Povežite se sa nama

OKO NAS

Prečicom do čitulje

Objavljeno prije

na

luksic

Fotografija nesrećnog srpskog policajca iz Vlasotinaca Miroslava Stamenkovića zakačena je na popularni i vrlo posjećeni Fejsbuk profil ,,Opština Berane – nezvanična prezentacija”, uz samo jednu propratnu rečenicu: ,,Počivaj u miru i neka ti je vječna slava”. Za samo nekoliko dana fotografiju je lajkovalo preko pet i po hiljada posjetilaca, uglavnom Beranaca iz Crne Gore, ali i iz dijaspore. Dokaz koliko se Berane stidi zbog tragičnog događaja u Srbiji.

Dvadeset sedmogodišnji policajac stradao je u razmjeni pucnjave sa pljačkašima zlatare u Vlasotincu. Dvojica pljačkaša, Darinko Vušurović (30) i Adnan Šuntić (21) bili su iz Berana. Treći, Velibor Lutovac (28), iz Bijelog Polja, ali je kroz društvo više bio vezan za Berane. Vušurović i Lutovac su takođe stradali u razmjeni vatre sa policijom, dok je Šuntić, navodno, ranjen.

Tek tada se doznalo da ova tri momka imaju debeo policijski dosije u Beranama, odnosno u Crnoj Gori. Adnan Šuntić dosije u policiji ima zbog nasilničkog ponašanja i tuče. On je ranjen u septembru 2010. godine, kada je Beranac Marko Zekić ubio njegovog brata od strica Jasmina Šuntića. Šuntić i Lutovac, kako se saznaje, ne tako davno bili su predmet istrage zbog pljačke zlatare u Sloveniji.

Ubijeni Velibor Lutovac u krivičnoj evidenciji ima pet djela. Hapšen je zbog dvije šumske krađe, protivpravnog lišenja slobode, ali ima i krivične prijave za nanošenje teških tjelesnih povreda, učestvovanja u tuči, kao i prekršaje vezane za remećenje javnog reda i mira. U dosijeu mu stoji i da je 2002. godine u holu srednje Medicinske škole u Beranama pokušao da ubije školskog druga V. P., koga je teško povrijedio, a rikošetirani metak povrijedio je i tadašnjeg maturanta V.V.

Vijesti su prenijele da je Beranac Darinko – Beko Vušurović nedavno izašao iz zatvora, i da u evidenciji ima nekoliko krivičnih djela. Od nanošenja lakših i teških tjelesnih povreda, do droge, za koju je i osuđivan. U novembru 2008. godine, na raskrsnici Ribarevine, uhapšen je dok je svojim audijem prenosio čak petnaest kilograma marihuane, namijenjene za prodaju i šverc. Takođe je bio svjedok na suđenju grupi koja je u Podgorici optužena za šverc dvije i po tone skanka. Krajem maja ove godine, Vušurović, njegov brat Darko (29) i njihov drug Marinko Đurišić (36) pretukli su vlasnika kafane Gas gas A. Đ. Pored svega toga stradali Darinko u dosijeu je imao i četiri prekršaja zbog remećenja javnog reda i mira. On je svojevremeno bio bokser Radničkog iz Berana i omladinski prvak Crne Gore.

Tako je ubistvo policajca Miroslava Stamenkovića u Vlasotincu podsjetilo javnost na Berane, kao grad na sjeveru Crne Gore koji je jedan od najjačih centara kriminala u državi, ali sasvim sigurno i u širem regionu.

Zahvaljujući svojim „žestokim” momcima, Berane je godinama unazad redovan gost u medijskim crnim hronikama. Nekoliko godina ovaj grad je držao lidersko mjesto na skali kriminala zahvaljujući aferi Balkanski ratnik, u kojoj su momci iz grada na Limu imali istaknute uloge. Draško Vuković, najpoznatiji od svih, visokorangirani u Šarićevom klanu, izašao je iz cijelog slučaja kao svjedok saradnik, svjedočeći čak i protiv svoga brata od tetke Dragana Labudovića i najboljeg druga Borisa Labana, koji se ni uz priznanje krivice i nagodbu nijesu mogli spasiti zatvorskih kazni, prvi od devet, drugi od jedanaest godina.

Među onima koji su zbog teških zločina zaradili teške zatvorske kazne svakako je i Milan Šćekić, zvani Čila. On je u Višem sudu u Podgorici osuđen na trideset godina robije zbog ubistva visokog policijskog funkcionera i svog rođaka i prezimenjaka Slavoljuba Šćekića.

Za ovo djelo bio je optužen i Beranac Vuk Vulević, koji je oslobođen, baš kao i za ubistvo jednog državljanina Srbije u Švajcarskoj.

Da mnogo Beranaca dobro pliva u švercu droge nije bila nikakva tajna ni prije akcije Balkanski ratnik. Neki su u zatvorima u Latinskoj Americi, a o broju onih koji robijaju zbog toga u zemljama okruženja suvišno je i govoriti poslije čitave serije tekstova koje je Monitor ispisao o kriminalnim klanovima i švercu droge. Trojica Beranaca koje potražuje Interpol Danske zbog narko poslova i dalje mirno šetaju beranskim ulicama.

Kada su pali prvi kilogrami kokaina na putu od Luke u Baru, pa dalje preko Berana i Rožaja, postalo je jasno da su se u ovim gradovima ukrstili putevi droge. Heroina, koji je dolazio sa Istoka, i kokaina iz Južne Amerike, odnosno sa druge strane svijeta. Takođe je postalo jasno da su se ukrstili i kriminalni krugovi u ovom regionu, i da veoma dobro međusobno sarađuju.

Pri ovim činjenicama ne treba da čudi što Berane i sjever Crne Gore po svijetu više ,,proslavljaju” sumnjivi momci, narkodileri i kriminalci međunarodnog kalibra, nego mnoge druge znamenite ličnosti.

Dok su, sa jedne strane, u tranzicionim procesima državni tajkuni i stečajna mafija počeli da ,,jedu” fabrike, ostavljajući za sobom gomilu nezaposlenih radnika, narkobiznis je ostajao i postajao najjača ,,privredna” grana i u tom prostoru je otvoreno najveće tržište rada za dokonu omladinu željnu brze zarade u profesiji kriminalac. Na ukrštenim putevima droge regrutovana je čitava armija mladeži iz sjevernih gradova.

Jedan policijski službenik je u to vrijeme iznio statistički podatak da su u odnosu na broj stanovnika gradovi na sjeveru davali najviše krupnih narkodilera na širim regionalnim prostorima. On je objasnio da se ,,žestoki” momci tim poslom bave uglavnom ,,preko grane”.

,,Odu na nekoliko mjeseci, godinu-dvije, i vrate se sa novcem kojim u svojim gradovima kupuju lokale i drugu imovinu”, ispričao je taj inspektor.

Prema njegovim riječima za jedan broj nezaposlenih i dokonih momaka ni robija nije opomena.

,,Izdrže kaznu. Vrate se. Ponovo odu i opet nastave da se bave tim poslom”, tvrdi ovaj dobro obaviješteni policijski izvor.

Omiljena destinacija beranskih i crnogorskih problematičnih momaka, kako se pokazuje, je Danska sa glavnim gradom Kopenhagenom. Kao anegdota prepričava se da se jedan policajac u toj zemlji zapitao – ,,koliki je taj grad Berane ako nam otuda stiže ovoliko kriminalaca i narkodilera”.

Beranci koji su se slavom ovjenčali zahvaljujući učešću u poslovima sa druge strane zakona, ranije su nerado tako stečen kapital ulagali u zavičaj. Nije nikakva tajna da mnogi od njih imaju vrijedne nekretnine ne samo u Beogradu, Podgorici i Budvi, već i po Evropi i Karibima. Posljednjih godina okrenuli su se poslovima i u Beranama.

Kada je prije četiri godine članovima Savjeta za bezbjednost državnog parlamenta predstavljena crnogorska ,,bijela knjiga kriminala”, kriminalci iz Berana su tada samo podvedeni pod ,,beranski klan”, ali i na dio koji djeluje u podzemlju. Od ta dva klana, ali i nekoliko solista sa dobrim vezama bliskim političkoj eliti, kriminalni milje je još bogatiji za ,,ratnike”, ali još za jedan klan koji je duže od godinu u zatvoru zbog šverca droge. Zbog toga nije prejako reći da je Berane grad sa možda i najviše kriminalnih klanova u Crnoj Gori. Osim što je sjedište tih družina, treba znati da u Beranama djeluju ili posluju i filijale pojedinih kriminalnih klanova iz susjedstva, posebno iz Rožaja.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

VRŠNJAČKO NASILJE I INSTITUCIJE: Kad sistem zataji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Abedin Stola nije jedini roditelj čije je dijete, kao žrtva vršnjačkog nasilja, moralo da napusti osnovnu školu. Škole nasilje među učenicima najčešće i rješavaju prebacivanjem žrtve u drugi razred ili drugu školu. A baš to pokazuje da je sistem, kad je u pitanju nasilje – zakazao

 

„Maltretirali su ga dugo, moje dijete nije htjelo da ide u školu, plašio se. Nasilje je dostiglo još veće razmjere u sedmom razredu pa sam se obratio poznanici koja je zajedno sa mnom otišla u školu da razgovaramo sa upravom“, prisjeća se Abedin Stola, roditelj iz izbjegličkog naselja na Koniku čije je dijete žrtva vršnjačkog nasilja .  “Međutim, nije bilo rješenja”, priča ovaj otac.

„Uprava škole mi je ponudila da ispišem dijete iz škole, jer, navodno,  nije bilo druge opcije. Predložili su da ga  upišem u vanrednu osnovnu školu  u gradu kako bismo izbjegli veće incidente. Nijesam znao kome da se obratim pa sam pristao na taj prijedlog,  jer mi je bilo bitno da mi dijete bude sigurno i da što prije završi osnovnu školu“ priča Stola.

Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici je propisano da će se novčanom kaznom od dvostrukog do desetostrukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori kazniti za prekršaj odgovorno lice u državnom organu, drugom organu, zdravstvenoj, obrazovnoj i drugoj ustanovi, zdravstveni i socijalni radnik, nastavnik, vaspitač i drugo lice ako ne prijavi policiji učinjeno nasilje za koje sazna u vršenju svojih poslova.

Iz institucije Ombudsmana smatraju da praksa rješavanja nasilničkog ponašanja prebacivanjem učenika iz jednog odjeljenja u drugo ili isključivanjem učenika iz škole bez analize uzroka devijantnog ponašanja i pružanja pomoći djetetu da problem prevaziđe i ponašanje promijeni, nije u skladu sa najboljim interesom djeteta, niti sa ciljevima obrazovanja i vaspitanja.

Ombudsman u svom Izvještaju o radu za 2017. godinu navodi da se stiče utisak da ni škola, niti druge službe ne preduzimaju konkretne radnje i mjere da ispitaju uzroke određenih ponašanja i pravovremeno reaguju kako bi spriječile dalje konflikte i pomogle učenicima koji pokazuju neprihvatljivo ponašanje.

Aida Perović Ivanović, psihološkinja i direktorica NVO Prima ističe da je prebacivanjem učenika iz jedne u drugu školu najlošije rješenje.

„Zapravo, moramo imati na umu da ovo nije rješenje, ovo je jasan indikator da je sistem onih koji su bili dužni da pomognu, zakazao, da je nedovoljan ili nepostojeći ili „bušan“. To je više nego jasna poruka i djetetu i roditeljima da nema ko da ih zaštiti i da nasilje pobjeđuje. To je prebacivanje problema u tuđe dvorište. Jer, i tamo, u drugoj školi, naći će se neki novi nasilnik ili nasilnica koji će svoje nasilne aspiracije lako nakalemiti na već oslabljeno samopouzdanje djeteta iz iskustva nasilja“.  Ovom kvazi rješenju i treba pribjeći isključivo, smatra ona,  ako dijete koje prolazi kroz nasilje, bez ikakvog pritiska, izrazi želju da se baš tako uradi.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 23. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STANOVI ZA PRIVILEGOVANE: Stan kao orden za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da bi kupio stan poput onog koji je zaslužio Dejan Medojević običan građanin bi 20 godina plaćao mjesečnu ratu od 635 eura. Medojevićeva rata je 94,34 eura

 

Hoće li nekada u Crnoj Gori kapnuti ona čuvena kap koja prelije čašu, ogromna je nepoznanica. Zasad se pokazalo da se detaljno i jasno manifestovanje onoga što svi i inače znaju pretvori u: svako čudo za tri dana.

U aferi Snimak čuli smo kako se na partijskom sastanku razrađuje sistem “jedan zaposleni – četiri glasa” i ostale načine za obezbjeđivanje ‘sigurnih glasova’. Uzburkalo se jeste, prelilo nije.

U aferi Koverta, prikazano nam je kako tajkuni finansiraju partiju na vlasti. Opet se uzburkalo, pa razlilo. Trenutno se u epizodi Stanovi prikazuju detalji o tome kako vlast nagrađuje privilegovane. Odnosno potkupljuje korumpirane.

Iako je riječ o životnom pitanju koje ‘boli’ svakog građanina, koji robuje kreditima baz povlastica ili živi kao podstanar, u ovom trenutku izgleda da će funkcionerski stanovi biti samo još jedna žaba koju će crnogorsko društvo da proguta.

Premijer Duško Marković je obećao, a Komisija za stambena pitanja Vlade objavila spisak funkcionera kojima su dodijeljeni stanovi ili krediti pod povoljnim uslovima u mandatu sadašnje vlade. Ukupno je odobreno 2,6 miliona eura stambenih kredita pod povoljnim uslovima, a u tu cijenu nije uračunato i 13 stanova podijeljenih pod povlašćenim uslovima. Ovako je nagrađeno 96 funkcinera. Za sada.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 23. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDUZEĆE SKIJALIŠTA CRNE GORE OPSTAJE ZAHVALJUJUĆI VLADINIM DONACIJAMA: Velika obećanja, mala korist

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za dvije godine postojanja mojkovačko preduzeće Skijališta Crne Gore, opstaje isključivo zahvaljujući novcu iz budžeta. Prošlu godinu završili su sa gubitkom, a prema planovima, većina prihoda i naredne će stići od donacija Vlade

 

Mojkovačko preduzeće Skijališta Crne Gore, formirano u novembru 2017, za sada   gazduje samo Ski centrom Kolašin 1600. I opstaje, isključivo, zahvaljujući donacijama Vlade. Samo tokom ove godine „za  obavljanje redovnih programskih aktivnosti“ iz budžetskih rezervi toj je firmi prenijeto 650.000 eura. Sredinom aprila, na osnovu zaključaka Vlade, društvu je dodijeljeno 380, a prije nešto više od mjesec po istom osnovu još 270 hiljada eura.

Programske obaveze za drugu polovinu ove godine, kako se navodi u izvještaju tog preduzeća Vladi, podrazumijevaju nastavak servisiranja „redovnih djelatnosti i obaveza, od kojih direktno zavise finansijski učinci ljetnje turističke sezone koja je u toku“. Takođe, kako je navedeno,  paralelno će se raditi na pripremi predstojeće zimske sezone, kao i nabavci neophodne opreme za kancelarije i tehničku podršku sistema u upravi i administraciji preduzeća.

Prva faza, kako su objasnili iz Skijališta,    odnosila se  na „sprovođenje aktivnosti koje uključuju i pripremu ljetnje turističke sezone, pokriće troškova zarada, troškove održavanja, troškove zakupnine, izgradnju dječjeg igrališta…“. Društvo je, podsjetimo, osnovano da bi upravljalo  javnim skijalištima na prostoru Bjelasice i Komova, Durmitora, Hajle i drugih planina sa obrazloženjem da je za Vladu Duška Markovića „razvoj sjevernog regiona jedan od najvažnijih programskih prioriteta“. Otud je, valjda, Mojkovac i izabran za sjedište preduzeća.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 23. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo