Povežite se sa nama

Izdvojeno

POLITIKA, DRUŠTVENE MREŽE I GOVOR MRŽNJE: Siju mržnju – žanju glasove

Objavljeno prije

na

Kada se govor mržnje s vrha političke scene proširi među sljedbenicima, „po dubini”, stvari postanu mnogo gore. I opasnije. Evropski sud za ljudska prava konstatovao je, u više navrata, da političari moraju izbjegavati komentare koji mogu da podstaknu na netoleranciju, a da govor mržnje nije govor koji štiti Konvencija o ljudskim pravima

 

Evropa, kojoj s ne baš mnogo uspijeha „pristupamo” evo ima 15 godina, nije samo besplatan novac iz  pristupnih fondova. Ima nešto i u propisima i standardima. Koji nijesu samo mrtvo slovo.

Listajućí arhivu Evropskog suda za ljudska prava nailazimo na slučaj (bivšeg) belgijskog političara Danijela Fereta (predstavka broj 15616/07). Riječ je doktoru medicine, nekadašnjem poslaniku i predsjedniku Nacionalnog fronta, partije naglašeno desne orijentacije. Feret je u Belgiji, još prije petnaestak godina, proglašen krivim za podsticanje mržnje i diskriminaciju prema imigrantima, pa je osuđen na 250 sati besplatnog rada u sektoru integrisanja lica sa stranim državljanstvom (imigranata i izbjeglica), uslovnu zatvorsku kaznu i desetogodišnju zabranu obavljanja javnih funkcija. Njegov zločin bile su izrada i distribucija novina, letaka i postera sa kojih je, pored ostalog, poručivao da treba zaustaviti „islamizaciju Belgije”, spasiti „naše ljude od rizika koji predstavlja islam”, protjerati nezaposlene imigrante i izbjeglice pošto oni imaju „kriminalni um i želju da eksploatišu prednosti života u Belgiji”.

„Politički govori koji podstiču na mržnju zasnovanu na vjerskim, etničkim ili kulturnim predrasudama predstavljaju opasnost za društveni mir i za političku stabilnost u demokratskim državama“, navodi se u presudi. „Sud smatra da za podsticanje na mržnju nije nužno potrebno pozivanje na neki od činova nasilja ili na neko drugo kažnjivo djelo. Povrede lica počinjene vrijeđanjem, izvrgavanjem podsmijehu ili klevetanjem nekih djelova stanovništva ili nekih njegovih specifičnih grupa, kao što je to bilo u konkretnom slučaju, dovoljne su da bi organi vlasti dali prednost borbi protiv rasističkog govora u odnosu na neodgovornu slobodu izražavanja koja vrijeđa dostojanstvo, ili čak ugrožava bezbjednost tih djelova ili tih grupa stanovništva.

Evropski sud za ljudska prava potvrdio je tu presudu (2009. godine) konstatujući da političari moraju izbjegavati komentare koji mogu da podstaknu na netoleranciju, a da govor mržnje nije govor koji štiti Konvencija o ljudskim pravima. „Svako negativno stereotipno tretiranje neke grupe, kada dostigne određeni nivo, može da utiče na osjećaj identiteta, ugleda i samopouzdanja njenih članova”, navodi se u presudu.

To je Evropa. A ovo je Crna Gora.

Prije nekih mjesec dana Zaštitnik ljudskih prava i sloboda (Ombudsman) donio je Mišljenje da je Nevenka Bošković Ćirović, nekadašnja novinarka a sada konzul Crne Gore u Srbiji, na svom fejsbuk profilu „pokrenula i usmjeravala nedopustivo primitivnu i opasnu raspravu…, u kojoj su iznijeti stavovi, mišljenja i komentari koji predstavljaju govor mržnje, kao oblik diskriminacije”. Konzulki je preporučeno da ubuduće uklanja komentare koji „sadrže elemente govora mržnje i poziva na nasilje”. I na tome se, otprilike, završilo.

Prije nešto više od tri godine svjedočili smo sličnoj priči iz svijeta diplomatije. Mirna Nikčević, tadašnja savjetnica u Ambasadi Crne Gore u Turskoj, učestvovala je u polemici na društvenim mrežama vezanoj za djelovanje SPC (u njenoj interpretaciji „popovi mrzni”) i porukom „zapalila bi Sram (Saborni hram u Podgorici) i sva goveda tamo”. Ministarstvo vanjskih poslova suspendovalo je svoju službenicu a Sud za prekršaje kaznio je, zbog govora mržnje, novčanom kaznom od 600 eura. Tu se nije završilo. Mirna se ubrzo pohvalila kako su njenu kaznu, zajednički, platili ambasadori Crne Gore u Vašingtonu, Vatikanu i Beču.

Kako bi objasnili svoj postupak, ambasadori su izdali zajedničko saopštenje. „Lako je kazniti Mirnu Nikčević, a teško je trpjeti i ćutati na nepoštovanje i ugrožavanje Crne Gore i zatiranje svega crnogorskog”, objasnili su svoj „patriotski čin” finansijski pokrovitelji govora mržnje. „Kada bi se, za svaki govor mržnje i nacionalističke poruke sa duhovnih i svetovnih adresa u kojima se negira i država Crna Gora naplaćivao i deseti dio ovoga što Mirna Nikčević treba da plati, mnogo bi se novca sakupilo za crnogorski budžet”.

Oni drugi su gori od nas, mi se samo branimo ne birajući riječi. To je, još od 90-ih prošlog vijeka, zajednički izgovor ovdašnjih političara kada im neko zamjeri zbog govora mržnje.

Radi konteksta, podsjetimo se na dio atmosphere. koji je tada (baš kao i danas) bio valjano zastupljen na političkoj sceni. „Ako je Nikola (Rovčanin) zaista onakav kakvog sam ga ja doživljavala prilikom naših susreta, neće moći da mu kao Srbinu potpredsjednik partije bude musliman niti predsjednik političkog Savjeta Albanac”, napisala je na društvenim mrežama dugogodišnja poslanica DF-a Marina Jočić komentarišući odluku odbornika te koalicije u Pljevljima da pređe u drugu partiju. Naknadno je pojašnjavanjala kako u njenoj izjavi nema elemenata mržnje i netrpeljivosti. Samo „prirodna” realnost: „Ja pripadam NSD, nacionalnoj stranci. To je nacionalna stranka baš kao i DSA, BS, HGI… Ni u jednoj od pomenutih stranaka nema pripadnika drugih naroda i mislim da je većini ljudi to prirodno. Dakle, ja sam samo konstatovala da moj bivši kolega nije onaj za koga se do prije neki dan izdavao kad može da uđe u DCG koja je neka verzija komunističke partije. Dakle, samo sam govorila o promjeni njegove ideologije…”.

Kolege iz DF-a podržali su takav stav. Potom nam je Nebojša Medojević dodatno otvorio oči. Nakon izbora u avgustu 2020, i promjene vlasti, Medojevića je brinula moguća (ne)lojalnost GP URA i njenog lidera Dritana Abazovića.

„Dritanu sad stižu pozivi s Kosova i od vjerskih zajednica da ne ide u koaliciju sa ostatkom opozicije, biće izložen udarima udbe, albanskih nacionalista, islamskih fundamentalista, a mi ga ohrabrujemo da izdrži pritisak jer se ovdje ne radi o nacionalnim pitanjima, već o demokratskim. Bilo bi dobro da imamo širu koaliciju i da bošnjačke i albanske stranke budu dio nove većine jer nas čekaju bolne reforme”, piše Medojević na svom tviter nalogu uoči formiranja Vlade Zdravka Krivokapića. Godinu kasnije, uoči njenog pada, Medojević ponovo problematizuje Abazovićevu nacionalnost: „Reći ću mu da će biti odgovoran za dezintegraciju Crne Gore, da pokušava da napravi antisrpsku vladu, da će to dovesti do homogenizacije srpskog faktora, do radikalizacije njihovih zahtjeva što može voditi i dezintegraciji države Crne Gore. Možda je to i cilj gospodina Abazovića kao etničkog Albanca, da napravi ono što je napravio Stipe Mesić, da kaže ja sam bio posljednji predsjednik Vlade Crne Gore i poslije toga ona više ne postoji”.

Istu temu obrađivali su i s druge strane ovdašnjeg „političkog fronta”. Naglašeno je to došlo do izražaja nakon što je Vlada potpisala Temeljni ugovor sa SPC.   „Nezabilježena je bestidnost i cinizam da o sudbini crnogorske duhovne baštine, zajedno s Aleksandrom Vučićem i Porfirijem, odlučuju Dritan Abazović i Fatmir Đeka”, ocijenio je predsjednik Crnogorskog društva nezavisnih književnika Milorad Popović (dobitnik Njegoševe nagrade u vrijeme DPS vladavine): „Ovi politički predstavnici Albanaca u Crnoj Gori, danas podstiču – ili se prave nevješti – progon nacionalnih Crnogoraca, koji je umnogome sličan diskriminaciji Albanaca devedesetih godina”.

Čuvari pravnog poretka u navodno građanskoj državi (odrednica iz Ustava Crne Gore) nacionalne prozivke ovog tipa nijesu, izgleda, čuli. Baš kao što im nije smetalo kada predsjednik države Milo Đukanović govori o Srpskoj pravoslavnoj crkvi kao o „kvazivjerskoj zajednici” i „klerofašističkoj menažeriji” koja je „odgovorna za genocide u Srebrenici i većinu zločina tokom ratova ’90-ih”. Dok je, istovremeno, za tadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića Crnogorska pravoslavna crkva „takozvana” i „nevladina organizacija” koja za cilj ima „ne da uspostavi vjeru nego da uzme imovinu”.

Kada se govor mržnje s vrha političke scene, proširio među sljedbenicima, „po dubini” društvenih mreža, stvari su postale mnogo gore.

„Kako ljepo prićam šćiptarski u šćiptarski skupštin Maljzi”, tvitovao je Radomir Radonjić, tadašnji direktor HE Pive, uz fotografiju poslanika albanske nacionalne manjine u Parlamentu. „Nisi ti kriv Šiptarčino agresivna glibava, kriva je stoka guzičarska crnogorska”. Pošto se njegova objava pročula, baš kao i one u kojima piše o „ustaškoj Crnoj Gori” i „ustaškom Cetinju” Radonjić je podnio ostavku.  Sada je, kako saznajemo, savjetnik direktora HE Piva.

Miljan Mijušković, savjetnik za turizam, kulturu i vjerska pitanja opštine Nikšić, nije uradio ni toliko, nakon što je odjeknula njegova internet objava nakon ljetošnje tragedije na Cetinju u kojoj je ubijeno 11 osoba, a 6 teško ranjeno: „Neka se okanu skrnavljenja svetinja i zatraže oproštaj od Boga kako bi dobili blagoslov za grad. Neće na ovom stati dok to ne urade.”

Da ne zaobiđemo jug: na septembarskoj sjednici SO Herceg Novi odbornik vladajuće koalicije Savo Niković požalio se kako grad čiste „vrlo, vrlo bahati smećari romske nacionalnosti” sa kojima se, kako je rekao, „ne može ništa uraditi osim zamjeranja”. Reakcija skoro da nije ni bilo. Osim par nevladinih organizacija i pojedinaca koji su osudili (još jedan) verbalni napad na romsku zajednicu. I, kako je neko primijetio, uvredu za „sve komunalne radnike u Crnoj Gori”.

„Građani su nekako čini mi se postali apatični kada je govor mržnje u pitanju i ne vjeruju mnogo nijednoj instituciji”, kaže Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković naglašavajući kako su zloupotrebe društvenih mreža u cilju širenja govora mržnja pravno nedovoljno uređene. A političari to koriste ne bi li dobili koji glas više. Ne mareći za cijenu.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok ostali kandidati strepe hoće li ući u drugi krug izbora, Đukanović, kome je taj krug izvjestan, sada vodi presudnu bitku. Njegova  najveća šansa  je prolazak u drugi krug Andrije Mandića, pošto lider DF-a,  prema analizama,  ne može u tom krugu računati na onoliko širok opus glasača kao Milatović i Bečić. Partnerstvo je, očito,  sklopljeno.  Ako uspije, biće to izgubljena šansa za Crnu Goru

 

Hoće li sad već očigledno partnerstvo lidera DPS-a i aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića i lidera DF-a, deklarisanog ljutog Đukanovićevog neprijatelja, Andrije Mandića, uspjeti ili doživjeti poraz, znaćemo u nedjelju 19. marta, kada se održava prvi krug predsjedničkih izbora. Ovo su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. godine, kada je Đukanović u drugom krugu, pobijedio Momira Bulatovića.  Od tada, kandidati DPS-a pobjeđivali su u prvom krugu. Jasno je da će ovi izbori imati i drugi, neizvjestan krug.  Mogu donijeti konačni pad Đukanovića, čija je partija na parlamentarnim izborima u avgustu 2020.  izgubila tridesetogodišnju vlast. Njegova eventualna pobjeda značila bi puno i za DPS, i njenu borbu za povratak na vlast.

Đukanovićevo i Mandićevo  savezništva postalo je vidljivo još kada je Državna izborna komisija (DIK) odlučivala o kandidaturi Milojka Spajića, lidera pokreta Evropa sad.  Spajića su mnogi analitičari smatrali favoritom, pogotovu nakon poraza DPS-a na izborima u Podgorici i  odličnog rezultata njegove partije.  Spajićeva kandidatura je odbijena glasovima DPS-a i njihovih tradicionalnih partnera u DIK-u, ali i uz pomoć uzdržanosti predstavnika Mandićevog DF-a i Socijalističke narodne partije.  Iako je Spajićevo dvojno boravište i državljanstvo zbog kojih je odbijena njegova kandidatura  ozbiljna tema za MUP, a njegovo dotadašnje  varanje da ih nema, tema za javnost, DIK je na ovaj način napravio presedan. Uključio je  državne organe Srbije u proces (čitaj: Aleksandra Vučića) i prekršio domaće zakone. Cilj je postignut – Spajić je  uklonjen.  Đukanović koji do tada nije bio obznanio kandidaturu, odlučuje da se kandiduje.

Potreba za Đukanovićevim i Mandićevim partnerstvom, tu nije prestala.  U ime Evrope sad, kandidaturu je podnio Jakov Milatović, koji je predvodio tu partiju na  pobjedničkim izborima  u Podgorici a koji, takođe, prema istraživanjima, ima ozbiljne  šanse da pobijedi Đukanovića ukoliko uđe u drugi krug.  To važi i za Aleksu Bečića,  kandidata Demokrata.  U podjeli glasova između Milatovića i Bečića, u prvom krugu, šansu vide i Đukanović i Mandić.  Andrija Mandić u drugom krugu,  za Đukanovića je najpoželjnija opcija, imajući u vidu da lider DF-a u drugom krugu izbora, prema analizama,  ne može računati na onoliko glasača kao Milatović i Bečić. To se Đukanovićeve šanse da osvoji još jedan mandat znatno uvećava.

Đukanovićevo i Mandićevo savezništvo u susret predsjedničkim izborima potvrđuje i odluka da naprave privatno javno sučeljavanje, i ne učestvuju u tradicionalnoj završnoj debati na Javnom servisu.  Prema pisanju medija, Đukanović i Mandić već su snimili svoju privatnu debatu u Hotelu Hilton u Podgorici, koja će kad ovaj broj Monitora bude u štampi, biti prikazana na dvije privatne televizije –  TV Prva naklonjenoj Mandiću i TV E, koja promoviše Đukanovića.

Nakon što je objavljeno da je privatno snimanje Mandića i Đukanovića dogovoreno i realizovano, a da nijedan ni drugi nijesu potvrdili gostovanje na završnom sučeljavanju na RTCG-u, i ostali kandidati saopštili su da neće prisustvovati debati na Javnom servisu.  Debata, je otkazana.

Gostovanje je prvi otkazao Milatović: ,,Očigledno se plaše još jednog fijaska kakav su doživjeli na prošloj debati. U nedostatku političko-ekonomskih argumenata i loših rejtinga, pribjegli su tajnom dogovoru i organizovanju privatne i fingirane debate. Njihov bijeg pokazuje da su svjesni da će 19. marta politika namještenih sučeljavanja biti poražena, a da će pobijediti transparentnija, bogatija i pravednija Crna Gora novih ljudi i ideja”.

Nakon njega oglasio se i Bečić: ,,S obzirom na informaciju da se odlazeći predsjednik Đukanović i predsjednički kandidat Mandić nijesu odazvali pozivu za drugu debatu na RTCG-u, već da planiraju u istom terminu projektovanu međusobnu debatu na privatnim televizijama, suprotno demokratskim principima i demokratskoj kulturi, jasno je da u tim okolnostima učešće u navedenoj debati na Javnom servisu gubi svaki smisao. Igra neće proći. Građani su je prozreli. Fingiranju je došao kraj”, saopštio je.  Sa sličnim razlozima, učešće je otkazao i kandidat Goran  Danilović, lider Ujedinjene Crne Gore.  

O partnerstvu Mandića i Đukanovića svjedoče  i srpski mediji pod Vučićevom kontrolom, očito zainteresovanim da na mjestu predsjednika Crne Gore  vide svoje dugogodišnje partnere.  Vučićeva propaganda već je presudila. U  drugi krug idu  Đukanović i Mandić, najavljuju stranice srpskih tabloida.

Dok savezništvo Đukanovića i Mandića cvjeta, partnerstvo Đukanovićevih najozbiljnijih rivala na ovim izborima, nije postignuto.

Analitičari se slažu u jednom – poraz Đukanovića u drugom krugu bio bi izvjesniji da su udružene snage njegovih najozbiljnijih konkurenata.  No, međusobne ponude Bečića i Milatovića, da se objedine oko jednog kandidata,  propale su u raznim interpretacijima ko koga treba da podrži i pod kojim uslovima.

Dritan Abazović je prelomio je da će njegova URA na predstojećim izborima podržati  Bečića a ne Milatovića. Prethodno je saopštio da vaga između ta dva kandidata. Takođe, najavljen je i zajednički nastup Demokrata i URA-e na predstojećim „izbornim ciklusima“, i saopšteno da je cilj „objedinjavanje političkog centra“, te da će njihova zajednička lista biti otvorena i za druge političke subjekte „uključujući i Evropu sad“.

Iako Pokret URA  nema svog predstavnika na predsjedničkim  izborima,  Abazović se i na druge načine priprema za buduće „izborne cikluse“.  Tik pred presudnu bitku u nedjelju,  ispunjeno je Abazovićevo obećanje da će očistiti policijske redove od kriminalaca . U akciji Specijalnog policijskog odjeljena i Specijalnog državnog tužilaštva uhapšeni su bivši policajac Vladimir Bajčeta i službenik te institucije Milan Popović. Bajčeta je bivši tjelohranitelj Duška Šarića. Među uhapšenima su i  bivši službenici Uprave policije, koji su navodno blisko sarađivali sa kavačkim kriminalnim klanom.

Dok URA podržava Bečića, CIVIS, koji je dio zajedničke koalicije Crno na bijelo iz 2020, dao je podršku Milatoviću. Milatoviću su podršku dali I –  Demohrišćanska stranka Dejana Vukšića, Stranka pravde  Novska Lista, Durmitorska inicijativa i Jugoslovenska komunistička partija.

Bečić osim URA-e ima podršku Grupe građana Novi pobjeđuje, Grupe građana Ne damo Nikšić, a podrška je stigla i od potpredsjednika Opštine Mojkovac Gorana Palevića, koji dolazi sa izborne liste Grupa građana Ne damo Mojkovac.

Mandić  osim podrške partija koje čine DF, ima podršku SNP-a. Njegovu kandidaturu podržala je i bivša ministarka u Vladi Zdravka Krivokapića Vesna Bratić.

Đukanovića podržavaju SD, Bošnjačka stranka, LP, Partija crnogorskih muslimana, DP Fatmira Đeke, Demokratska stranka Roma. Na podršku glasača SDP-a, može računati u drugom krugu, pošto  ta partija ima kandidatkinju Draginju Vuksanović Stanković.

Kampanja se bliži kraju. Jasno je: ako Đukanović pobijedi njegov će se režim vratiti na bijelom konju, i šanse da se reformiše DPS biće izgubljene. Crna Gora će izgubiti priliku da krene drugim pravcem. Đukanović je pokazao  tokom protekle tri decenije  kako se uništava država i društvo. Sada je preuzeo rizik da pokaže i kako se  uništava sopstvena partija. Slogan Milo, nego ko  suštinski se može pročitati kao poruka da niko iz DPS-a ne  zaslužuje da bude predsjednik.

Milo Đukanović igra na sve ili ništa.  Ulog je normalnija Crna Gora. Samo, njegov poraz ne znači sam po sebi  pobjedu Crne Gore. Na drugoj strani ponora je – Andrija Mandić. Partner.

 

NASILJE NA CETINJU:  Nema optuženih

Kandidat za predsjednika Jakov Milatović, napadnut je prethodne sedmice na Cetinju, gdje se održavala njegova konvencija. Milatovića je napala grupa demonstranata, koji su protestovali ispred cetinjskog Sportskog centra, gdje se održavala njegova konvencija.

Incident se dogodio i pored toga što je u tom trenutku ispred Sportskog centra bio prisutan  veliki broj policijskih snaga, uz čiju je pomoć, konačno,  uz psovke i povike, Milatović ušao u zgradu u kojoj se održavala kovenncija.

Policija do danas nije otkrila ko su napadači na Milatovića, iako je utvrdila i uhapsila osam napadača na policijske službenike tokom istog incidenta.

Milatović i Evropa sad su za incident na Cetinju optužili Đukanovića.

„Strah koji iz njega progovora, te kukavičluk da koristi druge radi svoga interesa, kako bi sebe predstavio jedinim državnikom koji je dobrodošao na Cetinje, može samo proći kod onih koje je uvukao u svoje prljave kombinacije, te ih napravio zavisnim. Zapravo, Đukanović radi ono što je devedesetih priređivao istom tom Cetinju i rodonačelnicima ideje nezavisne Crne Gore“, kazao je Milatović.

Incident su osudile brojne partije, ali i međunarodne organizacije i diplomate. Iako je i DPS zvanično osudio nasilje na Cetinju, paralelno su Đukanović i njegovi pravdali nasilje na Milatovića. I sam Đukanović je to učinio na predizbornoj konvenciji u Prijestonici.

„Predsjednik Crne Gore htio bi da bude onaj koji ni kao kandidat ne može s mirom doći na Cetinje, a htio bi u njemu da stoluje”, poručio je.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

PROFILI RUSKIH DPS INVESTITORA U CRNOJ GORI: Obavještajci kao slučajni biznismeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opoziciona ruska novina Novaja Gazeta Evropa je u saradnji sa Transparency International Russia nedavno objavila i strukturu vlasništva ovih crnogorskih kompanija.

 

Hotel Lazure sa pet zvjezdica je investicija kakva se samo može poželjeti u Crnoj Gori i biznis ambijentu koji je kreirala i promovisala prethodna vlast. Nalazi se na samoj obali mora u Meljinama, opština Herceg Novi. Hotel posjeduje dva krila luksuznih i standardnih soba i apartmana, dva restorana, spa centar i fitness centar sa bazenom. Ima i sopstveno pristanište za jahte.

Vlasnik je crnogorska kompanija Lazure Montenegro, registrovana u Herceg Novom. Ovu kompaniju je osnovao Imperio Holdings Limited koji posjeduje 100 odsto Lazure.

Izgradnja hotela počela je 2015. godine i završena je za samo tri godine. Novi kompleks je dijelom smješten u istorijskom objektu Lazaretske tvrđave, izgrađene u 18. vijeku. Prema investicionom ugovoru Imperio Holdings Ltd. je 2015. godine sa crnogorskim DPS vlastima usaglasio tehničke uslove za podizanje hotela, uključujući dobijanje dozvole od komisije zadužene za očuvanje kulturne baštine države koja je deklarativno punom parom koračala ka evroatlatnskim integracijama pod vođstvom tadašnjeg premijera  Mila Đukanovića.

Opoziciona ruska novina Novaja Gazeta Evropa je u saradnji sa Transparency International Russia nedavno objavila i strukturu vlasništva ovih crnogorskih kompanija. Neki od investitora su javni. Potvrda o registraciji Imperio Holdings Ltd., koja je vlasnik Lazure Montenegro, pokazuje da su udjeli u kompaniji podijeljeni između četiri državljanina Rusije: Valerij Pustarnakov (koji je 2015. godine doneo svoju kolekciju slika umjetnika realista iz Sankt Peterburga), Igor Kalajda, Sergej Martinov i Fjodor Homjakov. Svi oni imaju zanimljive biogrfije. U Lazurevoj potvrdi o registraciji ovih osoba nema, ali se zato pojavljuje kćerka Martinova, Ana Martinova kao menadžer i brat Valerija Pustarnakova Vjačeslav. S

Izvori Novaja Gazete kažu da su crnogorski računi Imperio Holdings Ltd. možda blokirani nakon početka ,,specijalne vojne operacije” kako zvanični Kremlj naziva svoj pohod za uništenje ukrajinske države i naroda. Međutim, u registru privrednih društava takva informacija ne postoji. Hotel Lazure je zvanično bio zatvoren više od mjesec dana, između 4. januara i 9. februara. Uprava hotela saopštila je da se priprema za turističku sezonu.

Izvori Novaja Gazeta i Transparency tvrde da Fjodor Homjakov i Valerij Pustarnakov, suvlasnici kompanije, nisu uspjeli objasniti porijeklo najmanje 30 miliona eura koje su prebacili na račune Imperio Holdings Limited na zahtjev crnogorskih finansijskih službi 2022. godine. Na upite ruskih novinara i istraživača vlasti Rusije do danas nisu odgovorile. Kao razlog za to, navodi se da su suvlasnici crnogorske firme povezani sa državnim energetskim gigantom Gazprom.

Novaya i Transparency dalje navode da je Fjodor Homjakov (45 god.) zaposlen u Gazinformservis kao finansijski direktor i da je sin šefa bezbjednosti Gazproma Sergeja Homjakova. Sergej Homjakov je u Gazpromu od 2007. godine i trenutno je na poziciji potpredsjednika Upravnog odbora i šef je Službe korporativne bezbednosti ovog ruskog državnog giganta usko povezanog sa Kremljom. Sergej je iz Karelije, i desna ruka svemoćnog generalnog direktora Gazproma Alekseja Milera. Homjakov je predstavnik lenjingradsko-karelijskog klana unutar Gazproma, koji uključuje i nekoliko bivših i aktivnih službenika ruske objavještajne službe FSB (bivši KGB), uključujući i Nikolaja Patruševa, sekretara Saveta za bezbednosti Rusije i ranijeg direktora FSB-a. Sergej Homjakov je, po izvorima ruskih istraživačkih novinara takođe služio u KGB/FSB-u između 1976. i 2002. gdje je upoznao Patruševa koji je služio u Lenjingradskoj oblasti u kojoj je radio i sadašnji ruski predsjednik Vladimir Putin.

Gazinformservis sertifikacioni centar u kome radi sin Sergeja Homjakova, Fjodor (suvlasnik Hotela Lazure) je dio Gazpromove mreže za ovlašćene sertifikacije sofvera (CCA) i formalno je akreditiran kod ruskog Ministarstva za digitalne tehnologije dok licencu za rad dobija od FSB-a. Ova licenca mu omogućava razvoj, proizvodnju i distribuciju kriptografskih alata, šifriranje informacija i održavanje informacionih i telekomunikacionih sistema. Dio je brojnih vladinih ugovora sa Gazpromom i njegovim kompanijama putem aukcija. Gazinformservis je zaradio gotovo 53 miliona eura na državnim ugovorima između 2014. i 2019. godine. Na web stranici Gazinformservicea stoji da su kompaniju osnovali „stručnjaci za IT (informacione tehnologije) i zaštitu podataka sa dugogodišnjim iskustvom“. Gazinformservis je osnovan 2011. godine, a 90 odsto njegovog kapitala sada pripada Valeriju Pustarnakovu, istom čovjeku koji posjeduje dio elitnog hotela u Meljinama.

Pustarnakov je radio u istraživačkim ustanovama ruskog Ministarstva odbrane u isto vrijeme kada i Igor Kalajda – još jedan suvlasnik hotela u Meljinama. Klajda i Pustarnakov su zajedno osnovali još jedno preduzeće, Tech Systems & Hardware (TSH) koje se bavi isporukom hardvera za IT bezbjednosne sisteme. TSH radi isključivo sa Gazpromom i preduzećima koja pružaju usluge za gasnog giganta na osnovu državnih ugovora. Kompanija je zaradila preko 25 miliona eura na poslovima zaštite podataka Gazproma u periodu između 2014. i 2017. godine.

Pustarnakov je, po navodima ruskih istraživačkih novinara 2007. godine osnovao još jednu kompaniju – Uralski centar za bezbjedonosne sisteme (UCSS). Usluge su iz oblasti tehnologije za zaštitu bezbijednosti informacija i održavanje takvih sistema.

Međutim, Transparency i Novaya još jednu firmu koja povezuje Lazure Montenegro, ruskog energetskog giganta i obavještajne službe. Gazprom takođe sarađuje sa Istraživačkim institutom za kompleksne bezbjednosne sisteme kako bi zaštitio svoje baze podataka.

Glavni proizvod Instituta je SafePhone (bezbjedni telefon)- platforma koja pokreće mobilni sistem poslovanja i osigurava diskreciju. Istraživački institut je također proizveo još jedan program – SafeOperator koji automatizira medicinske preglede  i prati zdravstveno stanje zaposlenih. Kompanija takođe ima licencu FSB-a za rad sa povjerljivim podacima kao i dozvolu da proizvodi i prodaje „poseban tehnički hardver i softver za tajno prikupljanje informacija”.

Igor Kalajda, suvlasnik hotela u Meljinama, je radio u istraživačkom institutu Ministarstva odbrane Rusije, dok sada vodi Istraživački institut za kompleksne bezbjedonosne sisteme. Prema web stranici Istraživačkog instituta, čini se da je Gazprom njihov najveći i vjerovatno jedini klijent.

Istraživački institut je registrovan i radi u Moskvi. Alyans Real Estate, druga kompanija koju je suosnivač Kalajda, nalazi se u istom poslovnom centru kao i Institut. Sergej Martinov je suosnivač i kao glavnu djelatnost naveli su lizing nekretnina, a dodali su rad kompjutera i opreme. Kao što je ranije navedeno, njegova kćerka Ana je menadžerka hotela u Meljinama. Na njenom profilu na društvenim mrežama se navodi da takođe radi u IHL-u (Imperio Holdings Ltd.) od 2015. Novaya Gazeta navodi  da je Ana jednom u šali na društvenim mrežama pomenula svoju vojnu službu u ruskoj ambasadi u Pakistanu kao kćerka špijuna što upućuje da je i njen otac Sergej Martinov vjerovatno nekada bio obaveštajni ili bezbjednosni oficir, kao i Sergej Homjakov. Martinov je suvlasnik SIS Group registrovane na istoj adresi u Moskvi koja se bavi i digitalnom bezbijednošću i partner je Gazinformservis.

Slučaj Lazuro Montenegro je samo jedan od velikog broja slučajeva „strateških partnera“ iz KGB/FSB-a koje je režim Mila Đukanovića doveo u Crnu Goru koja je tobože težila evropskim vrijednostima i čije standarde navodno želi implementirati. Svi ruski „investitori“ su bez problema prolazili sigurnosne provjere Đukanovićevih službi dok je njegova Vlada glasovito kritikovala „maligni ruski uticaj“.

Nedavno je crnogorski portal Press objavio priču o još jednom ruskom „investitoru“ iz bezbjedonosnog sektora – Sergeju Šiškarevu, pripadniku tajnih specijalnih jedinica Ruske federacije i predsjedniku rukometnog saveza te zemlje.   Osim poslovnih veza sa Crnom Gorom, Press navodi nezvanične podatke iz crnogorskih sigurnosnih službi koji govore da je Šiškarev bio povezan sa Predragom Boškovićem, poslanikom DPS-a, bivšim ministrom odbrane i dugogodišnjim predsjednikom Rukometnog saveza Crne Gore. Bošković je i potpredsjednik Evropske rukometne federacije (EHF) i akter mnogih korupcionaških afera na čije skidanje imuniteta čeka Specijalno tužilaštvo.

Šiškarev je posjetio Crnu Goru 2016. sa suprugom i sugrađaninom Denisom Bogomolovom, iz Rukometnog saveza Rusije. Bošković je, navodno – prema istim informacijama koje je objavio portal Press, privatnim letom kompanije Euro Jet u društvu Bogomolova, putovao u Rusiju.

Javnosti je dobro poznat Hotel Splendid i grupe hotela Montenegro Stars. Mediji su pisali da je osnivač i većinski vlasnik Viktor Ivanjenko, glavni direktor zloglasnog KGB-a koji je u njegovo vrijeme preimenovan u FSB. Hotel Splendid se slovi kao jedan od obavještajnih punktova koji, osim ruskih obavještajaca, redovno posjećuju visoko rangirane osobe iz crnogorskog podzemlja. Hotel je i mjesto redovnih održavanja ToBeSecure konferencija Atlantskog saveza Crne Gore koji isto deklarativno propagira evroatlantske vrijednosti i na čijem čelu je bio Savo Kentera, nedavno smijenjeni šef crnogorske obavještajne službe

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo