Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOF: Zaustaviti globalno širenje kapitala stečenog kriminalom

Objavljeno prije

na

Samouništavajući učinci samosvrhovite reprodukcije profita dovešće, najvjerovatnije, čovječanstvo do jedne takve implozije koja se može uporediti s implozijom poretka samosvrhovite reprodukcije političke moći poznatom pod imenom „realnog socijalizma“

 

MONITOR: U Vašoj najnovijoj knjizi „Izazovi našeg vremena“, postavljate svoj izazov – „nadmašivanje lažnih alternativa“ koje, kako dalje tvrdite, „dominantno obilježavaju naše vrijeme“. U Uvodu kažete da tu, ipak, neće biti riječi o možda najvećem izazovu: stavljanju središta globalne svjetske moći pod ljudsku kontrolu. Da li to znači da nemate rješenje?

VELJAK: Stavljanje središta globalne (u prvom redu financijske, pa odatle i svake druge) moći pod demokratsku kontrolu predstavlja glavni zadatak čovječanstva: ako se aktualni procesi prepuste automatizmu (npr. mehanizmima ničim ograničenog tržišta), samouništavajući učinci samosvrhovite reprodukcije profita dovest će, najvjerojatnije, čovječanstvo do implozije koja se može usporediti s implozijom poretka samosvrhovite reprodukcije političke moći poznatom pod imenom „realnog socijalizma“ (ili, u ideologiziranoj retorici, „komunizma“). Taj je zadatak isuviše ozbiljan i kompleksan a da bi se smio prepuštati olakim rješenjima: nema recepata koji bi posjedovali karakter čarobnog ključića. Pouzdano mogu tvrditi da bi prvi korak na tom putu stavljanja spomenutih središta pod demokratsku kontrolu bilo suzbijanje tzv. crnog i sivog kapitala. Ta su središta u rastućoj mjeri obilježena sve značajnijim utjecajem kapitala koji je stečen kriminalnim aktivnostima (trgovinom narkoticima – zato se danas govori o narkokapitalizmu – ilegalnim izvozom oružja, korupcijom i slično). Onemogućavanje „pranja novca“ stečenoga takvim aktivnostima – koje je moguće samo na globalnom planu – predstavlja prvi (ali presudan) korak epohalnog obrata koji bi se sastojao u tomu da čovječanstvo kontrolira i prisvaja društvenu moć umjesto da – kako je to danas – otuđena moć kontrolira ljude.

MONITOR: U dijelu ove knjige, koji ste naslovili „Odakle potreba za vođom?“, iznosite i tezu da je dopustivo pretpostaviti da su autore najboljih teorijskih radova o ovoj temi (posebno tu pominjete psihoanalitičke radove Vilhelma Rajha), najuspješniji propagandisti našeg vremena koristili i u svrhu društvenog i političkog inženjeringa. Kako su stvarane naše aktuelne „vođe“?

VELJAK: Da, kao što su prodori u sferi teorijske fizike koji su se zbili u prvoj polovici 20. stoljeća stvorili pretpostavke za razvijanje oružja masovnog uništenja, tako je i teorijska psihoanaliza (danas još pojačna i otkrićima u različitim područjima poput biotehnologije) stvorila pretpostavke za razvitak tehnologije masovne manipulacije i učvršćivanje autoritarne svijesti. A autoritarna svijest ima potrebu za likom vođe, strogog i pravednog oca, kojemu bespogovorno vjerujemo, kojega se bojimo i ujedno ga obožavamo, oca koji bolje od nas zna što je dobro i što nam je činiti. Drugo je pitanje koliko su lokalni vođe proizvod gebelsovske primjene otkrića dubinske psihoanalize na sferi političke propagande, a koliko su spontani produkti individualnih i kolektivnih ludila: to bismo trebali istraživati na pojedinačnom planu, od slučaja do slučaja. A posebno je pitanje u kojoj su mjeri svemoćni lideri uistinu nositelji moći a u kojoj su tek glumci i manekeni, koji vjeruju da posjeduju neku moć a zapravo su igračke u rukama zbiljskih nositelja moći (koji su možda i anonimne, bezlične sile zasnovane na otuđenju).

MONITOR: Niste zaobišli ni „kontradikcije evropskih integracija“. Koliko su se zemlje tzv. Nove Evrope, oslobodile „lažnih alternativa“ kada se radi o njihovom mjestu u EU?

VELJAK: Čini se da su zemlje Nove Evrope, slično zemljama Zapadnog Balkana, u većoj mjeri podložne iskušenjima populizma nego što je to slučaj sa zemljama konsolidirane demokracije (premda to i ne mora biti pravilo: nije li donedavno predstavnik najgoreg populizma Trump bio na čelu najmoćnije zemlje Zapada?). Autoritarni sindrom zastupljeniji je u zemljama koje su imale iskustvo „realnog socijalizma“, što ih čini izloženijima iskušenjima autiritarnog populizma. To se u kontekstu njihova učlanjenja u Evropsku uniju, među ostalome, očituje u višoj razini pokoravanja onim direktivama EU koje su usmjerene na zaštitu interesa globalnog kapitala (a to je pokoravanje često posve formalnog karaktera i ne ugrožava interese lokalne korupcije, koliko su god pravne regulative besprijekorne). Kao bizaran primjer mogu se navesti i main stream nevladine organizacije u Istočnoj Evropi, koje štreberski slijede zahtjeve zapadnih donatora, a istovremeno lukavo izbjegavaju suzbijanje korupcije u vlastitim redovima i prilježno surađuju s vladama svojih zemalja, čak i u slučajevima kada imaju posla s vladama tzv. neliberalne demokracije.

MONITOR: Govorite i o tome da je u savremenom sekularizmu postao dominantan konzumerizam kao vrsta nihilističke prijetnje društvu, a da je religiozni fundamentalizam pokazao neočekivanu „elastičnost“ kombinujući vjerski dogmatizam sa oblicima kapitalizma (primjer Muslimanske braće u Egiptu). Ima li kapitalizam i neke granice u toj „elastičnosti“?

VELJAK: Da budem posve jasan: tih granica nema! Sve što donosi profit – dobrodošlo je i bit će suzbijano samo ako šteti uspostavljanju većih profitnih stopa. Prema neoliberalnim kriterijima izračunavanja BDP-a, u izvore ukupnog nacionalnog dohotka uključeni su i prihodi iz trgovine narkoticima, ilegalne prostitucije i koječega drugoga. Zašto onda ne bi bio prihvatljiv i profit koji se zasniva na širenju fundamentalizama (pod pretpostavkom da bi on bio veći od profita zasnovanoga na zapadnjačkom konzumerizmu)? Rješenje je samo u stavljanju središta globalne moći pod demokratsku kontrolu, što onda među ostalome eliminira i sudjelovanje autoritarno-fundamentalističkih režima u globalnim centrima moći.

MONITOR: Posebno je upadljiva nediplomatična dinamika oko problema sa kojima se suočava BiH. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović djeluje kao neko ko ne prestaje da „doliva ulje na vatru“. Kao da on i Vučić u ovom momentu igraju igru „lošeg i dobrog policajca“ u odnosu prema Sarajevu. Šta bi mogla biti budućnost ovog političkog „igrokaza“?

VELJAK: Osnovni je problem taj što današnje hrvatsko vodstvo (podjednako i predsjednik Republike i Vlada), slijedi politiku hercegovačkog HDZ-a koji podržava Dodikovo poigravanje sa seperatizmom, a sve u cilju zaštite (primarno materijalnih) interesa određenih skupina ratnih i poratnih profitera u Bosni i Hercegovini (u čemu – neovisno o verbalnim protivljenjima, koji služe samo za održavanje homogenosti etničkih korpusa – sudjeluje i SDA). Bilo bi komično da nije tragično kada se ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH uvjetuje garancijom da će Hrvate predstavljati HDZ. Nažalost, mnogi u to vjeruju, a priroda podrške koju hrvatsko vodstvo pruža takvoj koncepciji konstitutivnosti naroda jest takva da bi se – čak i sa stajališta autentičnih interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini – mogla nazvati nečim što leži u opasnoj blizini zločinačkoga.

 

Slijedi gigantska borba između zagovornika opstanka čovječanstva i globalnog kapitalizma

MONITOR: U našem dijelu Evrope, izgleda da jačaju političke opcije koje se, u najvećoj mjeri, identifikuju sa „zelenom politikom“. Koliko je „zelena politika“ uspjela da, iz svoje perspektive, odgovori i na druge izazove i protivrječnosti savremenog svijeta, sem očuvanja životne sredine?

VELJAK: U mjeri u kojoj će „zelena politika“ (odnosno vladavina „zeleno-lijevih“ koalicija) uspješno implementirati suzbijanje spomenutoga crnog i sivog kapitala i proganjati njegove nositelje, ona će na kvalitetan način davati i odgovore na bitne izazove naše epohe i stvarati dobre pretpostavke za stavljanje centara svjetske moći pod demokratsku kontrolu. Ne treba se, međutim, zavaravati: ti će centri pokušavati korumpirati sve one koji im sijeku grane na kojima sjede, otupljivati njihove oštrice, obesmišljavati nastojanja da se stvari mijenjaju u pozitivnom smjeru (to obesmišljavanje moglo bi se možda očitovati u svođenju zahtjeva za očuvanjem okoliša na kozmetičke mjere, koje – posebno ako se budu provodile pomoću represije – mogu tek kompromitirati i samu ideju zaštine okoliša). Slijedi nam gigantska (često i nevidljiva) borba između zagovornika opstanka čovječanstva i zagovornika globalnog kriminala

 

Očekujem da njemačka vlada prekine podršku nositeljima autoritarnog populizma u Evropi

MONITOR: Angela Merkel je otišla sa javne političke scene. Na njoj je sada „semafor koalicija“, sa kancelarom Olafom Šolcom. Da li je novi njemački kancelar i novi lider EU ili bi to, možda, mogla postati Analena Berbok, iz Zelenih, kao nova šefica njemačke diplomatije?

VELJAK: Uloga Angele Merkel je nesumnjivo bila veoma značajna (uspješno je upravljala krizama i balansirala između različitih interesa), ali ne bih se složio s onima koji joj bezrezervno daju pozitivnu ocjenu. U njezinom je vođenju evropske politike bilo i problematičnih strana: dovoljno je da se sjetimo njezine uloge u discipliniranju Grčke, a ne bi bilo zgorega ni da se podsjetimo na nekritičku podršku koju je pružala pojedinim autoritarnim režimima u našoj regiji. Od nove njemačke vlade očekujem da će prekinuti s podrškom nositeljima autoritarnog populizma u Evropi, bili oni u okviru Unije ili na listi čekanja za evropske integracije.

Očekujem da će efikasno suzbijati pretenzije autoritarnih populističkih lidera na ovjekovječenje njihove vladavine, kao i zloćudne manifestacije etnonacionalističke homogenizacije na rubovima EU. Očekujem, nadalje, da će sankcionirati nositelje retrogradnih politika (ali ne i narode koji se nalaze pod njihovom vlašću, kao što je to ponekad znao biti slučaj), ne samo evidentne kriminalce, kao što je to nedavno uradilo američko ministarstvo financija u odnosu na skupinu kosovskih biznismena, nego i one koji su najodgovorniji u konkretnim državama. Ne bih se upuštao u spekulacije o tomu hoće li u narednom periodu Olaf Šolc ili Analena Berbok (ili, kako neki priželjkuju, Emanuel Makron) predvoditi politiku Unije, to su senzacionalistička pitanja koja odvlače pozornost od onoga što je bitno. A bitno je, po mom sudu, hoće li nova njemačka vlada dati doprinos emancipaciji Evropske unije od pozicije transmisije svjetskih središta financijske moći (to je pozicija koja u značajnoj mjeri opisuje današnje stanje EU) i u odmaku od postulata neoliberalizma. To nije tek pitanje našeg kontinenta, nego je eminentno globalno pitanje. Pobjeda Danijela Borića na predsjedničkim izborima u Čileu nudi nadu i putokaz u tom smjeru. Poželimo novoj njemačkoj vladi i Čileancima puno sreće i da im se ne desi neka nova Angela Merkel koja će ih iznova satjerati u tor neoliberalizma iz kojega su pokušali izaći, kako se to zahvaljujući njoj dogodilo u Grčkoj.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo