Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG MITROVIĆ, PREDSJEDNIK UNIJE POSLODAVACA CRNE GORE: Ne možemo plaćati tuđe greške

Objavljeno prije

na

Prošlonedjeljna sjednica Socijalnog savjeta prošla je bez dogovora o primjeni odredbi Zakona o radu koje su na snagu trebale stupiti u decembru, a prema kojima se rad na određeno vrijeme kod istog poslodavca ograničava na maksimalno dvije godine. Šta je tu problematično iz pozicije poslodavaca, pitali smo Predraga Mitrovića, predsjednika Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG).

MITROVIĆ: U vrijeme kada su rađene posljednje izmjene Zakona o radu, 2011. godine, Opšti kolektivni ugovor (OKU) je bio na snazi i Zakon je mnoga pitanja prepustio na detaljniju razradu OKU ili drugim kolektivnim ugovorima. To je podrazumijevalo da se, nakon usvajanja Zakona o radu, pristupi usaglašavanju odredbi OKU sa njim.

Tako je i bilo. Odmah po stupanju na snagu Zakona, od strane Socijalnog savjeta CG formirana je radna grupa za izradu OKU koja je radila veoma intenzivno i naporno, zbog potrebe usaglašavanja često različitih pristupa i stavova predstavnika socijalnih partnera – Vlade, dva reprezentativna sindikata i UPCG, kao reprezentativnog udruženja poslodavaca.

Poslije više od godinu dana, i pored toga što su sva tri socijalna partnera glasala za tekst ponuđenog OKU, SSCG je na svojim organima naknadno odlučio da ne pristupi potpisivanju tog dokumenta. To je dovelo do toga da i dotadašnji OKU prestane da važi (ne krivicom UPCG), pa su mnoga važna pitanja ostala neuređena. Zato Zakon, praktično, nije primjenjiv u mnogim situacijama. Odredbe o radu na određeno vrijeme su samo jedno od takvih pitanja.

MONITOR: Zašto su sada sporne odredbe prihvaćene 2011. godine?
MITROVIĆ: Pod pritiskom sindikata i Ministarstva rada, UPCG je na ograničenje rada na određeno vrijeme pristala pod uslovom, a uz obećanje druga dva socijalna partnera, da će se otkaz ugovora o radu od strane poslodavca učiniti fleksibilnim kroz odredbe novog OKU-a. Uz to, od strane nadležnih organa je za tu i narednu godinu najavljivana stabilizacija ekonomskih prilika i rast ukupnog BDP, što je bio dodatni razlog za davanje saglasnosti na takvo zakonsko rješenje.

Na kraju, OKU nije zaživio, a razlozi, iako svima poznati, i dalje svakodnevno dobijaju najrazličitija tumačenja upravo od strane onih koji su do njih i doveli. Zato u UPCG insistiramo da se sada tako važna pitanja moraju urediti zakonom, a ne prepuštati slučaju i ucjenjivanju od strane bilo kog socijalnog partnera.

MONITOR: Šta je tu, zapravo, suštinski problem?
MITROVIĆ: Vidite, najmanji je problem zaključivanje ugovora na neodređeno vrijeme, ukoliko se istovremeno omogući poslodavcu da bez troškova i komplikovanih procedura raskine ugovor sa onim zaposlenim koji ne izvršava svoje radne obaveze, ne poštuje radnu disciplinu ili je njegovo ponašanje takvo da ne može nastaviti rad kod poslodavca. U ovom trenutku, zakonom, granskim i kolektivnim ugovorima kod poslodavca određene su veoma velike otpremnine u slučaju proglašenja tehnološkim viškom, iako za to nema utemeljenja jer poslodavac upravo zbog problema sa likvidnošću pristupa raskidu ugovora i racionalizuje svoje poslovanje. Dakle, otpremnine se konačno moraju upodobiti sa realnim mogućnostima privrede. Za ove stvari sindikati nemaju razumijevanja jer vide samo jednu stranu priče.

Ovaj problem se drastično produbljuje i visokim troškovima koje po osnovu isplate zarada snosi svaki poslodavac. Troškovi rada učestvuju u ukupnim troškovima poslovanja prosječno oko 70 odsto. Iako nadležni organi ističu da su niske stope poreza i pripadajućih doprinosa stimulativne za poslodavce i potencijalne strane investitore a da je trošak rada svega 39,2 odsto, činjenice su mnogo drugačije.

Jasno je da zaposlene interesuje da je u ugovoru o radu iskazana neto zarada, to jest ono što će primiti za obavljeni rad, a ne to kolike su obaveze poslodavca po istom. Međutim, metodologija preračuna neto zarada u bruto zarade je tako uređena da obavezni trošak poslodavaca po osnovu zarada iznosi mnogo više. Tako opterećenje neto zarade do nivoa prosječne zarade iznosi oko 62-63 odsto, a na neto zaradu od 565 € opterećenje iznosi, bezmalo, 70 odsto. Naravno, sa rastom zarade (zbog kriznog poreza) uvećava se ukupno opterećenje, te ono za neto zarade u iznosu od 1.000€ iznosi 75 odsto… To je egzaktan podatak koji se vrlo lako može provjeriti.

MONITOR: Predstavili ste prošle nedjelje dokument o svojevrsnim „ubicama biznisa” u Crnoj Gori. Da li su u pitanju pojave novijeg datuma ili je sada samo dara prevršila mjeru?
MITROVIĆ: Iako već duži niz godina opominjemo da postoji veliki broj barijera u poslovanju privrednih subjekata u Crnoj Gori, posljednje istraživanje UPCG sprovedeno uz podršku i po metodologiji MOR-a (Međunarodne organizacije rada), na uzorku od preko 200 kompanija različite veličine i vrste djelatnosti, prepoznalo je pet ,,ubica biznisa”. Prema UPCG, najznačajnije kočnice za uspostavljanje okruženja povoljnog za razvoj preduzeća i njihovu održivost su: neodgovarajući regulatorni sistem, otežan pristup finansijskim sredstvima, velika zastupljenost sive ekonomije, postojanje korupcije u svim oblastima i nivoima i nesklad između obrazovnih programa i potreba tržišta rada.

MONITOR: Ukazujete na „otežan pristup finansijskim sredstvima”. Da li je problem u bankama, lošim projektima (neurednim platišama) ili nedostatku podrške (posebne kreditne linije, državne garancije, subvencirane kamate za određene projekte…)?
MITROVIĆ: UPCG istraživanje i dosadašnja praksa pokazali su da, pored nepredvidivog regulatornog okvira i njegove dosta sporne implementacije, najveći procenat privrednih subjekata ima problema sa pristupom finansijama, što dovodi do ugrožavanja likvidnosti i umanjuje mogućnost preduzeća da šire svoje poslovanje. Podaci UPCG pokazuju da trenutna visina kamatnih stopa za 93 odsto kompanija predstavlja ključni problem u poslovanju i planiranju budućih poslovnih aktivnosti. Problem je i samo obezbjeđenje kreditnog kolaterala (naročito za start up).

Nedostatak kreditnih linija za pojedine sektore kao i nesklad između ponude finansijskih proizvoda i potreba privrede predstavljaju dodatno opterećenje i kreiraju ambijent koji nije stimulativan ni za otpočinjanje ni širenje poslovanja. Siva ekonomija i nelojalna konkurencija su takođe prepoznate kao goruće prepreke za poslovanje – skoro 33 odsto preduzeća se često srijeće sa nelojalnom konkurencijom u vidu pravnih lica ili pojedinaca koji u potpunosti ili djelimično nelegalno posluju, što je posebno izraženo u oblasti trgovine i drugih uslužnih djelatnosti. Iako ne postoje zvanični podaci, Crna Gora, prema procjenama, svake godine izgubi od 740 do 997 miliona eura zbog tolike zastupljenosti sive ekonomije (23-31 odsto od ukupnog BDP).

MONITOR: Pominjete nesklad između obrazovanja i tržišta rada. Da li su naši ljudi neškolovani ili preškolovani za postojeću paletu radnih mjesta?
MITROVIĆ: Nesklad između obrazovanja i tržišta rada, prepoznat kao jedna od značajnijih prepreka pri poslovanju, ne treba posmatrati u kontekstu da li su Crnogorci/Crnogorke neškolovani ili preškolovani za postojeću paletu radnih mjesta. Istraživanje, kao i dosadašnji rad UPCG na ovom polju, prepoznaje nedostatak određenih profila na tržištu rada za kojima postoji stvarna tražnja, ali ih obrazovni sistem ne produkuje u dovoljnom broju (posebno zanimanja III nivoa kvalifikacija, zanatska i niže stručna zanimanja koja poslodavci najviše traže, ali su učenici za njih najmanje zainteresovani). Ovo nije prvo istraživanje UPCG koje je potvrdilo da poslodavci nisu zadovoljni vještinama i kompetencijama kadra koji proizvodi obrazovni sistem. Kao glavni razlozi za ovakvo stanje prepoznati su nedovoljna zastupljenost praktične nastave (kod poslodavaca) u srednjem stručnom obrazovanju i totalno odsustvo obavezne prakse na studijskim programima.

MONITOR: Plašite li se, kao UPCG, da bi vas neko mogao prepoznati kao antivladine elemente, pošto dobar dio pobrojanih problema korijene vuče iz državnog aparata?
MITROVIĆ: Može se reći da svi pomenuti problemi, na neki način, potiču iz regulatornog okvira i to ne toliko zbog kvaliteta zakonskih rješenja, koliko zbog implementacije tih rješenja odnosno njihove selektivne primjene. To je, kao kočnica za uspostavljanje ambijenta za održiva i zdrava preduzeća, potvrđeno od strane čak 97 odsto anketiranih privrednika. A upravo iz toga proističu problemi ubiranja budžetskih prihoda, naplate poreskog duga, postojanja sive ekonomije i korupcije.

Zato i ovom prilikom podsjećam kreatore politika, a posebno socijalne partnere, na naš zajednički cilj – jačanje, a ne gušenje preduzetništva i eliminisanje, a ne stvaranje prepreka za njegov razvoj. To je model koji će pomoći da se u ovim kriznim godinama održi, a vremenom i poveća privredna aktivnost, zaposlenost, ekonomska i socijalna stabilnost i građana i države. Konačno, samo uz jaku privredu možemo imati i uspješnu Crnu Goru.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo