Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POSLANICI AMINOVALI URBANIZACIJU OSTRVO SVETI NIKOLA: Odoše i Havaji

Objavljeno prije

na

Poslanici vladajuće koalicije u Skupštini Crne Gore obavili su važan zadatak na posljednjem plenarnom zasijedanju, pred odlazak na ljetne ferije. Odbili su jednoglasno amandman na Predlog plana obalnog područja, koji je u ime 5.000 građana Budve podnijela Socijaldemokratska partija, odnosno njen lider Ranko Krivokapić.

Amandman je predstavljao apel građana i prijatelja Budve koji su u vidu peticije tražili zaštitu ostrva Sv. Nikola na kome je Planom obalnog područja (PPPNOB), predviđena izgradnja turističkih kapaciteta, hotela, vila, apartmana sa oko 500 kreveta i jedne marine sa 50 vezova.

Rasprava o najvažnijem planskom dokumentu za budući razvoj šest primorskih opština i glasanje o njemu, održana je kao posljednja tačka dnevnog reda. Svi poslanici DPS-a i partija sa kojima vrši koalicionu vlast, glasali su za urbanizaciju ostrva Sv. Nikola, nadomak Budve, poznatog pod imenom Školj, a među turistima popularno znanog kao Havaji.

Autori peticije o zaštiti Školja, predsjednik Mjesne zajednice Stari grad, arhitekta Slobodan Mitrović i osnivač NVO Porat Budva – Pizana Jerolim Dragičević, istakli su, kako je ovaj pokušaj očuvanja ostrva od galopirajuće urbanizacije „ odjek naše vjekovne ljubavi i brige za ostrvo Sv. Nikola, netaknutu prirodu, kulturno istorijsko nasleđe i odgovorne brige za potomstvo”.

Oni su se „sa nadom i povjerenjem” obratili poslanicima Skupštine, da ne usvoje gradnju hotela i marine na ostrvu, nego da taj prostor ostane i dalje park-šuma, kao što je bio u svim dosadašnjim planovima. Ukoliko se realizuje planirana gradnja na ostrvu „nestaće čitav jedan živi svijet, oblici, forme i tradicija življenja i rezilijentnost budvanskog mediteranskog pejzaža”, navedeno je, između ostalog u peticiji. S velikim povjerenjem u samosvijest crnogorskih poslanika u njihovu spremnost da stanu u odbranu pravih vrijednosti, bez obzira na partijsku pripadnost, Budvani su poslanicima uputili snažanu poruku. „Pozivamo vas da zajedno zaustavimo nezajažljive apetite i patologiju devastirajuće gradnje. Pozivamo vas da brinemo o potomstvu tako što ćemo sačuvati kontinuitet najboljeg što imamo”.

Poslanici koalicije na vlasti, poslušni vojnici svojih partija, nisu imali sluha za vapaje Budvana. Uprkos argumentovanom obrazlaganju amandmana o potrebi zaštite ostrva Sv.Nikola od strane poslanika SDP, Krivokapića i Draginje Vuksanović, predlog je glatko odbijen.

Iznijeti podaci o visokom procentu urbanizacije Budve, od 83,1 odsto, čime su prekršene sve norme preizgrađenosti nekog prostora, te da je Školj jedina preostala prirodna oaza na teritoriji ove turističke Opštine, nikoga nisu pokolebali. Malo je vjerovatno da su baš svi poslanici iz redova DPS-a, njih 36, kao i 6 poslanika iz malih i manjinskih partija, uvjereni da svaki slobodan prostor na obali treba urbanizirati, betonirati ostrva, plaže i uvale. Oni glasaju po komandi ne osvrćući se na razarajuće posljedice svojih postupaka. Pri tom uskraćuju prava lokalnih samouprava na svim nivoima.

Usvajanjem plana PPPNOB-a, nakon usvajanja Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, Zakona o turizmu i mnogih srodnih zakonskih rješenja, zaokružen je sistem eliminacije lokalnih uprava u oblasti gazdovanja opštinskim teritorijama.

Ostrvo Sv. Nikola prostire se na površini oko 47 hektara, u dužini od 2 km. Zemljište je kategorisano kao poljoprivredno i pod šumama, što u prethodnim urbanističkim planovima nije narušeno. Prostorni plan Crne Gore definisao je prostor Školja kao zelenu zonu u kojoj nema gradnje. Prostornim planom Morskog dobra (PPPNMD) prepoznat je kao destinacija izletničkog karaktera sa ugostiteljskim i uslužnim sadržajima. I ništa više od toga.

A onda su došli investitori čije se želje ne odbijaju. Dio ostrva prema Starom gradu, površine oko 37.000 kvadrata godinama prelazi iz ruke u ruku kontroverznih srpskih biznismena, da bi na kraju na ovu zemljišnu parcelu kao vlasnik 1/1 u katastru nepokretnosti bio upisan Taksin Šinavatra, bivši tajlandski premijer, vlasnik crnogorskog pasoša.

Tajkuni koji su iskazali interes za gradnju na ostrvu, najprije Nenad Đorđević, zatim Stanko Subotić Cane i na kraju Šinavatra, odredili su sudbinu budvanskih Havaja. Betonizacija koja je zadesila prostor Budvanske rivijere, nije se mogla izbjeći.

„Ljudi hoće da grade”, poentirao je nedavno ministar održivot razvoja i turizma Pavle Radulović, objašnjavajući da je projekat turističkog kompleksa na lokaciji Maljevik u Baru, obuhvaćen Planom obalnog područja, kao i mnoge druge ekskluzivne lokacije na primorju.

„Ljudi su donijeli pare i hoće da investiraju” postao je ključni argument u politici planiranja prostora na Crnogorskom primorju. Investitorima treba udovoljiti, urbanizirati svaku lokaciju koju pokažu prstom. Da li je to prirodni rezervat, nacionalni park, lokacija od kulturno-istorijskog značaja, ili područje pod zaštitom UNESCO-a, nije mnogo važno.

Iza svake degradirane lokacije na budvanskoj rivijeri stoji odluka o donošenju plana na lokalnom ili državnom nivou, u kojoj se kao razlog navodi, kako su nadležnima stigli zahtjevi zainteresovanih investitora.

Kreatori regionalnog plana PPPNOB ni ne kriju da je u pitanju investitorski a ne urbanistički plan. „Planski koncept je otvoren prema svim rješenjima od strane internacionalnih i lokalnih investitora”, navedeno je na početku teksta plana kojim se najvredniji prostor u državi, dragocjene i atraktivne lokacije uz obalu, urbanizuju u skladu sa potrebama onih koji imaju pare.

U urbanizaciju Sv. Nikole ušlo se sa istim lajtmotivom. Navodno su službama Ministarstva održivog razvoja i turizma pristigli zahtjevi vlasnika zemljišta koji žele da grade.

Cijelo ostrvo planom je označeno kao turistička zona, a na kojim pozicijama će se graditi, kazaće detaljni urbanistički planovi.

Gotovo polovina ostrva u vlasništvu je bratstva Rafailović iz istoimenog naselja u Bečićima. Oni vode sudske postupke za utvrđivanje prava svojine na osnovu starih zemljišnih knjiga. Dio pripada i porodicama Mitrović i Kažanegra iz naselja Pržno.

Neke su parcele prodate ruskim državljanima dok oko 70.000 kvadrata pripada podgoričkim biznismenima. Kompanija Montecco Inc, čiji je vlasnik i osnivač Predrag Pavličić, suprug sutkinje Valentine Pavličić, zastupnice Crne Gore pred sudom u Strazburu, posjeduje 38.000 kvadrata, na parceli koja se graniči sa imanjem Thaksina Šinavatre. Uz susvojinu na oko 12.000 kvadrata, Pavličić posjeduje zavidnu parcelu od 50.000 m2 na Havajima.

Poslanici parlamenta ekološke Crne Gore podržali su urbanizaciju jedinog ostrva na otvorenom moru na Crnogorskom primorju. Koliko takva odluka ima smisla može se procijeniti usporedbom sa praksom u drugim primorskim zemljama.

Hrvatska i Grčka, države čija razuđena morska obala broji na hiljade atraktivnih ostrva, ne dozvoljavaju gradnju novih objekata na njima. Hrvatska ima 1.244 ostrva od kojih je samo 66 naseljeno. Oko 80 ostrva je u privatnom vlasništvu. Veliki broj ostrva ponuđen je posljednjih godina na prodaju na tržištu nekretnina, ali pod jednim uslovom. Prema odredbama izmijenjenog Zakona o otocima, vlasnik je dužan da ostrvo prvo ponudi državi ili lokalnoj samoupravi na čijoj se teritoriji nalazi, pa ako se niko ne javi u roku od 60 dana, može da ga ponudi na tržištu, ali ne ispod prvobitno istaknute cijene.

No i pored toga, gradnja na ostrvima nije dozvoljena, osim rekonstrukcije postojećih objekata. Kupci ovome mogu doskočiti registrujući se za razvoj poljoprivrede ili voćarstva, kojom prilikom se dozvoljava gradnja porodičnih kuća i ekonomskih zgrada.

Ideja o revitalizaciji zapuštenih ostrva vodi ka privlačenju elitnog dijela društva koje voli ljetovanje u prirodi, na ostrvima, sa arhitekturom koja je utonula u zelenilo, sa bazenima i mirom daleko od gužvi turističkih centara, navodi se u grčkim i hrvatskim medijima. Revitalizacija na crnogorski način znači – urbanizacija.

Taze usvojeni Plan obalnog područja nenaseljeno ostrvo Školj targetirao je kao prioritetnu razvojnu zonu. Suprotno odredbama plana višeg reda, Prostornog plana Crne Gore donijetog 2008. godine sa važnošću do 2020. Ovaj krovni plan države nije u međuvremenu izmijenjen za potrebe donošenja regionalnog plana obalnog područja. Ministarstvo turizma i održivog razvoja je prema proceduri donošenja planova u prekršaju, kao i Skupština Crne Gore koja je takav plan usvojila.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

DOK NASILJE NA ULICAMA RASTE: Ko kontroliše policiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u Upravi policije, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast potpuno drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora

 

Mnogi su se nadali da će se nasilje u javnom prostoru smiriti nakon što su završeni lokalni izbori u gradu pod Trebjesom ili „bitke za Nikšić“, kako je ovaj događaj nazvan u srbijanskim tabloidima. Međutim, podjele i tenzije ne jenjavaju.

Takozvane „patriotske“ i „komitske“ snage, koji smatraju da je ugrožena nezavisnost Crne Gore, gotovo svakodnevno nalaze razloge za protestna okupljanja ili demonstrativne organizovane vožnje po crnogorskim gradovima. Opozicione partije svojim saopštenjima ohrabruju ovakva okupljanja, blago zabašureno preuzimaju i zasluge za njih, a poruke podrške često stignu i od samog Đukanovića. Posljednji takav razlog su bile najavljene promjene u primjeni Zakona o državljanstvu.

Svoje razloge za proteste i javna okupljanja, a i za kontraproteste, nalaze i pristalice vlasti nezadovoljne odlukama Vlade. Prosrpske grupacije zamjeraju polciji što ima blaži odnos prema partitoskim snagama nego što je imala prethodna vlast prema demonstrantima. Oni se bune i zbog  najavljene smjene ministra pravde Vladimira Leposavića. Ovi protesti su dobili podršku dijela vladajuće koalicije okupljene oko Demokratskog fronta, ali i dobrog dijela srbijanskih tabloida.

U uskomešanoj atmosferi fizički je napadnuto više građana i novinara, ali i službenih lica. Dok se na protestima „patriota“ mogu čuti pjesme koje šire mržnju prema Srbima, kao što je Boj na Čavnoglave, na protestnim okupljanjima prosrpskih snaga mogu se čuti i vidjeti transparenti koji negiraju genocid u Srebrenici, čime valjda daju podršku Leposaviću i njegovoj izjavi koja je išla u tom pravcu.

Od Uprave policije se očekuje da vrati mir na crnogorske ulice i obezbijedi poštovanje zdravstvenih mjera. Ali primjetan je njen pasivniji odnos prema ovakvim događajima nego što je to bio tokom prethodne godine, koju su obilježili protesti. Iako su smijenjeni svi šefovi sektora u tom organu, nakon što je za direktora izabran Zoran Brđanin, ne čini se da nova vlast drži kontrolu nad tim dijelom bezbjednosnog sektora. Pitanje je da li je riječ o većem stepenu tolerancije prema pravu na slobodu okupljanja, čak i kad se ono zloupotrebljava, ili nova vlast ne želi da reakcijom policije izazove bijes građana kao što je tokom prošle godine učinila prethodna vlast.

Propusti policije naročito su bili uočljivi tokom blokade puta u Bogetićima, na saobraćajnici Podgorica – Nikšić, kada su u sukobu „patriota“ i policije povrijeđeni oficir Vojske Crne Gore (VCG) Rajko Čanjak, vojni doktor Dragan Martinović i službenik Uprave policije Jovan Bijelović. Dogodila se i neodgovorna  reakcija pripadnika Sektora za obezbjeđenje objekata i štićene ličnosti, koji je službenim automobilom prošao kroz blokadu, dok su na vozilu sjedjeli demonstranti. U vozilu se nalazila ćerka premijera Krivokapića i javnosti je saopšteno da je službenik policije tako reagovao jer je procijenio da je njen život u tom trenutku bio ugrožen. Na video snimcima, koji su dospjeli u javnost, nije vidljiv stepen ugroženosti koji bi opravdao takvu upotrebu sile. Sve se ovo dogodilo naočigled pripadnika policije koji su trebali da obezbjeđuju ovaj skup i spriječe narušavanje javnog reda i mira.

Izvršni direktor Centra za građanske slobode Boris Marić smatra da je ponašanje policije „očigledno u skladu sa odlukom da demokratski i tolerantan ptistup treba da bude osnova postupanja policije“. On za Monitor kaže da je to težak zadatak kada imamo forsiranje antagonizama prvenstveno od struktura bliskih Demokratskoj partiji socijalista i Demokratskom frontu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEKSUALNO NASILJE NAD DJECOM U CRNOJ GORI: Hoće li napokon biti pooštrene kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. Sistem zaštite seksualno zlostavljane djece ilustruje i činjenica da Crna Gora nema zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom, a ni odgovarajuće kazne za zločince niti psihološku podršku žrtvama

 

Stravičan zločin koji je izvršio komunalni policajac R.O. kada je nedavno, usred bijela dana, obljubio devetogodišnjakinju u podgoričkom naselju Stari Aerodrom, uznemirio je javnost. I podstakao na pitanje – kakav je sistem zaštite seksualno zlostavljane djece u Crnoj Gori?

Zvaničnu statistiku o seksualnom nasilju nad djecom crnogorski državni organi nemaju. Kazne za seksualne zločince nisu zadovoljavajuće, a podrška žrtava je neefikasna, smatraju sagovornici Monitora.

,,Evropska statistika pokazuje da je od petoro djece, jedno preživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Od petoro koje je kroz to prošlo, četiri su djevojčice, a jedan dječak. Iskustva iz EU, regiona i crnogorskih NVO koje se bave problemom zaštite i prevencije seksualnog nasilja, govore da nema razloga da ne vjerujemo da je i u Crnoj Gori ista ili, bar, vrlo slična statistika”, kaže za Monitor izvršna direktorica NVO Prima Aida Perović, koja je nedavno, u saradnji sa partnerima, realizovala kampanju pod nazivom Seksualno nasilje nije dječja igra.

Najčešća zabluda je da uglađeni, obrazovani, dobrostojeći ljudi lijepih manira ne zlostavljaju djecu, kao i da su djeca najsigurnija u porodičnom okruženju, upozorava Perović. „Istina je, međutim, da seksualno nasilje u 90 odsto slučajeva djetetu nanosi poznata osoba, koja mu predstavlja autoritet i u koju ima povjerenja. Takvi seksualni predatori vješto maskiraju svoje namjere i prilagođavaju ih dječijoj radoznalosti, naivnosti i neznanju. Djeca najčešće u startu ne prepoznaju nasilje, jer misle da je u pitanju igra. Jedna od velikih zabluda je i to da su svi seksualni zlostavljači djece pedofili. Postoje osobe koje se seksualno iživljavaju nad djecom, a koje imaju uobičajene seksualne odnose sa odraslim osobama”.

Monitor je od Uprave policije (UP) pokušao da sazna koliko je slučajeva seksualnog nasilja nad djecom (nedozvoljenih polnih radnji, obljuba i silovanja) u posljednje tri godine prijavljeno toj državnoj upravi. Do zaključenja ovog broja, odgovor nije stigao.

Studija o seksualnom nasilju nad ženama i djecom u Crnoj Gori, koju su radile NVO Prima, Sigurna ženska kuća i SOS za žene i djecu žrtve nasilje iz Nikšića, a koja je obuhvatila period od pet godina, od početka 2014. do kraja 2018. godine, pokazala je da su žrtve koje su preživjele neki vid seksualnog nasilja, u 60 odsto slučajeva – djeca. „To ne znači nužno da su djeca brojnija među žrtvama, jer punoljetne osobe mnogo rjeđe prijavljuju seksualno nasilje i dobijaju epilog na sudu”, objašnjava Perović.

Krivični zakonik Crne Gore za silovanje djeteta propisuje kaznu zatvora na period od najmanje 10 godina. Za obljubu zatvor od tri do 12 godina, a za nedozvoljene polne radnje – novčanu kaznu ili zatvor – od dvije do najviše 15 godina.

Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je, nakon inicijative iz Kabineta premijera Zdravka Krivokapića 12. aprila, pristupilo izradi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika. Cilj je – maksimalno pooštravanje kazni zatvora za krivična djela protiv polne slobode koja su učinjena prema djeci i nemoćnima. „Za silovanje i obljubu predložena je mogućnost da počinitelj bude kažnjen zatvorskom kaznom u trajanju od 40 godina. To je najstroža kazna koju domaće krivično zakonodavstvo predviđa za najteža krivična djela. Predložene kazne zatvora, koje mogu biti ocijenjene kao drakonske, ne moraju biti izrečene u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se, između ostalog, u saopštenju tog Vladinog resora.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Kad tužilaštvo radi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvari u NP Skadarsko jezero uhvate krivolovce sa sve ribom i agregatima kojim je ubijaju, a tužilaštvo ih pusti i vrati im opremu za ,,rad”. Tako teče najnovija kampanja Stop krivolovu na Skadarskom jezeru

 

U toku je kampanja Stop krivolovu – Ribolovni zabran na Skadarkom jezeru od 15. marta do 15. maja. U njenom jeku, nadzornici NP Skadarsko jezero su, prošli četvrtak, u krivolovu zatekli Dražena Prenkića i Živka Lazovića, saopštili su iz ovog Nacionalnog parka. Sa stotinama kila ulovljene ribe i agregatima kojima je riba ubijena. Tužilac Ivana Petrušić- Vukašević odlučila je da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela.

Iz tog preduzeća konstatovali su da najnoviji „slučaj nudi još jedan dokaz tvrdnji da tužilaštvo mora biti iz korijena promijenjeno kako bi konačno počelo da štiti državu i njenu imovinu”.

Ovo bi se moglo tumačiti i kao svojevrsni odgovor tužilaštva na nedavni poziv NP policiji, sudstvu, tužilaštvu i inspekcijama da počnu da ispunjavaju svoje zakonske obaveze i konačno urade nešto na očuvanju Skadarskog jezera.

Marina Jočić, predsjednica UO JP Nacionalni parkovi CG izjavila je da je nekoliko grupa koje se bave krivolovom na nivou mafije, što se tiče organizovanosti i povezanosti sa državnim organima.

Nasuprot njima je Služba zaštite NP Skadarsko jezero, koja je, kako je navela, malobrojna, loše opremljena i još gore plaćena. Ona je za TV Vijesti izjavila da sumnja i da su pojedini čuvari u sprezi sa krivolovcima, ali to je jako teško dokazati.

Ipak, iz NP tvrde da su već prvog vikenda zabrana uspjeli da zaplijene  nekoliko plovila, akumulatora, pretvarača i ostalih sredstava za ubijanje ribe i ostalog živog svijeta u jezeru. Međutim, tužilaštvo je oslobodilo te ljude i nije ih krivično gonilo, dobili su prekršajne prijave i vraćen je alat za ubijanje živog svijeta u jezeru, navodi Jočićeva.

Posljedica toga je da su oni koji prijave krivolov zastrašeni: ,,Imaju razlog za strah. Imamo snimak gdje krivolovci repetiraju pištolj znajući da ih kamera snima. Dešavalo se da naši nadzornici budu napadnuti, da im se prijeti da će biti sprženi sondom. Ti su ljudi spremni na sve”, kazala je Jočićeva.

S druge strane država je totalno nespremna. Na sudu završi jednocifren broj slučajeva krivolova, a sudije ih ili oslobađaju ili im propisuju uslovne kazne.

Iz ovog NP navode da je vrijednost izlova ribe na Skadarskom jezeru pet miliona eura godišnje, a da još toliko donosi turizam. Upozoravaju da ako se nastavi sa ovim razmjerama krivolova u sljedećih nekoliko godina možemo očekivati scenario sličan onom na rijeci Zeti koja je bez riba. A teško da će tada dolaziti i turisti da ,,uživaju” u mrtvom jezeru.

Nije problem samo jezero. Nedavno je građanska inicijativa Stop krivolovu pozvala nadležne da hitno reaguju u borbi protiv krivolova. Naveli su da im učestalo stižu prijave građana o detonacijama u rejonu Luštice, Krimovice, na brojnim lokacijama u blizini Bara, Budve, ušću Bojane. ,,Između uvale Žanjic i Plave špilje, sportski ribolovci su našli jedan od štekova ribolovaca dinamitaša”, naveli su iz ove organizacije.

Oni, kako su naveli, očekuju jak odgovor države na ovo ,,povampirenje” dinamitaša, koji koriste trenutno stanje izazvano pandemijom virusa kovid 19, angažovanost pripadnika policije na drugim zadacima.

Odgovora do sada skoro i da nije bilo.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo