Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, PROFESOR KNJIŽEVNOSTI, BIVŠI POSLANIK: Afirmišimo rješenja

Objavljeno prije

na

Kada bi značajan dio opozicije pokazao maštovitost i entuzijazam koji ima u međusobnim obračunima i tu energiju usmjerio ka vlasti, promjene bi mogle doći u iznenađujuće kratkom roku

 

MONITOR: Brojne afere dale su pečat ovoj godini od Koverte do Stanova. Komentar na afere i činjenicu da su bjelodano razobličene brojne privilegije u kojima godinama uživaju državni službenici, te sudije i
tužioci?

PERIĆ: Većina građana  zna da smo društvo koje je sasvim uronilo u klijentelizam i korupciju. Ta spoznaja se objašnjava ili opravdava sa različitih aspekata: političkog, ekonomskog, klijentelističkog… ali niko ozbiljan je neće osporiti. Pravo je pitanje šta ćemo mi sa tom istinom? Ili korak dalje, zašto nedovoljno ili gotovo ništa ne preduzimamo u vezi sa njenim neprijatnim sadržajem? Dio odgovora leži u činjenici da onaj segment zajednice koji je zadovoljan svojim „dijelom kolača“ to vidi kao neminovnost i kao jedini mogući model funkcionisanja društva. To su ljudi koji razumiju da stanje nije dobro, ali koji imaju čitav arsenal izgovora i opravdanja – od toga da nigdje nije drugačije i da to tako mora, pa sve do čuvene rečenice „čuvaj taj posao“.

Drugi, uvjeren sam mnogo veći dio zajednice postojeće stanje doživljava kao tjeskobnu nepravdu i pravo je pitanje zašto ta većina ne uspijeva, odnosno ne čini dovoljno da promijeni svoj veoma nepovoljan položaj.

Nažalost, mi kao zajednica nismo pokazali sposobnost da izgradimo intelektualno jezgro ili elitu koja bi odlučno ukazivala na ove anomalije i nudila modele borbe, koja bi davalo putokaze kuda se trebamo kretati. Bez tih putokaza svako društvo luta, mi nismo izuzetak.

Bez hrabrosti, znanja i strategije koji bi neki nazvali i vizijom ništa se nikad i nigdje ne mijenja. Promjena se događa kada čovjek zna da nema drugog puta do borbe za promjenu statusa quo. Koliko god to moglo zazvučati cinično, očito značajan broj ljudi misli da imaju još što izgubiti iako je suštinski, po mom dubokom uvjerenju, taj prag davno pređen.


MONITOR: Koliko je iznenađenje to što iz takvog društa želi da pobjegne 70 odsto mladih?

PERIĆ: Na činjenicu da se Crna Gora zaokružuje kao zajednica kojom dominiraju nepravda i nefunkcionalnost dominantno mlada populacija reaguje njenim napuštanjem – sada i doslovno. Za posebnu brigu je činjenica da se struktura onih koji odlaze značajno izmijenila – došao je red na  ljekare, inžinjere, mlade preduzetnike… I sve one koji su nam najpotrebniji. To je kadar koji bismo čak morali i da uvozimo kada bismo nekim čarobnim štapićem riješili sve ekonomske probleme.

Kada je čovjek sveden na ime na listi sigurnih partijskih glasova, tada oni koji smatraju da su iznad toga imaju potrebu da napuste taj spisak – a to često znači i zemlju. Vladajuće strukture tako odbacuju ljude za koje procjenjuju da ih ne mogu kontrolisati – kod kojih proizvode reakciju koja se okončava napuštanjem zemlje.

Ova situacija dugoročno pomaže vlasti, jer oni koji sada odlaze su uglavnom kritički orijentisani prema njenim ,,dometima”. Ne treba ispustiti iz vida da ljudi ne napuštaju zemlju samo zbog veće plate. Prirodna je potreba da se čovjek ,,izmjeri” koliko vrijedi – u nauci, kulturi, u privredi – a to mu ovaj sistem u kontinuitetu ne dozvoljava.

Dakle, dugoročno po vlast – iseljavanje je sjajan trend, a za Crnu Goru veoma loš. Tako ulazimo u zonu da se interes vlasti i države na vrlo jasan način razdvajaju. Ukoliko se nešto ne promijeni –  ili vlast ili trendovi, naša država će se naći u ozbiljnom problemu koji bi mogao ugroziti ne samo njenu održivost, već i opstanak.


MONITOR: Kako ocjenjujete pregovore vlasti i opozicije oko izbora koji su planirani za narednu godinu, da li su mogući ,,fer i pošteni izbori” u ovakvoj društveno-političkoj klimi?

PERIĆ:Ono što smo do sada vidjeli u radu skupštinskog odbora meni ne uliva ni minimum povjerenja da ćemo imati aktivniju poziciju za promjene. Vrijeme se troši i suštinski se, svjesno ili ne, vladajućoj strukturi zaista olakšava posao. Volio bih da me vrijeme demantuje.

Vlast koja je bila u ozbiljnom problemu na početku godine sada se savim konsolidovala i čak nameće vremenski okvir političkih dešavanja koji njoj odgovora. Posljedica političke neinventivnosti, ne samo odsustva koordinacije – već i bilo kakve saradnje, sa dominatnim naporom da se neko profiliše u najjači subjekat unutar opozicije se sada plaća pozicijom koja ne obećava uspjeh.

Ako bi na sceni onog dijela političke javnosti koji se predstavlja alternativom, bilo koordinacije, strategije i inovativnosti, trenutna situcija bi se u par mjeseci mogla promijeniti i u prvi plan izbaciti sve slabosti vladajućih struktura – koje bi, uprkos sadašnjem rasporedu snaga, mogle biti na ivici poraza. Nažalost, nisam optimista u pogledu koordinisanog djelovanja opozicije i to nas dovodi u pat poziciju u kojoj se smjenjuju najjače strukture u opoziciji, ali ne i vlast. Kada bi značajan dio opozicije pokazao maštovitost i entuzijazam koji ima u međusobnim obračunima i tu energiju usmjerio ka vlasti, promjene bi mogle doći u iznenađujuće kratkom roku.

Politički sistem u Crnoj Gori je kreiran tako da ljude koji odlučuju ne motiviše na akciju već ih uljuljkava u neku vrstu prividne sigurnosti.  Nikako ne stavljam znak jednakosti niti dijelim odgovornost za posljedice na oba pola političkog spektra, ali kao što veća davanja i visoke plate funkcionerima vlasti nisu sistem napravili efikasnijim, tako ni značajne državne dotacije partijama nisu dale za rezultat promjenu vlasti. Ovo su provjerljive činjenice.

Opozicija koja ne umije, ne može ili neće da iskoristi sve afere da bi poentirala, ili koja je, da pođem i korak dalje, spremna da za izostanak  promjena optuži građane – ne može do pobjede. Ako se ovaj pristup preokrene – sve je moguće, ali sa postojećim okvirom, ovo nije sistem koji može da ,,izbaci” domet bilo koje ozbiljnije promjene, pa ni one koja bi značila smjenu vlasti.


MONITOR: Građanski protesti su pred gašenjem, a najavljeni su opozicioni. Koliko je taj vid pritiska na ovakvu vlast djelotvoran?

PERIĆ:Protesti su ne samo legitiman već i u najrazvijenijim demokratijama poželjan mehanizam iskazivanja nezadovoljstva građanina. To je prirodna reakcija na nefunkcionalnost i nepravdu sistema.

Građani Crne Gore su pokazali da su spremni za proteste. Međutim, problem nastaje kada treba osmisliti strategiju, napraviti organizaciju i promovisati ideju koja bi jednako motivisala i integrisala građane.  Na sve je to nužno dodati spremnost da se bude istrajan i nepokolebljiv.

Ne zaboravimo da su Volter i Ruso na filozofskoj ravni pripremili teren za, po mom razumijevanju, najveću suštinsku  promjenu koju je svijet do tada vidio: Francusku buržoasku revoluciju. Dakle, događaj koji omeđava civilizaciju je pripremljen na filozofskoj ravni.

Nasuprot tome, naša inteligencija ne želi da uzme ulogu koja joj pripada – da daje snažne impulse promjenama. Razlog tome je nespremnost da se preuzme odgovornost za posljedice svog djelovanja, ali jednako tako i strah od gubitka kakve-takve sigurnosti i udobnosti. Na taj način ona je sebe većinski deklarisala za neodgovornu i ne baš hrabru.

MONITOR: Jedan ste od rijetkih koji je iz principijelnih razloga napustio Skupštinu. Kako komentarišete grčevitu borbu političara iz vlasti i opozicije, direktora, sudija, tužilaca da po svaku cijenu ostanu na funkcijama iako iza njih često, najblaže rečeno, ne stoje nikakvi rezultati?

PERIĆ: Svako treba da živi u skladu sa svojim uvjerenjima. Problemi po zajednicu nastaju onda kada ljudi na pozicijama koje uključuju podnošenje odgovornosti to ne čine. Kada se prihvatite posla sudije, ministra, direktora javnog preduzeća… i kada vaše odluke mogu uzrokovati velike, a nekad čak i nenadoknadive štete – od vas se očekuje da podnosite odgovornost, a da – ako kršite zakon – i odgovarate pred sudom. Ovo su postulati funkcionalnog društva.

Kod nas do visokih upravljačkih pozicija po pravilu ne dolaze ljudi zbog vizije koju imaju već zbog broja glasova koje menadžerišu između dva izborna ciklusa. Oni i ne razmišljaju o tome da podnesu bilo kakvu odgovornost u bilo kakvoj situaciji. Umjesto toga većinu svojih ,,napora” usmjeravaju ka partijskom radu i rješavanju nekog ličnog interesa – od obezbjeđivanja dodatnih primanja i sinekura za sebe i članove svoje porodice i prijatelja – pa sve do uvećavanja stambenog prostora na teret  građana. U tim okolnostima nije ni realno očekivati razvijanje koncepta odgovornosti.

Čak i kada neko pokaže odvažnost i podnese odgovornost, po pravilu se stavlja u koš ,,sumnjivog lica” – zbog kojih je to motiva učinila ili učinio.  Tako se perfidno  afirmiše stigmatizacija procesa podnošenja odgovornost. Odgovornost za ovo imaju oba pola crnogorskog društva – i onaj u vlasti i onaj blizak alternativi.

MONITOR:Pored dugotrajne političke i svake druge krize, građane kao da je zahvatila apatija, svjest o besperktivnosti. Vidite li neki izlaz iz te pomirenosti sa mišlju da u dogledno vrijeme teško može biti bolje?

PERIĆ:Uvijek postoji izlaz. Sama činjenica da se ujutro probudite i možete započeti novi dan je veličanstvena jer znači da imate mnogo mogućnosti pred sobom.

Mi kao zajednica bismo trebali da afrimišemo rješenja i da insistiramo na njima. Nije dovoljno biti protiv nečega. Ako je to jedina strategija, doseg je ograničen. On ima određenu snagu, ali nikad dovoljnu za promjenu. I to ne samo ovdje – nego bilo gdje. Ako želite do pobjede,  morate saopštiti zašto   tražiti podršku, okupljati ljude na vrijednostima koje dijelite, raditi na sebi i razvijati potencijale svakog pojedinca – a time i zajednice.

Pred nama je duga borba za normalan život i održivu zajednicu, ona traži ljude od vizije spremne za bitku koja njima neće donijeti nikakvu opipljivu korist, već izvjesno veliku žrtvu. Zajednica koja ima takve pojedince traje – sve ostale prije ili kasnije propadaju.

 Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Aktuelna vlast radi što i bivša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čini se da aktuelna vlast ne zazire od toga da radi isto što i bivša. Da uredi spiskove saglasno svojim potrebama. Da bi se prikrile stvarne namjere, i jedni i drugi sve to podvode pod pitanje koje niko nije problematizovao – „pitanje državljanstva”

 

MONITOR: Uskoro, početkom maja, izaći će Vaša nova knjiga pod naslovom „Parole ili činjenice“?. O čemu govori knjiga?

RASTODER: Da, oko 1. maja bi trebalo da bude završeno štampanje mojih novih knjiga pod naslovom: Parola ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore, u dva toma na 1216 strana. U susret 15. godišnjici obnove crnogorske nezavisnosti  realizovana je zamisao mojih izdavača da se taj jubilej obilježi prigodnim djelom. Urednici su izvršili izbor mojih, uglavnom objavljenih radova iz prethodnih 30 godina stvaranja, a izdavači (Vijesti i Almanah) su se potrudili da sve to bude situirano i spakovano u dva toma izabranih radova. Zamišljeno je da posljednjih 100 godina crnogorska istorije bude promišljano kroz četiri metaforično označene cjeline: Sahrana; Odbrana; Vapaji; Vaskrsnuće.

Vjerujem da će knjiga inovativnošću, novim i do sada nepoznatim stranicama biti dovoljno provokativna jer problematizuje suštinska pitanja crnogorska istorije i naučne strategije u njenom izučavanju. To je intelektualni pokušaj da se afirmiše načelo: Crna Gora se „ne brani“ mahanjem, nego radom i znanjem.Takođe se želi pokazati da je mišljenje moguće osporiti i ignorisati, dok je to sa činjenicama mnogo komplikovanije. Zato, ako takvi postoje, ostaje javni poziv da svoja mišljenja utemelje na činjenicama i da potvrde ili ospore one iznijete u knjigama.

MONITOR: Slučaj Leposavić pokazao je da se Crna Gora ne samo nije suočila sa prošlošću već i da to uskoro teško da će moći. Kako vidite izjavu ministra Leposavića, ali i sve što je uslijedilo nakon nje?

RASTODER: Davno sam napisao da će savremena Crna Gora dugo biti zarobljena recikliranim ideologijama devedesetih u najrazličitijim formama. Zbog toga što nije pokazala spremnost da ih razumije i da se odredi prema njima u vrijednosnom smislu. U svježem sjećanju mi je sudbina „zabranjenog“ (formalno povučenog udžbenika za IV razred gimnazije) čiji je autor tada „problematičnog dijela“, sadašnji poslanik DPS, što samo pokazuje plitkoumnost političkih elita koje se različito ponašaju u različitim vremenima. Činjenica, da saglasno tome, crnogorski pravosudni sistem nije uspio presuditi nijedan zločin iz devedesetih, čini licemjernim današnje prenemaganje za žrtvama tih istih.

S druge strane, slučaj Leposavić je jedinstven primjer u akademskom svijetu, u kojem navodni „pravni ekspert“ objavi rat „pravnim činjenicama“. Očigledno osnažen recikliranom ideologijom, „ekspert“ ne može shvatiti da to nijesu pravne činjenice koje je promovisao neki palanački crnogorski sud, nego da su rezultat rada najprestižnije međunarodne institucije pravde iza koje stoji čitava zemaljska kugla u vidu UN. Kada takve pravne činjenice postanu i istorijske (a to jesu Presude Međunarodnog suda u Hagu, kao  i one suda u Nirnbergu) moraš biti mnogo opijen tamjanom da bi na ovaj način omalovažio pravo, struku i nauku kojoj si se posvetio. Leposavić nije doveo u pitanje pravni postupak, nego konačan epilog i zaključak koji je proizašao iz takvog postupka.Time se predstavio kao narcisoidni pravni diletant koji ima ambiciju da se postavi iznad najvećih pravnih autoriteta današnjice. Za mene nije toliko ni bitno, niti tragično šta će o Srebrenici reći neki ministar, pa makar bio i pravni ekspert, koliko je tužno živjeti u zemlji i društvu u kojem je nešto tako moguće. Dodatno licemjerje je i u tome što to navodno za neke jeste „genocid“, samo ako uspiju dokazati da za tako nešto nijesu krivi samo „moji“ nego i neki „vaši“. Hvala lijepo, odbijam da bilo koji zločinac može biti „moj“. Umjesto da se afirmiše stanovište – što je sud osudivši konkretne krivce oslobodio optužbe čitav jedan narod, ministar i ne samo on, infatilno socijalizuje genocid. No, i pored svega sam siguran da ministar nema ništa zajedničko sa genocidom, iako se pretrgao da dokaže suprotno.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, ESEJISTA, KNJIŽEVNI KRITIČAR, ENCIKLOPEDISTA: Glasam za lijevo-zelenu koaliciju i javno agitujem za njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama-neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika

 

MONITOR: Velike su kritike na račun Brisela od strane većine EU zemalja kada se radi o nabavci vakcina. Čak je i Hrvatska pregovarala o nabavci ruskih vakcina… Kako  gledate na te zdravstene i nezdravstvene pojave koje se sve jasnije pokazuju i na lokalnom i na globalnom planu?

VISKOVIĆ: Aktualna briselska administracija pokazala se inferiornom kad je riječ o nabavci vakcina, posebno u odnosu na zemlje poput Izraela, SAD-a, UK-a. Čak se i Srbija, surađujući  s Pekingom i Moskvom pokazala domišljatijom i efikasnijom od bogate EU.  Nezadovoljne neefikasnošću Brisla neke su zemlje poput Mađarske počele same pregovarati i nabavljati vakcine. Osobno mislim da Plenković nije imao ozbiljno namjeru otvoriti na svoju ruku suradnju s Rusijom, to je bilo samo za domaću javnost koja je tražila da pokaže veću inicijativnost.

EU, pod američkim pritiskom, u ovom trenutku pokušava stjerati Putina i Rusiju na konopce, situirati Ruse definitivno kao drugorazrednu svjetsku silu. Brisel stoga neće prihvatiti Sputnik kao oblik ruske pomoći, a i kao afirmaciju ruske medicinske znanosti i tehnologije. Trenutno se na Rusiju vrši golem pritisak preko slučaja Navalni, traži se da povuče svoje trupe od ukrajinske granice, blokiran je već skoro potpuno izgrađen Sjeverni tok 2. U takvoj situaciji primiti rusku medicinsku pomoć značilo bi samoponiženje i otupilo bi oštricu permanentnog pritiska na Rusiju. Plenković je discipliniran briselski igrač, sa velikim evropskim ambicijama; neće narušiti zajedničku evropsku strategiju, koja među hrvatskim građanima baš i nema toliko pobornika. Većina bi hrvatskih građana rado prihvatila rusku pomoć. E, pa ovo je bila Plenkovićeva predstava za te građane. Ali on dugoročno, čini se prilično uspješno, igra tako da sebi u budućnosti osigura neku važnu funkciju u EU pa zasigurno neće napraviti ništa „na svoju ruku“.

MONITOR: Hrvatska je u proteklih godinu dana pored razornih zemljotresa, jako pogođena i epidemijom kovida. Uprkos tolikim stradanjima, fokus javnosti  se pomjera na prepucavanja predsednika i premijera. Da li se radi  o bježanju od svakodnevice ili marketingu kad mu vrijeme nije?

VISKOVIĆ: Osim Covida 19, Hrvatsku su u protekloj godini pogodila dva razorna potresa. Zagrebački, prvi snage 5,4 temeljito je razmrdao sam centar grada, poremećena je statika zgrada, pogotovo palača građenih prije stotinak godina kad nije bilo armiranog betona. Skoro svi muzeji i sakralni objekti oštećeni su i zahtijevaju ozbiljne zahvate. Drugi potres, na slabo nastanjenoj Baniji, bio je jači i od onog čuvenog skopskog, čak 6,4.

Od prvog potresa proteklo je više od godinu; baš i ne primjećujem da se  Zagreb puno obnavlja, uglavnom su dosad uklanjani pootpadali malter, dimnjaci, krovovi, štukature… Raspravljalo se o Zakonu o obnovi, formirale se institucije za obnovu. Opće je mišljenje da se moglo učiniti puno više. Ali u vremenu korone teško je organizirati intenzivnu obnovu, privreda je u recesiji (pad gotovo 10 posto), medicinski troškovi golemi. Dosta se uzdamo u evropsku pomoć, ali i ona sporo pritječe.

U svemu tome imamo prigodu iz dana u dan pratiti pitoreskno verbalno nadmetanje predsjednika i premijera, koje ima i zabavne elemente javnog spektakla. Njih dvojica se poznaju odavno, počeli su još devedesetih kao ambiciozni mladi diplomati u doba Mate Granića. Obojica solidno obrazovani, poligloti, elokventni, ali i silno tašti; ima tu jako puno osobne borbe za prestiž. Najnoviji sukob vezan je za izbor šefa Vrhovnog suda. Milanović je s dosta prava nezadovoljan stanjem u cjelokupnom pravosuđu, ima ustavne ovlasti da predloži predsjednika Vrhovnog suda, ali mora ga prihvatiti i Sabor u kojem većinu ima HDZ. Trenutno je svojevrsna pat pozicija: predsjednik je blokirao reizbor HDZ-ova kandidata Đure Sesse, a HDZ odbija podržati predsjednikovu kandidatkinju, profesoricu Zlatu Đurđević. Ankete pokazuju kako većina građana podupire Milanovića slažući se da su u pravosuđu nužni novi ljudi, jer je trenutno sporo, neefikasno i po vrlo raširenom mišljenju, korumpirano. Međutim, u polemikama Milanović se nije klonio ni toga da izvrijeđa čak i svoju lijevu biračku bazu (feministice, NGO-i, Žarko Puhovski, Milorad Pupovac…). Uostalom, po mnogima, on i nije ljevičar, prije liberal, ali je deklarirani antifašista, što se vidjelo po reakcijama na ustaški pozdrav Za dom spremni!

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 16. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

MONITOR: Sa čime biste se mogli pohvaliti od početka rada Stručnog tima NS?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Otkrivanje visoke korupcije je posao za koji treba vremena, posebno u situaciji kada su mnoge arhive uništene ili dislocirane, a pojedine značajne funkcije i dalje obavljaju ljudi koji su bili dio problema. To, takođe, podrazumijeva i punu saradnju sa brojnim državnim institucijama.

Do sada smo prikupili značajan dio informacija o stanovima koji su dijeljeni javnim funkcionerima i drugim licima po izuzetno povoljnim uslovima i uskoro ćemo početi da objavljujemo tu dokumentaciju.

U drugim većim predmetima, kao što je poslovanje slobodnih zona i sumnje u šverc cigareta, Možura, privatizacija KAP- a i Telekoma, autoput, poslovanje Prve banke sa državnim organima i kompanijama… prikupljamo osnovnu dokumentaciju kako bismo utvrdili obim i lokacije raspoloživih podataka, kao i potrebe za angažovanjem eksperata iz oblasti carina, poreske politike, zaštite ličnih podataka, programiranja i slično.

Ni u jednoj arhivi nećemo naći one papire koje je prošla vlast željela da uništi. Ali tragovi novca se ne mogu potpuno sakriti. Zato mi prikupljamo i analiziramo postojeću dokumentaciju i radimo na uspostavljanju međunarodne saradnje kako bismo mogli da uđemo u trag skrivenim računima i imovini u inostranstvu.

MONITOR: A šta biste naveli kao (ne)očekivane probleme sa kojima ste se susreli?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Brojna dokumenta su uništena ili dislocirana, nova administracija vrlo sporo postupa, a faktička blokada zakonodavnih predloga u parlamentu onemogućava ozbiljnije iskorake.

Tako je kompletna arhiva Komisije za stambena pitanja bivše Vlade nestala, ili je negdje premještena. Tom Komisijom je rukovodio bivši ministar odbrane, a njena dokumentacija se ne nalazi ni u Generalnom sekretarijatu Vlade, a ni u Ministarstvu odbrane, dok je osoba zadužena za arhivu Komisije napustila državnu upravu.

Ta dokumentacija je, inače, bila označena stepenom tajnosti interno, a u nekim slučajevima i povjerljivo. I njen nestanak je posao za tužilaštvo koje na raspolaganju ima niz aktivnosti koje može preduzeti u cilju rasvjetljavanja tog krivičnog djela.

Kada su uništili kompletnu arhivu podataka o stanovima koje su podijelili, možete da zamislite šta je od dokumentacije ostalo oko najvećih poslova koji potencijalno uključuju i najveću korupciju. Međutim, mnogo dokaza postoji u drugim državama i zato je međunarodna saradnja od presudnog značaja.

MONITOR: Može li se priča o nestaloj dokumentaciji završiti time što ćemo svi konstatovati kako nam je žao što je nema?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Kako bismo spriječili da se to dogodi, Stručni tim Savjeta će izaći sa vrlo konkretnim preporukama i inicijativama prema nadležnim državnim organima.

Tražićemo, pored ostalog, da se obezbijedi više dokaza za tužilaštvo, video evidencija ili dokazi da je ona uništena, jer su u pitanju objekti Vlade i Ministarstva odbrane koji su pod video nadzorom. Lica odgovorna za postupanje sa dokumentacijom su jasno određena i prvi korak tužilaštva trebao bi biti da ih sasluša.

MONITOR: Na račun Vlade stižu kritike da se više bave prošlošću nego budućnošću? Prepoznajete li se vi iz Savjeta u toj priči?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ni najmanje. Nakon 30 godina potpunog odsustva ozbiljne borbe protiv korupcije i poslova koji su poharali Crnu Goru, imamo obavezu kao društvo da ne dozvolimo da bilo ko zadrži korist koju je stekao činjenjem bilo kog krivičnog djela. Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti, jer sam odolijevala i mnogo većim pritiscima kojima sam bila izložena tokom svog rada.

Jos jednom ću ponoviti – što se tiče rada Stručnog tima, ne postoji bivša i sadašnja vlast, jer korupcija ne bira političke dresove.

MONITOR: Da li vi, iznutra, dijelite utisak da vlast, na svim nivoima, djeluje pomalo tromo?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nije lako uspostaviti kontrolu nad sistemom koji je bio pretvoren u političku mašineriju bivšeg režima. U maloj Crnoj Gori izuzetno je teško naći kadrove, jer su priliku da steknu iskustvo u državnoj administraciji i to specifično znanje do sada imali samo oni koji su sarađivali sa bivšom vlašću. Još kad se u to dodatno umiješa politika, onda i onako težak proces postane još teži.

Znam da je problema puno, ali mislim da se mora i brže i bolje.

MONITOR: Neki analitičari ukazuju na mogućnost paktiranja između bivših i sadašnjih vlasti. Da li ste Vi naišli na nešto što bi potkrijepilo takve sumnje?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Nemam nikakva konkretna saznanja o tome i boriću se da se nikada ne napravi bilo kakav pakt koji podrazumijeva da se  zatvore oči na korupciju, a korumpirani pojedinci zadrže ukradeni novac.

Stručni tim nema nadležnost da bilo koga uhapsi, ali ima da prati puteve novca. Čak i ako neki planiraju da pobjegnu iz zemlje, ako uspijemo da uspostavimo međunarodnu saradnju i obezbijedimo snažnu podršku drugih država, naći ćemo gdje su sakrili novac i nekretnine.

Nadam se da ćemo uskoro dobiti i nova zakonska rješenja o oduzimanju imovine u građansko-pravnom postupku, po ugledu na Italiju, što bi omogućilo da imovina za koju nema valjanog pokrića u zvaničnim prihodima javnih funkcionera, može biti oduzeta i bez osude u krivičnom postupku.

MONITOR: Nije malo onih koji računaju da se Vaš posao tiče samo vremena prije 30. avgusta, odnosno, 4. decembra 2020?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Vjerujem da u Vladi niko ni ne pomišlja da takvo ograničenje postavi, jer ja na njega zasigurno ne bih pristala. Dok sam u Stručnom tijelu možete biti sigurni da neće biti izuzetaka po bilo kom osnovu.

Zadatak Savjeta i Stručnog tijela je da se bavi otkrivanjem i prevencijom korupcije na visokom nivou. Odgovorna vlada želi da iskorijeni korupciju, ako je ima, prvo u sopstvenim redovima.

Ne smije biti nedodirljivih ni sada, ni prije, ni ubuduće i za to ću se uvijek boriti. Ne bavim se politikom, već borbom protiv kriminala i korupcije, a oni ne poznaju ni boje ni zastave, samo interes i profit.

Odnos prema SPI definiše vladu

MONITOR: Sa nestrpljenjem se očekuje novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI).

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Od izuzetnog značaja za borbu protiv korupcije je da nova Vlada podigne standarde i što prije počne da proaktivno objavljuje mnogo veće količine podataka od značaja za građane.

U saradnji sa kolegama iz drugih NVO i vodećim evropskim ekspertima, uradili smo nacrt izmjena Zakona o SPI i dostavili ga Ministarstvu javne uprave 9. decembra, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije. Drago nam je što je to prvi antikorupcijski zakon predložen ovoj vladi od strane nevladinog sektora, ali u vezi sa tim, nažalost, još nismo vidjeli konkretnije pomake, dok je usvajanje zakona planirano tek za treći kvartal.

Upravo odnos prema tom zakonu pokazaće koliko je ova vlada spremna da realizuje svoja obećanja.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo