Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG MITROVIĆ, PREDSJEDNIK UNIJE POSLODAVACA CRNE GORE: Ne možemo plaćati tuđe greške

Objavljeno prije

na

Prošlonedjeljna sjednica Socijalnog savjeta prošla je bez dogovora o primjeni odredbi Zakona o radu koje su na snagu trebale stupiti u decembru, a prema kojima se rad na određeno vrijeme kod istog poslodavca ograničava na maksimalno dvije godine. Šta je tu problematično iz pozicije poslodavaca, pitali smo Predraga Mitrovića, predsjednika Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG).

MITROVIĆ: U vrijeme kada su rađene posljednje izmjene Zakona o radu, 2011. godine, Opšti kolektivni ugovor (OKU) je bio na snazi i Zakon je mnoga pitanja prepustio na detaljniju razradu OKU ili drugim kolektivnim ugovorima. To je podrazumijevalo da se, nakon usvajanja Zakona o radu, pristupi usaglašavanju odredbi OKU sa njim.

Tako je i bilo. Odmah po stupanju na snagu Zakona, od strane Socijalnog savjeta CG formirana je radna grupa za izradu OKU koja je radila veoma intenzivno i naporno, zbog potrebe usaglašavanja često različitih pristupa i stavova predstavnika socijalnih partnera – Vlade, dva reprezentativna sindikata i UPCG, kao reprezentativnog udruženja poslodavaca.

Poslije više od godinu dana, i pored toga što su sva tri socijalna partnera glasala za tekst ponuđenog OKU, SSCG je na svojim organima naknadno odlučio da ne pristupi potpisivanju tog dokumenta. To je dovelo do toga da i dotadašnji OKU prestane da važi (ne krivicom UPCG), pa su mnoga važna pitanja ostala neuređena. Zato Zakon, praktično, nije primjenjiv u mnogim situacijama. Odredbe o radu na određeno vrijeme su samo jedno od takvih pitanja.

MONITOR: Zašto su sada sporne odredbe prihvaćene 2011. godine?
MITROVIĆ: Pod pritiskom sindikata i Ministarstva rada, UPCG je na ograničenje rada na određeno vrijeme pristala pod uslovom, a uz obećanje druga dva socijalna partnera, da će se otkaz ugovora o radu od strane poslodavca učiniti fleksibilnim kroz odredbe novog OKU-a. Uz to, od strane nadležnih organa je za tu i narednu godinu najavljivana stabilizacija ekonomskih prilika i rast ukupnog BDP, što je bio dodatni razlog za davanje saglasnosti na takvo zakonsko rješenje.

Na kraju, OKU nije zaživio, a razlozi, iako svima poznati, i dalje svakodnevno dobijaju najrazličitija tumačenja upravo od strane onih koji su do njih i doveli. Zato u UPCG insistiramo da se sada tako važna pitanja moraju urediti zakonom, a ne prepuštati slučaju i ucjenjivanju od strane bilo kog socijalnog partnera.

MONITOR: Šta je tu, zapravo, suštinski problem?
MITROVIĆ: Vidite, najmanji je problem zaključivanje ugovora na neodređeno vrijeme, ukoliko se istovremeno omogući poslodavcu da bez troškova i komplikovanih procedura raskine ugovor sa onim zaposlenim koji ne izvršava svoje radne obaveze, ne poštuje radnu disciplinu ili je njegovo ponašanje takvo da ne može nastaviti rad kod poslodavca. U ovom trenutku, zakonom, granskim i kolektivnim ugovorima kod poslodavca određene su veoma velike otpremnine u slučaju proglašenja tehnološkim viškom, iako za to nema utemeljenja jer poslodavac upravo zbog problema sa likvidnošću pristupa raskidu ugovora i racionalizuje svoje poslovanje. Dakle, otpremnine se konačno moraju upodobiti sa realnim mogućnostima privrede. Za ove stvari sindikati nemaju razumijevanja jer vide samo jednu stranu priče.

Ovaj problem se drastično produbljuje i visokim troškovima koje po osnovu isplate zarada snosi svaki poslodavac. Troškovi rada učestvuju u ukupnim troškovima poslovanja prosječno oko 70 odsto. Iako nadležni organi ističu da su niske stope poreza i pripadajućih doprinosa stimulativne za poslodavce i potencijalne strane investitore a da je trošak rada svega 39,2 odsto, činjenice su mnogo drugačije.

Jasno je da zaposlene interesuje da je u ugovoru o radu iskazana neto zarada, to jest ono što će primiti za obavljeni rad, a ne to kolike su obaveze poslodavca po istom. Međutim, metodologija preračuna neto zarada u bruto zarade je tako uređena da obavezni trošak poslodavaca po osnovu zarada iznosi mnogo više. Tako opterećenje neto zarade do nivoa prosječne zarade iznosi oko 62-63 odsto, a na neto zaradu od 565 € opterećenje iznosi, bezmalo, 70 odsto. Naravno, sa rastom zarade (zbog kriznog poreza) uvećava se ukupno opterećenje, te ono za neto zarade u iznosu od 1.000€ iznosi 75 odsto… To je egzaktan podatak koji se vrlo lako može provjeriti.

MONITOR: Predstavili ste prošle nedjelje dokument o svojevrsnim „ubicama biznisa” u Crnoj Gori. Da li su u pitanju pojave novijeg datuma ili je sada samo dara prevršila mjeru?
MITROVIĆ: Iako već duži niz godina opominjemo da postoji veliki broj barijera u poslovanju privrednih subjekata u Crnoj Gori, posljednje istraživanje UPCG sprovedeno uz podršku i po metodologiji MOR-a (Međunarodne organizacije rada), na uzorku od preko 200 kompanija različite veličine i vrste djelatnosti, prepoznalo je pet ,,ubica biznisa”. Prema UPCG, najznačajnije kočnice za uspostavljanje okruženja povoljnog za razvoj preduzeća i njihovu održivost su: neodgovarajući regulatorni sistem, otežan pristup finansijskim sredstvima, velika zastupljenost sive ekonomije, postojanje korupcije u svim oblastima i nivoima i nesklad između obrazovnih programa i potreba tržišta rada.

MONITOR: Ukazujete na „otežan pristup finansijskim sredstvima”. Da li je problem u bankama, lošim projektima (neurednim platišama) ili nedostatku podrške (posebne kreditne linije, državne garancije, subvencirane kamate za određene projekte…)?
MITROVIĆ: UPCG istraživanje i dosadašnja praksa pokazali su da, pored nepredvidivog regulatornog okvira i njegove dosta sporne implementacije, najveći procenat privrednih subjekata ima problema sa pristupom finansijama, što dovodi do ugrožavanja likvidnosti i umanjuje mogućnost preduzeća da šire svoje poslovanje. Podaci UPCG pokazuju da trenutna visina kamatnih stopa za 93 odsto kompanija predstavlja ključni problem u poslovanju i planiranju budućih poslovnih aktivnosti. Problem je i samo obezbjeđenje kreditnog kolaterala (naročito za start up).

Nedostatak kreditnih linija za pojedine sektore kao i nesklad između ponude finansijskih proizvoda i potreba privrede predstavljaju dodatno opterećenje i kreiraju ambijent koji nije stimulativan ni za otpočinjanje ni širenje poslovanja. Siva ekonomija i nelojalna konkurencija su takođe prepoznate kao goruće prepreke za poslovanje – skoro 33 odsto preduzeća se često srijeće sa nelojalnom konkurencijom u vidu pravnih lica ili pojedinaca koji u potpunosti ili djelimično nelegalno posluju, što je posebno izraženo u oblasti trgovine i drugih uslužnih djelatnosti. Iako ne postoje zvanični podaci, Crna Gora, prema procjenama, svake godine izgubi od 740 do 997 miliona eura zbog tolike zastupljenosti sive ekonomije (23-31 odsto od ukupnog BDP).

MONITOR: Pominjete nesklad između obrazovanja i tržišta rada. Da li su naši ljudi neškolovani ili preškolovani za postojeću paletu radnih mjesta?
MITROVIĆ: Nesklad između obrazovanja i tržišta rada, prepoznat kao jedna od značajnijih prepreka pri poslovanju, ne treba posmatrati u kontekstu da li su Crnogorci/Crnogorke neškolovani ili preškolovani za postojeću paletu radnih mjesta. Istraživanje, kao i dosadašnji rad UPCG na ovom polju, prepoznaje nedostatak određenih profila na tržištu rada za kojima postoji stvarna tražnja, ali ih obrazovni sistem ne produkuje u dovoljnom broju (posebno zanimanja III nivoa kvalifikacija, zanatska i niže stručna zanimanja koja poslodavci najviše traže, ali su učenici za njih najmanje zainteresovani). Ovo nije prvo istraživanje UPCG koje je potvrdilo da poslodavci nisu zadovoljni vještinama i kompetencijama kadra koji proizvodi obrazovni sistem. Kao glavni razlozi za ovakvo stanje prepoznati su nedovoljna zastupljenost praktične nastave (kod poslodavaca) u srednjem stručnom obrazovanju i totalno odsustvo obavezne prakse na studijskim programima.

MONITOR: Plašite li se, kao UPCG, da bi vas neko mogao prepoznati kao antivladine elemente, pošto dobar dio pobrojanih problema korijene vuče iz državnog aparata?
MITROVIĆ: Može se reći da svi pomenuti problemi, na neki način, potiču iz regulatornog okvira i to ne toliko zbog kvaliteta zakonskih rješenja, koliko zbog implementacije tih rješenja odnosno njihove selektivne primjene. To je, kao kočnica za uspostavljanje ambijenta za održiva i zdrava preduzeća, potvrđeno od strane čak 97 odsto anketiranih privrednika. A upravo iz toga proističu problemi ubiranja budžetskih prihoda, naplate poreskog duga, postojanja sive ekonomije i korupcije.

Zato i ovom prilikom podsjećam kreatore politika, a posebno socijalne partnere, na naš zajednički cilj – jačanje, a ne gušenje preduzetništva i eliminisanje, a ne stvaranje prepreka za njegov razvoj. To je model koji će pomoći da se u ovim kriznim godinama održi, a vremenom i poveća privredna aktivnost, zaposlenost, ekonomska i socijalna stabilnost i građana i države. Konačno, samo uz jaku privredu možemo imati i uspješnu Crnu Goru.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo