Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Posljednja vožnja u – smrt

Objavljeno prije

na

Posljednju svoju vožnju rožajski taksisti Halit Nurković i Dešo Murić odvezli su prije tačno deset godina. Njihova posljednja putnica bila je Pećanka Fatima Maraj. Izašla je iz njihovog taksija kod benzinske pumpe u Peći. U vozilu su ostali Murić i Nurković, kasnije su pričali svjedoci. Dvojica taksista planirali su da se odmah vrate u Rožaje prepuno izbjeglica koje su čekale da budu prebačene do Kosova. Nijesu uspjeli da se živi vrate u svoj grad. Pretpostavlja se da su ih ubili drumski razbojnici, ali i da se radi o politički motivisanom ubistvu. Na desetogodišnjicu nestanka, 24. jula ove godine, njihove porodice odlučile su da organizuju mevlud, vjerski obred u znak sjećanja, prvi od kada im se izgubio svaki trag. Porodice Nurković i Murić punih su deset godina bez ikakvog rezultata tragale za nestalima. Elsana Nurković, jedna od šest Halitovih kćerki, privremeno je napustila studije kako bi po Kosovu tragala za ocem. ,,Naišli bi na neki trag, više glasinu, čuli bi da možda neko nešto zna, i išli od kuće do kuće, od glasa do glasa, i na kraju ne bismo dobili ništa”, priča Elsana.

Sa Elsanom je najčešće u potragu na Kosovo išao Hadro Murić, Dešov brat. Dešovo četvoro djece nalazilo se u inostranstvu i nijesu mogli da doputuju u Rožaje.
U tom gradu svoga muža uzaludno je čekala supruga Vasvija.

Hadro Murić se sjeća da je godinu i po svakodnevno boravio na Kosovu raspitujući se za brata.

,,Moj brat je u tom vremenu pomagao mnogim ljudima i veoma je teško suočiti se sa istinom da nam niko od tih ljudi sa Kosova praktično ništa nije pomogao. Neki su, istina, željeli da pomognu, ali nijesu znali ništa ili nijesu imali moći za to. Imao sam utisak da se mnogi od njih sa kojima smo razgovarali zbog toga stide”, kaže Murić.

Murići i Nurkovići uspijevali su da dođu do najviših kosovskih zvaničnika, i iz međunarodnih mirovnih snaga i iz lokalnih uprava mjesta u kojima su tragali. Došli su i do Hašima Tačija i do Bernara Kušnera. ,,Imam razumijevanja za državne organe Crne Gore koji u tom vremenu haosa na Kosovu, ali i teškom u Crnoj Gori, nijesu mogli da nam pomognu. Međutim, sada, uspostavljanjem veza sa Kosovom, mogli bi nešto da učine i da nam pomognu”, kaže Murić.

Elsana Nurković nema razumijevanja za potpunu indolentnost državnih crnogorskih organa povodom slučaja nestanka i najvjerovatnije ubistva dvojice građana Crne Gore.

,,Ovim komemorativnim okupljanjem mi i želimo da skrenemo pažnju na to da naša država nije učinila baš ništa da dobije neku informaciju o nestalim. Priča se o uspostavljanju dobrih odnosa sa Kosovom, o ambasadorima, a jedno od prvih pitanja koje bi trebalo otvoriti moralo bi biti nestanak ljudi. Sigurna sam da mnogi u kosovskim državnim organima imaju informacije i kriju ih, jer se radi, izgleda, o veoma moćnim ljudima koji stoje iza ubistva i prikrivaju ga. Mi ne možemo da dođemo do njih. Država Crna Gora bi mogla kada bi htjela”, kaže Elsana.

Ona je uvjerena da njen otac i njegov kolega nijesu žrtve drumskih bandi, o čemu se takođe spekulisalo na Kosovu.
,,U to vrijeme je stvorena atmosfera da se svi nealbanci prestraše kako bi se odselili sa Kosova. Moj otac i Dešo su bili poznati i omiljeni u Peći i okolini. Pomogli su stotinama nevoljnika, i Albancima, i Srbima, i Bošnjacima. Baš zato što su bili takvi, trebalo ih je likvidirati kao primjer da se tamo ne može živjeti u slozi. Poruka toga ubistva bila je jasna i glasna za sve nealbance – selite se”, kaže Elsana.

Za nju je ipak najporazniji odnos kosovskih institucija, a došla je na vrata praktično svake od njih.
,,Znaš li ti koliko je Albanaca nastradalo u ratu”, bio je najčešći odgovor na njene molbe za pomoć u potrazi za dvojicom nestalih Rožajaca.
O tome u svojoj knjizi Ne plašite se – imate sinove u Americi piše i američka novinarka Stejsi Saliven. Ona je u Peći razgovarala sa jednim od najvećih albanskih pomagača Oslobodilačke vojske Kosova Fljorimom Krasnićijem, američkim državljaninom. On joj je pričao o humanosti Rožajaca u vrijeme velikih zbjegova sa Kosova u Crnu Goru i o dobru koje se u slučaju rožajskih taksista vratilo lošim.
,,Dževdet Krasnići, komandant policije u Peći, zna ko je ubio rožajske taksiste. ali ne preduzima ništa jer se radi o istaknutim borcima za oslobođenje Kosova”, piše Saliven.
,,Stupila sam u kontakt i sa Stejsi Saliven i sa Fljorimom Krasnićijem, ali nisam dobila nikakvu informaciju osim Krasnićijevog obećanja da će pomoći da pronađemo grobove”, kaže Elsana. Ništa ni od tog obećanja.

,,Taj osjećaj bespomoćnosti i mučnine što ni za grob ne znamo teško je i opisati”, kaže Halid Murić.
Elsana Nurković i njene sestre imale su i dodatne muke. Iz Fonda penzionog osiguranja Crne Gore tužili su ih sudu zato što su prije nego su proglasile oca mrtvim primale njegovu penziju u punom iznosu, a ne u umanjenom, kakav im pripada kao maloljetnim nasljednicima. Za taj propis one nijesu ni znale.

,,To je jedino što je neki državni crnogorski organ preduzeo povodom ubistva našeg oca. Tražili su isplatu odnosno povraćaj dijela penzije, dok smo mi tražile očeve kosti. Nijesmo nikako mogle da ih ubijedimo da odustanu od tužbe, a bilo je tako ponižavajuće i tako teško dolaziti na sud zbog te banalne stvari”, priča Elsana.
Sve se to događa nakon što su u tri navrata sestre Nurković prevarili Kosovari kojima su dali cjelokupnu porodičnu ušteđevinu da im zauzvrat daju obećane informacije o nestalim taksistima.
,,Bez obzira šta učinile, bez obzira šta pokušavale i koliko to željele, rezultat je uvijek isti – nema ga, ništa, tama”, priča Elsana Nurković, jedna od šest Halitovih kćeri.
,,I dalje vjerujem ljudima dobre volje i vjerujem u to da će se naći pošteni ljudi koji će nam pomoći”, kaže Hadro Murić, brat ubijenog Deša.
Mnogi, misle da se porodice, bez obzira na napore, teško mogu izboriti sa takvim problemom kakvo je pronalaženje nestale osobe na teritoriji druge države. To je posao njihove države. Crna Gora ćuti.

Pismo

Sestre Nurković poslale su crnogorskim institucijama sljedeće pismo:
,,Uskraćene za bilo kakvu pouzdanu informaciju o sudbini oca, a prije svega nemoćne da se od njega oprostimo kako to dolikuje ljudskim bićima, kao građanke Crne Gore, žrtve nedavnih ratnih sukoba, obraćamo vam se sa očekivanjem da ćete preduzeti korake u vašoj moći kako bi zaštititili naša prava garantovana kako domaćim zakonima, tako i međunarodnim aktima i sporazumima – prije svih Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Evropskom poveljom o ljudskim pravima, Rimskim statutom, te Konvencijom o prisilnim nestancima. Duboko vjerujemo da je upravo sada pravi trenutak da se naša zemlja u odnosima sa Kosovom snažno založi za rješavanje problema svojih državljana nestalih na teritoriji Kosova, i da pokrene inicijativu za formiranje zajedničkog tijela koje će se baviti rješavanjem ovog problema. Smatramo da je Crna Gora danas voljna, sposobna i da je najzad u prilici da učini nešto kako bi pomogla svojim građanima koji tragaju za najmilijima. Za porodice nestalih, to bi značilo nemjerljivo mnogo”.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo