Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Život od magle

Objavljeno prije

na

Ako pokušate da saznate šta se u Crnoj Gori proizvodi, ogovor koji ćete nejčešće čuti prost je: ništa. Onda ljudi malo razmisle i prisjete se da, ipak, proizvodimo struju i aluminijum, vadimo rudu boksita i ugalj, pravi se nešto vina i piva… Precizne podatke o tome šta ko kod nas proizvodi u MONSTAT-u nije moguće dobiti. Objavljivanje podataka po firmama, kažu, zabranjuju i domaći i evropski zakoni. Zbirni podaci mogu se dobiti, problem je što su sabrani tako da je gotovo nemoguće razaznati šta je šta. Golim okom se, međutim, jasno vidi da malo šta na ovome svijetu ima da ponese oznaku – Made in Montenegro. Da bi se nešto proizvodilo, morao bi neko i proizvoditi. Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi za 2008. godinu u Crnoj Gori preko 70 odsto zaposlenih radi u uslužnim djelatnostima. ,,To je ludost, tragedija koja se desila dolaskom ove vlasti”, kaže Milenko Popović, profesor na Univerzitetu Mediteran. Kad je premijer Milo Đukanović peti put biran na tu funkciju, lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević podsjetio je na izvjesne razlike između tog i trenutka kada je Đukanović prvi put postao predsjednik vlade: ,,Kada je bio prvi mandat, najviše radnika je radilo u industriji, u realnom sektoru. Umjesto industrijskih radnika koji su proizvodili novu vrijednost i čiji su se proizvodi izvozili na evropsko i svjetsko tržište, danas imamo trgovce. Rezultat ovih dvadeset godina vladavine je da smo radnike iz hala prebacili u butike, kafiće, male radnje, samoposluge”.

Iako je turizam službeno osnova naše privrede, u toj grani radi osam, a u trgovini dvadeset odsto ljudi čije se zanimanje svrstava u pružanje usluga. Usput, državna uprava zapošljava više ljudi nego hoteli i restorani.

Profesor Popović objašnjava da je sudbina malih zemalja da ,,nijesu u stanju da imaju ekonomiju u kojoj se sve proizvodi”. Po njegovom mišljenju, Crna Gora ima resurse koji joj omogućavaju da bude konkurentna bar u sedam grana – turizmu, poljoprivredi, šumarstvu i drvopreradi, pomorskom transportu, metalskom kompleksu, građevinarstvu i energetici. Zasad je to vrlo daleko od nas.

Aluminijum je jedan od naših glavnih proizvoda. Aluminijum, kao takav. ,,Ovakva aluminijska industrija nam ništa ne treba , ona treba Deripaski. Potrebne su nam više faze prerade”, kaže Popović. U Pokretu za promjene objašnjavaju da se prije dvadesetak godina proizvodilo 4.188 tona valjanih limova od aluminijuma, 4.333 tone valjane aluminijumske folije, 17.523 tona valjane trake od aluminijuma. Svega toga danas se proizvodi – nula tona.

Za vrijeme prvog Đukanovićevog mandata u Crnoj Gori se proizvodilo 5.216 komada mašina za građevinarstvo, 214.000 frižidera i 72.000 mašina za pranje rublja. Danas je to tek sjećanje. Premijer je objasnio, otprilike, da je stvar u globalizaciji – Obod je propao zato što su crnogorski građani otkrili da postoje bolji i ljepši frižideri. Izvjesno je bilo lakše uništiti Obod, nego njegove proizvode poboljšati i uljepšati. A moralo se brinuti i o tranzitu.

U Crnoj Gori se od 2006. ne proizvodi opeka, niti blokovi za zidove i pregrade, nema impregniranog drveta, furnira, šper ploče. U firmama kao što su Kips ili Volvoks prodaju se drvena vrata i prozori iz Slovenije, Češke, Bosne i Srbije. To, naravno, ne znači da se šuma ne siječe nemilosrdno. Tu napredujemo. Rezane građe smrče i jele u 2003. proizvodilo se oko 26 hiljada kubika, 2007, postigli smo da posiječemo i izrežemo blizu 75 hiljada kubnih metara. ,,U vrijeme SFRJ skoro svako mjesto u Crnoj Gori, osim primorja i Cetinja, imalo je neku vrstu prerade drveta, bilo je i sirovine i kadrova”, objašnjava profesor Popović. O tome kako sad stoje stvari kaže: ,,Kad proizvedemo ili izvezemo prvu kacu to će biti velika inovacija”.

Stručnjaci objašnjavaju da se od jednog kubika daske može napraviti preko 15 stilskih stolica ili osam trpezarijskih stolova ili šest kreveta. Kilogram drveta ugrađenog u fotelje, stolice, stolove skuplji je, kažu, od kilograma materijala ugrađenog u putničke automobile. Među onima koji dobijaju koncesije na crnogorske šume, koliko se zna, namještaj proizvodi jedino nikšićki Javorak. Ostali izvoze daske i trupce. Jeste glupo, ali izabranima donosi bržu i lakšu zaradu.

U kategoriji koja se u našoj statistici vodi kao – Namještaj, posteljina, madraci, nosači madraca, jastuci i slični punjeni proizvodi; lampe i druga svijetleća tijela, na drugom mjestu nepomenuti ili uključeni; osvijetljeni znaci, osvijetljene pločica imenima i slično, montažne zgrade – Crna Gora bilježi izvoz od 400.000 i uvoz od 20 miliona eura.

Odavno se kunemo u poljoprivredu. Prema statističkom godišnjaku iz 2008. godine u Crnoj Gori je 2003. godine proizvedeno oko 4.500 tona pšenice, 2007. požnjeli smo manje od dvije hiljade tona. Prinos kukuruza 2003. bio je 8.600 tona, četiri godine kasnije – manje od sedam hiljada. Manje je krompira, bijelog i crnog luka, paradajza, pasulja, djeteline, šljiva. U 2004. u Crnoj Gori je bilo 7.688 konja, 2007. njihov broj se smanjio za više od dvije hiljade. U istom periodu broj ovaca u našoj državi smanjio se za oko 35 hiljada, broj goveda za oko oko sedam hiljada. Pasterizovanog mlijeka 2003 smo proizvodili gotovo 73 hiljade hektolitara, 2007. – 27 hiljada. Proizvodnja prirodnih vina, sokova i jaja je porasla, lozove rakije i cigareta drastično opala.

Samo je na prvi pogled nejasno: dok je stoke sve manje, svježeg mesa, a naročito suhomesnatih i kobasičarskih proizvoda ima sve više. Svako ovdje zna da se moderni njeguški pršut pravi od mesa iz Holandije. Napredovali smo i kao proizvođači kafe – uvezemo, ispržimo, i – eto gotovog proizvoda.

Prema riječima upućenih, tekstilnu industriju u Crnoj Gori danas čine firme koje se bave doradom tekstila. Najčešće rade razne vrste uniformi, postoji fabrika u kojoj se šiju košulje, kao i firma koja proizvodi dječju trikotažu. Primarne tekstilne proizvodnje nema, niko ne kupuje vunu ili pamuk da bi od njih napravio tkaninu. Nešto kože se otkupljuje, uradi se samo početna faza štavljenja, prerade kože nema. Prema MONSTAT-u, 2007. u Crnoj Gori je proizvedeno devet hiljada pari muških kožnih cipela i isto toliko čarapa.

Spada u industrijsku proizvodnju – knjiga i brošura se u Crnoj Gori prije šest godina proizvodilo blizu hiljadu tona, pretprošle 458 tona.

Naravno, proizvodimo i struju. ,,Imamo energetski sistem koji je dobar samo da nije hajduka koji su ga zaposjeli”, kaže Popović. On naglašava da su građevinarstvo i pomorski transport grane u kojima bi Crna Gora mogla da bude konkurentna. ,,Pomorski transport nekada je činio 12 odsto bruto društvenog proizvoda. Imamo 10 hiljada pomoraca od kojih šest hiljada plovi i oni donose 150 do 200 miliona eura. Zamislite da imamo svoje brodare.”

U Pokretu za promjene tvrde da je ekonomski rast neodrživ bez proizvodnje. ,,Naš ekonomski razvoj je neodrživ, jer ne zavisi od nas . Čitavu ekonomiju smo zasnovali na tome hoće li se pojaviti neki šeik”.

Milenko Popović smatra da bi Crna Gora imala potencijala da razvije privredu koja je daleko diverzifikovanija, manje osjetljiva na šokove i manje zavisna od direktnih stranih investicija. Za početak, trebali bi nam ozbiljna vlada i vrijeme: ,,Da postoji sva politička volja za ovako nešto, trebalo bi nam 15 do 20 godina da se u pogledu privredne strukture i znanja vratimo na stanje iz 80-tih.”

Do daljnjeg ćemo živjeti od magle.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo