Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS-A: Tare više nema  

Objavljeno prije

na

Rijeka iz koje je nekada moglo da se pije je sada prljava i zagađena, njen tok je potpuno izmijenjen, živi svijet desetkovan, a na obalama su ogromne deponije šuta i drugog otpada, dok UNESCO ocjenjuje da se neke stvari nikada neće moći popraviti. Ova Vlada je uspjela da uništi ono čime su se ponosile generacije

 

MONITOR: MANS je, nakon što je objavio da je predsjednica Vrhovnog suda, zemlju u selu Ravni u Kolašinu prodala Zoranu Beciroviću i da taj prihod nije prijavila, sada otkrio da je Medenica tu zemlju prodala po deset puta većoj cijeni od tržišne, a ne, kako je tvrdila, ispod cijene. Ocijenili ste da ta transakcija otvara brojna pitanja, pa i pitanje nepristrasnosti Medenice prema Bećiroviću, koji je bio, ili trebao biti, u centru pravosuđa zbog brojnih afera i sumnjivih privatizacija. Kako vidite ćutanje Medenice i institucija na cijelu priču?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Ćutanje Vesne Medenice je najbolji pokazatelj pravde u Crnoj Gori i nivoa zarobljenosti ove države. Osim prodaje svoje zemlje Bećiroviću, Medenica je od javnosti sakrila i sličnu transakciju njenog sina sa Čedom Popovićem, u periodu dok je živio u istom domaćinstvu. Dakle, u svega par godina, Medenica je sakrila prihod svoje porodice u iznosu od oko 350.000 eura.

Nakon takvog otkrića svaki predsjednik suda u iole demokratskoj državi bi sam podnio ostavku i nikada se više ne bi bavio javnim poslom. U Crnoj Gori, predsjednica Vrhovnog suda u trećem mandatu, daje obrazloženje koje je skandalozno, jer pokazuje ili ogromno neznanje ili korupciju na najvišem nivou pravosuđa.

Medenica je obrazložila da nije prijavila prihod od posla sa Bećirovićem, jer to predstavlja pretvaranje jednog oblika imovine u drugi, odnosno nekretnina u novac, čime se, kako kaže, ne mijenja vrijednost, već samo oblik imovine.

Ukoliko Vesna Medenica, kao predsjednica Vrhovnog suda tako tumači zakon čiji ključni cilj je da spriječi da se sumnjive transakcije funkcionera odvijaju u tajnosti, onda je, po mom mišljenju, riječ o neopisivo velikom neznanju. Međutim, ja sumnjam da je gospođa Medenica toliko neznavena, i vjerujem da ona odlično zna zašto je od javnosti sakrila tu transakciju, odnosno da je sa namjerom pokušala da sakrije svoju poslovnu povezanost sa Bećirovićem.

Naime, zvanični podaci pokazuju da je Medenica prodala zemljište Bećiroviću po deset puta većoj cijeni od njegove tržišne vrijednosti. To pokazuje da imovina nije samo ,,mijenjala oblik”, već i vrijednost, pa zato mislim da je neophodno da tužilaštvo utvrdi da li je riječ o korupciji na najvišem nivou. Ovo posebno zbog toga što je Medenica obavljala i funkciju Vrhovnog državnog tužioca u periodu kada su Bećirovićeve kompanije bile upletene u brojne sumnjive poslove, koji nikada nisu do kraja istraženi.

MONITOR: To nije jedina afera koja ostaje van dometa pravosuđa. Da li je više uopšte upitna nepristrasnost čelnih ljudi u pravosuđu i tužilaštvu, posebno nakon afera Koverta i Kurir?

ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Neshvatljivo loše postupanje Stankovića i Katnića u slučaju afere Kurir je situaciju u tužilaštvu dovelo do potpunog apsurda. Ne samo što nisu podnijeli ostavke jer su dozvolili da se u tužilaštvo infiltrira, kako sami kažu, krak organizovanog kriminala, već se nisu ni izuzeli iz postupanja u ovom predmetu. Kako Katnić istražuje Stankovića smo vidjeli na konferenciji za medije, kada ga je zastupao i branio, kao da mu je advokat, baveći se njegovim ličnim karakteristikama, a ne ulogom u konkretnom slučaju. Štaviše, neshvatljivo je da ovaj slučaj istražuje Katnić i tužiteljka Lidija Vukčević, koji su i sami uključeni u aferu. Dakle, oni sami sebe istražuju, sami sebi svjedoče i odlučuju da li će protiv sebe pokrenuti postupke.

Što se tiče afere Koverta, od prvog dana, ona je ogolila uticaj politike na pravosuđe. Dovoljno je samo vidjeti sa kakvim apetitom Katnić goni čelnike DF-a, u odnosu na Miga Stijepovića koji obavlja funkciju u kabinetu predsjednika države.

Tužilaštvo neće ni protiv Stijepovića da ozbiljno i efikasno povede postupak, a kamoli da se pozabavi i ostalima koji su bili uključeni u krivična djela vezana za finansiranje vladajuće partije. S obzirom da je Đukanović lično potvrdio da je znao za donacije biznismena kojih nema u zvaničnim podacima, i on bi morao biti predmet istrage. Svi znamo da tako neće biti, jer kada su u pitanju poslovi Đukanovića, prema tumačenju našeg tužilaštva, za njih nikada nema ,,ni udaljene sumnje”.

Ne zaboravimo da je Specijalno tužilastvo trebalo da istraži i aferu Snimak, kao i fiktivne donacije DPS-a sa Konika. Ti predmeti očigledno neće biti procesuirani, jer je tužilaštvo i dalje pod kontrolom vladajuće partije.

MONITOR: Kako vidite ocjenu ministra pravde Zorana Pažina da je povjerenje javnosti u tužilaštvo na nedopustivo niskom nivou, i odgovor v.d VDT Ivice Stankovića da tužilaštvo nije “Vladino ministarstvo”? Čitate li nešto između redova? 
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: To su dvorske igre moći, borbe klanova unutar vladajuće partije za prevlast, a nekada i lični animoziteti koji su, manje ili više vidljivo, uvijek prisutni na našoj političkoj sceni. Da je riječ o principijelnosti ministra Pažina, onda bi tako reagovao i u slučaju Vesne Medenice o komenije progovorio ni riječ. Na kraju, tužilaštvo možda trenutno nije ,,Vladino ministarstvo”, upravo zbog tih internih trvenja u vladajućoj strukturi, ali je nesumljivo pod kontrolom jednog krila DPS-a. To su potvrdili i slučajevi Marovića i Mugoše, koji su procesuirani tek nakon što su izgubili bitke unutar svoje partije, pa su pušteni niz vodu. Tako je tužilaštvo postalo alat za obračun unutar vladajuće strukture.

MONITOR: Civilni sektor reagovao je i zbog odluke čelnika pravosuđa da ne dođu na saslušanje u Skupštinu….
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ:
Gospodin Pažin kaže da Vlada i Ministarstvo pravde ne kontrolišu pravosuđe, a Stanković i Katnić, kao i vladajuća skupštinska većina, smatraju da ih ne kontroliše ni Skupština, pa se postavlja pitanje kome odgovara tužilaštvo? Da li bilo ko u ovoj državi vrši kontrolu nad njihovim radom i ima pravo i obavezu da ih pozove na odgovornost? Ako je odgovor da je to Tužilački savjet, onda su tamo, ponovo, predstavnici istog tog tužilaštva i Ministarstva pravde, zajedno sa politički prihvatljivim predstavnicima pravnika. Dakle, pravosuđe kontroliše onaj ko ima većinu u Tužilačkom savjetu, u kome Ranka Čarapić iz penzije predstavlja ,,ugledne pravnike” i izigrava opoziciju glasajući protiv Stankovića. Očigledno je da to nema nikakve veze sa principima, već sa politikom, jer bi u suprotnom Čarapićka odavno podnijela ostavku i zauvijek se povukla sa svih javnih funkcija, zbog svih afera koje su se odnosile na nju i njenu porodicu. Ovako se ponovo suočavamo sa apsurdom, da Čarapićka, koja je sve veće slučajeve stavljala pod tepih, sada kontroliše Stankovića koji je izabran kako bi, navodno, otvorio upravo te slučajeve. Sistem je tako postavljen upravo da bi onemogućio bilo kakav napredak, čak i ako bi se neki tužilac usudio da pokuša da zaista bude nezavisan i bori se protiv korupcije na visokom nivou. Drugim riječima, ne postoji suštinska institucionalna kontrola pravosuđa, već konce vuku političke i/ili kriminalne strukture koje iz mraka upravljaju tužilaštvom.

MONITOR: Premijer Duško Marković  je najavio da će raskinuti ugovore sa sedam kompanija, lica koja su dobila koncesije za izgradnju mini hidroelektrana jer je bilo propusta kada je u pitanju zaštita prirode. Mislite li da je ta odluka zakašnjela i da je kontrolu i nadzor trebalo uraditi mnogo ranije? Radi li se o političkoj igri, sukobu unutar DPS-a? 
ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ: Zanimjivo je da je nakon te odluke, Vlada izdala nove koncesije, bez bilo kakvog obrazloženja, pa se postavlja pitanje zašto se nastavlja sa takvom praksom prije nego što su već postojeći problemi raščišćeni. Treba sačekati pa vidjeti šta se iza brda valja, odnosno vidjećemo šta će Vlada odlučiti o iznosu naknada koje planiraju da isplate pojedincima povezanim sa vladajućom partijom, a sa kojima će raskinuti ugovore. Plašim se da će Vlada na teret budžeta pokušati da im obezbijedi „hljeba bez motike“, pa iako godinama nisu ništa ulagali, da ih obešteti za navodni izgubljeni profit. U svakom slučaju ove odluke Vlade su uveliko zakašnjele i elementarno je da se postavi pitanje odgovornosti. Prvo odgovornosti za već nastalu štetu po životnu sredinu, drugo za štetu po državu koja će tek nastati zbog isplate naknada investitorima. Kao i obično, nema ni riječi o odgovornosti, što potvrđuje i da su te koncesije dijeljene po političkoj liniji, a i da Vlada ne raskida ugovore da bi zaista zaštitila javni interes.

MONITOR: Stanje je, tvrde iz civilnog sektora, nakon godinu kada su prvi put javnost izvijestili o uništenju korita rijeke na trasi mostova Tara 1 i Tara 2 promijenilo, sada je mnogo gore. Vi ste prije godinu upozorili javnost na stanje Suze Evrope.  
ĆALOVIĆ –MARKOVIĆ: Tare više nema. Bar ne onakve kakvu je svi pamtimo. Rijeka iz koje je nekada moglo da se pije,  sada je prljava i zagađena, njen tok je potpuno izmijenjen, živi svijet desetkovan, a na obalama su ogromne deponije šuta i drugog otpada, dok UNESCO ocjenjuje da se neke stvari nikada neće moći popraviti. Ova Vlada je uspjela da uništi ono čime su se ponosile generacije, što je bilo jedno od najpoznatijih obilježja države i predstavljalo nevjerovatan resurs za razvoj sjevera. Šta i ko će ostati na tom sjeveru kad kroz njega prođe autoput? Ili će se tim putem samo brže odseljavati u Podgoricu ili inostranstvo? Hoće li strani turisti dolaziti da se dive autoputu ili netaknutoj ljepoti Tare? Koliko desetina miliona eura su se ugradili u biznis sa Kinezima, kada su zauzvrat pristali da zatvore oči na uništavanje „Suze Evrope“? Spregu države i izvođača radova potvrđuju pokušaji pojedinaca da očiglednu devastaciju obrazlože radovima na regulisanju korita. Resorni ministar Pavle Radulović zaista djeluje tragično u pokušajima da opravda izvođače radova. Gotovo je nevjerovatno sa koliko ignorantskog odnosa se dočekuju ne samo kritike domaće, već i međunarodne javnosti, što pokazuje da Vladi nisu prioritet građani, već interesi privatnih kompanija. Naime, suštinsku korist od takve gradnje autoputa imaju Kinezi koji ogroman dio kredita troše na zarade radnika koje se isplaćuju u toj državi, kao i privatne kompanije koje rade kao podizvođači. Najveći dio poslova je dobio Bemaks, tajkunska firma koja je neskriveno podržavala vladajuću partiju, i koja zarađuje na desetine miliona eura od izgradnje autoputa. Sve to plaćaju i plaćaće građani, kako kroz vraćanje kredita, nove takse i veće poreze, tako i gubitkom Tare, neprocjenjivog resursa od koga su koristi mogli imati mnogi stanovnici tog područja i cijela država.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo