Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SLUČAJ PROFESORICE MILKE OBRADOVIĆ: Nakon nagrade za kvalitet, dobila otkaz

Objavljeno prije

na

Prošlog decembra Milka Obradović, profesorica Hemijske škole u Podgorici,  dobila je nagradu Ministarstva prosvjete Za odličan pet, i ove jeseni očekivala da se ispoštuje njeno zakonsko pravo i ugovor joj se transformiše za stalno. Po anonimnoj prijavi Inspekcija rada posjećuje ovu školu, a direktorica Ljeposava Vuksanović bez dokaza optužuje Obradovićevu za prijavu. Epilog je – otkaz Obradovićevoj

 

Milka Obradović, profesorica maternjeg jezika, u decembru prošle godine dobila je nagradu iz Fonda za kvalitet i talente – Za odličan pet, koju dodjeljuje Ministarstvo prosvjete. Umjesto ugovora za stalno, koji ju je sljedovao, krajem septembra ove godine dobila je otkaz u JU Srednja stručna škola ,,Spasoje Raspopović’’ (Hemijska škola)  u Podgorici.

Obradović je u ovoj srednjoj stručnoj školi kao profesorica Crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti počela na zamjeni da radi od 2014. godine. Da bi školske 2017/18. i 2018/19. predavala bez prekida.

Sa predavanjima je počela i ove godine, a onda se sve promijenilo. ,,Direktorica Ljeposava Vuksanović me 29. septembra obavijestila da mi neće produžiti ugovor, iako je tri dana prije toga rekla da hoće do konkursa. Objasnila je da je bila u Ministarstvu i da su joj ‘četiri čovjeka’ pomogla u donošenju takve odluke. Kao razlog navela je to što sam odgovorna za ‘nemir i talasanje’ u kolektivu, a reče i da je mojim radom i angažovanjem u školi i više nego zadovoljna’’, navodi Obradovićeva u pismu ministru Damiru Šehoviću na koje nije dobila odgovor.

O talasanju se raspravljalo i na sjednici Nastavničkog vijeća ove škole. Nakon što je Inspekcija rada posjetila ovu ustanovu zbog anonimne prijave, direktorica je optužila Obradovićevu da ju je ona podnijela. Milka Obradović je na sjednici negirala tvrdnje direktorice i navela da joj je Vuksanović uz neopravdanu optužbu uputila i niz uvreda.

,,Iako je moj problem što sa svojih 36 godina još nijesam riješila pitanje zaposlenja, što smo podstanari, što mi suprug nije zaposlen, što svome djetetu moramo obezbijediti osnovne uslove za normalan život, ja se sada moram baviti optužbama da sam špijun i spletkaroš’’, kazala je Obradović u obraćanju kolegama na sjednici.

Slobodan Savović iz Sindikata prosvjete Podgorica kaže za Monitor  da je profesorica Obradović pokazala svoju stručnost i vanredan odnos prema vaspitno obrazovnom procesu, te da se sve može provjeriti u Centru za sredenje stručno obrazovanje gdje je učestvovala u raznim projektima.

On ističe da je transformacija ugovora na neodređeno vrijeme za profesoricu Obradović dogovorana na sastanku Sindikata sa Aktivom direktora i Ministarstvom prosvjete, još krajem jula te da je to trebalo da bude validno od sredine septembra. ,,Naknadnom pameću direktorice Hemijske škole dogovor je prekršen i  koleginica je dobila otkaz”, kaže Savović. I precizira: ,,Moja saznanja o toj spornoj sjednici Nastavničkog vijeća gdje je direktorica škole vrijeđala koleginicu Obradović su posredna iz više izvora.  Imam informaciju da je direktorica i mene nazivala prevarantom… Ja sam direktorici oprostio uvrede, jer je meni lično kompliment  kada me direktori kritikuju ili etiketiraju”.

Iz Hemijske škole su za Monitor kazali da je profesorica Obradović proteklu školsku godinu imala punu normu časova, a godinu dana prije toga,  sa brojem časova manjim od predviđene norme nastavnika  – 10 časova. Navode: ,Prema evidenciji koju vodi pravna služba škole za koleginicu Obradović, srazmjerno vremenu provedenom na radu, nije postojao osnov (24 mjeseca) za transformaciju ugovora na neodređeno vrijeme”.

Ljeposava Vuksanović, direktorica JU SSŠ ,,Spasoje Raspopović” za Monitor kaže: ,,Kako koleginica Milka Obradović nije imala rješenje – Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, u šta se po njenim riječima i ona sama uvjerila konsultujući Inspekciju, škola je prijavila časove Crnogorskog-srpskog… jezika kao  nezastupljene. Na početku ove školske godine, smo  na osnovu preporuke Ombudsmana sklopili ugovor o preuzimanju koleginice iz škole u Lijevoj Rijeci, koja je 10 godina, sa 60 posto invaliditeta, putovala na posao. Nakon toga preostalo je osam časova, koje su, nakon raspisanog konkursa, pripali osobi sa boljim referencama. Napominjem i da je inspekcija kontrolisala proces zapošljavanja u školi i nije našla bilo kakve  nepravilnosti”.

Obradovićeva se nakon što joj nije produžen ugovor žalila Inspekciji rada.

Inspekcija rada 7. oktobra donosi rješenje u kojem navodi da je Obradovićevoj ugovor o radu na određeno vrijeme istekao 1. oktobra, te da ,,Inspekcija nema ovlašćenja da preispituje konačnu odluku poslodavca o prestanku radnog odnosa imenovane, nego je to nadležnost suda, pa zbog toga Inspekcija nije utvrđivala činjenice da li je imenovana ispunjavala uslove za transformaciju radnog odnosa sa određenog na neodređeno vrijeme”.

Iz Sindikata su Milku Obradović  savjetovali da se obrati sudu po dva osnova: jedan je tužba za mobing, a drugi osnov je njena transformacija radnog ugovora.

Savović kaže da Sindikat slične probleme transformacije ugovora na neodređeno često  rješava uspješno u saradnji sa upravama škola i Ministarstvom. ,,Ipak, slučaj koleginice Obradović nije usamljen jer postoje situacije direktorske samovolje. Da li ti direktori crpe samovolju iz nekog drugog autoriteta, partije ili nekih porodičnih veza, ne znam ali slučajeva poput ovog ima još”, kaže Savović.

Punomoćnik Milke Obradović, advokat Željko G. Braletić, je sredinom ovog mjeseca, Osnovnom sudu u Podgorici podnio tužbi protiv JU SSŠ Spasoje Raspopović. ,,Ugovori o radu na određeno vrijeme Milke Obradović zaključeni su suprotno odredbama čl. 25 Zakona o radu, jer je ista obavljala poslove trajnog karaktera pa se nije mogao zaključivati ugovor o radu na određeno vrijeme, jer je to suprotno cilju zbog kojeg je propisana mogućnost zasnivanja radnog odnosa na vrijeme čije je trajanje unaprijed određeno”’, navodi se u tužbi i kao dokaz se dostavlja zahtjev za transformaciju ugovora o radu od 2. septembra 2019.

Praksa je, kaže Savović, da ovakvi slučajevi na sudu bivaju rješeni u korist zaposlenih. ,,Siguran sam da će i koleginica Obradović dobiti svoje pravo na sudu. Ne veselim se činjenici da će ustanove plaćati enormne sudske troškove, a neće biti lične odgovornosti direktora za to, kao što je nije bilo ni do sada. Ne veseli me takođe ni činjenica da Ministarstvo prosvjete uglavnom usmeno savjetuje svoje direktore i oko ovih pitanja. To otvara mogućnost različitih tumačenja od strane direktora. Tako imamo situaciju da je jedan broj direktora ustanova prilično ‘tvrd na uši’, ali je zato slijepo poslušan liniji partija na vlasti”.

Slučaj Milke Obradović je test pravednosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

STRATEŠKI INVESTITORI U DOBA PANDEMIJE: Ko kome pomaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada, NKT, ljekari, svi se do neba zahvaljuju na  poklonima nekolicine stranih investitora. Neka i red je. Ali da vidimo ko je prvi počeo sa darivanjem. Ko je poklanjao ono najvrjednije što ima. Odvajao dio po dio svoje obale

 

Premijer Duško Marković lično se obratio vodećim stranim investitorima u Crnoj Gori sa molbom da priteknu u pomoć crnogorskom zdravstvu u vrijeme pandemije virusa korona i pošalju, u okviru svojih mogućnosti, novac, deficitarnu robu,  medicinsku i zaštitnu opremu. Na ljubazan poziv premijera, možda i opomenu, investitori su se odazvali, krenule su donacije, jedna od druge bogatija. Najprije je egipatski biznismen Samih Saviris, vlasnik švajcarske kompanije Orascom Development, zakupac poluostrva Luštica, uplatio pola miliona eura na račun Nacionalnog koordinacionog tijela, što je najveći iznos pojedinačne uplate  od početka epidemije koja je zahvatila Crnu Goru.

Nedugo potom, krenula je pomoć iz Grčke i Ujedinjenih Arapskih Emirata za koju se pobrinuo grčki biznismen Petros Statis, vlasnik Universal Capital banke, poznatiji kao rukovodilac kompanije Adriatic properties, zakupca hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer i vlasnik nekoliko medija u Crnoj Gori.  Statis je pripremio preko 3,5 tone medicinske opreme koja je avionima dopremljena u Podgoricu. Bogati poklon vrijedan 1,5 milion eura sadržao je na stotine hiljada zaštitnih maski i rukavica koje nedostaju  zdravstvenim ustanovama, ljekarima i drugim zdravstvenim radnicima, svima onima koji se nalaze na prvoj liniji odbrane od opasnog virusa. O građanima da ne govorimo, zaštitnih maski i rukavica nema u slobodnoj prodaji i ne zna se da li će ih i kada biti.

U nadahnutom propratnom pismu darodavca Petrosa Statisa, upućenom NKT-u navodi se kako „Crna Gora nije sama i nije mala. To je nacija sa puno prijatelja koji je vole i poštuju svuda, posebno u vrijeme kada joj je potrebna pomoć“.

Među donatorima medicinske opreme pominju se i drugi investitori, vlasnik Hotela Maestral Pol Pua, zatim bivši tajlandski premijer Taksin Šinavatra, te pojedini domaći tajkuni, kojima je premijer uputio javnu zahvalnicu.

Crna Gora zaista nije mala. Dala je ona mnogima mnogo više nego što dobija sada kad joj je najteže. Sve ono što je lijepu državicu na obali Jadrana krasilo, njene prirodne i izgrađene vrijednosti kojima je privlačila milione turista iz cijelog svijeta, davala je neštedimice drugima. Pod iznimno povoljnim uslovima.

Mnogi su se tek u ovoj maloj Crnoj Gori naprasno obogatili, postali biznismeni i tajkuni sa vrtoglavim ciframa na svojim računima u svjetskim bankama, sa vrijednom imovinom koju su ovdje na volšeban i privilegovan način stekli. A nešto se baš oni  ne javljaju da pomognu i da dio odnijetih vrijednosti i blaga povrate za spas domovine. Razgrabili su hotele, raskopali i uništili obalu, izgradili solitere, stanove, apartmane, novac iz zemlje iznijeli, takse i poreze nisu plaćali, ali ih nema da pomognu.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TESTIRANJE LJUDSKOSTI: Čovjek je čovjeku čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemija virusa COVID19 je otkrila i ono najljepše lice Crne Gore. Plemenite ljude

 

,,Spisak nas dovodi do Marte. Zovemo je da nam objasni kako da stignemo do nje. Stariji glas, peti sprat, nema lifta. Čeka nas pred vratima. Oči su joj suzne, glas drhtav, ali skriva svoje olakšanje. Trčimo niz stepenice da nastavimo dalje. Tek naša leđa čuju prvi jecaj. Plače li Marta jer danas neće biti gladna ili što zna da je neko čuva? Ne znam. Znam da je svaki sljedeći džak ona nosila umjesto mene“. Tako govori za Monitor 24-godišnji Petar Šćepanović, volonter Crvenog krsta Crne Gore (CKCG), o dobrotvornoj akciji koju će pamtiti čitav život.

Puno je ovakvih priča tihih heroja otkako je proglašena epidemija virusa COVID19 u Crnoj Gori. ,,Tokom proteklih nedjelja, različitim vidovima asistencije obuhvaćeno je 4.750 porodica i pojedinaca, podijeljeni su humanitarni paketi za 2.900 najugroženijih porodica, volonteri su obavili nabavku ili druge obaveze za 950 osoba (starijih, hroničnih bolesnika, osoba sa invaliditetom i onih u izolaciji), dok je psihosocijalnu podršku dobilo 900 osoba”, kažu iz Crvenog krsta.

Ovakva dramatična vremena uvijek neko obilježi svojom nesebičnošću. Postane moralni svetionik. Divljenje javnosti izazvali su  nesebični gestovi Hajriza Hačka Brčvaka, Bjelopoljca koji je imetak stekao dugogodišnjim mukotrpnim radom u Njemačkoj. On je Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti za borbu protiv korona virusa donirao 100.000 eura, a bolnicama u Bijelom Polju, Podgorici i Baru još 183.000 dolara i time im obezbijedio potrebnu medicinsku opremu: 250.000 maski, 1.000 zaštitnih odijela, 100 aparata za mjerenje temperature i pet hiljada pakovanja medicinskih rukavica. Nije se zaustavio na tome, pa je još 3.000 eura odvojio i za pomoć opštini Tuzi, gdje je, pored Podgorice, registrovan najveći broj oboljelih od korona virusa. Crnoj Gori poklonio je  čak i 24 respiratora.  Ukupno, darovao je  oko 800.000 eura. Među njegovim izjavama izdvojila se i ova: ,,Treba pomoći svojoj zemlji u ovim teškim trenucima. Tako se patriotizam i dokazuje”.

Da doprinesu svojim radom na zanimljiv način dosjetili su se i iz firme 3D Soba. ,,Pratili smo šta se dešava u Italiji i prilikom prelistavanja portala vezanih za 3D štampu, primijetili smo da je grupa inžinjera uspješno projektovala i odštampala ventile za respiratore koji su potrebni italijanskim bolnicama. Kako je taj ventil postavljen na internetu sa licencom open source, moje kolege su preuzele taj model i prilagodile ga našim štampačima. O novitetima u 3D štampi i mogućnosti proizvodnje zamjenskih djelova, obavijestili smo Nacionalno koordinaciono tijelo, naglasivši da naše resurse mogu koristiti u borbi protiv virusa COVID19”, kaže Miloš Grbović iz te firme.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DOK SMRT VREBA NA ULICAMA: A ostavki i smjena nigdje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od početka godine od upotrebe vatrenog oružja i eksplozivnih naprava život je izgubilo osam osoba. Još troje državljana Crne Gore je u istom periodu ubijeno u zemljama regiona. Nadležni broje, spore se o motivima i odbacuju  odgovornost za nastalo stanje. Zato iz kuća izlazimo na vlastitu odgovornost

 

Više od sedmice  bez ubistva. Registrovali su to i nadležni. “Svi smo živi jutros u Crnoj Gori, to je najbitnije”, konstatovao je glavni Specijalni tužilac Milivoje Katnić na ovonedjeljnom presu.  Tu se, na podsjećanje jednog od prisutnih policajaca, pohvalio: „Sinoć smo spriječili jednu likvidaciju… Bilo je planirano da vozilo bude dignuto u vazduh, ali će oni opet sjutra veče pokušati, vjerovatno, i sve tako  redom”.

Katnić i njegovi saradnici nijesu otkrili više detalja o tom događaju ali se već narednog  jutra u medijima spekulisalo da je u Baru, ne prvi put, spriječena likvidacija visoko pozicioniranih članova kriminalnog klana koji, nakon smrti njegovog brata Luke, predvodi Jovan Đurović. Ko, kada, kako i zašto – te detalje za sada ne otkrivaju ni dobro informisani izvori bliski policiji/tužilaštvu. Ili to više nije ni važno u zemlji u kojoj su krvavi mafijaški obračuni postali – ali doslovno – dio svakodnevice. Priča za jedan dan.

Nešto ranije, početkom ove sedmice, obaviješteni smo o hapšenju Kotoranina  Nikole Mršića. On je u Srbiji priveden po Interpolovoj potjernici koju je za njim raspisala ovdašnja policija, zbog sumnji da je u septembru 2017, na pomoćnom stadionu Bokelja hicima u potiljak usmrtio fudbalera Gorana Lenca i pokušao da ubije Milana Jovićevića. Zločin je,  iste večeri, stavljen u kontekst obračuna zaraćenih kotorskih narko klanova, dok je iz policije tada javljeno  kako je Mršić saslušavan i nakon ubistva Srđana Vlahovića i paljenja diskoteke Maksimus 2016. godine.

Onda je iz Požege, gdje su Mršiću stavljene lisice na ruke, da se poslužimo žargonom crne hronike, stigla vijest da se odbjegli Kotoranin zapravo  predao policiji. Nakon što je mu se tokom boravka u Kraljevu učinjelo da ga nadgledaju i prate neke njemu nepoznate osobe. Imajući ideju kako bi se ta priča mogla završiti, Mršić je uhvatio taksi i zaputio se na jedino sigurno mjesto koje mu je u tom momentu bilo na pameti. U policijsku stanicu.

Nove priče potiskuju stare. Tako je već u zaborav pala prošlonedjeljna rasprava između Uprave policije i Specijalnog tužilaštva na temu da li su Cetinjani Andrija Gazivoda i Petar Muhadinović, ubijeni u Prijestonici sredinom februara u dva odvojena i brižljivo planirana napada, bezbjednosno interesantna lica pa samim tim i, na neki perverzan ali odomaćen način, očekivane žrtve rata kavačkog i kotorskog klana. Ili je riječ o običnim, normalnim građanima, civilima,koji nemaju nikave veze sa kriminalnim aktivnostima, mada se – kao i većina punoljetnih stanovnika Crne Gore – poznaje a možda i druguje sa osobama koje su prešle na onu stranu zakona.

“Istina je, to sva policija crnogorska zna i ja to ne krijem, on (Andrija) se kao momak družio sa neka dva momka koji su imali problem“, ispričao je Vijestima  Vaso Gazivoda, otac ubijenog mladića, poznatog podvodnog ribolovca i aktiviste za očuvanje prirode. „Njegov je najveći grijeh to što je majku jednog od tih momaka povezao na Kosovo da vidi svog sina…“, rekao je Gazivoda precizirajući da je to bila majka Vukana Vujačića, Cetinjanina koji se od sredine 2018.  nalazi u zatvoru na Kosovu, dok ga ovdašnja policija i tužilaštvo potražuju zbog sumnji da je učestvovao u  ubistvu Cetinjanina Radomira Đuričkovića, krajem 2016. Riječ je o još  jednom od zločina koji se  pripisuju aktuelnom ratu narko klanova.

Prethodno je Igor Popović, šef cetinjskog Odjeljenja bezbjednosti (Prijestonica nema Centar bezbjednosti, već se aktivnostima tamošnje policije upravlja iz CB Podgorica) na sjednici lokalnog parlamenta saopštio kako su njihovi sugrađani stradali u sukobu organizovanih kriminalnih grupa. Tu informaciju osporio je Milivoje Katnić. „Ova lica nijesu bila ni interesantno bezbjednosna lica, a kamoli da su bili članovi organizovanih kriminalnih grupa. Za to nemamo saznanja. To sada ne znači ništa, ali znači da se to tako ne može saopštiti”. Da nije riječ o nečijem lapsusu, ili nesporazumu, potvrdio je šef Sektora kriminalističke policije Enis Baković. On, vjeruje Popoviću: “Naša operativna saznanja govore da se radi o posljedici sukoba organizovanih kriminalnih grupa”.

U koju od ovih izjava možemo povjerovati? I, još važnije, na osnovu čega?

Možda se tužioci i policajci spore o karakteru zločina koje zajednički istražuju, kada već nijesu u stanju da ih spriječe, ali im je zajedničko da ne razmišljaju o vlastitoj odgovornosti i, eventualno, ostavci. Katnić najavljuje kandidaturu za novi mandat glavnog SDT. Ni Baković neće dobrovoljno odstupiti sa povjerene funkcije, pošto je, kaže, „spreman da se bori sa problemima“. Slično razmišlja i njegov pretpostavljeni, direktor Uprave policije.

„Policija može i mora proaktivnim djelovanjem obeznijediti efikasne odgovore izazovima kriminala“, lucidno  podučava Veselin Veljović nakon ubistava na Cetinju. Potom se osvrnuo i na kritičare: „Povremeno kritizerstvo u neutemeljenim ocjenama rezultata policije prihvatamo kao propratne pojave i nećemo ih komentarisati“. Slično razmišlja, i ministar MUP Melvudin Nuhodžić. Govoreći u parlamentu on je pokazao razumijevanje za „opravdanu uznemirenost i zabrinutost građana“, da bi potom poslanike ali i građane podučio kako je „za uspješnu borbu protiv organizovanog kriminala  neophodna je koordinacija svih državnih organa“. Eto.

Tako se to radi u zemlji od nepunih pola miliona punoljetnih građana (mnogi konače na nekim bogatijim i bezbjednijim mjestima) u kojoj je od početka godine od upotrebe vatrenog oružja i eksplozivnih naprava život izgubilo osam osoba. Uz još toliko lakše i teže ranjenih. Troje državljana Crne Gore u istom periodu ubijeno je u zemljama regiona (Srbija i Grčka), pred porodicama, u novim obračunima povezanim sa trgovinom narkoticima. Nadležni  broje, spore se o motivima i odbacuju  odgovornost.  Zato iz kuća izlazimo na vlastitu odgovornost. Zahvalni što smo i ovog  jutra osvanuli živi i zdravi.

 

Kadrovska vrteška

Ako je neko zaboravio: Veselin Veljović je bio prvi direktor UP (Zakon o policiji iz 2005.). Policija je tada izbrojala da u Crnoj Gori postoji sedam kriminalnih grupa. A danas ih ima , pa vidite i sami. Uglavnom, Veljović nije reizabran na konkursu za direktora UP 2009. godine, kada je o tom izboru odlučivao kabinet premijera Igora Lukšića.

Aktuelni premijer Duško Marković ocijenio je tada da je Veljović „vrlo profesionalno” obavljao svoju dužnost, i da su „razlozi njegovog odlaska političke prirode”. Zato je vjenčanom kumu omogućio da se vrati u fotelju direktora UP nakon što je dotadašnji direktor Slavko Stojanović podnio ostavku. Stojanovi je sa funkcije odstupio prije dvije godine (31. mart 2018.), skupa sa tadašnjim načelnikom CB Podgorica Jovicom Rečevićem, nakon što su u Glavnom gradu za tri dana izvršena tri profesionalna, klanovska ubistva.

Sada ostavki nema. Novi ljudi, novi običaji.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo