Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Posljednja vožnja u – smrt

Objavljeno prije

na

Posljednju svoju vožnju rožajski taksisti Halit Nurković i Dešo Murić odvezli su prije tačno deset godina. Njihova posljednja putnica bila je Pećanka Fatima Maraj. Izašla je iz njihovog taksija kod benzinske pumpe u Peći. U vozilu su ostali Murić i Nurković, kasnije su pričali svjedoci. Dvojica taksista planirali su da se odmah vrate u Rožaje prepuno izbjeglica koje su čekale da budu prebačene do Kosova. Nijesu uspjeli da se živi vrate u svoj grad. Pretpostavlja se da su ih ubili drumski razbojnici, ali i da se radi o politički motivisanom ubistvu. Na desetogodišnjicu nestanka, 24. jula ove godine, njihove porodice odlučile su da organizuju mevlud, vjerski obred u znak sjećanja, prvi od kada im se izgubio svaki trag. Porodice Nurković i Murić punih su deset godina bez ikakvog rezultata tragale za nestalima. Elsana Nurković, jedna od šest Halitovih kćerki, privremeno je napustila studije kako bi po Kosovu tragala za ocem. ,,Naišli bi na neki trag, više glasinu, čuli bi da možda neko nešto zna, i išli od kuće do kuće, od glasa do glasa, i na kraju ne bismo dobili ništa”, priča Elsana.

Sa Elsanom je najčešće u potragu na Kosovo išao Hadro Murić, Dešov brat. Dešovo četvoro djece nalazilo se u inostranstvu i nijesu mogli da doputuju u Rožaje.
U tom gradu svoga muža uzaludno je čekala supruga Vasvija.

Hadro Murić se sjeća da je godinu i po svakodnevno boravio na Kosovu raspitujući se za brata.

,,Moj brat je u tom vremenu pomagao mnogim ljudima i veoma je teško suočiti se sa istinom da nam niko od tih ljudi sa Kosova praktično ništa nije pomogao. Neki su, istina, željeli da pomognu, ali nijesu znali ništa ili nijesu imali moći za to. Imao sam utisak da se mnogi od njih sa kojima smo razgovarali zbog toga stide”, kaže Murić.

Murići i Nurkovići uspijevali su da dođu do najviših kosovskih zvaničnika, i iz međunarodnih mirovnih snaga i iz lokalnih uprava mjesta u kojima su tragali. Došli su i do Hašima Tačija i do Bernara Kušnera. ,,Imam razumijevanja za državne organe Crne Gore koji u tom vremenu haosa na Kosovu, ali i teškom u Crnoj Gori, nijesu mogli da nam pomognu. Međutim, sada, uspostavljanjem veza sa Kosovom, mogli bi nešto da učine i da nam pomognu”, kaže Murić.

Elsana Nurković nema razumijevanja za potpunu indolentnost državnih crnogorskih organa povodom slučaja nestanka i najvjerovatnije ubistva dvojice građana Crne Gore.

,,Ovim komemorativnim okupljanjem mi i želimo da skrenemo pažnju na to da naša država nije učinila baš ništa da dobije neku informaciju o nestalim. Priča se o uspostavljanju dobrih odnosa sa Kosovom, o ambasadorima, a jedno od prvih pitanja koje bi trebalo otvoriti moralo bi biti nestanak ljudi. Sigurna sam da mnogi u kosovskim državnim organima imaju informacije i kriju ih, jer se radi, izgleda, o veoma moćnim ljudima koji stoje iza ubistva i prikrivaju ga. Mi ne možemo da dođemo do njih. Država Crna Gora bi mogla kada bi htjela”, kaže Elsana.

Ona je uvjerena da njen otac i njegov kolega nijesu žrtve drumskih bandi, o čemu se takođe spekulisalo na Kosovu.
,,U to vrijeme je stvorena atmosfera da se svi nealbanci prestraše kako bi se odselili sa Kosova. Moj otac i Dešo su bili poznati i omiljeni u Peći i okolini. Pomogli su stotinama nevoljnika, i Albancima, i Srbima, i Bošnjacima. Baš zato što su bili takvi, trebalo ih je likvidirati kao primjer da se tamo ne može živjeti u slozi. Poruka toga ubistva bila je jasna i glasna za sve nealbance – selite se”, kaže Elsana.

Za nju je ipak najporazniji odnos kosovskih institucija, a došla je na vrata praktično svake od njih.
,,Znaš li ti koliko je Albanaca nastradalo u ratu”, bio je najčešći odgovor na njene molbe za pomoć u potrazi za dvojicom nestalih Rožajaca.
O tome u svojoj knjizi Ne plašite se – imate sinove u Americi piše i američka novinarka Stejsi Saliven. Ona je u Peći razgovarala sa jednim od najvećih albanskih pomagača Oslobodilačke vojske Kosova Fljorimom Krasnićijem, američkim državljaninom. On joj je pričao o humanosti Rožajaca u vrijeme velikih zbjegova sa Kosova u Crnu Goru i o dobru koje se u slučaju rožajskih taksista vratilo lošim.
,,Dževdet Krasnići, komandant policije u Peći, zna ko je ubio rožajske taksiste. ali ne preduzima ništa jer se radi o istaknutim borcima za oslobođenje Kosova”, piše Saliven.
,,Stupila sam u kontakt i sa Stejsi Saliven i sa Fljorimom Krasnićijem, ali nisam dobila nikakvu informaciju osim Krasnićijevog obećanja da će pomoći da pronađemo grobove”, kaže Elsana. Ništa ni od tog obećanja.

,,Taj osjećaj bespomoćnosti i mučnine što ni za grob ne znamo teško je i opisati”, kaže Halid Murić.
Elsana Nurković i njene sestre imale su i dodatne muke. Iz Fonda penzionog osiguranja Crne Gore tužili su ih sudu zato što su prije nego su proglasile oca mrtvim primale njegovu penziju u punom iznosu, a ne u umanjenom, kakav im pripada kao maloljetnim nasljednicima. Za taj propis one nijesu ni znale.

,,To je jedino što je neki državni crnogorski organ preduzeo povodom ubistva našeg oca. Tražili su isplatu odnosno povraćaj dijela penzije, dok smo mi tražile očeve kosti. Nijesmo nikako mogle da ih ubijedimo da odustanu od tužbe, a bilo je tako ponižavajuće i tako teško dolaziti na sud zbog te banalne stvari”, priča Elsana.
Sve se to događa nakon što su u tri navrata sestre Nurković prevarili Kosovari kojima su dali cjelokupnu porodičnu ušteđevinu da im zauzvrat daju obećane informacije o nestalim taksistima.
,,Bez obzira šta učinile, bez obzira šta pokušavale i koliko to željele, rezultat je uvijek isti – nema ga, ništa, tama”, priča Elsana Nurković, jedna od šest Halitovih kćeri.
,,I dalje vjerujem ljudima dobre volje i vjerujem u to da će se naći pošteni ljudi koji će nam pomoći”, kaže Hadro Murić, brat ubijenog Deša.
Mnogi, misle da se porodice, bez obzira na napore, teško mogu izboriti sa takvim problemom kakvo je pronalaženje nestale osobe na teritoriji druge države. To je posao njihove države. Crna Gora ćuti.

Pismo

Sestre Nurković poslale su crnogorskim institucijama sljedeće pismo:
,,Uskraćene za bilo kakvu pouzdanu informaciju o sudbini oca, a prije svega nemoćne da se od njega oprostimo kako to dolikuje ljudskim bićima, kao građanke Crne Gore, žrtve nedavnih ratnih sukoba, obraćamo vam se sa očekivanjem da ćete preduzeti korake u vašoj moći kako bi zaštititili naša prava garantovana kako domaćim zakonima, tako i međunarodnim aktima i sporazumima – prije svih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Evropskom poveljom o ljudskim pravima, Rimskim statutom, te Konvencijom o prisilnim nestancima. Duboko vjerujemo da je upravo sada pravi trenutak da se naša zemlja u odnosima sa Kosovom snažno založi za rješavanje problema svojih državljana nestalih na teritoriji Kosova, i da pokrene inicijativu za formiranje zajedničkog tijela koje će se baviti rješavanjem ovog problema. Smatramo da je Crna Gora danas voljna, sposobna i da je najzad u prilici da učini nešto kako bi pomogla svojim građanima koji tragaju za najmilijima. Za porodice nestalih, to bi značilo nemjerljivo mnogo”.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo