Povežite se sa nama

Izdvojeno

PREDSJEDNIKOVA INICIJATIVA ZA OBEŠTEĆENJE GOLOOTOČKIH ŽRTVA: A devedesete?

Objavljeno prije

na

Nema se šta  zamjeriti inicijativi Milatovića, gledajući je van aktuelnog trenutka, te društveno političkog konteksta.  Teško je ne primijetiti da ona dolazi dok se nestrpljivo čeka dobijanje IBAR-a na ljeto ove godine.  Jedan  od važnih zadataka koje bi Crna Gora morala ispuniti kako bi dobila IBAR su i ratni zločini devedesetih. Njih vlast ni ne pominje

 

 

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović iniciraće obeštećenje žrtava Golog otoka, saopšteno je iz njegovog kabineta ove sedmice.

Milatović  je pojasnio da podržava dugogodišnje zalaganje civilnog društva i Udruženja žrtava Golog otoka za rešavanje tog pitanja, kao što je već urađeno u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji.

“Samo ona država koja ispuni moralni dug prema onima čija su prava bila grubo kršena i čije su patnje bile godinama ignorisane može koračati putem istinskog napretka”, kazao je. Napominjući da je „Goli otok crna tačka u istoriji Crne Gore i simbol stradanja za više hiljada građana i njihovih porodica“.

Milatovićevu inicijatvu pozdravila je Akcija za ljudska prava (HRA), koja je više puta crnogorskim vladama bezuspješno upućivala istu incijativu.

„Podržavamo i pohvaljujemo  inicijativu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića“, poručili su iz HRA. Podsjetili su da su u septembru 2019. godine tadašnjem premijeru Dušku Markoviću podnijeli inicijativu za donošenje zakona u Crnoj Gori o rehabilitaciji i obeštećenju žrtava političkog progona – zatvorenika i zatvorenica Golog otoka, Svetog Grgura i drugih zatvora. „Predložili smo da Vlada hitno oformi radnu grupu za izradu ovog zakona i da u radnu grupu uključi predstavnika Udruženja „Goli otok“ i druge predstavnike civilnog sektora. Ni ta, ni naredne vlade nijesu prihvatile da se time bave“, saopštili su iz te organizacije.

Nema se šta zamjeriti inicijativi predsjednika Crne Gore, gledajući njegovu inicijativu izolovano od trenutka u kom se donosi, te društveno političkog konteksta.  Teško je, međutim, ne primijetiti, da ova inicijativa dolazi u trenutku dok se izvršne vlasti, pa i sam Milatović, kunu u ubrzani evropski put Crne Gore, i dok se nestrpljivo čeka dobijanje IBAR-a na ljeto ove godine. IBAR je Izvještaj o zatvaranju privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24, a jedan  od važnih zadataka koje bi Crna Gora morala ispuniti kako bi dobila taj izvještaj su i ratni zločini devedesetih. Njih vlast ni ne pominje.   Nema niti jednog ministra u vladi, nijednog poslanika parlamentarne većine, koji je dok čekamo IBAR kazao – moramo se suočiti sa devedesetima.   A kamoli pokrenuo kakav konkretan korak.

Prioriteti i konkretni koraci su ono što možda govori najviše o politikama kako prethodnih, tako i aktuelnih vlasti.

Predsjednik Milatović je do sad položio vijenac i odao počast žrtvama stradalim u zločinu u Pivskim Dolima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Prethodno je u julu 2022. godine usvojena Rezolucije o zločinima u Pivi i Velici od strane Skupštine Crne Gore. Rezoluciju su inicirale Demokrate Alekse Bečića,  samo mjesec nakon što je u Skupštini Crne Gore usvojena Rezolucija o Srebrenici na predlog Bošnjačke stranke. Da se crnogorske vlasti  zaista žele suočiti sa ratnom prošlošću devedesetih, Rezoluciju o Srebrenici bi inicirao neko iz parlamentarne većine. Za strašne masovne zločine četnika 1943. ,  u Podrinju i dolini Lima, nije bilo rezolucije.

Osim odavanja počasti žrtvama zločina u Pivskim Dolima, Milatović je tokom predsjednikovanja otišao još  u Murinu, gdje je prisustvovao obilježavanju godišnjice NATO bombardovanja i položio vijenac na spomenik žrtvama. Nekoliko mjeseci kasnije primio je predstavnke porodica stradalih u bombarovanju Murina 1999. godine, i založio se za izmjene Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti koji omogućava isplatu obeštećenja porodicama. Te izmjene bile su diskriminatorske jer nijesu obuhvatale sve civilne žrtve rata. Nakon protesta HRA i Udruženja Štrpci protiv zaborava,  Predlog je povučen iz procedure. To rešenje je inače bilo identično  amandmanima koje je 8. maja 2023. godine predložio poslanik Demokrata, Momo Koprivica, sada potpredsjednik Vlade.  Predloženo je  da se civilnim žrtvama rata smatraju samo žrtve oružanog sukoba sa NATO u Crnoj Gori, a ne i one iz Crne Gore koje su stradale od oružanih sukoba u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili na Kosovu, zbog čega je taj predlog zakona Evropski parlament u svojoj rezoluciji od 18. oktobra 2023. kritikovao kao selektivan.

Upravo su problem selektivnost aktuelnih vlasti i drugačiji odnos kada je u pitanju „moralni dug prema onima čija su prava grubo kršena i čije su patnje godinama ignorisane“, kako kaže predsjednik Milatović, tražeći s pravom obeštećenje za golootočke žrtve.

Milatović nikada nije pošao da oda počast žrtvama nijednog od ratnih zločina devedesetih, za koje su odgovorne crnogorske vlasti iz tog doba. A to je  pravo suočavanje sa našom ratnom prošlošću. Iako je, recimo, svojevremeno primio predstavnice HRA, Anima i Centra za građansko obrazovanje, i Alena Bajrovića, čiji je otac Osman Bajrović stradao 1992. godine. kao žrtva deportacija, i izvinio se u ime Crne Gore za taj zločin, Milatović nije pošao u Herceg Novi da oda počast žrtvama tog zočina.  Prvi ministar koji je prisustvovao obilježavanju neke od godišnjica ovog ratnog zločina bio je Filip Ažić, tadašnji ministar policije iz redova Građanskoig pokreta URA. Naredne godine pojavio se i bivši premijer Dritan Abazović, lider URA, kao i ministar pravde iz njegove Vlade Marko Kovač.  Demokrate, ZBCG, PES, Milatović – ništa.

Organizacije su tokom posjete predsjedniku  od njega tražile i da napravi „istorijski važan korak i akitvno podrži“ njihove uporne inicijative za memorijalizaciju žrtava deportacija. Spomen obilježja i dalje nema.

Prošle godine u julu članovi Inicijative mladih za ljudska prava, Bošnjačkog vijeća, Spacijalnog državnog tužilašta i Opštine Plužine položili su  cvijeće na most Obrada Cicmila u kanjonu Pive, mjestu gdje je 6. jula 1992. godine ubijena bosanska porodica Klapuh. Predstavnika vlasti – nula.

Viši sud u Podgorici je 1996. godine osudio pet pripadnika Vojske RS za taj  ratni zločin , a samo jedan od njih je odslužilo kaznu.  Spomen obilježja koje je tražio civilni sektor nema, no nema čak ni grobova.  “Posmrtni ostaci tri člana porodice su sahranjeni o trošku Opštine Nikšić, još davnih 90-ih, na način da su potpuno neobilježeni, krajnje nedostojanstveno“, ukazala je nedavno Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava. Iz vlasti – tišina. .

Pa napad na Dubrovnik, Bukovica, Morinj, Kaluđerski laz…ta mjesta obilaze uglavnom mirovne aktivistkinje.  Njihovi zahtjevi da se ti zločini riješe, obilježe i pamte, ostaju bez odgovora. I prije i posle pada Đukanovićevog DPS-a.

Rezultata nema ni pravosuđe.  Crna Gora iz  godine u godinu od Evropske komisije dobija apsolutno istu ocjenu da je “ostvarila samo ograničen napredak u primjeni strategije procesuiranja ratnih zločina”. Strategija je donešena 2015.

HRA je krajem prošle godine predstavila izvještaj o primjeni te Strategije, u kom je analiziran rad SDT na predmetima ratnih zločina u prethodnih godinu i po dana. U tom periodu  procesuiran je samo jedan predmet, koji je Crnoj Gori ustupila Bosna i Hercegovina, zbog čega je HRA konstatovala da i dalje nema proaktivnog pristupa.

Tužilaštvo je u međuvremenu pokrenulo još jedan predmet, opet na inicijativu kolega iz BIH. U martu ove godine saopšteno je da na osnovu spisa iz BiH, Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore ponovo izviđa “slučaj Bukovica”.

Prema podacima Udruženja protjeranih iz Bukovice, na tom području je od 1992. do 1995. godine ubijeno šest i oteto 11 građana, oko 70 zlostavljano, zapaljeno je osam kuća i džamija, a protjerano ukupno 90 porodica sa 270 članova. Viši sud u Bijelom Polju je i na ponovljenom suđenju 2011. izrekao oslobađajuću presudu optuženima za ratni zločin u pljevaljskoj Bukovici.

Za sada ništa ni od obećanja novoizabranog vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića da će mu prioritet biti  slučajevi ratnih zločina.

Nije aktuelna inicijativa Milatovića problem. Prioriteti su problem. I ćutanja. Nakon  Đukanovićevog odlaska, nema pomaka  u istragama ratnih zločina zato što nema političke volje da se napravi otklon  od Đukanovića iz vremena jedinstvenog DPS-a,  prije njegovog razlaza sa Miloševićem.

 Milena PEROVIĆ 

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad i Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i kriminogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo