Povežite se sa nama

OKO NAS

Prečicom do čitulje

Objavljeno prije

na

Fotografija nesrećnog srpskog policajca iz Vlasotinaca Miroslava Stamenkovića zakačena je na popularni i vrlo posjećeni Fejsbuk profil ,,Opština Berane – nezvanična prezentacija”, uz samo jednu propratnu rečenicu: ,,Počivaj u miru i neka ti je vječna slava”. Za samo nekoliko dana fotografiju je lajkovalo preko pet i po hiljada posjetilaca, uglavnom Beranaca iz Crne Gore, ali i iz dijaspore. Dokaz koliko se Berane stidi zbog tragičnog događaja u Srbiji.

Dvadeset sedmogodišnji policajac stradao je u razmjeni pucnjave sa pljačkašima zlatare u Vlasotincu. Dvojica pljačkaša, Darinko Vušurović (30) i Adnan Šuntić (21) bili su iz Berana. Treći, Velibor Lutovac (28), iz Bijelog Polja, ali je kroz društvo više bio vezan za Berane. Vušurović i Lutovac su takođe stradali u razmjeni vatre sa policijom, dok je Šuntić, navodno, ranjen.

Tek tada se doznalo da ova tri momka imaju debeo policijski dosije u Beranama, odnosno u Crnoj Gori. Adnan Šuntić dosije u policiji ima zbog nasilničkog ponašanja i tuče. On je ranjen u septembru 2010. godine, kada je Beranac Marko Zekić ubio njegovog brata od strica Jasmina Šuntića. Šuntić i Lutovac, kako se saznaje, ne tako davno bili su predmet istrage zbog pljačke zlatare u Sloveniji.

Ubijeni Velibor Lutovac u krivičnoj evidenciji ima pet djela. Hapšen je zbog dvije šumske krađe, protivpravnog lišenja slobode, ali ima i krivične prijave za nanošenje teških tjelesnih povreda, učestvovanja u tuči, kao i prekršaje vezane za remećenje javnog reda i mira. U dosijeu mu stoji i da je 2002. godine u holu srednje Medicinske škole u Beranama pokušao da ubije školskog druga V. P., koga je teško povrijedio, a rikošetirani metak povrijedio je i tadašnjeg maturanta V.V.

Vijesti su prenijele da je Beranac Darinko – Beko Vušurović nedavno izašao iz zatvora, i da u evidenciji ima nekoliko krivičnih djela. Od nanošenja lakših i teških tjelesnih povreda, do droge, za koju je i osuđivan. U novembru 2008. godine, na raskrsnici Ribarevine, uhapšen je dok je svojim audijem prenosio čak petnaest kilograma marihuane, namijenjene za prodaju i šverc. Takođe je bio svjedok na suđenju grupi koja je u Podgorici optužena za šverc dvije i po tone skanka. Krajem maja ove godine, Vušurović, njegov brat Darko (29) i njihov drug Marinko Đurišić (36) pretukli su vlasnika kafane Gas gas A. Đ. Pored svega toga stradali Darinko u dosijeu je imao i četiri prekršaja zbog remećenja javnog reda i mira. On je svojevremeno bio bokser Radničkog iz Berana i omladinski prvak Crne Gore.

Tako je ubistvo policajca Miroslava Stamenkovića u Vlasotincu podsjetilo javnost na Berane, kao grad na sjeveru Crne Gore koji je jedan od najjačih centara kriminala u državi, ali sasvim sigurno i u širem regionu.

Zahvaljujući svojim „žestokim” momcima, Berane je godinama unazad redovan gost u medijskim crnim hronikama. Nekoliko godina ovaj grad je držao lidersko mjesto na skali kriminala zahvaljujući aferi Balkanski ratnik, u kojoj su momci iz grada na Limu imali istaknute uloge. Draško Vuković, najpoznatiji od svih, visokorangirani u Šarićevom klanu, izašao je iz cijelog slučaja kao svjedok saradnik, svjedočeći čak i protiv svoga brata od tetke Dragana Labudovića i najboljeg druga Borisa Labana, koji se ni uz priznanje krivice i nagodbu nijesu mogli spasiti zatvorskih kazni, prvi od devet, drugi od jedanaest godina.

Među onima koji su zbog teških zločina zaradili teške zatvorske kazne svakako je i Milan Šćekić, zvani Čila. On je u Višem sudu u Podgorici osuđen na trideset godina robije zbog ubistva visokog policijskog funkcionera i svog rođaka i prezimenjaka Slavoljuba Šćekića.

Za ovo djelo bio je optužen i Beranac Vuk Vulević, koji je oslobođen, baš kao i za ubistvo jednog državljanina Srbije u Švajcarskoj.

Da mnogo Beranaca dobro pliva u švercu droge nije bila nikakva tajna ni prije akcije Balkanski ratnik. Neki su u zatvorima u Latinskoj Americi, a o broju onih koji robijaju zbog toga u zemljama okruženja suvišno je i govoriti poslije čitave serije tekstova koje je Monitor ispisao o kriminalnim klanovima i švercu droge. Trojica Beranaca koje potražuje Interpol Danske zbog narko poslova i dalje mirno šetaju beranskim ulicama.

Kada su pali prvi kilogrami kokaina na putu od Luke u Baru, pa dalje preko Berana i Rožaja, postalo je jasno da su se u ovim gradovima ukrstili putevi droge. Heroina, koji je dolazio sa Istoka, i kokaina iz Južne Amerike, odnosno sa druge strane svijeta. Takođe je postalo jasno da su se ukrstili i kriminalni krugovi u ovom regionu, i da veoma dobro međusobno sarađuju.

Pri ovim činjenicama ne treba da čudi što Berane i sjever Crne Gore po svijetu više ,,proslavljaju” sumnjivi momci, narkodileri i kriminalci međunarodnog kalibra, nego mnoge druge znamenite ličnosti.

Dok su, sa jedne strane, u tranzicionim procesima državni tajkuni i stečajna mafija počeli da ,,jedu” fabrike, ostavljajući za sobom gomilu nezaposlenih radnika, narkobiznis je ostajao i postajao najjača ,,privredna” grana i u tom prostoru je otvoreno najveće tržište rada za dokonu omladinu željnu brze zarade u profesiji kriminalac. Na ukrštenim putevima droge regrutovana je čitava armija mladeži iz sjevernih gradova.

Jedan policijski službenik je u to vrijeme iznio statistički podatak da su u odnosu na broj stanovnika gradovi na sjeveru davali najviše krupnih narkodilera na širim regionalnim prostorima. On je objasnio da se ,,žestoki” momci tim poslom bave uglavnom ,,preko grane”.

,,Odu na nekoliko mjeseci, godinu-dvije, i vrate se sa novcem kojim u svojim gradovima kupuju lokale i drugu imovinu”, ispričao je taj inspektor.

Prema njegovim riječima za jedan broj nezaposlenih i dokonih momaka ni robija nije opomena.

,,Izdrže kaznu. Vrate se. Ponovo odu i opet nastave da se bave tim poslom”, tvrdi ovaj dobro obaviješteni policijski izvor.

Omiljena destinacija beranskih i crnogorskih problematičnih momaka, kako se pokazuje, je Danska sa glavnim gradom Kopenhagenom. Kao anegdota prepričava se da se jedan policajac u toj zemlji zapitao – ,,koliki je taj grad Berane ako nam otuda stiže ovoliko kriminalaca i narkodilera”.

Beranci koji su se slavom ovjenčali zahvaljujući učešću u poslovima sa druge strane zakona, ranije su nerado tako stečen kapital ulagali u zavičaj. Nije nikakva tajna da mnogi od njih imaju vrijedne nekretnine ne samo u Beogradu, Podgorici i Budvi, već i po Evropi i Karibima. Posljednjih godina okrenuli su se poslovima i u Beranama.

Kada je prije četiri godine članovima Savjeta za bezbjednost državnog parlamenta predstavljena crnogorska ,,bijela knjiga kriminala”, kriminalci iz Berana su tada samo podvedeni pod ,,beranski klan”, ali i na dio koji djeluje u podzemlju. Od ta dva klana, ali i nekoliko solista sa dobrim vezama bliskim političkoj eliti, kriminalni milje je još bogatiji za ,,ratnike”, ali još za jedan klan koji je duže od godinu u zatvoru zbog šverca droge. Zbog toga nije prejako reći da je Berane grad sa možda i najviše kriminalnih klanova u Crnoj Gori. Osim što je sjedište tih družina, treba znati da u Beranama djeluju ili posluju i filijale pojedinih kriminalnih klanova iz susjedstva, posebno iz Rožaja.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO JE KOŠARKAŠKA IGRA POSTALA POSAO: Crnci i Crnogorci

Objavljeno prije

na

Objavio:

ABA liga pretvorila se u surogat onoga što je trebala biti. Krivci su svi: rukovodstva klubova, menadžeri, finansijeri, Euroliga. Žrtve su mladi košarkaši

 

 

Odmah da pojasnimo: u tekstu koji slijedi biće rasizma taman koliko i u poznatoj pjesmi Janka Đonovića.

Godina 2001. Pametni i preduzimljivi košarkaški poslenici sa prostora bivše SFRJ, napravili su sjajan projekat i osnovali regionalnu košarkašku Jadransku ligu. Utemeljivači su bili predstavnici sarajevske Bosne, podgoričke Budućnosti, zagrebačke Cibone i ljubljanske Olimpije. Formirana je firma Sidro koja je imala procenat u učešću. Obezbijeđen je glavni sponzor lige, po kojem se zvala Good Year liga (američki koncern koji je kupio slovenačku gumarsku industriju Sava), a sponzorski je pul pokrio troškove takmičenja učesnicima iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore (tada dio državne tvorevine Srbije i Crna Gora).

Ubrzo su u ligu ušli timovi iz Srbije, pa Makedonije, priključivali se povremeno mađarski, bugarski klubovi, Makabi iz Tel Aviva. Proklamovani cilj je bio da se podigne kvalitet košarke – kraljice igara u nekad zajedničkoj državi, da se timovima obezbijedi jako takmičenje u kojem bi sazrijevali i dokazivali se mladi igrači. Da se nastavi tradicija.

Sad malo košarkaške istorije. SFRJ je važila za košarkašku velesilu. Imala je sjajnu ligu, sjajne igrače koje su pravili treneri – stvaraoci. Reprezentacija se od 1970. godine, s manje više svakog takmičenja vraćala s medaljama. Dominacija je naročito bila izražena od 1989. kad su klubovi redom bili prvaci Evrope, a jedna vanserijska reprezentacija (stvorena i odgojena u jugoslovenskoj školi košarke) kao od šale pobjeđivala na svim takmičenjima na kojima se pojavljivala.

Četiri jugoslovenska tima osvajala su titule klupskih prvaka Evrope, kako se tada zvao pobjednik Kupa šampiona. Od Bosne, u Grenoblu 1979., pa preko dvije uzastopne Cibonine, 1985. i 1986. i tri splitske Jugoplastike/ Pop ’84 od 1989. do 1991., zaključno sa Partizanovom 1992. dokazali su kvalitet rada trenera u klubovima. Mlađi čitaoci treba da imaju na umu da je to period u kojem je svaki klub mogao da ima maksimalno dva strana igrača. Dakle, čisti kvalitet, kao plod talenta nadograđenog marljivim radom.

Treneri su bili genijalci da prepoznaju talenat, ubijede ga da dođe kod njih, da ga razviju kao igrača, kreativno i košarkaški. Nije bilo potrebe da crtaju akcije na tablama košarkašima koji su u svakoj situaciji imali više rješenja. Zato sad u NBA dominiraju izdanci tog načina shvatanja košarke Luka Dončić i Nikola Jokić.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PROCESI PROTIV VISOKIH FUNKCIONERA: Suđenje u (ne)razumnom roku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brojni procesi protiv visokih funkcionera, po ko zna koji put, u Višem sudu u Podgorici  ovih dana odloženi su za jesen ove godine. I tako prolaze godine

 

 

„Nijesu ispunjeni zakonski uslovi za održavanje glavnog pretresa“, rečenica je koju sudije podgoričkog Višeg suda izgovaraju u mnogobrojnim postupcima posljednjih dana. Bez obzira što je riječ o pritvorskim predmetima, početak ili nastavak suđenja zakazuju potom  za septembar i oktobar. Idu kolektivni odmori.

Da se sudije odmore moraće da čeka  nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica. U slučaju koji protiv njenog sina Miloša, i članova njegove kriminalne grupe i dalje nijesu saslušani svi optuženi, sutkinja Nada Rabrenović suđenje je nedavno odgodila za sredinu septembra i početak oktobra. Razlog tome je  nedolazak otpuženog Vasilija Petrovića.

U oktobru će biti dvije godine od podizanja optužnice protiv ove kriminalne grupe, pa se  nameće i pitanje ko je odgovoran što do sada optuženi nijesu iznijeli svoju odbranu i šta je tokom dvije godine preduzeto da se obezbijedi nesmetano vođenje sudskog postupka. Ovaj slučaj nije usamljen i to je ono što bi trebalo za zabrine borce za suđenje u razumnom roku.

Advokat Stefan Jovanović u razgovoru za Monitor kaže da to što se pretresi zakazuju za jesen za posljedicu ima povredu prava na suđenje u razumnom roku. “Istovremeno,  akav način zakazivanja pretresa je posljedica svega onoga na šta ukazuje esnaf kojem ja pripadam, to je da Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici nema prostora i kapaciteta niti uslova da svoj posao radi onako kako je to zakon predvidio”,  kaže Jovanović. Podsjeća da ima samo šest sudija Specijalnog odjeljenja. “Od tih šest sudija formiraju se dva vijeća za ogroman broj predmeta budući da se preko 90 odsto optužnica Specijalnog tužilaštva u suštini zasniva na onome sto je dobijeno putem Sky aplikacije. Imamo optužnice koje se potvrđuju, makar je to do sada bio slučaj, bez prave kontrole kako je to propisano odredbama ZKP-a. To su optužnice sa velikim brojem lica od kojih su neka dostupna nadležnim organima, neka nijesu. Dakle svi ti činioci utiču na to da jednostavno suđenja ne mogu da se završavaju u nekom doglednom vremenskom period”, smatra advokat Jovanović.

On podsjeća da je u slučaju procesa protiv njegovog branjenika Miloša Medenice samo Medenica do sada iznio odbranu. “Drugi  nijesu, i njemu suđenje praktično treba da počne u septembru.”.  Jovanović ocjenjuje da je njegov klijent Medenica odavno izgubio status pritvorenog lica i postao taoc.

Za jesen su sudije Višeg suda odgodile mnogobrojna suđenja među kojima su i premedti u kojima je optužnica podignuta još pre više od šest godina, ali do danas u njima nije doneta ptrvostepena sudska odluka. To je slučaj sa postupkom pokrenutim protiv nekadašnjeg prvog čovjeka Berana Vuke Golubovića. Optužnica je podignuta u februaru 2018.godine, ali do danas nije bilo prvostepene presude.

Jesenje dane da iznese svoju odbranu će čekati i kontroverzni bankar Duško Knežević. Specijalno tužilaštvo protiv njega je podiglo nekoliko optužnica zbog višemioniskih malverzacija i pranje novca. Njegova odbrana je nedavno tvrdila da ne može pripremiti kvalitetenu odbranu zbog Kneževićevog lošeg zdravstvenog stanja. Knežević je tada sudu dao izvještaj zatvorskog ljekara, koji potvrđuje njegov medicinski pregled. U izvještaju je navedeno i da je pod terapijom koja mu utiče na koncentraciju.

I postupak u javnosti poznat kao “Stanovi” sudiće se od septembra. Podsjetimo, radi se o optužnici Specijalnog tužilaštva kojom se članovi Komisije za rješavanje stambenih pitanja Vlade koja je postojala od 2016 – 2020. terete za zloupotrebu službenog položaja. Optužnica je podignuta protiv funkcionera Demokratske partije socijalista Predraga Boškovića, kojeg SDT, uz još 12 osoba sumnjiči da je počinio navedeno krivično djelo. Osim Boškovića, da su budžet Crne Gore oštetili za dva miliona i 600 hiljada eura, SDT sumnjiči i Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića.

Za razliku od ovog sudskog postupka koji tek treba da započne, u podgoričkom Višem sudu, više od dvije godine se sudi, nekadašnjem direktoru tajne policije Dejanu Peruničiću koji se tereti za zloupotrebu službenog položaja. Peruničiću i njegovom kolegi Srđanu Pavićeviću za nezakonito snimanje i praćenje se sudi iza zatvorenih vrata, a suđenje će im biti nastavljeno u septembru. Peruničić i Pavićević se sumnjiče za krivična djela prisluškivanje i praćenje funkcionera Demokratskog fronta, bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i više drugih osoba.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo