DANAS, SJUTRA
Pozorište lutaka

Zna minstar Pažin da govori istinu kad kaže da građani nemaju povjerenje u tužilaštvo. Kao što zna da bi ga politička mutna voda odnijela kada bi uočio da je to nepovjerenje, u dobroj mjeri, posljedica tužilačkog truda da zaobiđe sve nezakonite radnje interesne grupe okupljene oko Mila Đukanovića
Liči na ozbiljan sukob.
Prvo je generalna direktorica Direktorata za pravosuđe u Ministarstvu pravde Marijana Laković Drašković objasnila da njihova predstavnica u Tužilačkom savjetu nije podržala izbor Ivice Stankovića za vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca, cijeneći da on ima „objektivnu odgovornost“ za stanje u Tužilaštvu i „neprimjereno ponašanje od strane njegovog najbližeg saradnika”.
Potom se kritikama na stanjetužilačke organizacije priključio i Zoran Pažin. „Treba pogledati istini u oči i reći da je nivo povjerenja u Tužilaštvo na nedopustivo niskom nivou“. Ministar pravde predviđa kako boljitku „sigurno neće doprinijeti poricanje problema ili arogancija u razgovoru na ovu temu”.
Dodatno se Pažin požalio kako Vlada nema načina da popravi uočenu anomaliju. „Danas nijedan pravni teoretičar niti praktičar ne umije da da odgovor na pitanje kojoj grani vlasti pripada Tužilaštvo u Crnoj Gori“. Takvo stanje, zaključio je, ima nezgodnu posljedicu. „Vlada je razvlašćena od svih mehanizama da utvrdi odgovornost za rezultate koje ima Tužilaštvo”.
Nijesu, dakle, krivi. Prema sopstvenom priznanju.
Ubrzo je stigao odgovor Tužilaštva. Prvo u formi saopštenja kojim su Vladi prebacili da ona, prema normama koje su definisane Zakonom i Ustavom, i ne treba da ima mehanizme za kontrolu njihovog rada. Državnotužilačka organizacija, saznali smo iz saopštenja njenih čelnika, „radi u interesu javnosti i odgovorna je građanima Crne Gore kojima nastoji da obezbijedi sigurno i bezbjedno okruženje“. Pa šta mari ako im to nekada i ne polazi za rukom? Važne su dobre namjere.
Kako i dolikuje, u polemiku se uključio i Milivoje Katnić, specijalni državni tajnovidac. Podsjećajući kako su on i Zoran Pažin prijatelji „onako po crnogorski“ (!?) Katnić je kazao da je od ministra pravde očekivao pohvale, a ne kritike. Pošto su, naveo je, spriječili neka ubistava, druga rasvijetlili, zaštitili državu od odliva novca a bankarski sistem od urušavanja… „Ja sam vam kazao šta je Pažin trebalo da kaže, a ako je nešto drugo kazao, onda je pogriješio”.
Začudo, Katnić nije pomenuo „državni udar“ i ulogu koju je SDT imalo u očuvanju vladajuće uloge DPS i nakon posljednjih parlamentarnih izbora.
I nije jedini koji „zaboravlja“. Svi akteri ovog igrokaza trude se da prećute suštinu „dramskog zapleta“ – njih najčvršće povezuje baš ono što jedni drugima javno zamjeraju. Ministar zna da nije otkrio toplu vodu konstatacijom o nedopustivo niskom povjerenju u Tužilaštvo. Baš kao što zna da bi ga politička mutna voda odnijela kada bi primijetio je to nepovjerenje, u dobroj mjeri, posljedica evidentnog truda tužilaštva da zaobiđe sve nezakonite radnje interesne grupe okupljene oko predsjednika Mila Đukanovića.
Afera Telekom sudi se bez prve sestre. Limenka prvog brata nije ni došla na sud. Stankovićev sekretar je u pritvoru, Đukanovićev na funkciji, odakle – nakon što smo ga vidjeli kako tuđe pare stavlja u džep – u Tužilaštvo može da uđe „i kroz dimnjak“ (citat M.Katnić). Istovremeno, iz Vlade VDT podsjećaju na „objektivnu odgovornost“ a predsjednika države i vladajuće partije predlažu za novi mandat. Pošteno?
Za optužbe koje je na račun Stankovića izrekao odbjegli tajkun Duško Knežević nijesmo dobili dokaze. Na drugoj strani, objelodanjeni računi svjedoče kako je Đukanovićeve dugove podmirivao vlasnik dvije banke koji je opljačkao svoje deponente. I plaćao mu putovanja po svijetu, u cilju vlastite promocije.
Može se postaviti i sljedeće pitanje: nije li i Ivica Stanković, poput Duška Kneževića, pomislio da za njega, zbog usluga koje je napravio Đukanoviću i njegovima, ne važe pisana pravila i moralne norme? To pitanje, međutim, neće i ne smiju postaviti ni u tužilaštvu ni u Vladi.
Ne može se, istovremeno, pozivati na pravo i pravdu i zaklinjati na vjernost Đukanoviću. Kao što ne ide da se navodna nezavisnost brani od onih kod kojih se uredno aplicira za novi stambeni kredit.
Koliko god potraje ta, što bi vođa rekao, „interesna dobrovoljnost“, njen kraj je poznat. Poput potrošenog svjedoka saradnika Aleksandra Saše Sinđelića, neko će negdje „izručiti“ statiste iz zarobljenih državnih institucija. Ili ih odbaciti kao pohabane lutke. Vođu i glavne glumce, sa pozornice moramo skinuti mi.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Sistem i nasilje

Potpuna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće više štititi nasilnike u svojim redovima. A oni su i dalje – tu
: Trojici mladih nasilnika, koji su nedavno pretukli maloljetnika u centru Podgorice, samo zbog toga što je nosio majicu koja im se nije dopala, određen je pritvor. To su saopštili nadležni, uz uvjeravanje da se sistem sa nasiljem nosi kako treba.
Teško je povjerovati da je tako, imajući u vidu činjenicu da je jedan od mladića kojima je određen pritvor, u februaru ove godine takođe pretukao petnaestogodišnjaka. Snimak tog nasilja objavljen je u medijima, uz informaciju da je mladić nasilnik sin policijskog inspektora. Samo mjesec dana kasnije ponovio je nasilje, očito bez straha od sistema.
Ni to nije prvi put. Ovih dana u medijima je objavljen još jedan snimak nasilja nad maloljetnikom. Incident se dogodio prije godinu dana u dvorištu jedne podgoričke osnovne škole. Na snimku se vidi kako trojica mladića brutalno tuku maloljetnika. Ispostavilo se da su među nasilnicima, dvojica onih koji su u centru Podgorice ovih dana pretukli maloljetnika. Istovremeno, obojica su sinovi policijskih inspektora. Po hapšenju nije im određeno zadržavanje, zbog čega je reagovala javnost i civilne organizacije. Tek potom im je određen pritvor od 30 dana.
Akcija za ljudska prava i Udruženje roditelji pozvali su nadležne da ispitaju slučaj i da li je bilo pritiska na tužilaštvo. „Imajući u vidu informaciju iz medija da su roditelji dvojice osumnjičenih za nasilničko ponašanje dugogodišnji službenici Uprave policije, tražimo da se ispita da li je nadležni tužilac bio pod pritiskom da osumnjičenog za teško nasilje ne zadrži 72 časa, kao što je u sličnim slučajevima uobičajeno”, saopštili su. „Imajući u vidu nedjelotvorne istrage policijske torture i blagonaklonost sistema prema nasilnicima, neophodno je pod lupom držati i ovaj slučaj, ne dopustiti da se zataška i da se dalje ugrozi bezbjednost još nekog djeteta”.
Ne osjećaju se samo maloljetni nasilnici sigurno u ovdašnjem sistemu. Gotovo istovremeno dok se u javnosti raspravljalo o ovim slučajevima nasilja, u više televizijskih emisija o bezbjednosti sudova u ime Uprave policije govorio je Nemanja Vujošević, kriminalistički inspektor optužen da je učestvovao u brutalnoj torturi prije dvije godine. I zbog toga je reagovala Akcija za ljudska prava, uputivši pismo ministru policije Filipu Adžiću i direktoru Uprave policije Zoranu Brđaninu.
Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević je ukazala da je to što se ,,Vujošević, a vjerovatno i drugi optuženi, čak 10 mjeseci nakon pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela učinjenog na radu ili u vezi sa radom i dalje nalaze u službi, predstavlja direktno kršenje Zakona o unutrašnjim poslovima Crne Gore i međunarodnih standarda zabrane torture”.
Potpuna i nepristrasna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće štititi nasilnike u svojim redovima kao do sada. Još ne znamo ko je tukao Mija Martinovića, i ostale tokom protesta 2016. godine. Ne znamo ko je brutalno zlostavljao Jovana Grujičića prije dvije godine pokušavajući da mu iznudi iskaz u slučaju Grand. Ti ljudi su i dalje u službi. Zaštićeni nasilnici koji našu djecu treba da čuvaju od nasilja.
Ne ide.
Milena PEROVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Ko će to da plati

Oporezivanje onih od kojih se još nešto može uzeti djelovalo bi pravednije i, vjerovatno, bilo efikasnije da se Vlada potrudila da uradi nešto konkretno oko suzbijanja sive ekonomije i smanjenja vlastitih troškova. Ili da je, makar, našla za shodno da o svom naumu obavijesti one od kojih planira uzeti još novca
Ne treba biti vidovit da bi sa sigurnošću predvidjeli kako se u Crnoj Gori ne može računati na političku, pravnu, ekonomsku ili neku sličnu vrstu predvidivosti.
Kad se povećaju zarade u javnom zdravstvu – produže se termini zakazivanja i redovi pacijenata koji čekaju na zdravstvene usluge. Država izmiri dugove Fonda za zdravstvo – poveća se broj lijekova koji nedostaju u bolnicama i apotekama. Kad pada snijeg na sjeveru, djeca ne idu u školu (Pljevlja). Kiše na jugu povod je da nema vode za piće (Podgorica). Spremamo se za predsjedničke, a glasanje na lokalnim izborima u Šavniku još nije završeno. Ulazimo u treću godinu javne polemike o navodno nezakonitom državnom zaduženju s kraja 2020, a nadležni još ćute. Premijer objašnjava kako nam nikada nije bilo bolje, dok njegova vlada priprema naplatu kriznog poreza. Retroaktivno.
„Nema namjere za povećanje postojećih poreskih opterećenja, ali ima za intenziviranje saradnje i otvoreniji dijalog između Vlade i poslovne zajednice”, poručio je prošlog ljeta ministar finansija Aleksandar Damjanović. Novo, značajno povećanje zarada u javnom sektoru izgledalo je kao signal da su državne finansije „pod kontrolom”, i pored potrebe za novim zaduženjima. A da privreda, tzv. realni sektor koji dominantno puni državnu kasu, može da se posveti svom razvoju/opstanku.
Onda je, krajem februara, Vlada na javnu raspravu stavila nacrt zakona o solidarnom doprinosu koji predviđa da sve kompanije sa godišnjim prometom (prometom a ne profitom) većim od pet miliona ove i naredne godine plaćaju porez na ekstraprofit, u iznosu trećine dobiti koja je veća od četvorogodišnjeg prosjeka uvećanog za 20 odsto. Ovdašnje kompanije sada plaćaju porez na dobit od devet do 15 odsto. Prema prvim nezvaničnim računicama, oko 300 preduzeća bi se moglo naći na popisu obveznika novog poreza.
Iz Vlade se baš i nijesu potrudili da ponude detaljnije podatke i tako podstaknu najavljenu javnu raspravu koja će se, vjerovatno slučajno, poklopiti sa kampanjom za predsjedničke izbore (izbori su 19. a rasprava završava 20. marta). Tako iz saopštenja Ministarstva finansija saznajemo da su, „i pored negativnih uslova poslovanja” prošle godine u Crnoj Gori „neki” privredni subjekti uvećali dobit, a da je rast profita primjetan „kod različitih djelatnosti”. Zato su u Vladi došli na ideju da kompanije „koje su tokom ekonomske krize stekle dodatnu dobit, zahvaljujući Vladinim mjerama u vidu brojnih podsticaja, sada pokažu solidarnost i da bi se teret krize ravnomjerno rasporedio i omogućilo Vladi da kreira nove pakete pomoći građanima”. Računica o iznosu koji bi državna kasa mogla prihodovati po osnovu novog poreza nije nam prezentovana. Pa nagađamo da li je napravljena.
Nema sumnje da bi oporezivanje onih od kojih se još nešto može uzeti djelovalo pravednije i, vjerovatno, bilo efikasnije da se Vlada potrudila da uradi nešto konkretno oko suzbijanja sive ekonomije i smanjenja vlastitih troškova. Ili da je, makar, našla za shodno da o svom naumu obavijesti one od kojih planira uzeti još novca. Nakon što je pred njih, podizanjem zarada u javnom sektoru, postavila još jedan ozbiljan poslovni izazov. I po cijenu da i taj trošak, u konačnom, obveznici novog poreza prebace na račun svojih potrošača (tu su banke, telekomunikacione kompanije, trgovački lanci i veledistributeri, energetski sektor…).
Tek čekamo odgovor privrede na najavu novog oporezivanja onih koji, u postojećim uslovima, ostvaruju profit. Da to nije lako svjedoči skoro 20.000 preduzeća koja su u blokadi, sa dugom od približno milijardu eura. Radnicima, državi i poslovnim partnerima. Od kojih će se makar neki naći na popisu obveznika solidarnog doprinosa.
Za sada, stigla je reakcija Američke privredne komore u Crnoj Gori. „Vanredni porez predstavlja nedopustivo opterećenje i svojevrsno kažnjavanje uspješnih”, poručili su. „Opravdano se nameće zaključak da se nedovoljno vodi računa o dalekosežnim posljedicama za poslovnu zajednicu i ekonomiju uopšte, a nametanje novih izdataka samo sankcioniše uspješne kompanije koje regularno vode tržišnu utakmicu”.
Očekujemo izjašnjenje privrednika „sa prve linije fronta”. Dok njihovi radnici strahuju da bi mogli postati uzgredna šteta solidarnog doprinosa.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Čudo neviđeno

Na pismo Zdravka Krivokapića, da odlazi iz politike, javnost nije baš burno reagovala. Zamislite da nam oproštajno pismo napiše predsjednik Đukanović. Uh. Ili da je Krivokapić ovo pismo napisao dok je bio premijer
Bivši premijer Zdravko Krivokapić obavijestio je ove sedmice javnost da se povlači iz politike i vraća profesuri. Krivokapić je nedavno najavio osnivanje Demohrišćanske stranke, skupa sa Dejanom Vukšićem, direktorom ANB-a u vrijeme njegove Vlade. Sada, međutim kaže da se povlači „jer u crnogorskoj politici preovlađuju laž i interesne sfere“. Dodatno, kazao je, nije međunarodno podoban jer „nije čovjek na koga se može uticati“.
U otvorenom pismu, Krivokapić je javnost podsjetio da su se u njegovo doba desile neke krucijalne promjene: „Crkva je zakonski zaštićena, životni standard podignut na mnogo veći nivo…“. Zaboravio je samo da doda da se u njegovo doba partijska pripadnost DPS-u, kao ulaznica u državnu upravu, zamijenila pripadnošću Crkvi, tačnije Srpskoj pravoslavnoj crkvi, zbog čega u stvari i nije bilo krucijalnih promjena poslije avgusta 2020. No dobro sad.
Na Krivokapićevo pismo, javnost nije baš burno reagovala. Gotovo i da nije uopšte. Možda i zbog toga što se ovdje odlazi iz politike, ali ne sa funkcije. E to bi već bila vijest. Čudo neviđeno. Zamislite da nam predsjednik Đukanović napiše takvo pismo. Uh. Ili da je recimo Krivokapić ovakvo pismo napisao dok je bio premijer. Tada je međutim govorio „neću napustiti funkciju dok me ne smijene“. Nepisano pravilo crnogorskih vladara. Ostaju do zadnje. A šta će, uvijek ima još nešto važno za zemlju da se uradi.
Premijer Abazović, recimo, mjesecima nakon što mu je oborena Vlada, ima još brdo posla da uradi. Ne patiše. Borba protiv mafije, građevinske, šumarske, pa raznorazna vraćanja državnih kompanija u ruke naroda, svemirski program Crne Gore, popis… Ma idi. Doduše, moguće da je smetnuo s uma da se u godini popisa ne mogu održati vanredni parlamentarni izbori, nakon kojih bi valjda konačno dobili vladu u punom mandatu. No dobro, Abazović se svakako ponaša kao da je premijer u punom mandatu. Niko ne može ni da primijeti da imamo tehničku Vladu.
Đukanović se još ne oglašava. Njegovi javljaju da ćemo do ponedeljka saznati hoće li se on ili Ivan Vuković kandidovati za predsjednika Crne Gore. Vagaju. Nije lako.
A i gdje bi Đukanović nakon funkcije. U profesuru ne može. A ni natrag u pripravnike. Dobro, ima on neke of-šor silne firme po inostranstvu, ali i sam se skoro požali, da ne rade. Centa preko njih prenio nije. Bog sami zna kako je dospio na onu Forbsovu listu najbogatijih vladara svijeta. A onda, opet, i sam zna, koliko mu je valjao imunitet državničke funkcije, u vrijeme međunarodne istrage šverca cigara. A istraga ne fali.
A opet, ne bi valjalo da posle avgusta, izgubi i ove izbore. Kakve su mu šanse, znaćemo u ponedeljak. Čekamo pismo.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno2 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS2 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
FOKUS3 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
OKO NAS1 sedmica
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
DRUŠTVO3 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU2 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Veliki prelom
-
Izdvojeno2 sedmice
OPET O POZAJMICI I SUMNJIČENJU MILOJKA SPAJIĆA: Agenda za izbore i posao za tužilaštvo