Povežite se sa nama

OKO NAS

NEIZVJESTAN OPSTANAK KATUNA VARNJAK NA BJELASICI: Sređivanje urbanističkog haosa ili uklanjanje konkurencije?

Objavljeno prije

na

Katun Vranjak, star skoro 150 godina, nekada samo stočarski, od nedavno je „oživljen“ izgradnjom nekoliko desetina koliba i kuća za odmor. Mještani tvrde da su gradili  na zemljištu naslijeđenom običajnim pravom. Prema zvaničnom zakonu, svi ti objekti su nelegalni, a neki od njih i na trasi budućih ski-staza, pa im slijedi uklanjanje ili rušenje

 

„Nema više ovdje planine za poljoprivredu“- to bio je komenatar jednog stočara sa Bjelasice, kada je počela izgradnja Ski centra Kolašin 1600. Ostali,  sa  Vranjka, katuna iznad kojeg prolazi žičara tog skijališta, novog državnog investicionog ponosa, tada su se  nadali da sa turističkom valorizacijom planine dolaze bolji dani i za njih. Nijesu bili u pravu. Katun Vranjak, ako je suditi prema onome što se može naslutiti iz najava Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) narednog ljeta neće biti isti. Vjerovatno, neće ni postojati.

Prije mjesec i po stočare i ostale vlasnike koliba i vikend kuća na tom dijelu Bjelasice na vratima su dočekala obavještenja građevinsko urbanističke inspekcije o nadzoru. U pozivima se od onih koji ljetuju na katunu tražilo da donesu na uvid „dokumentaciju ili građevinsku dozvolu i ovjeren glavni projekat, kako i katastrasku dokumentaciju o objektu.“.

Ništa od toga nema nijedan stočar na Vranjku. Kolibe su gradili na lokacijama, koje decenijama, prema običajnom pravu pripadaju njihovim precima. Na državnoj zemlji, izgrađeno je oko 50-ak objekata, različitih stilski i od različitih materijala. Broj koliba je  naglo povećan minulih godina, pa i minulog ljeta. Vranjka su se sjetili i oni koji se ne bave stočarstvom, jer je planina izgradnjom restorana, žičara, ali i najavom izgradnje turističkog naselja, za njih dobila novu vrijednost. Ipak, među kolibama je i nekoliko onih u kojima se ljetuje zbog stoke i još živi polunomadskim životom.

Iz Direktorata za inspekcijske poslove MORT-a kažu da su  inspekcijski procesurirali objekte shodno Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata.

„Objekti,  izgrađeni  bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju ili postavljanje objekta,  kao i objekti izgrađeni suprotno važećem planskom dokumentu,  biće porušeni ili uklonjeni, prema  utvrđenoj dinamici, odnsno,  planu izvršenja rješenja o rušenju. To se odnosi, i na one objekte koji se ne nalaze na orto-foto snimku“– saopštavaju iz Direktorata.

Na tri katastarske parcele KO Smrčje, objašnjavaju, obavljen je inspekcijski nadzor za 48 objekata, a započet još za 11. Kako tvrde, prilikom nadzora oko 50 vlasnika objekata upoznali su sa predmetom nadzora. Započet je i upravni postupak.

„Sve kolibe su sada nelegalne. Većina nas je podnijela zahtjeve za legalizaciju, ali to su kolibe koje smo gradili bez očekivanja da će ikada biti dovedeno u pitanje njihovo postojanje.  Jedinstveni smo da ne dozvolimo rušenje. Država vjerovatno namjerava da nas  naknadama od po par hiljada eura  otjera sa katuna na kojem naši preci  izdižu još od prije Berlinskog kongresa. Neće moći tako.“- tvrde mještani.

Neće, najavljuju, pristati ni ako im se za katun ponudi neka druga lokacija.

Govore samo nezvaično. Tvrde da im je sugerisano da u  problem ne uključuju novinare. Ne žele da kažu  ko im je to sugerisao. Iz istog razloga, objašnjavaju, nijesu novinare obavijestili kad su se prije dvije sedmice sastajali sa inspektorima na Vranjku. Ni kada su u više navrata išli u MORT.

Nijesu  ljuti na inspektore za koje kažu da „samo rade svoj posao“,  a bijes usmjeravaju na menadžement državnog preduzeća Skijališta Crne Gore, u sastavu kojeg posluje i Ski centar Kolašin 1600. Sigurni su da su kolibe zasmetale baš njima.  Kolibe, kažu u tom preduzeću, smetaju, jer su nelegalne i nalaze se na lokacijama predivđenim za proširenje skijališta.

Miloš Popović direktor Skijališta tvrdi da je, prilikom izgradnje postojećih i projektovanja budućih ski staza  identifikovano više nelagalnih obejekata.

„Ti objekti su izgrađeni u neposrednoj blizini i na trasi budućih ski staza. Skijališta su  korisnici prostora u skladu sa Prostornim planom posebne namjene za područje Bjelasice i Komova.  Dužni smo da obavijestimo  nadležne institucije o svim promjenama u prostoru, koje su suprotne zakonu i izvršene bez odobrenja nadležnih organa” – tvrdi Popović.

Mještani podsjećaju da su „Austrijanci, koji su pomagali pri trasiranju ski staza kazali da je je Ski centar Kolašin 1600 u prednosti nad ostalim skijalištima, jer je u neposrednoj blizini katuna“. Stočarski način života i oživljen katun, tvrde, samo može povećati atraktivnost za turiste.

„Na Vranjku je i istomeni turistički eko katun. Vlasnici su drvene kolibe izgradili na one stare čobanske. U tom turističkom naselju ljetuju strani turisti, pa neka pitaju njih smetaju li kolibe, stoka i stočari turizmu.  Sumnjamo  da se u Ski centru boje konkurencije, pa im zato bodu oko naši objekti. Plan za staze koji su nam pokazali drugačiji je od prvobitnog i to ćemo predočiti u MORT-u. Neko pokušava da se igra i sa nama i sa planinom“- kaže mještanin sa Vranjka.

Ni vlasnici Eko katuna „Vranjak“ , za sada, ne žele da pričaju s novinarima.

U Skijalištima Crne Gore očekuju da će „činjenice  dostavljene nadležnim organima, biti razlog za preuzeimanje daljih aktivnosti“. Tvrde da su izgradnjom  Ski centra Kolašin 1600 pokazali kako se poštuje zakon i životna sredina. Privredni i turistički potencijali sjevera, tvrdi Popović, mogu se valorizovati kroz minimalnu i strogo kontrolisanu intervenciju u prostoru, ali ne na uštrb životne sredine.

„Upravo Ski centar Kolašin 1600 i ostali ski centri  biće  podstrek za razvoj oživljavanja katuna, poljoprivrede, stočarstva , eko turizma…Međutim sve mora biti u saglasju sa zakonom o izgradnji objekata i zaštitom životne sredine“- tvrdi on.

Koristi od novog skijališta, kažu mještani,  ni do sada nijesu imali.  Obradovali su se kad je popravljen put, ali je, uskoro, uz njega,  niklo nekoliko separacija kamena za potrebe rekonstrukcije saobraćajnice Kolašin –Berane. Radost zbog dovođenja vode u katunu  trajala je kratko.

„Osim tri lokacije na kojima se drobi kamen, svakodnvno tim putem prođe na desetine kamiona za potrebe gradilišta. Sve je prekriveno prašinoim. Vodu u katun  doveo nam je prošle godine Ski centar. Napravili su nekoliko kaptaža. Ovog ljeta ni kapi nijesmo imali. Ne znamo zbog čega, jer je suše bilo i ranije, pa nijesmo ostajali žedni.  Sada kad neko krene ka katunu i pita šta da donese, mi kažemo:  „Donesi flašu vode iz grada“ – pričaju na Vranjaku.

Vlasnici koliba pomoć traže i od lokalne uprave. Podsjećaju da je, prema običajnom pravu i predsjednik Opštine Milosav Bulatović, nasljednik prava na jedno od katuništa na tom dijelu Bjelasice. Očekuju da će se srčanije  založiti da katun opstane.

Iz kolšinske Opštine nije bilo ni jedne zvanične rakcije na namjere MORTA-a i inicijativu Skijališta. Nazvanično  kažu da je Bulatović namjerio da kontaktira resornog, kao  i ministra poljoprivrede Milutina Simovića.

U lokalnoj upravi su potvrdili da su vlasnici koliba predali zahtjeve za legalizaciju, ali  podsjećaju da je dalje odlučivanje posao države.

Neposredno ispod katuna Vranjak, prema obećanjima države, u bliskoj budućnosti nići će  velepni turistički kompleks. Gradiće ga albanski biznismen Baškim Uljaj i crnogorski Zoran Ćoćo Bećirović, koji su prošle godine postali zakupci oko 272.000 metara kvadratnih zemljišta na toj lokaciji.  Oni su to zemljište zakupili na 90 godina , sa pravom da na njemu grade hotel, turističko naselje i vile i apartmane za prodaju.

Prema ugovoru koji je potpisala Vlada  državni budžet će od tog  posla dobiti 0, 10 eura  po kvadratu zakupljenog zemljišta i 0,1 odsto od neto dobiti investitora. To je godišnje 27.000 od zakupa i 1.000 eura od svakog miliona koji zarade. Ugovorom je određeno da zakupac može steći pravo svojine nad zemljištem na kom je objekat izgrađen.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

ZAŠTITA NA RADU U ŠUMARSTVU: Život se gubi zbog trenutka nepažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je broj povreda u šumarstvu značajno smanjen u odnosu na  raniji period,  u drvoprerađivačim preduzećima i u nadležnim inspekcijama tvrde da u toj oblasti još mnogo treba da se radi da bi zaposleni bili sigurni  Rad na terenu nadležnih inspekcija je otežan jer  se sječa šuma obavlja na lokacijama koje obuhvataju veliki prostor

 

U posljednjih šest godina u drvopreradi i šumarstvu u Crnoj Gori bilo ukupno 14 povreda na radu, šest teških i osam sa smrtnim ishodom.  Glavni uzroci povreda u toj oblasti, su nepoštovanje zakonskih propisa kad je riječ  nošenja zaštitne opreme na radu, nedovoljna obučenost, nepoštovanje uputstava pri radu, prekovremeni rad, upotreba alkohola… Strožije kontrole i češće sankcionisanje onih koji krše propise, bilo poslodavci ili radnici, te olakšice pri nabavci zaštitne opreme, neka su od mogućih rješenja na putu ka smanjenju broja povreda na radu u Crnoj Gori.

To je saopštneo , krajem prošle godine, tokom panel diskusija, koje je organizovala NVO Multimedijal Montenegro, a finansiralo  Ministarstvo rada i socijalnog staranja kroz javni poziv “Zaštita i zdravlje na radu za sve aktere u procesu rada”.  Kroz taj projekat naglašeno je i da , iako se broj povreda smanjuje iz godinu u godinu, nepohodno  je još dosta posla kako bi se situaciju u toj oblasti uvela u red.

U crnogorskom šumarstvu i drovopreradi radi oko 2.000 zaplsenih, u oko 150 preduzeća. Većina tih preduzeća bavi se obradom oblovine i jednostavnijim nivoom prerade. Minulih godina u posrastu je i  proizvodnja peleta.  Rijetka su preduzeća u toj grani privrede, u kojima su radnici sindikalno organizovani.

Poslodavci  su u više navrata isticali kako imaju velikih teškoća da radnike natjeraju da nose zaštitnu opremu. Najčešći izgovori zaposlenih su kako ne zaštitna oprema neudobna, otežava rad, pa, na primjer, šlemovi otežavaju preglednost … Pridržavanje propisa u tom smislu teško je i kontrolisati, kao i konzumiraje alkohola, jer zaposleni rade na velikim šumskim površinama, u manjim grupama.

„Pretpostavljena odgovornost” poslodavca u slučaju povrede radnika propisana je Zakonom o obligacionim odnosima  kod  obeštećenje zbog štete nastale od opasne stvari ili opasne djelatnosti.  To znači da, u takvim slučajevima,  poslodavac im obavezu da dokaže da nije nije kriv.

Obaveza poslodavca je, između ostalog, periodično ispitivanje uslova radne sredine i sredstava (opreme, mašina i alata) za rad, postojanje  pravilnik o zaštiti i zdravlju na radu, akt o procjeni rizika, program osposobljavanja zaposlenih za bezbjedan rad, da redovno vodi i ažurira 12 evidencija iz ove oblasti.

Prije zasnivanja radnog odnosa,  poslodavac ima obavezu da radnika osposobi za bezbjedan rad, a svaki zaposleni u personalnom dosijeu mora da ima certifikat o osposobljenosti za bezbjedan rad na njegovom radnom mjestu. Zaposlenom mora biti izdata na upotrebu oprema lične zaštite na radu u skladu sa normativom. Svako radno mjesto i sredstvo za rad u pogonu mora da bude obilježeno znakovima upozorenja.

Svi zaposleni moraju biti osigurani od povreda na radu na teret poslodavca. U slučaju takvih povreda zaposlenom se mora odmah izdati povredna lista, a u slučaju teže povrede obavještava se inspekcija.

Standardi i važeći propisi nijesu problem, više puta su saopštavali iz inspekcijskih službi. Pravilnici koji preciznije definišu oblast zaštite na radu u drvopreradi ostali isti još od vremena prije privatizacije. Navodno,  nekadašnji  jugoslovenskog standard bio je „evropski“, pa nije bilo bitnijih izmjena tih dokumenata čak ni  Hrvatskoj,  koja je članici Evropske unije. U toj zemlji, recimo,  na snazi je  pravilnik o zaštiti na radu iz  1986. godine.

Poslodavci u našoj državi, tvrde inspektori, uglavnom  poštuju, u formalnom smislu,  propise, pa imaju svu potrebnu dokumentaciju  iz oblasti zaštite i zdravlja na radu.

Rad na terenu nadležnih inspekcija, ipak, je značajno je otežan i složen „ s obzirom na to da se kod sječe šuma obavlja na lokacijama koje obuhvataju veliki prostor“.

„Preko 10 godina radim u istom drvoprerađivačkom preduzeću i nikada nam nije došla inspekcija na teren. Mada, teško bi stigli do nas, jer radimo na vrlo nepristupačnom terenu. Samo ponekad nosimo zaštitna odijela, iako ih je „gazda“ odavno nabavio i stalno nas upozorava da je nosimo“- kaže jedan od zaposlenih u mojkovačkom preduzeću za drvopreradu.

Više od polovine od 10-ak radnika, koji su bili sagovornici „Monitora“ nijesu bili upoznati sa detaljima Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu. U tom dokumentu , između ostalog , piše da „sjekačka grupa mora imati najmanje dva radnika, a rad se organizuje tako da se radnici, smjenjuju u pojedinim fazama rada“.

„Na sječi i obradi stabala motornom pilom radnik može raditi najduže dva sata efektivno u toku jednog dana… Zabranjeno je istovremeno podsijecanje i podrezivanje više stabala, rušenje jednog stabla pomoću drugog, vađenje stabla zajedno sa panjem (kotličenje) i sječa pri dnu šupljih ili trulih stabala za vrijeme vjetra. Ako je na jednom panju izraslo više stabala, prilikom sječe,  svako stablo se obara pojedinačno…“-  neka su od pravila iz tog veoma detaljnog dokumenta.

Još veći oprez potreban je u drvoprerađivačkim pogonima. Radi sa vrlo jakim i opasnim mašinama, sa velikim brzinama rezanja. Maksimalna koncetracija i pažnja neophodne su tokom svih radnih sati.

Statistika pokazuje da stanje u ovoj oblasti zaštite na radu u šumarstvu i drvopreradi  nije ništa bolje ni u regionu. Tako je na primjer, tokom prošle godinje, u BiH entitetu,  Republici  Srpskoj stradalo 13 radnika, što je za pet više nego godinu prije. Na radnom mjestu povrijeđeno je blizu 80 zaposlenih. U šumarstvu i drvnoj industriji desilo se 18 teška povreda.

U Srbiji su se protekle godine dogodile 53 povrede na radu sa smrtnim ishodom. Povrede i smrti u drvnoj industriji su značajan dio te porazne statistike.

                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

HOĆE LI BITI  REVITALIZACIJE MASLINADE U VALDANOSU: Masline propadaju, obećanja se množe 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pune 42 godine propada Maslinada u uvali Valdanos, najveći kompleks starih maslina na jadranskoj obali. Još k niko ne može kazati kada će se taj ekocid zaustaviti. “Tamo je čak otežano kretanje i divljim svinjama, a ne ljudima. Bolno je to vidjeti”, kaže jedan od najvećih posjednika maslina u Valdanosu Šaćir Biljalji

 

“Shodno zaključcima Odbora za turizam, prostorno planiranje i poljoprivredu Skupštine Crne Gore mi ćemo uskoro formirati koordinaciono tijelo za zaštitu i revitalizaciju Maslinade u Valdanosu. Svi u sistemu potom će imati svoje uloge u tom velikom poslu”, kaže predsjednik Opštine Ulcinj Ljoro Nrekić.

Prema njegovim riječima, grube procjene govore da je za potpunu revitalizaciju oko 18.000 stoljetnih maslina u Valdanosu potrebno milion eura, a za sprovođenje hitnih mjera tri puta manje.

No, u Udruženju za povraćaj maslinade smatraju da je za kom­plet­nu re­vi­ta­li­za­ci­ju po­treb­no izme­đu mi­li­on i po do dva mi­li­o­na eura. “Taj pro­stor je pot­pu­no zapušten, ob­ra­stao samoniklim ra­sti­njem. Pod­sje­ća na pra­šu­mu. Sta­bla ma­sli­na su za­tvo­re­na i za­gu­še­na no­vim rasti­njem. Pre­ma našim informacijama, u Ma­sli­na­di se osu­ši­lo oko 1.500 sta­ba­la. Naj­ma­nje 4.500 staba­la tre­ba re­ge­ne­ri­sa­ti, a osta­lih 12.000 sta­ba­la ri­go­ro­zno se mo­ra pod­mla­di­ti rezidbom”, tvrdi predsjednik Skupštine tog udruženja Basrija Derviši.

„Tamo je čak otežano kretanje i divljim svinjama, a ne ljudima. Bolno je to vidjeti”, kaže jedan od najvećih posjednika maslina u Valdanosu Šaćir Biljalji. On napominje i da je revitalizacija te blagoslovljene biljke, vjekovne hraniteljice Ulcinjana, dužnost prema precima.

I iz „Elaborata o stanju Maslinade Valdanos – analiza trenutnog stanja i predlog mjera za revitalizaciju“ koji je 2017. godine uradio Biotehnički fakultet Univerziteta Crne Gore može se zaključiti da je stanje maslina u toj uvali veoma loše, jer je veći dio Maslinade ugrožen raznim bolestima. Tako je, na primjer, prošle godine kompletan rod propao, jer nije bilo nikakvih mjera zaštite ploda. Vri­jed­ni ma­sli­na­ri su iz­ra­ču­na­li da u uva­li Val­da­nos godišnje propad­ne oko 900.000 ki­lo­gra­ma ma­sli­na ili oko 140 hiljada li­ta­ra ulja. Dakle, svake rodne godine šteta je najmanje milion eura.

Derviši predlaže crnogorskoj Vladi da po­štuje zakone: od­u­ze­tu imo­vi­nu vra­ti bivšim vlasni­ci­ma, jer ni­je pri­vre­de­na na­mje­ni kako bi oni, dok još imaju volje i snage, obnovili svoje maslinjake. Upravo je ta mogućnost obnove stabla, veliko i značajno svojstvo masline, koje je čini dugovječnom i posebnom.

Predsjednica Socijaldemokratske partije Draginja Vuksanović-Stanković je tokom nedavne posjete Ulcinja rekla da se o 18.000 stabala maslina koje se nalaze na tom području mora voditi briga, a da se državna imovina, koja nije u ranijem periodu privedena namjeni, mora vratiti nekadašnjim vlasnicima, kako bi Valdanos uz održivo korišćenje postao centar proizvodnje kvalitetnog maslinovog ulja.

Iz URE su poručili: “Valdanos je za građane Ulcinja sveto mjesto, dio tradicije i kulture i da se maslinjaci, koji su već četiri decenije zarobljeni, podhitno moraju revitalizovati i vratiti stvarnim vlasnicima”.

Nema nikakvih najava da će se to desiti, iako se u Upravi za nekretnine već duže  odlučuje o zahtjevu bivših vlasnika o deeksproprijaciji oko milion metara kvadratnih zemljišta u uvali Valdanos.

Gradonačelnik Nrekić navodi da su u opštinskom budžetu za ovu godinu opredjelili 30.000 eura za revitalizaciju Maslinade, kao i da će otvoriti namjenski žiro-račun za uplatu sredstava svih relevantnih institucija, namijenjenih tom poslu čije će aktivnosti koordinisati lokalna uprava.

Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja najavili da će uskoro objaviti projekat zaštite maslina, dok je Ministarstvo odbrane izrazilo spremnost da pruži tehničku podršku za održavanje Maslinade i čišćenje pristupnih puteva uz sve raspoložive resurse.

To je, prije svega, nužno zbog opasnosti od požara, jer bi se eventualna vatrena stihija veoma brzo mogla proširiti i na sam grad Ulcinj. Katastrofalni požar koji je u septembru 2018. godine izbio u Maslinadi progutao je preko hiljadu stoljetnih stabala.

U preostalom dijelu ulcinjske Maslinade krenula je divlja gradnja, koja prijeti da izmijeni izgled ovog prostora. Poljoprivredna inspekcija utvrdila je da postoji 20 nelegalno izgrađenih objekata i procesuirala vlasnike, te donijela rješenja o uklanjanju tih objekata.

No, taj tumor nastavlja da napada Maslinadu. A Crna Gora je , vjerovatno jedina država na Mediteranu, koja još nema Strategiju razvoja maslinarstva. Evidentno je da se broj maslina u ovoj državi povećava, te da ih sada ima oko 490 hiljada. Većina stabala, oko 70 odsto, su stari zasadi. Najveći kompleksi su u Ulcinju, sa 80.000 stabala, i na Luštici sa 20.000. Stoga je organska proizvodnja maslina moguća upravo na tim prostorima.

“Siguran sam da možemo za obnovu maslinjaka, turističku valorizaciju i razvoj kulturnog turizma koristiti sredstva iz evropskih fondova. Posebnu pažnju trebamo obratiti na pravila standardizacije proizvodnje, plasmana i procedure za označavanje proizvoda od maslina oznakom geografskog porijekla”, kaže sekretar Sekretarijata za ekonomiju i ekonomski razvoj u Opštini Ulcinj dr Agron Ibrahimi.

On ističe da se u svim strateškim dokumentima lokalne uprave navodi da uz održivo upravljanje poljoprivreda, odnosno maslinarstvo, kao i tokom čitave istorije, predstavljaju razvojnu šansu ove opštine.

Za Ulcinj i njegove građane revitalizacija maslinjaka u Valdanosu nije samo pravno već i ekonomsko, ekološko i kulturološko pitanje. Više od četiri decenije oni propadaju, a, osim obećanja, niko ne zna kada će krenuti obnova. Uključujući tu  i puteve na tom prostoru, jer kozjim stazama i naprženih leđa niko više ne želi trošiti snagu i život.

“Pouzdano znamo da se do pu­nog ro­da, od mo­men­ta re­vi­ta­li­za­ci­je, mo­že do­ći tek za sedam godi­na. Da bi se vra­ti­la ulo­že­na sred­stva tre­ba još naj­ma­nje to­li­ko.  Vrijeme nije naš saveznik”, poručuje  Der­vi­ši.

                                                                                                                       Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

LOKALNI PREVOZ: Vožnja u rikverc

Objavljeno prije

na

Objavio:

Privatni preduzetnici nemaju ekonimskog interesa za organizovanje lokalnog prevoza u u opštinama Berane, Andrijevica, Petnjica, Plav, Gusinje i Rožaje.  Ovaj problem se ne može se riješiti bez pomoći države ili lokalne samouprave, tvrde naši sagovornici

 

Tenderi za organizovanje lokalnog javnog prevoza na teritorijama sjevernih opština Berane, Andrijevica, Petnjica, Plav, Gusinje i Rožaje, nijesu uspjeli. Stanovništvo u seskim mjesnim centrima, na tom velikom području, prepušteno je samo sebi.

Monitoru je u lokalnoj upravi u Beranama rečeno, da je tender za javni prevoz u lokalnom saobraćaju objavljivan ček tri puta od septembra, ali  se niko nije javio.

“Kod privatnih preduzetnika  nema interesovanja. Svi su nam i u direktnim kontaktima kazali da nemaju ekonomskog interesa” – rekao je sagovornik iz Opštine Berane.

Prema njegovim riječima, ovaj problem ne može se riješiti bez pomoći države ili lokalne samouprave.

“Po sadašnjoj zakonskoj regulativi, lokalne uprave ne mogu to činiti, osim država. U nekim primorskim opštinama nađeno je rješenje, tek nakon što su lokalne skupštine donijele odluke i to odobrile. Možda i mi tako na sjeveru trebamo da učinimo  jer državu očigledno nije briga ” – rekao je taj sagovornik.

U Beranama su zbog nedostatka javnog provoza na lokalnim linijama najviše pogođeni stanovnici mjesnih centara Lubnice, Šekular, Kaludra i Štitare.

U selu Štitare je jesenas doveden u pitanje opstanak tamošnje osnovne škole, kao i problematizovan prevoz učenika koji sa tog područja pohađaju srednje škole u gradu.

“Ministarstvo je se ostalo gluvo i slijepo. Odgovornost su prvo  prebacili na lokalnu upravu, a onda su  obećali da će oni to riješiti tako što će dodijeliti neke školske kombi automobile, od čega nije bilo ništa” – kazali su u Opštini Berane.

Lokalnih autobusa više nema ni na relaciji prema mjesnom centru Lubnice u Beranama, gdje su u srećnija vremena saobraćala po čak četiri autobusa dnevno.

“Sada jedva da ima jedan polazak privatnog kombija. To je posljedica velikog odliva stanovništva sa ovog područja, ali  neodgovornosti države koja nije sposobna da lokalni prevoz proglase javnim interesom. U tom slučaju bi neka privatna autoprevozna preduzeća mogla da se natrjeraju da obavljaju prevoz” – smatraju u Mjesnoj zajednici Lubnice.

Na području takozvane Gornjoselsku župe, smještene na  padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Кurikuće i Vuča, 1948. godine živjelo je 1800 stanovnika, da bi taj broj 2003. godine bio sveden na nešto više od 600. Danas je ta cifra vjerovatno zabrijavajuća, što će sljedeći popis sigurno pokazati.

Osnovnu školu u Lubnicama ove godine pohađa svega  četrdeset  učenika, iako je  nekada brojala i do četiri stotine đaka.

Još gora je situacija kada su u pitanju beranski mjesni centri Kaludra i Šekular. Odatle nema ni jednog polaska,  čak ni kombi prevoznika, a stanovništvo i za najhitnije potrebe koristi taksi usluge i debelo plaća put do bolnice i državnih ustanova u gradu. I nazad do kuće, naravno.

Tender za organizovanje lokalnog javnog prevoza nije uspio ni u Petnjici, pa su stanovnici ove opštine ostali bez autobuskog prevoza čak i prema Beranama, a kamoli prema mjesnim centrima, kao što su Savin Bor na jednoj, ili Trpezi na drugoj strani.

“Na području Petnjice prije četiri decenije imali smo daleko uredniji i organizovaniji prevoz putnika i đaka, nego danas” – kaže stanovnik Petnjice Zaim Ličina.

Ličina podsjeća da na području Petnjice živi veliki broj u poodmaklim godinama. Oni  zbog nedostatka autobuske linije do Berana često ne mogu doći do ljekara i dobiti adekvatnu pomoć.

“ Ovaj problem bi se mogao riješiti donošenjem odluke po kojoj bi se regulisao prevoz do najudaljenijih mjesta kombi vozilima, uz određene uslove. Mi vjerujemo da bi ovakvo rješenje bilo od velike pomoći građanima” – smatra Ličina.

Slična priča može se čuti i u Andrijevici i mjesnom centru Konjuhe, odakle je nekada takođe bilo nekoliko autobuskih polazaka za Andrijevicu i Berane tokom dana.

Mještanin Radenko Janković smatra da andrijevička sela moraju da imaju mnogo bolju i kvalitetniju povezanost sa gradskim jezgrom i susjednim Beranama, gdje su sve važnije isntitucije, od bolničkog centra do Osnovnog suda.

“Pitamo se da li u Crnoj Gori, ili u bilo kojoj drugoj zemlji, danas postoji opština čiji su građani suočeni sa činjenicom da ne mogu dobiti osnovnu uslugu, uslugu javnog prevoza” – kaže Janković.

Mještani ovih krajeva sa vidnim emocijama pričaju o proteklim vremenima, koja i nijesu tako daleka.

“Nekad su od Berana do Кonjiha saobraćali autobusi i kombi vozila po nekoliko puta dnevno i svi su bili puni putnika.” – risjeća se Aco Babović.

On kaže da se odjednom sve  promijenilo. Sela su počela da propadaju uporedo sa zatvaranjem fabrika.

“Igubili smo i radnika i seljaka. Zato je Кonjuhe danas na rubu umiranja” – naglašava Babović.

Ništa bolja situacija nije ni na području opština Rožaje, Plav i Gusinje. Ko nema sopstveni automobil, u ovim opštinama je  za prevoz do mjesnih centara osuđen da koristi skupe taksi usluge.

Osim sa evidentnim migracijama, svi problemi sa javnim prevozom na području ovih pet opština poklopili su se i sa propadanjem beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž. Ovo nekada najveće i najjače autoprevozno preduzeće u Crnoj Gori, mnogi pokazatelji govore, počelo je da “vozi u rikverc”.

Kao firma registrovana u Beranama sa stranim partnerom, Simon vojaž je  beransku kompaniju Jugoprevoz je poslije duge agonije i stečaja kupio prije desetak godina za svega 850.110 eura.

Sa svim svojim poslovnim jedinicama Simon vojaž  trenutno zapošljava oko osamdeset radnika.

»Mi koji smo u ovoj firmi još iz Titovog vremena veoma smo za nju vezani, i bila bi šteta za grad i čitav sjever da propadne« – kaže jedan od radnika.

Simon vojaž je odmah nakon privatizacije ukinuo kamionski prevoz, a zatim, u vremenima krize, i mnoge autobuske linije. Danas je lokalnih linija sve manje, a linije prema velikim mjesnim centrima na teritoriji opštine Berane i susjednih, više ne postoje.

Kako ovo preduzeće gazduje i autobuskom stanicom u Beranama, glasine o tome da se firma gasi izazvale su zabrinutost ne samo zaposlenih, već i građana Berana i drugih opština,  prema kojima Simon vojaž održava lokalne autobuske linije.

Ako bi se kao parameter razvoja uzeo javni prevoz, onda bi se vrlo lako moglo zaključiti kako su opštine na sjeveroistoku Crne Gore – Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav, Gusinje i Rožaje, napredovali unazad, i to geometrijskom progresijom.

Dok sa istih područja tajkuni kroz nemolisrdnu ekploataciju prirodnih resursa izvlače milione eura, mještani daju i posljednji euro za taksi usluge. Da se prevezu do grada, do bolnice, da ovjere zdravstvenu knjižicu, do suda, do policije i Opštine, da izvade ličnu kartu i najobičnije uvjerenje.

                                                                             Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo