Povežite se sa nama

INTERVJU

DR LINO VELJAK, FILOZOF: Zaustaviti globalno širenje kapitala stečenog kriminalom

Objavljeno prije

na

Samouništavajući učinci samosvrhovite reprodukcije profita dovešće, najvjerovatnije, čovječanstvo do jedne takve implozije koja se može uporediti s implozijom poretka samosvrhovite reprodukcije političke moći poznatom pod imenom „realnog socijalizma“

 

MONITOR: U Vašoj najnovijoj knjizi „Izazovi našeg vremena“, postavljate svoj izazov – „nadmašivanje lažnih alternativa“ koje, kako dalje tvrdite, „dominantno obilježavaju naše vrijeme“. U Uvodu kažete da tu, ipak, neće biti riječi o možda najvećem izazovu: stavljanju središta globalne svjetske moći pod ljudsku kontrolu. Da li to znači da nemate rješenje?

VELJAK: Stavljanje središta globalne (u prvom redu financijske, pa odatle i svake druge) moći pod demokratsku kontrolu predstavlja glavni zadatak čovječanstva: ako se aktualni procesi prepuste automatizmu (npr. mehanizmima ničim ograničenog tržišta), samouništavajući učinci samosvrhovite reprodukcije profita dovest će, najvjerojatnije, čovječanstvo do implozije koja se može usporediti s implozijom poretka samosvrhovite reprodukcije političke moći poznatom pod imenom „realnog socijalizma“ (ili, u ideologiziranoj retorici, „komunizma“). Taj je zadatak isuviše ozbiljan i kompleksan a da bi se smio prepuštati olakim rješenjima: nema recepata koji bi posjedovali karakter čarobnog ključića. Pouzdano mogu tvrditi da bi prvi korak na tom putu stavljanja spomenutih središta pod demokratsku kontrolu bilo suzbijanje tzv. crnog i sivog kapitala. Ta su središta u rastućoj mjeri obilježena sve značajnijim utjecajem kapitala koji je stečen kriminalnim aktivnostima (trgovinom narkoticima – zato se danas govori o narkokapitalizmu – ilegalnim izvozom oružja, korupcijom i slično). Onemogućavanje „pranja novca“ stečenoga takvim aktivnostima – koje je moguće samo na globalnom planu – predstavlja prvi (ali presudan) korak epohalnog obrata koji bi se sastojao u tomu da čovječanstvo kontrolira i prisvaja društvenu moć umjesto da – kako je to danas – otuđena moć kontrolira ljude.

MONITOR: U dijelu ove knjige, koji ste naslovili „Odakle potreba za vođom?“, iznosite i tezu da je dopustivo pretpostaviti da su autore najboljih teorijskih radova o ovoj temi (posebno tu pominjete psihoanalitičke radove Vilhelma Rajha), najuspješniji propagandisti našeg vremena koristili i u svrhu društvenog i političkog inženjeringa. Kako su stvarane naše aktuelne „vođe“?

VELJAK: Da, kao što su prodori u sferi teorijske fizike koji su se zbili u prvoj polovici 20. stoljeća stvorili pretpostavke za razvijanje oružja masovnog uništenja, tako je i teorijska psihoanaliza (danas još pojačna i otkrićima u različitim područjima poput biotehnologije) stvorila pretpostavke za razvitak tehnologije masovne manipulacije i učvršćivanje autoritarne svijesti. A autoritarna svijest ima potrebu za likom vođe, strogog i pravednog oca, kojemu bespogovorno vjerujemo, kojega se bojimo i ujedno ga obožavamo, oca koji bolje od nas zna što je dobro i što nam je činiti. Drugo je pitanje koliko su lokalni vođe proizvod gebelsovske primjene otkrića dubinske psihoanalize na sferi političke propagande, a koliko su spontani produkti individualnih i kolektivnih ludila: to bismo trebali istraživati na pojedinačnom planu, od slučaja do slučaja. A posebno je pitanje u kojoj su mjeri svemoćni lideri uistinu nositelji moći a u kojoj su tek glumci i manekeni, koji vjeruju da posjeduju neku moć a zapravo su igračke u rukama zbiljskih nositelja moći (koji su možda i anonimne, bezlične sile zasnovane na otuđenju).

MONITOR: Niste zaobišli ni „kontradikcije evropskih integracija“. Koliko su se zemlje tzv. Nove Evrope, oslobodile „lažnih alternativa“ kada se radi o njihovom mjestu u EU?

VELJAK: Čini se da su zemlje Nove Evrope, slično zemljama Zapadnog Balkana, u većoj mjeri podložne iskušenjima populizma nego što je to slučaj sa zemljama konsolidirane demokracije (premda to i ne mora biti pravilo: nije li donedavno predstavnik najgoreg populizma Trump bio na čelu najmoćnije zemlje Zapada?). Autoritarni sindrom zastupljeniji je u zemljama koje su imale iskustvo „realnog socijalizma“, što ih čini izloženijima iskušenjima autiritarnog populizma. To se u kontekstu njihova učlanjenja u Evropsku uniju, među ostalome, očituje u višoj razini pokoravanja onim direktivama EU koje su usmjerene na zaštitu interesa globalnog kapitala (a to je pokoravanje često posve formalnog karaktera i ne ugrožava interese lokalne korupcije, koliko su god pravne regulative besprijekorne). Kao bizaran primjer mogu se navesti i main stream nevladine organizacije u Istočnoj Evropi, koje štreberski slijede zahtjeve zapadnih donatora, a istovremeno lukavo izbjegavaju suzbijanje korupcije u vlastitim redovima i prilježno surađuju s vladama svojih zemalja, čak i u slučajevima kada imaju posla s vladama tzv. neliberalne demokracije.

MONITOR: Govorite i o tome da je u savremenom sekularizmu postao dominantan konzumerizam kao vrsta nihilističke prijetnje društvu, a da je religiozni fundamentalizam pokazao neočekivanu „elastičnost“ kombinujući vjerski dogmatizam sa oblicima kapitalizma (primjer Muslimanske braće u Egiptu). Ima li kapitalizam i neke granice u toj „elastičnosti“?

VELJAK: Da budem posve jasan: tih granica nema! Sve što donosi profit – dobrodošlo je i bit će suzbijano samo ako šteti uspostavljanju većih profitnih stopa. Prema neoliberalnim kriterijima izračunavanja BDP-a, u izvore ukupnog nacionalnog dohotka uključeni su i prihodi iz trgovine narkoticima, ilegalne prostitucije i koječega drugoga. Zašto onda ne bi bio prihvatljiv i profit koji se zasniva na širenju fundamentalizama (pod pretpostavkom da bi on bio veći od profita zasnovanoga na zapadnjačkom konzumerizmu)? Rješenje je samo u stavljanju središta globalne moći pod demokratsku kontrolu, što onda među ostalome eliminira i sudjelovanje autoritarno-fundamentalističkih režima u globalnim centrima moći.

MONITOR: Posebno je upadljiva nediplomatična dinamika oko problema sa kojima se suočava BiH. Hrvatski predsjednik Zoran Milanović djeluje kao neko ko ne prestaje da „doliva ulje na vatru“. Kao da on i Vučić u ovom momentu igraju igru „lošeg i dobrog policajca“ u odnosu prema Sarajevu. Šta bi mogla biti budućnost ovog političkog „igrokaza“?

VELJAK: Osnovni je problem taj što današnje hrvatsko vodstvo (podjednako i predsjednik Republike i Vlada), slijedi politiku hercegovačkog HDZ-a koji podržava Dodikovo poigravanje sa seperatizmom, a sve u cilju zaštite (primarno materijalnih) interesa određenih skupina ratnih i poratnih profitera u Bosni i Hercegovini (u čemu – neovisno o verbalnim protivljenjima, koji služe samo za održavanje homogenosti etničkih korpusa – sudjeluje i SDA). Bilo bi komično da nije tragično kada se ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH uvjetuje garancijom da će Hrvate predstavljati HDZ. Nažalost, mnogi u to vjeruju, a priroda podrške koju hrvatsko vodstvo pruža takvoj koncepciji konstitutivnosti naroda jest takva da bi se – čak i sa stajališta autentičnih interesa hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini – mogla nazvati nečim što leži u opasnoj blizini zločinačkoga.

 

Slijedi gigantska borba između zagovornika opstanka čovječanstva i globalnog kapitalizma

MONITOR: U našem dijelu Evrope, izgleda da jačaju političke opcije koje se, u najvećoj mjeri, identifikuju sa „zelenom politikom“. Koliko je „zelena politika“ uspjela da, iz svoje perspektive, odgovori i na druge izazove i protivrječnosti savremenog svijeta, sem očuvanja životne sredine?

VELJAK: U mjeri u kojoj će „zelena politika“ (odnosno vladavina „zeleno-lijevih“ koalicija) uspješno implementirati suzbijanje spomenutoga crnog i sivog kapitala i proganjati njegove nositelje, ona će na kvalitetan način davati i odgovore na bitne izazove naše epohe i stvarati dobre pretpostavke za stavljanje centara svjetske moći pod demokratsku kontrolu. Ne treba se, međutim, zavaravati: ti će centri pokušavati korumpirati sve one koji im sijeku grane na kojima sjede, otupljivati njihove oštrice, obesmišljavati nastojanja da se stvari mijenjaju u pozitivnom smjeru (to obesmišljavanje moglo bi se možda očitovati u svođenju zahtjeva za očuvanjem okoliša na kozmetičke mjere, koje – posebno ako se budu provodile pomoću represije – mogu tek kompromitirati i samu ideju zaštine okoliša). Slijedi nam gigantska (često i nevidljiva) borba između zagovornika opstanka čovječanstva i zagovornika globalnog kriminala

 

Očekujem da njemačka vlada prekine podršku nositeljima autoritarnog populizma u Evropi

MONITOR: Angela Merkel je otišla sa javne političke scene. Na njoj je sada „semafor koalicija“, sa kancelarom Olafom Šolcom. Da li je novi njemački kancelar i novi lider EU ili bi to, možda, mogla postati Analena Berbok, iz Zelenih, kao nova šefica njemačke diplomatije?

VELJAK: Uloga Angele Merkel je nesumnjivo bila veoma značajna (uspješno je upravljala krizama i balansirala između različitih interesa), ali ne bih se složio s onima koji joj bezrezervno daju pozitivnu ocjenu. U njezinom je vođenju evropske politike bilo i problematičnih strana: dovoljno je da se sjetimo njezine uloge u discipliniranju Grčke, a ne bi bilo zgorega ni da se podsjetimo na nekritičku podršku koju je pružala pojedinim autoritarnim režimima u našoj regiji. Od nove njemačke vlade očekujem da će prekinuti s podrškom nositeljima autoritarnog populizma u Evropi, bili oni u okviru Unije ili na listi čekanja za evropske integracije.

Očekujem da će efikasno suzbijati pretenzije autoritarnih populističkih lidera na ovjekovječenje njihove vladavine, kao i zloćudne manifestacije etnonacionalističke homogenizacije na rubovima EU. Očekujem, nadalje, da će sankcionirati nositelje retrogradnih politika (ali ne i narode koji se nalaze pod njihovom vlašću, kao što je to ponekad znao biti slučaj), ne samo evidentne kriminalce, kao što je to nedavno uradilo američko ministarstvo financija u odnosu na skupinu kosovskih biznismena, nego i one koji su najodgovorniji u konkretnim državama. Ne bih se upuštao u spekulacije o tomu hoće li u narednom periodu Olaf Šolc ili Analena Berbok (ili, kako neki priželjkuju, Emanuel Makron) predvoditi politiku Unije, to su senzacionalistička pitanja koja odvlače pozornost od onoga što je bitno. A bitno je, po mom sudu, hoće li nova njemačka vlada dati doprinos emancipaciji Evropske unije od pozicije transmisije svjetskih središta financijske moći (to je pozicija koja u značajnoj mjeri opisuje današnje stanje EU) i u odmaku od postulata neoliberalizma. To nije tek pitanje našeg kontinenta, nego je eminentno globalno pitanje. Pobjeda Danijela Borića na predsjedničkim izborima u Čileu nudi nadu i putokaz u tom smjeru. Poželimo novoj njemačkoj vladi i Čileancima puno sreće i da im se ne desi neka nova Angela Merkel koja će ih iznova satjerati u tor neoliberalizma iz kojega su pokušali izaći, kako se to zahvaljujući njoj dogodilo u Grčkoj.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOSAV RAKO NIKČEVIĆ, ZELENI CRNE GORE: Žedni i siromašni, pored obilja vode

Objavljeno prije

na

Objavio:

Realizacijom ideja iz studije Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja, država bi mogla imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma

 

 

U zgradi Rektorata Univerziteta Crne Gore u petak će biti održan okrugli sto Rječni slivovi Crne Gore – integralna projekcija razvoja. Istoimeno istraživanje je polazna tačka diskusije. Na ovom obimnom, preko 600 stranica, naučnom projektu radili su: Husein Vuković dipl. ing.. građevine, hidrotehnika; Predrag Bulajić dipl. ing. elektrotehnike; Selman Murić, dipl. ing, arhitekture; Dr Ranko Milović, dipl. ing. mašinstva; prof. dr Mihailo Burić, dipl. ing. geologije; prof. dr Ratko Ristić, dipl. ing. šumarstva, erozija i bujice; Željko Vidaković dipl. ing. agronomije; Sladjana Jaćimović dipl. ing. zaštite životne sredine; Mr Mijat Nikčević dipl. ing. arhitekture; Milivoje Miško Vujačič, dipl. pravnik; mr Demir Redžić, dipl. ing. arhitekture; mr Omer Markišić dipl. ekonomista; mr Milena Franeta dipl. ekonomista.

O projektu razgovaramo sa vođom multidisciplinarnog projektnog tima Radosavom Rakom Nikčevićem, dipl. ing. šumarstva, iz Zelenih Crne Gore.

,,U ovom stručno-naučnom radu su sabrani rječni slivovi Crne Gore.  Voda je osnovni resurs a njena valorizacija ima karakter generatora razvoja prostora. Naime, multifunkcije vode – voda kao roba, za vodosnabdijevanje, za navodnavanje, kao potpuno novi eko sistem, voda kao ljepota i ukras u prostoru, voda kao energija sa najprofitabilnijom hidroelektro energijom čiji se profit kreće oko 70 odsto na ukupan prihod.

Ova ekipa koja je uradila projekat uradila je i detaljne planove za hidroakumulacije na Morači, Komarici, gornjem toku Lima, Cijevni. Samo preko površinskih tokova kroz Crnu Goru prelazi 25 milijardi kubika vode. Od te količine vode u energetskom smislu mi koristimo u jednom protoku manje od 12 odsto, a u reverzibilnoj instalisanosti manje od tri odsto. Praktično nijesmo ni počeli. Ta voda brzo prođe kao bujični tok, a mi ostajemo i žedni i siromašni i nekoristimo taj krucijalni resurs”, kaže Nikčević na početku razgovora.

MONITOR: Kada bi se vaš plan realzovao, kako bi izgledala Crna Gora?

 NIKČEVIĆ: Sada od hidroenergije koristimo nešto više od milijardu  kilovata, tada bi imali novih 52 milijarde kilvata. Gledajući u tržišnom izrazu to bi bio prihod od preko 10 milijardi eura, a profit od oko sedam milijardi eura godišnje, samo od energije.

A u paketu kada bi se pored vode realizovao i agro kompleks, šumski eko sistem i visokoplaninsko dobro, to bi bilo oko 20 milijardi svake godine. Sada imamo kao pet, a nemamo ni toliko. To bi bio skokoviti rast koji bi mogao da se desi za pet godina, i od jednog siromaštva, kakvo je danas, mogli bi doseći bogatstvo i ljepotu.

Ponavljam, država bi imala novi prihod od 20 milijardi godišnje od voda, agrokompleksa, šumskog ekosistema i visokoplaninskog turizma. Crna Gori je najbonitetniji planinsko-turistički prostor Evrope  južno od Alpi. U izradi ovog rada, koji definišemo kao stručno -naučnu istinu i patriotski čin, puno toga što nijesmo dovoljno znali naučili smo od onih koji znaju a to su u prvom redu iskustva sa Alpi kao sistem od koje može učiti cijeli svijet pa i mi i preporučujemo da to primijenimo u praksi.  Izdvojili smo te punktove visokoplaninskog turizma, đe još nijesu neuki i zlonamjerni došli.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Korak naprijed, nazad dva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU

 

 

MONITOR: CDT je saopštio da je IBAR razlog za slavlje, ali da posao tek slijedi. Kako vidite prve dane nakon dobijanja IBAR-a – Rezolucija o Jasenovcu, otkazivanje premijerskog sata, ponovno odlaganje nakon reakcije opozicije, nedolazak Šarla Mišela…?

KOPRIVICA: Nevjerovatno je kako je ovo društvo sposobno da poništi sopstveni uspjeh. Ovo što je uradila Skupština zapravo jeste dio onog stereotipa koji nam je sjajno prikazao Živko Nikolić: “…koja radi više protiv sebe, do tebe”.

Jednako je nevjerovatno negiranje štete koju je ova gnusna politička trgovina nanijela pozitivnoj atmosferi i kreiranoj dobroj energiji samo dan nakon dobijanja IBAR-a, a i moguće stvarne štete čije smo prve manifestacije vidjeli otkazivanjem Mišelove posjete i reakcijama iz Hrvatske.

Nekad je zaista teško razumijeti tu neizmjernu i fatalnu ljubav prema vlasti. Ostaje samo da se nadamo da je PES naučio ovu političku lekciju i da je u stanju da razumije gdje bi nas ovakvi ili slični potezi mogli odvesti ukoliko budu ponovljeni.

MONITOR: Očekujete li, nakon svega, da će se krenuti u pravom smjeru?

KOPRIVICA: Crna Gora je poznata po tome da ima “sposobnost” da nakon pozitivnog koraka uradi jednako ubjedljiva dva koraka nazad.

Donosioci odluka treba da stalno imaju na umu loše iskustvo iz prethodnog perioda kada su, nakon sporadičnih uspjeha, antireformske snage ovjenčane slavom “lidera evropske integracije” uspijevale da zaustave reformske procese i udalje nas od EU.

Mi smo u prethodnih 12 godina od otvaranja pregovora propustili brojne šanse birajući strategiju fingiranja reformi, prepisivanja, kozmetičkih prepravki i zataškavanja problema i suštinskog skretanja sa EU puta.

Nadamo se da aktuelna vlast neće koristiti isti model ponašanja već da će pokazati istinsku reformsku snagu i prestati sa dvoličnim ponašanjem – da se sa jedne strane “kune” u ovaj proces, a sa druge strane da grubo trguje sa njegovim ključnim vrijednostima.

Odgovor na Vaše pitanje svodi se na to da li će PES imati snage da (p)ostane zaista reformska snaga ili će se pogubiti u političkim trgovinama.

MONITOR:Odbor za izbornu reformu nastavio je sa radom. Očekujete li da se ovaj posao koji odavno čeka Crnu Goru pomjeri sa mrtve tačke?

KOPRIVICA: Odbor za sveobuhvatnu izbornu reformu u prvih šest mjeseci svog postojanja i rada, nije uspio da usvoji čak ni plan i dinamiku rada. Za izradu konkretnih zakonskih tekstova potrebni su posvećenost, naporan rad i vrijeme provedeno na ovom poslu, sve ono što do sada nije postojalo.

Nažalost, nastavljena je praksa uslovljavanja rada na jednoj od najvažnijih reformi manje bitnim razlozima. Nakon što je tokom ranijih pokušaja izborne reforme, tadašnja opozicija rad ovog Odbora  zaustavljala nazivom školskog predmeta u okviru koga se izučava maternji jezik, usvajanjem Zakona o slobodi vjeroispovijesti i dugim temama, sadašnja opozicija je razlog za gotovo tromjesečnu pauzu pronašla u donošenju odluke o uvođenju prinudne uprave u opštini Šavnik.

Pauza zbog pregovora o povlačenju ove odluke je trajala gotovo tri mjeseca, a  podsjetiću vas da su mnogo komplikovanije odluke i pregovori završavani u kraćem roku. Npr. Dejtonski mirovni sporazum, koji je prekinuo rad u BIH, u završnoj fazi je pregovaran 20 dana.

Ukoliko se partije nastave ponašati po ovom obrascu teško je očekivati uspješan završetak rada i ovog saziva Odbora. Teško je u dužem roku kvalitetno odglumiti “posvećenost  jednoj od najvažnijih društvenih reformi” pa ćemo vrlo brzo moći precizno znati ko je taj ko je u procesu radi sticanja političkih poena na unutrašnjem i međunarodnom polju, a ko je spreman da se “žrtvuje” za tu najvažniju reformu.

MONITOR: Šta je neophodno uraditi?

KOPRIVICA: Izbore sprovodi izrazito politizovana izborna administracija. Formalan balans zastupljenost vlasti i opozicije u organima za sprovođenje izbora nije doveo do profesionalnosti i neutralnosti. Naprotiv, obilježje partijski kontrolisane izborne administracije od samog početka su kontroverzne i politički motivisane odluke, naročito u osjetljivim političkim situacijama u kojima bi nezavisna institucija trebalo da gradi svoj javni kredibilitet. Sve to potvrđuje neophodnost profesionalizacije i depolitizacije izborne administracije.

Prioritet mora biti i unapređenje tačnosti i ažurnosti biračkog spiska. Ključni razlog nepovjerenja u birački spisak je to da veliki broj iseljenika i dalje ima fiktivno prebivalište u Crnoj Gori i na osnovu toga koristi pravo glasa. Drugim riječima, glavna mana našeg biračkog spiska zapravo se sastoji u neažurnosti registara i evidencija iz kojih se on izvodi, i tu se nalazi prostor za pokretanje reforme i sređivanje biračkog spiska.

Netransparentno finansiranje partija je problem koji decenijama unazad postoji u našim izbornim ciklusima. Takođe, brojni su javno izneseni dokazi o postojanju neprijavljenog novca sumnjivog porijekla u kampanjama, korišćenju institucionalne prednosti vlasti, postojanje funkcionerskih kampanja, partijskog zapošljavanja…  To znači da bismo morali da uvedemo nova pravila i bolje mehanizame nadzora nad finansiranjem partija, ali i da uvedemo odvraćajuće sankcije kako se partijama ne bi više “isplatilo” da krše zakon. Ovo je i “IBAR zakon” koji smo nekako uspjeli staviti na stand by i ostaje da vjerujemo da nikome ne pada ne pamet da ignoriše ovu našu jako važnu obavezu.

U eri digitalizacije medija i prebacivanja kampanja u online prostor posebno je došla do izražaja slaba ili nikakva regulacija novih medija i nepostojanje mehanizama za borbu protiv uticaja dezinformacija na kreiranje javnog mišljenja i upliva lažnih vijesti u izborne procese.

Jedan od važnijih zadataka naše izborne reforme i stavljanje na dnevni red pitanje uvođenja preferencijalnog glasanja tj, otvorenih lista. To je praksa demokratskih društava i sredstvo za suprotstavljanje partitokratiji.

Dalje, ambijent za učešće žena u politici se u posljednjih nekoliko godina od nepovoljnog pretvorio u neprijateljski, što demotiviše žene da se politički angažuju. Podsjetiću da su  da su političke partije bezobzirno gazile zakonske odredbe koje uređuju procenat žena na pojedinim listama i nijhov ulazak u parlament. To više ne smije biti slučaj.

Ne smijemo zaboraviti  da je zaštita izbornih prava presudna za uspostavljanje pravnog okvira koji doprinosi sprovođenju demokratskih izbora. Stoga, ne samo da se moraju uspostaviti efikasni mehanizmi za efikasne pravne ljekove za zaštitu izbornih prava, već bi trebalo da postoji dovoljno krivičnih ili administrativnih kazni za sprečavanje kršenja zakona i sprečavanje povrede prava glasa.

MONITOR: Ocijenili ste da je predstojeća izborna reforma jedinstvena prilika za početak uvođenja mehanizama zaštite izbornih procesa od dezinformacija. Hoće li ta prilika biti iskoriščena?

KOPRIVICA: Ako ova vlast bude iskreno reformska i ako EU bude dosljedno insistirala na sprovođenju svojih politika u Crnoj Gori – onda će morati!

Nedavno usvojeni medijski zakoni samo površno adresiraju ove probleme. Prepisane rečenice iz evropskih regulativa nemaju stvarni uticaj bez temeljite reforme cijelog sistema zakona. U ovoj oblasti, nema nikakve sumnje da nova rješenja neće donijeti mjerljive rezultate.

Takođe, usklađivanje sa savremenim politikama EU,  Zakonom o digitalnim uslugama, Zakonom o digitalnim tržištima , nije bilo ni na dnevnom redu.

Trasa kojom se izborna reforma treba kretati je definisana ovim EU politikama.

Prioritet ne treba da bude propisivanje kazni za dezinformacije, već uvođenje reda i transparentnosti u izborne kampanje, uključujući regulaciju medijske kampanje, digitalnih platformi i društvenih mreža, uz povećane obaveze transparentnosti za političke partije, naročito u digitalnom mikrotargetiranju, u skladu sa standardima zaštite ličnih podataka.

Potrebno je razmotriti i ukidanje ili preciziranje odredbi o izbornoj ćutnji i skraćenje perioda zabrane objavljivanja rezultata istraživanja javnog mnjenja radi suzbijanja lažnih istraživanja. Moguće je i podstaći uvođenje internih redakcijskih pravila za urednički nadzor i verifikaciju sadržaja u medijima tokom izbornih kampanja.

Ovdje je važno i unaprijediti kapacitete postojećih institucija za primjenu novih odredbi i definisati nadležnu instituciju za nadzor nad medijima u izborima. Po uzoru na dobra uporedna iskustva treba uvesti mehanizme monitoringa informacionog okruženja u izbornim kampanjama, uključujući dezinformacije, strane uticaje i govor mržnje.

Ovdje treba dodati da su Evropska služba za spoljne poslove i američki State Department pokrenuli  krajem maja zajednički Koordinacioni mehanizam za Zapadni Balkan, fokusiran isključivo na manipulacije informacijama i miješanje iz inostranstva uključujući dezinformacije i propagandu. Apsurdno je da su ključni vanjski partneri Crne Gore više posvećeni rješavanju ovog problema nego crnogorske političke elite.

Nadamo se da su politički subjekti, a naročito oni iz vlasti, svjesni koliko nas napornog posla čeka, te da ležanje na lovorikama IBAR-a, donošenje rezolucija, te ignorisanje potrebnih reformi znače poguban scenario za Crnu Goru.

MONITOR: Kako vidite zahtjeve dijela parlamentarne većine za uvođenje dvojnog državljanstva sa Srbijom?

KOPRIVICA: CDT smatra da sve što je saopšteno o uvođenju dvojnog državljanstva, u ovoj fazi ne zavrjeđuje nikakav detaljniji komentar. Smatramo da nam nije mjesto u “javnoj raspravi” o neustavnom predlogu i ne želimo biti “korisni idioti” koji testiraju nebulozne probne balone vlasti.

Kada vidimo predlog na papiru, javnost neće ostati uskraćena za analizu svakog njegovog detalja od strane naše organizacije, ali ni za  jasan stav o tome gdje ovakvi predlozi i ovakvo “pomirenje” mogu da povedu našu državu i društvo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo