Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Život od magle

Objavljeno prije

na

Ako pokušate da saznate šta se u Crnoj Gori proizvodi, ogovor koji ćete nejčešće čuti prost je: ništa. Onda ljudi malo razmisle i prisjete se da, ipak, proizvodimo struju i aluminijum, vadimo rudu boksita i ugalj, pravi se nešto vina i piva… Precizne podatke o tome šta ko kod nas proizvodi u MONSTAT-u nije moguće dobiti. Objavljivanje podataka po firmama, kažu, zabranjuju i domaći i evropski zakoni. Zbirni podaci mogu se dobiti, problem je što su sabrani tako da je gotovo nemoguće razaznati šta je šta. Golim okom se, međutim, jasno vidi da malo šta na ovome svijetu ima da ponese oznaku – Made in Montenegro. Da bi se nešto proizvodilo, morao bi neko i proizvoditi. Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi za 2008. godinu u Crnoj Gori preko 70 odsto zaposlenih radi u uslužnim djelatnostima. ,,To je ludost, tragedija koja se desila dolaskom ove vlasti”, kaže Milenko Popović, profesor na Univerzitetu Mediteran. Kad je premijer Milo Đukanović peti put biran na tu funkciju, lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević podsjetio je na izvjesne razlike između tog i trenutka kada je Đukanović prvi put postao predsjednik vlade: ,,Kada je bio prvi mandat, najviše radnika je radilo u industriji, u realnom sektoru. Umjesto industrijskih radnika koji su proizvodili novu vrijednost i čiji su se proizvodi izvozili na evropsko i svjetsko tržište, danas imamo trgovce. Rezultat ovih dvadeset godina vladavine je da smo radnike iz hala prebacili u butike, kafiće, male radnje, samoposluge”.

Iako je turizam službeno osnova naše privrede, u toj grani radi osam, a u trgovini dvadeset odsto ljudi čije se zanimanje svrstava u pružanje usluga. Usput, državna uprava zapošljava više ljudi nego hoteli i restorani.

Profesor Popović objašnjava da je sudbina malih zemalja da ,,nijesu u stanju da imaju ekonomiju u kojoj se sve proizvodi”. Po njegovom mišljenju, Crna Gora ima resurse koji joj omogućavaju da bude konkurentna bar u sedam grana – turizmu, poljoprivredi, šumarstvu i drvopreradi, pomorskom transportu, metalskom kompleksu, građevinarstvu i energetici. Zasad je to vrlo daleko od nas.

Aluminijum je jedan od naših glavnih proizvoda. Aluminijum, kao takav. ,,Ovakva aluminijska industrija nam ništa ne treba , ona treba Deripaski. Potrebne su nam više faze prerade”, kaže Popović. U Pokretu za promjene objašnjavaju da se prije dvadesetak godina proizvodilo 4.188 tona valjanih limova od aluminijuma, 4.333 tone valjane aluminijumske folije, 17.523 tona valjane trake od aluminijuma. Svega toga danas se proizvodi – nula tona.

Za vrijeme prvog Đukanovićevog mandata u Crnoj Gori se proizvodilo 5.216 komada mašina za građevinarstvo, 214.000 frižidera i 72.000 mašina za pranje rublja. Danas je to tek sjećanje. Premijer je objasnio, otprilike, da je stvar u globalizaciji – Obod je propao zato što su crnogorski građani otkrili da postoje bolji i ljepši frižideri. Izvjesno je bilo lakše uništiti Obod, nego njegove proizvode poboljšati i uljepšati. A moralo se brinuti i o tranzitu.

U Crnoj Gori se od 2006. ne proizvodi opeka, niti blokovi za zidove i pregrade, nema impregniranog drveta, furnira, šper ploče. U firmama kao što su Kips ili Volvoks prodaju se drvena vrata i prozori iz Slovenije, Češke, Bosne i Srbije. To, naravno, ne znači da se šuma ne siječe nemilosrdno. Tu napredujemo. Rezane građe smrče i jele u 2003. proizvodilo se oko 26 hiljada kubika, 2007, postigli smo da posiječemo i izrežemo blizu 75 hiljada kubnih metara. ,,U vrijeme SFRJ skoro svako mjesto u Crnoj Gori, osim primorja i Cetinja, imalo je neku vrstu prerade drveta, bilo je i sirovine i kadrova”, objašnjava profesor Popović. O tome kako sad stoje stvari kaže: ,,Kad proizvedemo ili izvezemo prvu kacu to će biti velika inovacija”.

Stručnjaci objašnjavaju da se od jednog kubika daske može napraviti preko 15 stilskih stolica ili osam trpezarijskih stolova ili šest kreveta. Kilogram drveta ugrađenog u fotelje, stolice, stolove skuplji je, kažu, od kilograma materijala ugrađenog u putničke automobile. Među onima koji dobijaju koncesije na crnogorske šume, koliko se zna, namještaj proizvodi jedino nikšićki Javorak. Ostali izvoze daske i trupce. Jeste glupo, ali izabranima donosi bržu i lakšu zaradu.

U kategoriji koja se u našoj statistici vodi kao – Namještaj, posteljina, madraci, nosači madraca, jastuci i slični punjeni proizvodi; lampe i druga svijetleća tijela, na drugom mjestu nepomenuti ili uključeni; osvijetljeni znaci, osvijetljene pločica imenima i slično, montažne zgrade – Crna Gora bilježi izvoz od 400.000 i uvoz od 20 miliona eura.

Odavno se kunemo u poljoprivredu. Prema statističkom godišnjaku iz 2008. godine u Crnoj Gori je 2003. godine proizvedeno oko 4.500 tona pšenice, 2007. požnjeli smo manje od dvije hiljade tona. Prinos kukuruza 2003. bio je 8.600 tona, četiri godine kasnije – manje od sedam hiljada. Manje je krompira, bijelog i crnog luka, paradajza, pasulja, djeteline, šljiva. U 2004. u Crnoj Gori je bilo 7.688 konja, 2007. njihov broj se smanjio za više od dvije hiljade. U istom periodu broj ovaca u našoj državi smanjio se za oko 35 hiljada, broj goveda za oko oko sedam hiljada. Pasterizovanog mlijeka 2003 smo proizvodili gotovo 73 hiljade hektolitara, 2007. – 27 hiljada. Proizvodnja prirodnih vina, sokova i jaja je porasla, lozove rakije i cigareta drastično opala.

Samo je na prvi pogled nejasno: dok je stoke sve manje, svježeg mesa, a naročito suhomesnatih i kobasičarskih proizvoda ima sve više. Svako ovdje zna da se moderni njeguški pršut pravi od mesa iz Holandije. Napredovali smo i kao proizvođači kafe – uvezemo, ispržimo, i – eto gotovog proizvoda.

Prema riječima upućenih, tekstilnu industriju u Crnoj Gori danas čine firme koje se bave doradom tekstila. Najčešće rade razne vrste uniformi, postoji fabrika u kojoj se šiju košulje, kao i firma koja proizvodi dječju trikotažu. Primarne tekstilne proizvodnje nema, niko ne kupuje vunu ili pamuk da bi od njih napravio tkaninu. Nešto kože se otkupljuje, uradi se samo početna faza štavljenja, prerade kože nema. Prema MONSTAT-u, 2007. u Crnoj Gori je proizvedeno devet hiljada pari muških kožnih cipela i isto toliko čarapa.

Spada u industrijsku proizvodnju – knjiga i brošura se u Crnoj Gori prije šest godina proizvodilo blizu hiljadu tona, pretprošle 458 tona.

Naravno, proizvodimo i struju. ,,Imamo energetski sistem koji je dobar samo da nije hajduka koji su ga zaposjeli”, kaže Popović. On naglašava da su građevinarstvo i pomorski transport grane u kojima bi Crna Gora mogla da bude konkurentna. ,,Pomorski transport nekada je činio 12 odsto bruto društvenog proizvoda. Imamo 10 hiljada pomoraca od kojih šest hiljada plovi i oni donose 150 do 200 miliona eura. Zamislite da imamo svoje brodare.”

U Pokretu za promjene tvrde da je ekonomski rast neodrživ bez proizvodnje. ,,Naš ekonomski razvoj je neodrživ, jer ne zavisi od nas . Čitavu ekonomiju smo zasnovali na tome hoće li se pojaviti neki šeik”.

Milenko Popović smatra da bi Crna Gora imala potencijala da razvije privredu koja je daleko diverzifikovanija, manje osjetljiva na šokove i manje zavisna od direktnih stranih investicija. Za početak, trebali bi nam ozbiljna vlada i vrijeme: ,,Da postoji sva politička volja za ovako nešto, trebalo bi nam 15 do 20 godina da se u pogledu privredne strukture i znanja vratimo na stanje iz 80-tih.”

Do daljnjeg ćemo živjeti od magle.

Kosara K. BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo