a drugi najveći u Evropi, koji je pod zaštitom UNESKO-a, bude vojni poligon. Uprkos obećanjima nove Vlade, ta odluka još nije poništena.

„Izuzev Parka prirode Piva, nema primjera da se neki zaštićeni objekat u nadležnosti lokalnih samouprava pokazao kao održiv. Sa najvećeg nacionalnog nivoa zaštite, od nacionalnih parkova, krenulo se u obesmišljavanje zaštićenih područja. Krivolov, divlja gradnja, nelegalna i neplanska eksploatacija šumskih kompleksa i riječnog materijala, decenijama prouzrokuju nemjerljive ekološke i ekonomske štete”, ističe Perović.

Ekološki aktivista Aleksandar Dragićević za Monitor kaže da kao što je Crna Gora ekološka samo po Ustavu, tako su i zaštićena područja zaštićena samo u teoriji.  „Zakoni postoje, i oni su sprovodljivi, a država samo treba da počne da ih konkretno sprovodi. Do sada se pokazalo da za to nema stručnih i administrativnih kapaciteta ili interesovanja. Treba da se uključe i lokalne samouprave, kako bi se takvi predjeli adekvatnije zaštitili i u praksi”.

Prema njegovim riječima, dovoljno je pogledati kako to čine komišije. „Ne treba za pozitivan primjer ići dalje, u zemlje Evropske unije (EU). U Hrvatskoj ili Sloveniji, recimo, u nacionalnim parkovima postoje rendžeri, tj. nadzornici koji odgovorno obavljaju svoj posao. To su, skoro pa isključivo, mlade osobe – zaljubljenici u prirodu, ekolozi, biolozi, geolozi, ljudi iz struke, koji svoje znanje mogu da primjene na terenu”.

U Crnoj Gori je drugačije. „Taj posao obavljaju ljudi od preko 50 godina, koji nijesu pohađali dovoljno obuka, niti imaju dovoljno znanja i opreme. Mijenjanje toga je tek početak zahtjevne misije koju podrazumijeva rukovođenje zaštićenim područjima. Treba pooštriti kaznenu politiku, i podmladiti, unaprijediti i organizovati ekološku, lovnu i šumarsku inspekciju, shodno standardima EU”, napominje Dragićević.

Kanjon Cijevne je zaštićeno prirodno dobro (spomenik prirode) još od 2017. To „nije smetalo” pri rekonstrukciji puta Dinoša – Cijevna Zatrijebačka, dionica Crna Gora – Albanija. Rijeka je u Tuzima ostala bez korita, a preko je izgrađena saobraćajnica. Mještani Dinoše i Trgaje mnogo puta su upozoravali da su na potezu od Trgaje ka Selištu, od Cijevne ostale samo bare. Prirodni tok rijeke je promijenjen, a uz put se grade ugostiteljski objekti. Resorno ministarstvo, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, za zaštićena prirodna dobra u obavezi je da donese Plan posebne namjene. U slučaju kanjona Cijevne to nije urađeno. Štaviše, neki od najvećih zvaničnika nove Vlade nedavno su otkrili da se iz te rijeke godinama ilegalno izvlačio šljunak. „To je samo vrh ledenog brijega. U narednom periodu kontrole će biti izvršene i na rijekama Lim, Grnčar i Tari”, najavio je ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović.

Slikovit primjer nebrige je i to što nadležni u Nacionalnom parku (NP) Skadarsko jezero raspolažu tek jednim raspoloživim čamcem za suzbijanje krivolova. Sa tim zločinom NP godinama muči muku.

Sličnih je primjera mnogo. I da dobije status zaštićenog područja, sve su prilike da za Ljubišnju, koju je rudnik Šuplja stijena u značajnoj mjeri uništio u dijelu prema granici sa Bosnom i Hercegovinom, to neće mnogo značiti.

„Da bi status zaštite ostvario projektovane ciljeve, potrebno je imati efikasnu i održivu upravljačku politiku, snažniju sistemsku podršku i dobar poslovni imidž. Održivost zaštićenih područja zavisi od podrške javnosti, naročito lokalnog stanovništva, koje je najbolji ambasador. U Crnoj Gori sve je obesmišljeno do mjere da se zaštićene zone najviše ugrožavaju od onih koji bi trebalo da imaju najveću korist”, zaključuje Perović.

 

U rijeku Zetu dnevno se izlije preko 100.000 litara otpada

„Prošle su dvije godine od proglašenja, a još uvijek ne znamo osnovni zadatak Parka prirode Rijeka Zeta. Nedovoljna saradnja i komunikacija između institucija, prije svega između Opštine Danilovgrad i Glavnog grada Podgorica je dovela do toga da danas nemamo upravljača, službu zaštite, niti plan upravljanja”, kažu za Monitor iz Crnogorskog društva ekologa (CDE).

U Zeti živi oko 20 vrsta riba, što je pravo biološko bogatstvo. „Među njima su čak tri vrste pastrmke, a to je resurs koji opštine ne prepoznaju. Ako ne prepoznajemo resurse koje imamo, onda ne možemo da ih ekonomski i turistički iskoristimo i uvećamo njihovu vrijednost”, navode.

Aleksandar Dragićević upozorava da se do danas nije preduzelo ništa za stvarnu zaštitu. „Svakoga dana se u Zetu izlije preko 100.000 fekalija i raznog drugog otpada”.

Glavnu vijednost parka, sem Zete sa pritokama, čine i šume skadarskog lužnjaka. Skadarski hrast, u praksi, nije zaštićen. Ta je vrsta nekada činila nepregledne šume u dolini rijeke Zete, a danas su one svedene na male ostrvske zajednice i pojedinačna stabla.

„U tom svojevrsnom izrugivanju sistemu zaštićenih prostora, od početka je bilo jasno da se lokalne samouprave Danilovgrada i Podgorice, kao i nadležne institucije na državnom nivou, neće moći nositi sa uticajem najvećih zagađivača voda Donje Zete. I sam naziv je apsurdan jer ne uključuje ekosistemski najznačajniji dio Zete, koji je na teritoriji Nikšića, dok onaj prepoznat po otpadnim vodama iz farmi i ostalih privrednih subjekata, ima status zaštićenog područja”, napominje direktor Ozona Aleksandar Perović.

Kako bi odluka o zaštiti bila primijenjena potrebno je prije svega osnovati preduzeće koje će upravljati parkom, smatraju iz CDE-a. „Niko drugi neće bolje čuvati rijeku nego lokalci koji pored nje žive i poznaju je. Park prirode Rijeka Zeta treba da podstiče i pokreće ekonomski i turistički razvoj Danilovgrada i Podgorice”, zaključuju.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo