Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Život od magle

Objavljeno prije

na

Ako pokušate da saznate šta se u Crnoj Gori proizvodi, ogovor koji ćete nejčešće čuti prost je: ništa. Onda ljudi malo razmisle i prisjete se da, ipak, proizvodimo struju i aluminijum, vadimo rudu boksita i ugalj, pravi se nešto vina i piva… Precizne podatke o tome šta ko kod nas proizvodi u MONSTAT-u nije moguće dobiti. Objavljivanje podataka po firmama, kažu, zabranjuju i domaći i evropski zakoni. Zbirni podaci mogu se dobiti, problem je što su sabrani tako da je gotovo nemoguće razaznati šta je šta. Golim okom se, međutim, jasno vidi da malo šta na ovome svijetu ima da ponese oznaku – Made in Montenegro. Da bi se nešto proizvodilo, morao bi neko i proizvoditi. Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi za 2008. godinu u Crnoj Gori preko 70 odsto zaposlenih radi u uslužnim djelatnostima. ,,To je ludost, tragedija koja se desila dolaskom ove vlasti”, kaže Milenko Popović, profesor na Univerzitetu Mediteran. Kad je premijer Milo Đukanović peti put biran na tu funkciju, lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević podsjetio je na izvjesne razlike između tog i trenutka kada je Đukanović prvi put postao predsjednik vlade: ,,Kada je bio prvi mandat, najviše radnika je radilo u industriji, u realnom sektoru. Umjesto industrijskih radnika koji su proizvodili novu vrijednost i čiji su se proizvodi izvozili na evropsko i svjetsko tržište, danas imamo trgovce. Rezultat ovih dvadeset godina vladavine je da smo radnike iz hala prebacili u butike, kafiće, male radnje, samoposluge”.

Iako je turizam službeno osnova naše privrede, u toj grani radi osam, a u trgovini dvadeset odsto ljudi čije se zanimanje svrstava u pružanje usluga. Usput, državna uprava zapošljava više ljudi nego hoteli i restorani.

Profesor Popović objašnjava da je sudbina malih zemalja da ,,nijesu u stanju da imaju ekonomiju u kojoj se sve proizvodi”. Po njegovom mišljenju, Crna Gora ima resurse koji joj omogućavaju da bude konkurentna bar u sedam grana – turizmu, poljoprivredi, šumarstvu i drvopreradi, pomorskom transportu, metalskom kompleksu, građevinarstvu i energetici. Zasad je to vrlo daleko od nas.

Aluminijum je jedan od naših glavnih proizvoda. Aluminijum, kao takav. ,,Ovakva aluminijska industrija nam ništa ne treba , ona treba Deripaski. Potrebne su nam više faze prerade”, kaže Popović. U Pokretu za promjene objašnjavaju da se prije dvadesetak godina proizvodilo 4.188 tona valjanih limova od aluminijuma, 4.333 tone valjane aluminijumske folije, 17.523 tona valjane trake od aluminijuma. Svega toga danas se proizvodi – nula tona.

Za vrijeme prvog Đukanovićevog mandata u Crnoj Gori se proizvodilo 5.216 komada mašina za građevinarstvo, 214.000 frižidera i 72.000 mašina za pranje rublja. Danas je to tek sjećanje. Premijer je objasnio, otprilike, da je stvar u globalizaciji – Obod je propao zato što su crnogorski građani otkrili da postoje bolji i ljepši frižideri. Izvjesno je bilo lakše uništiti Obod, nego njegove proizvode poboljšati i uljepšati. A moralo se brinuti i o tranzitu.

U Crnoj Gori se od 2006. ne proizvodi opeka, niti blokovi za zidove i pregrade, nema impregniranog drveta, furnira, šper ploče. U firmama kao što su Kips ili Volvoks prodaju se drvena vrata i prozori iz Slovenije, Češke, Bosne i Srbije. To, naravno, ne znači da se šuma ne siječe nemilosrdno. Tu napredujemo. Rezane građe smrče i jele u 2003. proizvodilo se oko 26 hiljada kubika, 2007, postigli smo da posiječemo i izrežemo blizu 75 hiljada kubnih metara. ,,U vrijeme SFRJ skoro svako mjesto u Crnoj Gori, osim primorja i Cetinja, imalo je neku vrstu prerade drveta, bilo je i sirovine i kadrova”, objašnjava profesor Popović. O tome kako sad stoje stvari kaže: ,,Kad proizvedemo ili izvezemo prvu kacu to će biti velika inovacija”.

Stručnjaci objašnjavaju da se od jednog kubika daske može napraviti preko 15 stilskih stolica ili osam trpezarijskih stolova ili šest kreveta. Kilogram drveta ugrađenog u fotelje, stolice, stolove skuplji je, kažu, od kilograma materijala ugrađenog u putničke automobile. Među onima koji dobijaju koncesije na crnogorske šume, koliko se zna, namještaj proizvodi jedino nikšićki Javorak. Ostali izvoze daske i trupce. Jeste glupo, ali izabranima donosi bržu i lakšu zaradu.

U kategoriji koja se u našoj statistici vodi kao – Namještaj, posteljina, madraci, nosači madraca, jastuci i slični punjeni proizvodi; lampe i druga svijetleća tijela, na drugom mjestu nepomenuti ili uključeni; osvijetljeni znaci, osvijetljene pločica imenima i slično, montažne zgrade – Crna Gora bilježi izvoz od 400.000 i uvoz od 20 miliona eura.

Odavno se kunemo u poljoprivredu. Prema statističkom godišnjaku iz 2008. godine u Crnoj Gori je 2003. godine proizvedeno oko 4.500 tona pšenice, 2007. požnjeli smo manje od dvije hiljade tona. Prinos kukuruza 2003. bio je 8.600 tona, četiri godine kasnije – manje od sedam hiljada. Manje je krompira, bijelog i crnog luka, paradajza, pasulja, djeteline, šljiva. U 2004. u Crnoj Gori je bilo 7.688 konja, 2007. njihov broj se smanjio za više od dvije hiljade. U istom periodu broj ovaca u našoj državi smanjio se za oko 35 hiljada, broj goveda za oko oko sedam hiljada. Pasterizovanog mlijeka 2003 smo proizvodili gotovo 73 hiljade hektolitara, 2007. – 27 hiljada. Proizvodnja prirodnih vina, sokova i jaja je porasla, lozove rakije i cigareta drastično opala.

Samo je na prvi pogled nejasno: dok je stoke sve manje, svježeg mesa, a naročito suhomesnatih i kobasičarskih proizvoda ima sve više. Svako ovdje zna da se moderni njeguški pršut pravi od mesa iz Holandije. Napredovali smo i kao proizvođači kafe – uvezemo, ispržimo, i – eto gotovog proizvoda.

Prema riječima upućenih, tekstilnu industriju u Crnoj Gori danas čine firme koje se bave doradom tekstila. Najčešće rade razne vrste uniformi, postoji fabrika u kojoj se šiju košulje, kao i firma koja proizvodi dječju trikotažu. Primarne tekstilne proizvodnje nema, niko ne kupuje vunu ili pamuk da bi od njih napravio tkaninu. Nešto kože se otkupljuje, uradi se samo početna faza štavljenja, prerade kože nema. Prema MONSTAT-u, 2007. u Crnoj Gori je proizvedeno devet hiljada pari muških kožnih cipela i isto toliko čarapa.

Spada u industrijsku proizvodnju – knjiga i brošura se u Crnoj Gori prije šest godina proizvodilo blizu hiljadu tona, pretprošle 458 tona.

Naravno, proizvodimo i struju. ,,Imamo energetski sistem koji je dobar samo da nije hajduka koji su ga zaposjeli”, kaže Popović. On naglašava da su građevinarstvo i pomorski transport grane u kojima bi Crna Gora mogla da bude konkurentna. ,,Pomorski transport nekada je činio 12 odsto bruto društvenog proizvoda. Imamo 10 hiljada pomoraca od kojih šest hiljada plovi i oni donose 150 do 200 miliona eura. Zamislite da imamo svoje brodare.”

U Pokretu za promjene tvrde da je ekonomski rast neodrživ bez proizvodnje. ,,Naš ekonomski razvoj je neodrživ, jer ne zavisi od nas . Čitavu ekonomiju smo zasnovali na tome hoće li se pojaviti neki šeik”.

Milenko Popović smatra da bi Crna Gora imala potencijala da razvije privredu koja je daleko diverzifikovanija, manje osjetljiva na šokove i manje zavisna od direktnih stranih investicija. Za početak, trebali bi nam ozbiljna vlada i vrijeme: ,,Da postoji sva politička volja za ovako nešto, trebalo bi nam 15 do 20 godina da se u pogledu privredne strukture i znanja vratimo na stanje iz 80-tih.”

Do daljnjeg ćemo živjeti od magle.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo