Šporet je srce kuće, kaže Isuf Jašaraj (68). Sjedeći pored naloženog šporeta u limarskoj radionici, u društvu svog sina, Isuf se prisjeća kako je započela zanatska tradicija pravljenja šporeta porodice Jašaraj.
,,Porodični zanat započeo je moj djed u Klini na Kosovu, a nastavio moj otac i stričevi. Djed je provodio dosta vremena sa Čergarima koji su kalaisali kazanice. Na početku su išli od kuće do kuće da to rade. Onda su počeli da prave bosanske šporete, a nakon toga takozvane pećke šporete na drva koje danas ja još izrađujem. Moj otac i stričevi učili su zanat od djeda, a ja i moja braća smo učili uz oca. Svi su imali radionice i dobro smo zarađivali”, objašnjava Isuf kako je započeo limarsku karijeru u porodičnoj firmi za pravljenje šporeta gdje je stekao 45 godina radnog staža.
,,Imao sam veliku limarsku radionicu pod nazivom Fljaka (vatra) koja je brojala 20 radnika. Onda je radnja dobila drugi naziv po djedu Isuf”, priča Jašaraj, a pogled ne skida sa limarske diplome okačene na zidu radionice.
Nakon ratnih dešavanja 1999. godine na Kosovu morao je napustiti svoj imetak i limarsku radnju u kojoj je proizvodio šporete, sulundare, kazanice i ćunove. Od tada živi u Podgorici gdje je uspio da otvori radionicu za pravljenje šporeta. „ Nije bilo lako”, prisjeća se Isuf Jašaraj.
Na 10 metara od Isufove kuće nalazi se radionica u kojoj izrađuje starinske pećke šporete koji, kaže, bolje griju od smederevaca. ,,Mene grije toplina šporeta koji je bio ponos svake kuće i svake domaćice u vrijeme mog djetinjstva”, kaže Isuf. ,,Boli me što danas izumiru stari zanati. Stare, ubila starost, a mlade ubilo neznanje”.
U radionici sa njim radi sin Fadil Jašaraj (40). Zapravo on vodi radionicu jer su Isufa pristigle godine.
,,Do rata na Kosovu 1999. godine, svi su se u porodici bavili ovim zanatom. Danas moji stričevi rade druge poslove. Jedino je otac nastavio da radi, a i ja ću sve dokle god budem mogao”, nada se Fadil. „Ostali članovi porodice su ponosni na mene što sam se odlučio da nastavim našu zanatsku tradiciju”.
On je od desete godine počeo da uči zanat od oca. ,,Od svega mi je najteže padalo pravljenje krivina, ali i to sam savladao”, kaže Fadil osmjehujući se. Nije siguran da li će njegov šesnaestogodišnji Arijan da nastavi sa tradicijom. Arijan je svaki dan posle škole u radionici i pomaže tati.
U limarskoj radionici porodice Jašaraj u podgoričkom naselju Konik sve je na svom mjestu i sve besprekorno čisto i uredno. Kao u apoteci. I majstorov mantili čist je i ispeglan. Jedino su majstorske šake garave od šporeta.
U zajednici su izuzetno cijenjeni i poštovani.
,,Imam sav alat potreban za posao. Bilo je potrebno dosta vremena i truda da to sebi priuštimo. Uglavnom svaki alat je na ručno pokretanje, ali meni ne treba bolji”, skroman je Fadil. Jedno vrijeme je radio sve ručno, skoro bez alata, tako da mu je sada, kaže, mnogo lakše. ,,Nijesam jeo, nijesam se oblačio, nego sam kupovao alat”.
Sam nabavlja materijal za izradu šporeta i kazana. ,,Imam dovoljno materijala. Kupujem po 50 limenih tabli u stovarištu KIPS. Ovaj posao počinjem da radim u septembru pa do kraja zime. Dok se radi može da se zaradi. Preko ljeta se bavim trgovinom i koristim vrijeme da provedem sa braćom koja dolaze iz inostranstva”, priča Fadil.
Trenutno je potražnja za šporetima velika. ,,Nakon posljednjih strujnih udara na novčanike, šporeti na drva su rješenje za svakog ko želi toplinu u svom domu”, objašnjava Fadil. Zato što im je najjeftinije, Romi iz naselja su najzainteresovaniji za njegove šporete. ,,Ima i mnogo drugih kupaca pećkih šporeta”, napominje Fadil. Oni najviše dolaze da kupuju krajem aprila ili poslije Đurđevdana kada idu u selo ili na planinu gdje imaju kuće ili vikendice.
Porodica Jašaraj je poznata i po tome što u svojoj radionici pravi i kazane za kuvanje. Jedini u naselju, a i u široj okolini, se bave ovim zanatom.
Popravljaju i stare šporete. ,,Nekome je propao ram, nekome rešetka ili rerna, pregnule, ložište, vatrište, često i oplata”, nabraja Fadil moguće štete na šporetu. ,,Kad ga ja sredim, kad mu malo proširim rešetku, namjestim pozide, i još ponešto, šporet troši 50 odsto manje drva, bolje peče i duže održava toplotu”, uz osmijeh se hvali kazujući da nema što ne može da popravi ili zamijeni na šporetu na drva.
Za pravljenje jednog šporeta Jašaraju je potreban dan. Naravno potrebna mu je Arijanova pomoć, objašnjava Fadil, ponosan na svog sina.
Fadil jedan događaj neće, kaže, nikada zaboraviti. ,,Prije nego sam počeo da izrađujem šporete u Podgorici, kada sam izbjegao sa Kosova, radio sam kao taksista. Jednog dana došao mi je prijatelj i tražio da mu ja i otac napravimo pećki šporet. Čuo je da smo dobri majstori u tome. Odbio sam jer nijesam imao alat, a on je insistirao i ponudio se da mi pozajmi njegovu bušilicu i brusilicu samo da mu napravimo jedan šporet”. Fadil i Isuf su prihvataju prijedlog i ručno napravili šporet. Tada u dvorištu prave improvizovanu radionicu.
Glas o dobrim majstorima se brzo širi. Toliko da su im ljudi iz međunarodne organizacije HELP ponudili da naprave pedesetak manjih šporeta za izbjegle sa Kosova. Porodica Jašaraj nije imala potrebne mašine ni dovoljno alata, a ni materijala da naprave toliko šporeta koliko su tražili iz HELP-a. ,,Išao sam da nalazim stare limene okvire veš mašina, frižidera i zamrzivača i od tog lima ručno napravio šporete. Eksere sam kidao pri vrhu glave kako bi ih koristio kao nitne za pričvršćivanje lima”, prepričava Fadil. Od novca koji je tako zaradio kupio je prvu RUD mašinu u Turskoj.
,,Zadovoljan sam što sam nastavio porodičnu zanatsku tradiciju, iako sam svjestan da se ovim poslom neću obogatiti, znam da ću sebi moći da obezbijedim pristojnu zaradu. To je i poruka mojim sunarodnicima Romima – da se, kad god mogu, prihvate zanata”, kaže. „Znam posao, imam alat, imam mušterije, preostalo mi je samo da zasučem rukave i radim”. Zasukao ih je, ne štedi se majstor Fadil.
Elvis BERIŠA
HORIZONTI4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
HORIZONTI2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice