Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ PROFESORICE MILKE OBRADOVIĆ: Nakon nagrade za kvalitet, dobila otkaz

Objavljeno prije

na

Prošlog decembra Milka Obradović, profesorica Hemijske škole u Podgorici,  dobila je nagradu Ministarstva prosvjete Za odličan pet, i ove jeseni očekivala da se ispoštuje njeno zakonsko pravo i ugovor joj se transformiše za stalno. Po anonimnoj prijavi Inspekcija rada posjećuje ovu školu, a direktorica Ljeposava Vuksanović bez dokaza optužuje Obradovićevu za prijavu. Epilog je – otkaz Obradovićevoj

 

Milka Obradović, profesorica maternjeg jezika, u decembru prošle godine dobila je nagradu iz Fonda za kvalitet i talente – Za odličan pet, koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete. Umjesto ugovora za stalno, koji ju je sljedovao, krajem septembra ove godine dobila je otkaz u JU Srednja stručna škola ,,Spasoje Raspopović’’ (Hemijska škola)  u Podgorici.

Obradović je u ovoj srednjoj stručnoj školi kao profesorica Crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti počela na zamjeni da radi od 2014. godine. Da bi školske 2017/18. i 2018/19. predavala bez prekida.

Sa predavanjima je počela i ove godine, a onda se sve promijenilo. ,,Direktorica Ljeposava Vuksanović me 29. septembra obavijestila da mi neće produžiti ugovor, iako je tri dana prije toga rekla da hoće do konkursa. Objasnila je da je bila u Ministarstvu i da su joj ‘četiri čovjeka’ pomogla u donošenju takve odluke. Kao razlog navela je to što sam odgovorna za ‘nemir i talasanje’ u kolektivu, a reče i da je mojim radom i angažovanjem u školi i više nego zadovoljna’’, navodi Obradovićeva u pismu ministru Damiru Šehoviću na koje nije dobila odgovor.

O talasanju se raspravljalo i na sjednici Nastavničkog vijeća ove škole. Nakon što je Inspekcija rada posjetila ovu ustanovu zbog anonimne prijave, direktorica je optužila Obradovićevu da ju je ona podnijela. Milka Obradović je na sjednici negirala tvrdnje direktorice i navela da joj je Vuksanović uz neopravdanu optužbu uputila i niz uvreda.

,,Iako je moj problem što sa svojih 36 godina još nijesam riješila pitanje zaposlenja, što smo podstanari, što mi suprug nije zaposlen, što svome djetetu moramo obezbijediti osnovne uslove za normalan život, ja se sada moram baviti optužbama da sam špijun i spletkaroš’’, kazala je Obradović u obraćanju kolegama na sjednici.

Slobodan Savović iz Sindikata prosvjete Podgorica kaže za Monitor  da je profesorica Obradović pokazala svoju stručnost i vanredan odnos prema vaspitno obrazovnom procesu, te da se sve može provjeriti u Centru za sredenje stručno obrazovanje gdje je učestvovala u raznim projektima.

On ističe da je transformacija ugovora na neodređeno vrijeme za profesoricu Obradović dogovorana na sastanku Sindikata sa Aktivom direktora i Ministarstvom prosvjete, još krajem jula te da je to trebalo da bude validno od sredine septembra. ,,Naknadnom pameću direktorice Hemijske škole dogovor je prekršen i  koleginica je dobila otkaz”, kaže Savović. I precizira: ,,Moja saznanja o toj spornoj sjednici Nastavničkog vijeća gdje je direktorica škole vrijeđala koleginicu Obradović su posredna iz više izvora.  Imam informaciju da je direktorica i mene nazivala prevarantom… Ja sam direktorici oprostio uvrede, jer je meni lično kompliment  kada me direktori kritikuju ili etiketiraju”.

Iz Hemijske škole su za Monitor kazali da je profesorica Obradović proteklu školsku godinu imala punu normu časova, a godinu dana prije toga,  sa brojem časova manjim od predviđene norme nastavnika  – 10 časova. Navode: ,Prema evidenciji koju vodi pravna služba škole za koleginicu Obradović, srazmjerno vremenu provedenom na radu, nije postojao osnov (24 mjeseca) za transformaciju ugovora na neodređeno vrijeme”.

Ljeposava Vuksanović, direktorica JU SSŠ ,,Spasoje Raspopović” za Monitor kaže: ,,Kako koleginica Milka Obradović nije imala rješenje – Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u šta se po njenim riječima i ona sama uvjerila konsultujući Inspekciju, škola je prijavila časove Crnogorskog-srpskog… jezika kao  nezastupljene. Na početku ove školske godine, smo  na osnovu preporuke Ombudsmana sklopili ugovor o preuzimanju koleginice iz škole u Lijevoj Rijeci, koja je 10 godina, sa 60 posto invaliditeta, putovala na posao. Nakon toga preostalo je osam časova, koje su, nakon raspisanog konkursa, pripali osobi sa boljim referencama. Napominjem i da je inspekcija kontrolisala proces zapošljavanja u školi i nije našla bilo kakve  nepravilnosti”.

Obradovićeva se nakon što joj nije produžen ugovor žalila Inspekciji rada.

Inspekcija rada 7. oktobra donosi rješenje u kojem navodi da je Obradovićevoj ugovor o radu na određeno vrijeme istekao 1. oktobra, te da ,,Inspekcija nema ovlašćenja da preispituje konačnu odluku poslodavca o prestanku radnog odnosa imenovane, nego je to nadležnost suda, pa zbog toga Inspekcija nije utvrđivala činjenice da li je imenovana ispunjavala uslove za transformaciju radnog odnosa sa određenog na neodređeno vrijeme”.

Iz Sindikata su Milku Obradović  savjetovali da se obrati sudu po dva osnova: jedan je tužba za mobing, a drugi osnov je njena transformacija radnog ugovora.

Savović kaže da Sindikat slične probleme transformacije ugovora na neodređeno često  rješava uspješno u saradnji sa upravama škola i Ministarstvom. ,,Ipak, slučaj koleginice Obradović nije usamljen jer postoje situacije direktorske samovolje. Da li ti direktori crpe samovolju iz nekog drugog autoriteta, partije ili nekih porodičnih veza, ne znam ali slučajeva poput ovog ima još”, kaže Savović.

Punomoćnik Milke Obradović, advokat Željko G. Braletić, je sredinom ovog mjeseca, Osnovnom sudu u Podgorici podnio tužbi protiv JU SSŠ Spasoje Raspopović. ,,Ugovori o radu na određeno vrijeme Milke Obradović zaključeni su suprotno odredbama čl. 25 Zakona o radu, jer je ista obavljala poslove trajnog karaktera pa se nije mogao zaključivati ugovor o radu na određeno vrijeme, jer je to suprotno cilju zbog kojeg je propisana mogućnost zasnivanja radnog odnosa na vrijeme čije je trajanje unaprijed određeno”’, navodi se u tužbi i kao dokaz se dostavlja zahtjev za transformaciju ugovora o radu od 2. septembra 2019.

Praksa je, kaže Savović, da ovakvi slučajevi na sudu bivaju rješeni u korist zaposlenih. ,,Siguran sam da će i koleginica Obradović dobiti svoje pravo na sudu. Ne veselim se činjenici da će ustanove plaćati enormne sudske troškove, a neće biti lične odgovornosti direktora za to, kao što je nije bilo ni do sada. Ne veseli me takođe ni činjenica da Ministarstvo prosvjete uglavnom usmeno savjetuje svoje direktore i oko ovih pitanja. To otvara mogućnost različitih tumačenja od strane direktora. Tako imamo situaciju da je jedan broj direktora ustanova prilično ‘tvrd na uši’, ali je zato slijepo poslušan liniji partija na vlasti”.

Slučaj Milke Obradović je test pravednosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SITUACIJA SA KORONA VIRUSOM UZNEMIRAVAJUĆA: Neodgovornost i građana i institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Medicinare su u borbi sa korona virusom na cjedilo ostavili i institucije i građani. U utorak je u jednom danu umrlo osam ljudi, a tokom proljeća za dva mjeseca ukupno devetoro. Epidemiolozi ponavljaju da ako poštujemo mjere, situacija se može popraviti za 10 do 20 dana

 

Sa osam smrtnih slučajeva i 296 novih oboljelih od korona virusa, utorak je bio najcrnji dan od početka epidemije u Crnoj Gori. Umrla su četiri pacijenta iz Nikšića i po jedan iz Tuzi, Bijelog Polja, Pljevalja i Mojkovca. U srijedu je otkriveno još 290 novih slučajeva, a umrlo je pet osoba. Tokom proljećnog talasa epidemije ukupan broj preminulih od virusa bio je devet, a sada je 151. Ukupan broj oboljelih od početka epidemije je 9.429, aktivnih slučajeva je 3.549.

Nepoštovanje nošenja maske i držanja distance, izborna i postizborna okupljanja, kao i nebezbjedna okupljanja u ugostiteljskim objektima, slavljima, svadbama rezultirali su razbuktavanjem virusa, upozoravaju epidemiolozi. O tome govori i podatak da su među oboljelima većina oni do 50 godina starosti – od 20 do 40 godina je 40 odsto oboljelih, a 65 odsto je do 50 godina.

Najteža situacija je u Podgorici – 982 oboljela, Nikšiću – 814, Beranama – 409, Bijelom Polju – 298 i Rožajama – 290 oboljelih. Ubrzano se popunjavaju kovid bolnice. „Crna Gora raspolaže sa 577 kovid kreveta, dok je trenutno popunjeno 280“, kazao je u utorak direktor Urgentnog centra KCCG i šef Kriznog medicinskog štaba dr Nermin Abdić. Pomoćnica ministra zdravlja Crne Gore i šefica Operativnog štaba NKT-a prof. dr Vesna Miranović ranije je najavila da ukoliko dođe do masovnijeg obolijevanja i popunjavanja više od 50 odsto postojećih kovid kreveta, moraće se razmotriti i mogućnost „zaključavanja gradova“. Iako je više od pola kapaciteta popunjeno, za sada se još ne razmišlja o tome, a dr Miranović je, nakon što je u maniru drugih članova NKT-a isijavala optimizam, ipak priznala da je „epidemiološka situacija u zemlji ozbiljna“.

Nagli skok oboljelih u srijedu je plastično objasnila Ivona Drašković, epidemiolog u nikšićkom Domu zdravlja: „Trenutno imamo 812 oboljelih i 766 oporavljenih. Mi smo prije četiri sedmice imali 75 oboljelih na teritoriji opštine Nikšić i preko 290 oporavljenih. To nam govori koliko imamo oboljelih za ovaj kratak vremenski period, a najčešći uzroci su bili masovna okupljanja i nepoštovanje mjera“. U Opštoj bolnici Nikšić, čiji je kapacitet 80 kreveta, popunjeno je 78, a među oboljelima je i četvoro djece, najavljeno je otvaranje dodatnih odjeljenja za oboljele od korone. U specijalnoj bolnici Brezovik je od 60 kreveta popunjeno 47.

Pored Nikšića, najveći pritisak je na Opštu bolnicu u Beranama. Nakon što se saznalo da su od korone oboljeli i direktor bolnice i nekoliko ljekara, pojedini su ocjenili stanje kao alarmantno. To je demantovao Šef kriznog medicinskog štaba Nermin Abdić. On je najavio, na nivou Crne Gore, mogućnost „povećanja kapaciteta bolničkih ustanova od 150 do 180 kovid postelja. Za sada sistem funkcioniše potpuno u redu“, istakao je Abdić.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBORI I IMENOVANJA NAKON IZBORA: Hrapović častio DPS direktore novim mandatom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Direktorima 24 zdravstvene ustanove domova zdravlja i opštih bolnica mandat je istekao početkom marta, do početka septembra bili su u vd stanju. Ministar Hrapović im je nakon izbornog poraza produžio mandat na još četiri godine

 

Epidemija korona virusa se razbuktala a od ministra zdravlja Kenana Hrapovića, nakon izbora, ni glasa. Da ministar ipak radi potvrdilo je imenovanje Suada Numanovića za direktora Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore. Numanović je dosadašnji poslanik Demokratske partije socijalista, predsjednik Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje i bivši ministar rada i socijalnog staranja.

Pored izbora Numanovića, Hrapović je nakon izbora ugrabio da većini direktora domova zdravlja i opštih bolnica produži mandate na još četiri godine.

Direktorima 24 zdravstvene ustanove domova zdravlja i opštih bolnica mandat je istekao početkom marta, ali je Ministarstvo zdravlja tada naložilo svima koji su raspisali konkurs da ga povuku. Uglavnom, partijski direktori su bili vršioci dužnosti do početka septembra.

Sada je Hrapović pojedinim direktorima bolnica povjerio i četvrti mandat. Tako je, na primjer, direktor nikšićke bolnice Ilija Ašanin iz DPS-a na toj poziciji od 2008. godine. Nije jedini.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

STAV: Izborno obećanje novog početka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koalicije oko Dritana Abazovića i Alekse Bečića pred sobom imaju veoma težak zadatak da definišu i sprovedu inicijalne reforme koje bi omogućile funkcionisanje države u teškoj ekonomskoj situaciji i da, istovremeno, djeluju kao korektivni faktor u odnosu na trećeg koalicionog partnera

 

Uprkos mješavini osjećanja nevjerice i euforije nakon završenih izbora, ne treba odbaciti mogućnost poslovičnih crnogorskih političkih prelatača. U ovoj komplikovanoj izbornoj utakmici, brzina (slavljenja pobjede) nije vrlina, jer još uvijek nije nemoguće da DPS formira novu vladu.

Ipak, u nadi da postizborna dešavanja neće potvrditi da je poslovični politički preletač Drago Đurović crnogorska sudbina, ono što građanima i novoj vlasti predstoji jeste dugotrajan i težak rad na restrukturiranju Crne Gore u istinsku državu svih njenih građana, istinski nezavisnu i suverenu državu nezavisnih i efikasnih institucija, državu-članicu Evropske Unije, državu čija mladost ne kupuje karte u jednom pravcu do Njemačke, Švedske, Kanade…, državu u kojoj ne postoje narodne kuhinje…

Ne treba se zavaravati da je vrijeme na strani izbornih pobjednika, jer se oni moraju odmah angažovati na mučnom poslu reforme private države. Dostizanje pomenutih ciljeva zahtijeva generacijski angažman koji se mora započeti danas, kako bi buduće generacije naslijedile solidne državne temelje. Nadam se da su izborni pobjednici dorasli tom zadatku.

Iako je još rano za donošenje konačnih ocjena, čini se da su rezultati izbora, u najvećoj mjeri, proizvod dva kompleksna faktora.

Prvi je decenijska vlast jedne partije i njenog lidera koji odavno ne nudi nadu za prosperitet svih. Nije teško dokumentovati tvrdnju da je tokom skoro tri decenije vlasti, DPS privatizovala državu i pretvorila je u partijsku kooperativu korisnu samo svojim članovima i saputnicima ka neizbježnoj zadnjoj stanici: autokratiji. Partija koja je do juče bila na vlasti nije uspjela (ili nije imala namjeru/želju) da kreira institucije sposobne da se nose s izazovima modernog vremena nezavisno od toga ko sjedi u fotelji predsjednika i premijera. Od 1990. do danas, državne institucije Crne Gore su funckionisale kao servis vladajuće partije. Bilo je samo pitanje vremena, odnosno, povoljne prilike, kada će se nagomilano nezadovoljstvo građana izliti na ulice i politički definisati kao potreba za političkom i sistemskom promjenom.

Drugi je svojevrsno i teško razumljivo „samoranjavanje” DPS-a, tako što je donošenjem problematičnog zakona o vjerskim zajednicama, partijski lider otvorio sukob sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori. Uslijedio je ulazak crkve u politiku na velika vrata, litije, radikalizacija identitetske politike, i buđenje nacionalizama. Stiče se utisak da je, vodeći se ranijim iskustvima, (Milo) Đukanović vjerovao da mu ovaj sukob može donijeti jos jednu izbornu pobjedu. Možda se nadao da će glasači DPS-a odabrati partiju umjesto crkve i oltara pred kojim pale svijeće, a da će se takozvani „suverenistički glasači” još jedanput okupiti oko njegove retorike o ugroženoj državi. Izborni poraz je pokazao da je Đukanović precijenio partijsku lojalnost značajnog segmenta DPS glasačkog tijela, a potcijenio sumnjičavost i decenijsku netrpeljivost koju suverenisti gaje prema njemu.

Rezultat je, de facto, pobjeda Mitropolita SPC u CG Amfilohija Radovića, koji je bio katalizator i lider višemjesečnih vjersko-političkih protesta iniciranih pomenutim zakonom o vjerskim zajednicama. Koalicija okupljena oko DF-a je samo politička forma i izraz ove pobjede crkve nad državom. Političke smjernice, ideološka matrica i viđenje sebe i svijeta ove koalicije su snažno ankerisani u temelje hegemonog srpskog nacionalnog diskursa i svetosavske verzije pravoslavlja. Uz dužno poštovanje onih koji zagovaraju drugačije viđenje stvarnog izbornog pobjednika, nema osnove tvrditi da je Đukanovića porazila građanska Crna Gora. Građanska Crna Gora jos uvijek nije dovoljno brojčano snažna da sama odnese izbornu pobjedu. Naravno, treba raditi na jačanju tih kapaciteta, ali i biti svjestan da je kontraproduktivno tvrditi ono što postizborne cifre ne opravdavaju. Građanske kapacitete treba jačati i izgrađivati jer je potrebno nositi se istovremeno sa dva protivnika: DPS-om i velikosrpskim nacionalizmom. Oba protivnika imaju isti cilj: ubijanje nade da je građanska, multietnička i proevropska Crna Gora moguća.

Postizborna aktivnost lidera ove koalicije je, s pravom, zabrinula sve one koji baštine suverenističku viziju crnogorske državnosti i crnogorskog identiteta. Naime, prvi javni čin njenog lidera (Zdravka) Krivokapića nakon objavljivanje preliminarnih razultata, koji su ukazivali na poraz DPS-a, je bio odlazak pred Hram Hristovog Vaskrsenja i susret sa Mitropolotom Amfilohijem. Situacija na ulicama crnogorskih gradova u postizbornoj noći se razvijala na način koji je produbljivao sumnju mnogih u iskrenost novopečenih pobjednika kad su govorili o toleranciji, iskoraku izvan nacionalističkog diskursa i želji da iza sebe ostave identitetsku politiku, odnosno, u njihovu snagu da takve iskorake učine. Postizborno slavlje se brzo pretvorilo u nešto što se može okarakterisati kao euforična manifestacija srpskog nacionalizma: od ranije poznato četničenje uz poneku crnogorsku zastavu kao masku koja treba da sakrije ružno lice srpskih hristofašista.

Iako su lideri tri opozicione koalicije ovakvo ponašanje uopšteno ocijenili kao štetno za Crnu Goru, izostala je oštrija kritika velikosrspke nacionalističke euforije. Izrazili su i sumnju da je repriza onoga što smo već mjesecima gledali na crnogorskim ulicama za vrijeme litija organizovana od tajnih službi koje su još uvijek pod kontrolom DPS-a. Takav organizacioni napor DPS-a nije nezamisliv, ali ni opozicioni aktivisti i političari nijesu nevinašca po pitanju prizivanja nasilja i atavističkih strasti nacionalizma. Izbornim pobjednicima bi bilo bolje da se ostave takve retorike. Mnogo je efektnije kada se njihovi partisjki članovi i aktivisti angažuju na fizičkom obezbjeđivanju imovine i života svojih komšija druge vjere. Euforične manifestacije srpskog nacionalizma koji sebe vidi kao jedinog pobjednika izbora i realnost postizbornih pritisaka na manjine se moraju prepoznati, osuditi i njima se suprotstaviti na način i u mjeri u kojoj to može uraditi izborni pobjednik koji još uvijek nije preuzeo poluge vlasti. Važno je podsjetiti izborne pobjednike, ali i sve dobronamjerne građane, da je njihovo oštro suprotstavljanje nacionalizmu (svejedno da li srpskom ili crnogorskom) i vjerskom ekstremizmu savremenih hristovih vojnika jedan od važnih elemenata u izgradnji građanske i proevropske Crne Gore.

Zatvaranje očiju pred uličnim izrazima želje za osvetom najviše govori o onima koju žmure. Na moja pitanja o tome šta se dešava na ulicama, neki crnogorski političari, medijski poslenici i opozicioni aktivisti su tvrdili da ne znaju jer nijesu „pratili” razvoj situacije i da se svakako radi o marginalcima koje ne treba uzimati za ozbiljno, već ih treba integrisati. Neki su tvrdili da su na ulicama frustrirani ljudi koji su decenijama patili pod režimom DPS-a, pa je njihov bijes razumljiv i treba biti tolerisan. Drugi su smatrali da u Crnoj Gori ne postoje četnici i da onima koji nose krstove, slave osuđene ratne zločince i pjevaju ode Draži Mihailoviću, nije fer lijepiti takvu etiketu. Konačno, bilo je i onih koji su tvrdili da je sve to organizovao DPS – sekta satanista na kokainu.

Uprkos svemu, važno je nadati se (kao što znamo, nada umire posljednja) da se definisalo jezgro onoga što bi moglo postati temelj centrističke i socijalno progresivne građanske opcije. Njeno postojanje je od vitalne važnosti za razvoj Crne Gore kao nezavisne, multietničke i proevropske države. Od vremena raspada SFRJ, u Crnoj Gori nije postojala smislena i funkcionalna centristička, proevropska, građanska politička alternativa koja je bila u stanju odnijeti izbornu pobjedu. Ovo je jedan od najvećih grijehova decenijske vladavine Đukanovićevog DPS-a i djelovanja MCP pod budnim okom Mitropolita Amfilohija. Kao decenijski partneri na vlasti, njih dvojica su Crnu Goru držali u okovima binarnog političkog izbora između dva zla koja se međusobno hrane i održavaju u životu: autoritarni i kriminalizovani DPS, s jedne strane, i agresivni srpski nacionalizam, s druge. U vakuumu koji je među njima postojao, nijesu dopuštali kreiranje i opstanak bilo kakve smislene političke alternative. Ova spoznaja hrani moju rezervisanost prema koaliciji okupljenoj oko DF-a, ali i moju nadu da će 14 skupštinskih poslanika dvije manje koalicije ipak uspjeti da obuzdaju hegemonističke tendencije svojih brojčano jačih i ideološki radikalnijih opozicionih kolega.

Koalicije oko Dritana Abazovića i Alekse Bečića mogu predstavljati obećanje pomenute alternative. One pred sobom imaju veoma težak zadatak da definišu i sprovedu inicijalne reforme koje bi omogućile funkcionisanje države u teškoj ekonomskoj situaciji i da, istovremeno, djeluju kao korektivni faktor u odnosu na trećeg koalicionog partnera. Ova korektivna funkcija u odnosu na koaliciju okupljenu oko DF-a bi trebala da se odnosi prvenstveno na retoriku i politički jasno definisane ciljeve koji u pitanje dovode međunarodni položaj Crne Gore, rekomponovanje odnosa unutar države, i davanje primata identitetskoj politici. Iako skeptici poput mene strahuju da bi se ove dvije koalicije mogle pretvoriti u političke značke na reveru velikosrpskog nacionalizma koji je legitimizovan na izborima, treba im dati šansu da nas razuvjere. Efikasnost na ovom korektivnom poslu će, između ostalog, biti mjera snage progresivne i prozapadne građanske opcije koju sada projektuju Abazović i Bečić.

Na kraju, najznačajniji rezultat izbora u Crnoj Gori jeste činjenica da se vlast promijenila preko glasačke kutije, a ne na barikadama i pod budnim okom snajperista. Promjena vlasti mirnim putem i prihvatanje te promjene od strane DPS-a je znak postojanja demokratskih kapaciteta koji se dalje trebaju razvijati. Ja se iskreno nadam da će državu voditi oni kojima je u srcu nezavisna, suverena i evropska Crna Gora, a na umu ekonomski oporavak devastirane države. Nadam se da će nova vlast sebe i svoj rad vidjeti samo kao prvi korak na teškom putu reformi.

Dr Srđa PAVLOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo