Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG MITROVIĆ, PREDSJEDNIK UNIJE POSLODAVACA CRNE GORE: Ne možemo plaćati tuđe greške

Objavljeno prije

na

PREDRAG-MITROVIC

Prošlonedjeljna sjednica Socijalnog savjeta prošla je bez dogovora o primjeni odredbi Zakona o radu koje su na snagu trebale stupiti u decembru, a prema kojima se rad na određeno vrijeme kod istog poslodavca ograničava na maksimalno dvije godine. Šta je tu problematično iz pozicije poslodavaca, pitali smo Predraga Mitrovića, predsjednika Unije poslodavaca Crne Gore (UPCG).

MITROVIĆ: U vrijeme kada su rađene posljednje izmjene Zakona o radu, 2011. godine, Opšti kolektivni ugovor (OKU) je bio na snazi i Zakon je mnoga pitanja prepustio na detaljniju razradu OKU ili drugim kolektivnim ugovorima. To je podrazumijevalo da se, nakon usvajanja Zakona o radu, pristupi usaglašavanju odredbi OKU sa njim.

Tako je i bilo. Odmah po stupanju na snagu Zakona, od strane Socijalnog savjeta CG formirana je radna grupa za izradu OKU koja je radila veoma intenzivno i naporno, zbog potrebe usaglašavanja često različitih pristupa i stavova predstavnika socijalnih partnera – Vlade, dva reprezentativna sindikata i UPCG, kao reprezentativnog udruženja poslodavaca.

Poslije više od godinu dana, i pored toga što su sva tri socijalna partnera glasala za tekst ponuđenog OKU, SSCG je na svojim organima naknadno odlučio da ne pristupi potpisivanju tog dokumenta. To je dovelo do toga da i dotadašnji OKU prestane da važi (ne krivicom UPCG), pa su mnoga važna pitanja ostala neuređena. Zato Zakon, praktično, nije primjenjiv u mnogim situacijama. Odredbe o radu na određeno vrijeme su samo jedno od takvih pitanja.

MONITOR: Zašto su sada sporne odredbe prihvaćene 2011. godine?
MITROVIĆ: Pod pritiskom sindikata i Ministarstva rada, UPCG je na ograničenje rada na određeno vrijeme pristala pod uslovom, a uz obećanje druga dva socijalna partnera, da će se otkaz ugovora o radu od strane poslodavca učiniti fleksibilnim kroz odredbe novog OKU-a. Uz to, od strane nadležnih organa je za tu i narednu godinu najavljivana stabilizacija ekonomskih prilika i rast ukupnog BDP, što je bio dodatni razlog za davanje saglasnosti na takvo zakonsko rješenje.

Na kraju, OKU nije zaživio, a razlozi, iako svima poznati, i dalje svakodnevno dobijaju najrazličitija tumačenja upravo od strane onih koji su do njih i doveli. Zato u UPCG insistiramo da se sada tako važna pitanja moraju urediti zakonom, a ne prepuštati slučaju i ucjenjivanju od strane bilo kog socijalnog partnera.

MONITOR: Šta je tu, zapravo, suštinski problem?
MITROVIĆ: Vidite, najmanji je problem zaključivanje ugovora na neodređeno vrijeme, ukoliko se istovremeno omogući poslodavcu da bez troškova i komplikovanih procedura raskine ugovor sa onim zaposlenim koji ne izvršava svoje radne obaveze, ne poštuje radnu disciplinu ili je njegovo ponašanje takvo da ne može nastaviti rad kod poslodavca. U ovom trenutku, zakonom, granskim i kolektivnim ugovorima kod poslodavca određene su veoma velike otpremnine u slučaju proglašenja tehnološkim viškom, iako za to nema utemeljenja jer poslodavac upravo zbog problema sa likvidnošću pristupa raskidu ugovora i racionalizuje svoje poslovanje. Dakle, otpremnine se konačno moraju upodobiti sa realnim mogućnostima privrede. Za ove stvari sindikati nemaju razumijevanja jer vide samo jednu stranu priče.

Ovaj problem se drastično produbljuje i visokim troškovima koje po osnovu isplate zarada snosi svaki poslodavac. Troškovi rada učestvuju u ukupnim troškovima poslovanja prosječno oko 70 odsto. Iako nadležni organi ističu da su niske stope poreza i pripadajućih doprinosa stimulativne za poslodavce i potencijalne strane investitore a da je trošak rada svega 39,2 odsto, činjenice su mnogo drugačije.

Jasno je da zaposlene interesuje da je u ugovoru o radu iskazana neto zarada, to jest ono što će primiti za obavljeni rad, a ne to kolike su obaveze poslodavca po istom. Međutim, metodologija preračuna neto zarada u bruto zarade je tako uređena da obavezni trošak poslodavaca po osnovu zarada iznosi mnogo više. Tako opterećenje neto zarade do nivoa prosječne zarade iznosi oko 62-63 odsto, a na neto zaradu od 565 € opterećenje iznosi, bezmalo, 70 odsto. Naravno, sa rastom zarade (zbog kriznog poreza) uvećava se ukupno opterećenje, te ono za neto zarade u iznosu od 1.000€ iznosi 75 odsto… To je egzaktan podatak koji se vrlo lako može provjeriti.

MONITOR: Predstavili ste prošle nedjelje dokument o svojevrsnim „ubicama biznisa” u Crnoj Gori. Da li su u pitanju pojave novijeg datuma ili je sada samo dara prevršila mjeru?
MITROVIĆ: Iako već duži niz godina opominjemo da postoji veliki broj barijera u poslovanju privrednih subjekata u Crnoj Gori, posljednje istraživanje UPCG sprovedeno uz podršku i po metodologiji MOR-a (Međunarodne organizacije rada), na uzorku od preko 200 kompanija različite veličine i vrste djelatnosti, prepoznalo je pet ,,ubica biznisa”. Prema UPCG, najznačajnije kočnice za uspostavljanje okruženja povoljnog za razvoj preduzeća i njihovu održivost su: neodgovarajući regulatorni sistem, otežan pristup finansijskim sredstvima, velika zastupljenost sive ekonomije, postojanje korupcije u svim oblastima i nivoima i nesklad između obrazovnih programa i potreba tržišta rada.

MONITOR: Ukazujete na „otežan pristup finansijskim sredstvima”. Da li je problem u bankama, lošim projektima (neurednim platišama) ili nedostatku podrške (posebne kreditne linije, državne garancije, subvencirane kamate za određene projekte…)?
MITROVIĆ: UPCG istraživanje i dosadašnja praksa pokazali su da, pored nepredvidivog regulatornog okvira i njegove dosta sporne implementacije, najveći procenat privrednih subjekata ima problema sa pristupom finansijama, što dovodi do ugrožavanja likvidnosti i umanjuje mogućnost preduzeća da šire svoje poslovanje. Podaci UPCG pokazuju da trenutna visina kamatnih stopa za 93 odsto kompanija predstavlja ključni problem u poslovanju i planiranju budućih poslovnih aktivnosti. Problem je i samo obezbjeđenje kreditnog kolaterala (naročito za start up).

Nedostatak kreditnih linija za pojedine sektore kao i nesklad između ponude finansijskih proizvoda i potreba privrede predstavljaju dodatno opterećenje i kreiraju ambijent koji nije stimulativan ni za otpočinjanje ni širenje poslovanja. Siva ekonomija i nelojalna konkurencija su takođe prepoznate kao goruće prepreke za poslovanje – skoro 33 odsto preduzeća se često srijeće sa nelojalnom konkurencijom u vidu pravnih lica ili pojedinaca koji u potpunosti ili djelimično nelegalno posluju, što je posebno izraženo u oblasti trgovine i drugih uslužnih djelatnosti. Iako ne postoje zvanični podaci, Crna Gora, prema procjenama, svake godine izgubi od 740 do 997 miliona eura zbog tolike zastupljenosti sive ekonomije (23-31 odsto od ukupnog BDP).

MONITOR: Pominjete nesklad između obrazovanja i tržišta rada. Da li su naši ljudi neškolovani ili preškolovani za postojeću paletu radnih mjesta?
MITROVIĆ: Nesklad između obrazovanja i tržišta rada, prepoznat kao jedna od značajnijih prepreka pri poslovanju, ne treba posmatrati u kontekstu da li su Crnogorci/Crnogorke neškolovani ili preškolovani za postojeću paletu radnih mjesta. Istraživanje, kao i dosadašnji rad UPCG na ovom polju, prepoznaje nedostatak određenih profila na tržištu rada za kojima postoji stvarna tražnja, ali ih obrazovni sistem ne produkuje u dovoljnom broju (posebno zanimanja III nivoa kvalifikacija, zanatska i niže stručna zanimanja koja poslodavci najviše traže, ali su učenici za njih najmanje zainteresovani). Ovo nije prvo istraživanje UPCG koje je potvrdilo da poslodavci nisu zadovoljni vještinama i kompetencijama kadra koji proizvodi obrazovni sistem. Kao glavni razlozi za ovakvo stanje prepoznati su nedovoljna zastupljenost praktične nastave (kod poslodavaca) u srednjem stručnom obrazovanju i totalno odsustvo obavezne prakse na studijskim programima.

MONITOR: Plašite li se, kao UPCG, da bi vas neko mogao prepoznati kao antivladine elemente, pošto dobar dio pobrojanih problema korijene vuče iz državnog aparata?
MITROVIĆ: Može se reći da svi pomenuti problemi, na neki način, potiču iz regulatornog okvira i to ne toliko zbog kvaliteta zakonskih rješenja, koliko zbog implementacije tih rješenja odnosno njihove selektivne primjene. To je, kao kočnica za uspostavljanje ambijenta za održiva i zdrava preduzeća, potvrđeno od strane čak 97 odsto anketiranih privrednika. A upravo iz toga proističu problemi ubiranja budžetskih prihoda, naplate poreskog duga, postojanja sive ekonomije i korupcije.

Zato i ovom prilikom podsjećam kreatore politika, a posebno socijalne partnere, na naš zajednički cilj – jačanje, a ne gušenje preduzetništva i eliminisanje, a ne stvaranje prepreka za njegov razvoj. To je model koji će pomoći da se u ovim kriznim godinama održi, a vremenom i poveća privredna aktivnost, zaposlenost, ekonomska i socijalna stabilnost i građana i države. Konačno, samo uz jaku privredu možemo imati i uspješnu Crnu Goru.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo