Povežite se sa nama

OKO NAS

NEIZVJESTAN OPSTANAK KATUNA VARNJAK NA BJELASICI: Sređivanje urbanističkog haosa ili uklanjanje konkurencije?

Objavljeno prije

na

Katun Vranjak, star skoro 150 godina, nekada samo stočarski, od nedavno je „oživljen“ izgradnjom nekoliko desetina koliba i kuća za odmor. Mještani tvrde da su gradili  na zemljištu naslijeđenom običajnim pravom. Prema zvaničnom zakonu, svi ti objekti su nelegalni, a neki od njih i na trasi budućih ski-staza, pa im slijedi uklanjanje ili rušenje

 

„Nema više ovdje planine za poljoprivredu“- to bio je komenatar jednog stočara sa Bjelasice, kada je počela izgradnja Ski centra Kolašin 1600. Ostali,  sa  Vranjka, katuna iznad kojeg prolazi žičara tog skijališta, novog državnog investicionog ponosa, tada su se  nadali da sa turističkom valorizacijom planine dolaze bolji dani i za njih. Nijesu bili u pravu. Katun Vranjak, ako je suditi prema onome što se može naslutiti iz najava Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) narednog ljeta neće biti isti. Vjerovatno, neće ni postojati.

Prije mjesec i po stočare i ostale vlasnike koliba i vikend kuća na tom dijelu Bjelasice na vratima su dočekala obavještenja građevinsko urbanističke inspekcije o nadzoru. U pozivima se od onih koji ljetuju na katunu tražilo da donesu na uvid „dokumentaciju ili građevinsku dozvolu i ovjeren glavni projekat, kako i katastrasku dokumentaciju o objektu.“.

Ništa od toga nema nijedan stočar na Vranjku. Kolibe su gradili na lokacijama, koje decenijama, prema običajnom pravu pripadaju njihovim precima. Na državnoj zemlji, izgrađeno je oko 50-ak objekata, različitih stilski i od različitih materijala. Broj koliba je  naglo povećan minulih godina, pa i minulog ljeta. Vranjka su se sjetili i oni koji se ne bave stočarstvom, jer je planina izgradnjom restorana, žičara, ali i najavom izgradnje turističkog naselja, za njih dobila novu vrijednost. Ipak, među kolibama je i nekoliko onih u kojima se ljetuje zbog stoke i još živi polunomadskim životom.

Iz Direktorata za inspekcijske poslove MORT-a kažu da su  inspekcijski procesurirali objekte shodno Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata.

„Objekti,  izgrađeni  bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju ili postavljanje objekta,  kao i objekti izgrađeni suprotno važećem planskom dokumentu,  biće porušeni ili uklonjeni, prema  utvrđenoj dinamici, odnsno,  planu izvršenja rješenja o rušenju. To se odnosi, i na one objekte koji se ne nalaze na orto-foto snimku“– saopštavaju iz Direktorata.

Na tri katastarske parcele KO Smrčje, objašnjavaju, obavljen je inspekcijski nadzor za 48 objekata, a započet još za 11. Kako tvrde, prilikom nadzora oko 50 vlasnika objekata upoznali su sa predmetom nadzora. Započet je i upravni postupak.

„Sve kolibe su sada nelegalne. Većina nas je podnijela zahtjeve za legalizaciju, ali to su kolibe koje smo gradili bez očekivanja da će ikada biti dovedeno u pitanje njihovo postojanje.  Jedinstveni smo da ne dozvolimo rušenje. Država vjerovatno namjerava da nas  naknadama od po par hiljada eura  otjera sa katuna na kojem naši preci  izdižu još od prije Berlinskog kongresa. Neće moći tako.“- tvrde mještani.

Neće, najavljuju, pristati ni ako im se za katun ponudi neka druga lokacija.

Govore samo nezvaično. Tvrde da im je sugerisano da u  problem ne uključuju novinare. Ne žele da kažu  ko im je to sugerisao. Iz istog razloga, objašnjavaju, nijesu novinare obavijestili kad su se prije dvije sedmice sastajali sa inspektorima na Vranjku. Ni kada su u više navrata išli u MORT.

Nijesu  ljuti na inspektore za koje kažu da „samo rade svoj posao“,  a bijes usmjeravaju na menadžement državnog preduzeća Skijališta Crne Gore, u sastavu kojeg posluje i Ski centar Kolašin 1600. Sigurni su da su kolibe zasmetale baš njima.  Kolibe, kažu u tom preduzeću, smetaju, jer su nelegalne i nalaze se na lokacijama predivđenim za proširenje skijališta.

Miloš Popović direktor Skijališta tvrdi da je, prilikom izgradnje postojećih i projektovanja budućih ski staza  identifikovano više nelagalnih obejekata.

„Ti objekti su izgrađeni u neposrednoj blizini i na trasi budućih ski staza. Skijališta su  korisnici prostora u skladu sa Prostornim planom posebne namjene za područje Bjelasice i Komova.  Dužni smo da obavijestimo  nadležne institucije o svim promjenama u prostoru, koje su suprotne zakonu i izvršene bez odobrenja nadležnih organa” – tvrdi Popović.

Mještani podsjećaju da su „Austrijanci, koji su pomagali pri trasiranju ski staza kazali da je je Ski centar Kolašin 1600 u prednosti nad ostalim skijalištima, jer je u neposrednoj blizini katuna“. Stočarski način života i oživljen katun, tvrde, samo može povećati atraktivnost za turiste.

„Na Vranjku je i istomeni turistički eko katun. Vlasnici su drvene kolibe izgradili na one stare čobanske. U tom turističkom naselju ljetuju strani turisti, pa neka pitaju njih smetaju li kolibe, stoka i stočari turizmu.  Sumnjamo  da se u Ski centru boje konkurencije, pa im zato bodu oko naši objekti. Plan za staze koji su nam pokazali drugačiji je od prvobitnog i to ćemo predočiti u MORT-u. Neko pokušava da se igra i sa nama i sa planinom“- kaže mještanin sa Vranjka.

Ni vlasnici Eko katuna „Vranjak“ , za sada, ne žele da pričaju s novinarima.

U Skijalištima Crne Gore očekuju da će „činjenice  dostavljene nadležnim organima, biti razlog za preuzeimanje daljih aktivnosti“. Tvrde da su izgradnjom  Ski centra Kolašin 1600 pokazali kako se poštuje zakon i životna sredina. Privredni i turistički potencijali sjevera, tvrdi Popović, mogu se valorizovati kroz minimalnu i strogo kontrolisanu intervenciju u prostoru, ali ne na uštrb životne sredine.

„Upravo Ski centar Kolašin 1600 i ostali ski centri  biće  podstrek za razvoj oživljavanja katuna, poljoprivrede, stočarstva , eko turizma…Međutim sve mora biti u saglasju sa zakonom o izgradnji objekata i zaštitom životne sredine“- tvrdi on.

Koristi od novog skijališta, kažu mještani,  ni do sada nijesu imali.  Obradovali su se kad je popravljen put, ali je, uskoro, uz njega,  niklo nekoliko separacija kamena za potrebe rekonstrukcije saobraćajnice Kolašin –Berane. Radost zbog dovođenja vode u katunu  trajala je kratko.

„Osim tri lokacije na kojima se drobi kamen, svakodnvno tim putem prođe na desetine kamiona za potrebe gradilišta. Sve je prekriveno prašinoim. Vodu u katun  doveo nam je prošle godine Ski centar. Napravili su nekoliko kaptaža. Ovog ljeta ni kapi nijesmo imali. Ne znamo zbog čega, jer je suše bilo i ranije, pa nijesmo ostajali žedni.  Sada kad neko krene ka katunu i pita šta da donese, mi kažemo:  „Donesi flašu vode iz grada“ – pričaju na Vranjaku.

Vlasnici koliba pomoć traže i od lokalne uprave. Podsjećaju da je, prema običajnom pravu i predsjednik Opštine Milosav Bulatović, nasljednik prava na jedno od katuništa na tom dijelu Bjelasice. Očekuju da će se srčanije  založiti da katun opstane.

Iz kolšinske Opštine nije bilo ni jedne zvanične rakcije na namjere MORTA-a i inicijativu Skijališta. Nazvanično  kažu da je Bulatović namjerio da kontaktira resornog, kao  i ministra poljoprivrede Milutina Simovića.

U lokalnoj upravi su potvrdili da su vlasnici koliba predali zahtjeve za legalizaciju, ali  podsjećaju da je dalje odlučivanje posao države.

Neposredno ispod katuna Vranjak, prema obećanjima države, u bliskoj budućnosti nići će  velepni turistički kompleks. Gradiće ga albanski biznismen Baškim Uljaj i crnogorski Zoran Ćoćo Bećirović, koji su prošle godine postali zakupci oko 272.000 metara kvadratnih zemljišta na toj lokaciji.  Oni su to zemljište zakupili na 90 godina , sa pravom da na njemu grade hotel, turističko naselje i vile i apartmane za prodaju.

Prema ugovoru koji je potpisala Vlada  državni budžet će od tog  posla dobiti 0, 10 eura  po kvadratu zakupljenog zemljišta i 0,1 odsto od neto dobiti investitora. To je godišnje 27.000 od zakupa i 1.000 eura od svakog miliona koji zarade. Ugovorom je određeno da zakupac može steći pravo svojine nad zemljištem na kom je objekat izgrađen.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

SJEVER,  STATISTIKA KOJA NEMA KOGA DA OPOMENE: Više penzionera nego zaposlenih                           

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko je situacija na sjeveru države teška najrječitije govori činjenica da je u Rožajama i Plavu više i korisnika socijalne pomoći nego radnika

 

Podatak da u jedanaest crnogorskih opština na sjeveru ima više penzionera nego zaposlenih, neminovno proizvodi pitanje – od čega se isplaćuju penzije i socijalna davanja u Crnoj Gori. Prema idealnim parametrima  zaposlenih bi trebalo da ima tri puta više nego penzionera, da bi penzioni, zdravstveni i socijalni fondovi mogli da funkcionišu.

Ove podatke Vijesti su zvanično dobile od izvora iz Monstata, Fonda PIO, Zavoda za zapošljavanje i Ministarstva rada i socijalnog staranja, a kako je objašnjeno, svi podaci se odnose na novembar prošle godine, osim za broj nezaposlenih koji je iz oktobra.

Koliko je situacija na sjeveru države teška najrječitije govori činjenica da je u Rožajama i Plavu više i korisnika socijalne pomoći nego radnika.

Prema podacima do kojih su došle Vijesti, najlošija socijalna karta je kod Plava i Gusinja. U ovoj nekada jedinstvenoj opštini sada ima 1.417 zaposlenih i sve tri druge kategorije stanovnika su brojnije od njih. Nezaposlenih u Plavu i Gusinju ima 2.195, penzionera 1.529, a korisnika socijalne pomoći 1.693, što znači da je broj takozvanih izdržavanih stanovnika četiri puta veći od onih koji privređuju.

U Plavu je zabilježen niz katastrofalnih privatizacija, kao što je bila privatizacija hotelsko turističkog preduzeća. U mjesnom centru Murina, odavno su ugašene i ne rade fabrike Titeksa.

U Rožajama koji je prije AB revolucije i tranzicije imao desetinu fabrika, od kojih je najveća i napoznatija bila drvna industrija Gornji Ibar, danas ima svega 3.205 zaposlenih, a čak 5.362 korisnika socijalne pomoći.

U gradu gdje je formirana  Bošnjačka stranka, koja je na lokalnom nivou samostalno na vlasti, nezaposlenih je 3.477, a penzionera 2.614. Procentualno izraženo, u Rožajama su čak 24 odsto stanovnika korisnici socijalne pomoći.

U Rožajama ne radi ni jedno privatizovano preduzeće. Zatvoreni su drvno industrijski gigant „Gornji Ibar“, trgovinsko i zemljoradničko preduzeće „Bisernica“, fabrika dekorativnog papira „Dekor“, fabrika mašinskih elemenata „Famod“, autoprevozno preduzeće „Transervis“, fabrika „Kristal“ koja je poslovala u okviru velikog zaječarskog sistema staklene industrije. U Rožajama je uništeno i nekoliko tekstilnih fabrika.

Zvasnični statistički podaci neumoljivi su i kada je u pitanju malena opština Andrijevica, gdje neprikosneoveno i samostalno vlada Demokratska partija socijalista.

U Andrijevici ima 795 penzionera i 761 nezaposleni, dok je radnika svega 539. Korisnika socijalne pomoći u ovom gradu je 327.

U Andrijevici je zatvorena fabrika izolacionih materijala Termovent, fabrika konditorskih proizvoda Soko štark, fabrika Mermer, Štamparija i fabrika tapeta, pogon kožne galanterije Polimka.

To je varoš gdje je ove školske godine u gradskoj osnovnoj školi upisano tek pola odjeljenja prvaka, i gdje se, zbog slabog priliva učenika, dovodi u pitanje opstanak srednjoškolskog centra.

U Mojkovcu je svaki četvrti stanovnik penzioner 1.835, dok je zaposlenih znatno manje 1.225. Nezaposlenih je 606, a za 389 se daje socijalna pomoć.

U rodnom gradu premijera Markovića nestao je drvni kombinat Vukman Kruščić Mojkovcu gdje je radilo hiljadu i po ljudi. U Mojkovcu ne radi rudnik olova i cinka Brskovo, veliko trgovinsko preduzeće Bojna njiva.

U Beranama i Petnjici ima 5.211 radnika, dok je penzionera 5.887, a nezaposlenih 5.260. Korisnika socijalne pomoći je 3.316.

U Beranama, danas jedinom opozicionom gradu na sjeveru Crne Gore, nekada je samo u industriji i povezanim djelatnostima bilo skoro deset hiljada radnika. Fabrika celuloze i papira sa dvije hiljade radnika bila je prva žrtva AB revolucije. U ovom gradu zatvoreni su fabrika kože Polimka, nekada svjetski brend i nekoliko drugih velikih i značajnih privrednih kolektiva. Ovaj grad je sedamdesetih godina imao aerodrom i redovnu avio liniju za Podgoricu, Beograd i Zagreb.

Socijalna situacija kod gradova na sjeveru je nešto manje lošija u Pljevljima, industrijskom centru Crne Gore, gdje je samo broj penzionera koji iznosi 7.032, veći od broja radnika 5.921. U ovom gradu ima i 1.921 nezaposleni i 1.024 korisnika socijalne pomoći.

U Kolašinu je uništen Titeks, a u tom gradu su, između ostalog, zatvoreni i na daleko poznata Impregnacija drveta, zatim Eksport drvo, Transportno i najveća trgovačka mreža na sjeveru, Veletrgovina.

To je glavni razlog što je Kolašin danas grad sa 1.347 zaposlenih, a 1.491 penzionerom. Ovaj turistički grad ima i 694 nezaposlena i 457 korisnika socijalne pomoći.

U najmanjoj crnogorskoj opštini Šavniku je 288 zaposlenih, 340 penzionera, 67 nezaposlenih i 72 korisnika socijalne pomoći. Sličan omjer je u Plužinama sa 652 penzionera, 476 radnika, 162 nezaposlenih i 55 koji dobijaju socijalnu pomoć. Na Žabljaku je 665 radnika, 728 penzionera, 82 nezaposlenih i 46 korisnika pomoći.

Bijelo Polje je jedina opština na sjeveru u kojoj su radnici (8.496) brojniji od ostalih kategorija pojedinačno. Penzionera je nešto manje 7.813, nezaposlenih 3.488 a korisnika pomoći 2.707.

Ne smije se zaboraviti. U Bijelom Polju za sedam miliona eura rasprodate su vrijedne mašine iz fabrike Vunko, a mašina u tom gradu više nema ni u jednoj drugoj kompaniji, osim u fabrici mineralne vode Rada.

U ovom gradu, pored Vunka propale su i sve  druge privatizovane firme – dvije fabrike obuće – Lenka i Mladost, industrija IMAKO, Prva petoljetka, Bjelasica.

Bjelopoljci izgleda nijesu nezadovoljni, jer već tri decenije tamo stoluje Demokratska partija socijalista, odnosno vlast nije promijnjena taman koliko i na državnom nivou. Pa ipak, iz ove opštine, prema statističkim podacima, najviše se odseljava u druge krajeve Crne Gore ili u inostranstvo.

Posljedica sive statistike su migracije i u drugim gradovima na sjeveru. Dramatičan je podatak da osnovnu školu na Žabljaku pohađa tek trinaest prvaka.

Ista priča je u Petnjici, Gusinju, kao i drugim, nešto većim, sjevernim opštinama. Da se drama sa migracijama i iseljavanjem sa sjevera nastavlja geometrijskom progresijom, govore i zvanični podaci Zavoda za statitiku Crne Gore, odnosno MONSTAT-a.

Sjever ponire i umire. U tajkunskoj tranziciji skakavci su pojeli svu industrijsku infrastrukturu. Višedecenijska politika Vlade o regionalnom razvoju i nije dala rezultate, a sve je manje onih koji žele da rade kao robovi u privatnom sektoru za bijedne plate.

Ostaje pitanje – kako i od čega se isplaćuju penzije i socijalna davanja u Crnoj Gori; od  čega se isplaćuju plate u javnom sektoru i neprivrednim djelatnostima.  Na to pitanje postoji jedan odgovor i ne važi samo za našu zemlju. Države na Balkanu i dalje svoje budžete u najvećoj mjeri pune iz crnih švercerskih poslova

              Tufik SOFTIĆ      

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

(ZLO)UPOTREBA STRANIH RIJEČI U JEZIKU:  Izgubljeno u prevodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravilna upotreba tuđica ne može ugroziti autentičnost i izvornost jednog jezika, slažu se naši sagovornici. Nekritičko i površinsko prevođenje, nerazvijanje čitalačke kulture i kreativnog stvaralaštva i slijepo praćenje globalnih trendova  mogu

 

Na iventu će večeras biti mnogo kul ljudi, a to je idealna prilika za dobar selfi i čiliranje. Stajlinzi moraju da budu na nivou kako bi apdejtovali lajne fotografijama sa selebritijima iz bekstejdža.

Rečenice koje vrve od stranih riječi postale su neizbježne u svakodnevnom govoru. Njih ne koriste više samo tinejdžeri. Pod uticajem globalizacije, medijske dominacije i razvoja tehnologije, neke tuđice su se toliko odomaćile da ne traže prevod, dok za neke postoji i domaća verzija.

Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Miomir Abović smatra da je upotreba stranih riječi nekada opravdana a nekada ne, zavisno od pozajmljenice (strane riječi koju koristimo): ,,Kada neki narod po prvi put dolazi u dodir sa nekim entitetom onda je naprosto prisiljen pozajmiti riječ kojom se nominuje taj entitet. Takav slučaj smo imali u dalekoj prošlosti predaka današnjih Bošnjaka, Crnogoraca, Hrvata i Srba sa riječima kao što su na primjer jarbol (iz dalmatskog jezika), kovčeg (iz staroturkijskog) ili šljem (iz gotskog). U savremenom jeziku takve, dakle potrebne, pozajmljenice su riječi kao što su internet ili stereo”.

Strane riječi najčešće služe da olakšaju komunikaciju. Često u engleskom jeziku jedna riječ označava samo jedan pojam, dok bi za taj isti pojam objašnjenje u crnogorskom jeziku bila i čitava rečenica. Takva je riječ influenser, jedna od trenutno omiljenih.

,,Riječi koje donose duh nekog novog vremena, a nijesu potekle iz naše kulture i načina života, poželjne su i ne ugrožavaju jezik, već ga obogaćuju. Riječi putuju, mijenjaju se, prilagođavaju i na kraju se odomaće, srastu sa jezikom. Neke jednostavno nestanu. Nekada su kod nas u modi bile riječi francuskog jezika, naročito u učenijim i građanskim slojevima društva”, objašnjava Milica Šćepanović, profesorica francuskog jezika. ,,Nemojte se ženirati će razumjeti stariji ljudi, a današnja mlada generacija neće znati šta kažete (gêner-smetati; osjećati se neprijatno). Mnoge francuske riječi smo usvojili jer nijesmo imali riječi za to šta one predstavljaju”. Šćepanović ukazuje da su francuski lingvisti, u očaju pred poplavom engleskih riječi u svakodnevnoj komunikaciji, svoj jezik nazvali franglish.

Upotreba stranih riječi u crnogorskom jeziku nije neophodna kada već postoje adekvatni termini, kao što je to u slučaju riječi daunload (preuzimanje) ili benefit (korist). ,,Većina ljudi koja upotrebljava ovakve riječi ne razmišlja o tome. One im zasigurno zvuče modernije, moćnije, ozbiljnije. Sve je to proizvod medijskog uticaja, popularne muzike i televizijskih sadržaja, beskrajnog prisustva reklama, pojave novih medija i cijele plejade novoskovanih “zanimanja” kao što su blogeri, vlogeri, influenseri, developeri, tviteraši, lajfkoučeri, jutjuberi. Svi oni, prateći takozvane globalne trendove, vrše uticaj na jezik i u jeziku, najčešće lišavajući ga izvornosti, što smatram pogubnim, kako za jezik, tako i za čovjeka”, kaže za Monitor Kristina Bojanović, filozofkinja i prevoditeljka.

Ona smatra da su mlađe generacije naročito izložene jezičkim nakaradnostima: ,,To se prihvata kao nužnost i normalnost, jer bivanje izvan nametnutih obrazaca nije prihvatljivo u društvu. Tome treba dodati i bjesomučnu upotrebu telefona koja prilično uspijeva da redukuje ljudsku pismenost, ali i usmenost. Saobraćanje među ljudima svodi se na svega nekoliko riječi, koje se iznova ponavljaju i koje se čak skraćuju na po par slova (uvijek se negdje žuri, ko još ima vremena da se u takvim mikro formama bavi jezikom…). Što su telefoni postali pametniji, to su ljudi postali isprazniji i nepismeniji”.

Miomir Abović kaže da se, u slučajevima kad ljudi upotrebljavaju stranu riječ iako na raspolaganju imaju odgovarajuću domaću, može govoriti o jednom vidu ispoljavanja snobizma: ,,Koristeći stranu riječ umjesto domaće, ljudi pokušavaju sebi dati na važnosti, pokazati kako su IN, kako besprekorno barataju stranim (najčešće engleskim) riječima koje koriste svi koji žele biti u trendu. Umjesto da sebi daju na društvenom značaju, zapravo otkrivaju svojoj okolini samo jedan vid vlastitog primitivizma i snobizma”.

Psihološkinja i geštalt psihoterapeutkinja Jevrosima Pejović objašnjava da, ukoliko jezik posmatramo kao sredstvo povezivanja sa drugim ljudima, kada koristimo riječi koje drugi ne razumiju – ostajemo nepovezani: ,,Riječi nam služe da budemo u kontaktu. Nije svaki kontakt bezbjedan i u tim slučajevima izbjegavanje susreta je najbolje što možemo za sebe da uradimo. U nekim profesijama, kao što je diplomatija, ova vještina je izuzetno značajna. Tada osoba, umjesto da otvoreno daje svoje izjave, koristi apstraktan jezik, tuđice, uopštenost, stereotipne rečenice ili preusmjerava razgovor. Zato nam je lako da ovim osobama pripišemo osobine kao što su pokondirenost, uobraženost i slično”.

Lingvisti se slažu u jednome – ljudi sve manje čitaju literaturu koja bogati rječnik. ,,U vremenu dominantne instant kulture i uz nedostatak kritičkog razmišljenja, mnogi ne umiju da odaberu kvalitetne izvore i sadržaje. Nivo opšte kulture i obrazovanja, naročito iz maternjeg jezika, komunikativnih vještina i humanističkih nauka je nizak. Tako, ne možemo očekivati da prosječan čovjek pravilno i dozirano koristi strane termine i ima zadovoljavajuću kulturu izražavanja”, smatra Milica Šćepanović.

Obaveza društva je da povede računa o očuvanju izvornosti i autentičnosti sopstvenog jezika. ,, Ko smo ako deformišemo ono što nas, pored morala, uspostavlja kao ljude? Ako se prema svome jeziku odnosimo neodgovorno, ako mu bezrazložno narušavamo smisao i ljepotu, postavlja se pitanje da li i sami postajemo dezorijentisani, narušeni, polovični”, upozorava Kristina Bojanović.

,,Ako sve što se može reći stane na jedan ekran, ako nam treba nekoliko trenutaka da na sopstveni jezik prevedemo riječi kao što su implementacija, ivent, mejk ap, facilitacija, šerovanje, ili ako nekritički čitamo i slušamo kad nam neko “kazuje”: “nmg, nzm, brt, btw, tbh, lol”, onda se s pravom možemo zapitati da li čovjek danas, uz sve te bezbrojne i sofisticirane kanale i mogućnosti komunikacije, zapravo postaje nemušt”.

Kao i društvo, i jezik je u tranziciji. Stoga ga treba brižljivo njegovati.

                                                                                                                                                     Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UGOVOR O DJELU, MANIPULACIJE I NEZAKONITOSTI: Predizborni štapovi i šargarepe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Privremenim ugovorima poslodavac može da angažuje radnu snagu za konkretan, naručeni posao, obično dodatani, koji se ne može završiti sa postojećim brojem zaposlenih. Međutim, i na državnom i na lokalnom nivou,  radnici po tom osnovu rade godinama i to na mjestima koja su sistematizovana kao stalna, što je suprotno Zakonu o radu

 

Ugovor o djelu je definisan Zakonom o obligacionim odnosima, pa nije radno-pravni instititut.Angažovanje te vrste podrazumijeva da se poslenik (preduzimač, izvođač radova) obavezuje “da obavi određeni posao (izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog fizičkog ili intelektualnog rada i sl.),  a naručilac se obavezuje da mu za to plati naknadu”.

To su  privremeni ugovori kojima poslodavac angažuje radnu snagu za konkretan, naručeni posao, obično dodatani, koji se ne može završiti sa postojećim brojem zaposlenih. Međutim, i na državnom i na lokalnom nivou,  radnici po tom osnovu rade godinama i to na mjestima koja su sistematizovana kao stalna, što je suprotno Zakonu o radu.

Upravo na ugovore o djelu lokalne uprave na sjeveru države troše na stotine hiljada eura, a u obrazloženjima planova prihoda i rashoda gotovo uvijek  izostaje objašnjenje na koju vrstu poslova se odnosi angažovanje i po kojoj cijeni.Obično na zvaničnim iternet straicama lokalnih uprava nema ni objavljenih ugovora, pa ja, kako tvrde iz opozicionih redova,  sve nestransparentno, prostor za zloupotrebe i odstupanja od zakona.

Pravila nema, pa veličina opštine i visina lokalnih budžeta nemaju mnogo veze sa visinom iznosa koje lokalni vlasti planiraju  pod stavkom “izdaci po osnovu ugovora o djelu”.

Tako recimo, u Opštini Žabljak, ove godine je za povremene i privremene poslove opredijeljeno čak 108.000 eura. Rekordnih 130.000  za tu vrstu angažovaja planirali su u Pljevljima.U Plužinama, Kolašinu i Šavniku planirali su između 30.000 i 35.000, dok su, recimo, u znatno većim Bijelom Polju I Beranam potrošiti  po 20.000 eura. U Mojkovcu i Petnjici  će na angažovanje  po tom osnovu od novca građana potrošiti 27.000, odnosno, 23.000 eura. Najmanji izdaci za ugovore o djelu su u Andrijevici (oko 12.000 eura) i Plavu (3. 900 eura).

Prije nekoliko godina nalaz Instituta alternativa (IA) ukazao je  na mogućnost zloupotrebe ugovora o djelu od strane državnih organa kako bi se zaobišle procedure zapošljavanja utvrđene Zakonom o državnim službenicima i namještenicima. Sklapanje takvih ugovora nije prepoznato u Zakonom o radu i Zakonom o državnim službenicima i namještenicima.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. januara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo