Povežite se sa nama

OKO NAS

Jedan direktor, dvije deponije

Objavljeno prije

na

Podgorička javna preduzeća ne privlače naročitu pažnju medija. Međutim, na tim nivoima sistema vladajuće partije, često se kriju sumnjivi izvori prihoda za namještenike koji po principu feuda kontrolišu svoje lokalne ustanove. Unosno, a u sjenci. Tu se vrti živa para. Tu stanuje keš.

Deponije. Monitor je došao do podataka koji neminovno navode na sumnju u legalnost poslovanja te Javne ustanove. Izvršni direktor Deponija d.o.o. Momčilo Janković petu godinu zaredom, od kako je na toj funkciji (Deponija je osnovana 2007) Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa ne predaje podatke o svom drugom radnom angažmanu. Time krši Zakon o sprječavanju konflikta interesa koji, u članovima 19 i 20 propisuje: ,,Javni funkcioner jednom godišnje podnosi izvještaj koji sadrži podatke u vezi javne funkcije koju vrši; članstvu u organima upravljanja i nadzornim organima javnih preduzeća, javnih ustanova ili drugih pravnih lica sa učešćem kapitala čiji je vlasnik država, odnosno opština…” Janković, zapisano je u Centralnom registru privrednih subjekata, istovremeno je i izvršni direktor firme Ambiente d.o.o. iz Podgorice.

Zbog čega prvi čovjek Deponija prikriva svoj paralelni angažman? Klica odgovora vjerovatno se krije u opisu narečene firme. Ambiente je prvi put registrovana 31. oktobra 2002. Dvije godine kasnije naziv djelatnosti promijenjen je u „čišćenje životne sredine i druge aktivnosti u vezi sa upravljanjem otpadom” (šifra djelatnosti: 3900). Potpuno ista djelatnost i šifra kao u slučaju firme Deponije. Ne samo to. Ambiente je, piše u registru Privrednog suda, zavedena na adresi Oktobarske revolucije 100. Tu su i prostorije Deponija. Dvije različite firme, istih djelatnosti, sa istim izvršnim direktorom, na istoj adresi!

Monitorov izvor koji je insistirao na anonimnosti kaže da je Ambiente oformljena ,,kao zajednički projekat sa italijanskom firmom sa ciljem da se kasnije dođe do realizacije projekta Deponija. Neka vrsta prelaznog rješenja u svrhu osposobljavanja.” Kapaciteti su osposobljeni, Deponije formirane i prvi put zavedene u registar privrednih subjekata 2. aprila 2007. Međutim, i danas, više od pet godina nakon toga, Ambiente je aktivna. Podatak dostupan u Centralnom privrednom registru Crne Gore.

Koja je svrha Ambientea, toliko godina nakon osnivanja Deponija, pita se naš izvor sumnjajući u nelegalne poslove.

,,Kako je moguće da ta firma i dalje postoji kada Deponije uveliko posluju? Zbog čega se o tome ćuti? U teoriji, školski primjer pranja novca jeste kada formirate firmu koja se bavi istim poslom kako bi preko nje vršili određene uplate. Ne želim nikoga da optužujem, ali to je tako svuda u svijetu.”

Riječ je, po svemu sudeći, o fiktivnoj firmi. Novinar Monitora telefonom je kontaktirao preduzeće Deponije gdje se, prema zvaničnim podacima, nalazi i Ambiente, međutim, službenica je kazala da se nikakav Ambiente tu ne nalazi. Na zvaničnom sajtu Deponija piše: ,,Deponija d.o.o. koristi poslovne prostorije u ul. Oktobarske revolucije br. 100, površine 140 m², gdje je sjedište Društva i u kojima su smješteni Služba za pravne i opšte poslove i Služba za ekonomsko finansijske poslove, kao i poslovni objekat na deponiji Livade površine 580 m² opremljen za potrebe Sektora za tehničko operativne poslove.” Ni slova o Ambienteu. Uz to, firma nema internet sajt. Nema prijavljen ni telefonski broj.

Ko stoji iza Ambientea? Prema zvaničnoj evidenciji privrednih društava osnivači narečene firme su Javno komunalno preduzeće Podgorica i Tower Multi Utilities d.o.o. registrovana takođe u Podgorici, čija je djelatnost – skupljanje, prečišćavanje i distribucija vode. Monitor nije mogao doći do podataka o procentu vlasničkog udjela firme Ambiente. Zakon o sprječavanju konflikta interesa ne dozvoljava javnom funkcioneru (u ovom slučaju Momčilu Jankoviću) da obavlja upravljačku funkciju u firmi u kojoj država (Opština) posjeduje manje od 25 odsto vlasništva. Uz to, iako se i dalje vodi kao osnivač, Javno komunalno preduzeće više ne postoji! Podijeljeno je (2007. godine) na pet društava.

Dalje, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Tower Multi Utilities, zabilježeno je u Registru, je Martina Hauser, bivša supruga bivšeg ministra unutrašnjih poslova Andrije Jovićevića. Osnivači: Cispel Export Societa Consortile A Respo, Idros S.R.L., Consorzio Gorgovivo, Azienda Multiservizi Igiene Urbana Geonova, Ama International S.P.A., Sogliano Ambiente S.P.A. i IT.O.S.SP.ZO.O. iz Varšave. Firme koje se, prema na internetu dostupnim, i, na momente veoma konfuznim podacima, bave otpadom, reciklažom, kontrolom zagađivanja, skladištenjem goriva, prečišćavanjem vode…

Kao što smo rekli, izvršni direktor, ali i ovlašćeni zastupnik Ambientea je prvi čovjek Deponija Momčilo Janković. U Registru piše: ,,Predsjednici Upravnog odbora su: lider podgoričkog DPS-a i zamjenik gradonačelnika Miomira Mugoše – Vladan Vučelić; bivši glavni vodoprivredni inspektor, kasnije član Savjeta za državne vode Nikola Spahić i izvjesni Otelo Vinćenceti (Otello Vincenzetti).

Vinćenceti je, saznaje Monitor, marta 2007. godine (dok je uveliko bio predsjednik upravnog odbora firme Ambiente), bio pod istragom italijanskog tužilaštva zbog otpada u mjestu Ca'Asperte! Italijanski dnevnik Quotidiano (izdavač nacionalnog dnevnika Il Giorno, Milano), objavio je tekst pod naslovom Velika istraga deponije.

Roberto Damiani piše: ,,Direktor deponije u Ca ‘Asprete Renato Testalunga zajedno sa tadašnjim generalnim direktorom Otelom Vinćencentijem, bio je pod istragom zamjenika državnog tužioca Masima di Patrije, jer su tokom tih mjeseci svjesno omogućili odlaganje opasnog otpada sa sjevera zemlje. Tokom perioda prisluškivanja telefonskih razgovora, na vidjelo su uglavnom izašli tajni dogovori između kontrolora i kontrolisanih, odnosno firmi koje odlažu otpad koristeći lažne pečate i javnih preduzeća koja bi trebalo da vrše inspekcije utvrđujući o kakvom se tipu otpada radi. Nakon onemogućenog odlaganja otpada za firmu Eco kako u Fanu i Pesaru, tako u Barchi-ju, zbog blokade od strane planinske zajednice, nastala je nova firma Ecofoglia iz Pesara. Iste osobe čine upravni odbor kao i u prethodnoj firmi, uključujući advokata Adriano Blasija, koji sada kaže: ,,Mislio sam da se radi o ozbiljnoj stvari, ozbiljnoj firmi za reciklažu otpada, ali nakon godinu dana sam otišao.” Ali kakve Vi imate veze s otpadom? ,,Kada se o tome radi, ja sam član osam upravnih odbora.” Sada advokat brani direktora tog ,,neozbiljnog” privrednog društva, Stefano Ferrija, koji se trenutno nalazi u kućnom pritvoru.”

Italijanski novinar Roberto Savijano u svojoj planetarno popularnoj knjizi Gomora iscrpno piše o vezama mafije i unosnog posla upravljanja otpadom. Navodi da se otpad sa sjevera najčešće prebacuje na jug. ,,Ne postoji ni jedna zapadna zemlja u koju je nezakonito istovareno više otpada, podjednako otrovnog i neotrovnog. Zahvaljujući ovom biznisu, zarada koju su klanovi i njihovi posrednici stavili sebi u džep dostigla je za četiri godine četrdeset četiri milijarde eura. Ovo tržište je posljednjih godina doživjelo skok od 29.8 odsto, što se može uporediti jedino s ekspanzijom tržišta kokaina.”

Saviano navodi znakovit detalj. Italijanska istraga Kralj Mida iz 2003. godine nazvana je tako po izjavi jednog od umiješanih švercera otpada: ,,Čim dotaknemo đubre, ono se pretvara u zlato”.

Izgleda da su to shvatili i naši.

Marko MILAČIĆ

Komentari

OKO NAS

Traže zaštitu Svetog Stefana i Paštrovske gore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Europa Nostra navode da je stručni tim 7ME bio  zaprepašćen kada je vidio razmjere i neprikladnost djelimično izgrađenog stambeno-hotelskog projekta koji stoji napušten odmah unutar sjeverne kapije Miločerskog parka

Europa Nostra, najveća organizacija u Evropi za očuvanje kulturne baštine, uputila je otvoreno pismo ministru prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Janku Odoviću i Komisiji za izradu Prostornog plana Crne Gore do 2040, u kome traže zaštitu Svetog Stefana sa tampon zonom, a da Miločeraski park i Paštrovska goru tim planskim dokumentom budu tretirani kao zaštićena područja.

,,Godine 2023. Sveti Stefan i susjedni park Miločer izabrani su u okviru našeg programa ‘7 najugroženijih lokaliteta baštine u Evropi’ (7ME), sada već 10 godina stare zajedničke inicijative Europa Nostre (EN) i Instituta Evropske investicione banke (EIB). Tim stručnjaka 7ME došao je u misiju u Crnu Goru u februaru 2024. i održao brojne sastanke sa državnim zvaničnicima, uključujući državnog sekretara za urbanizam i druge predstavnike Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Europa Nostra želi da iskoristi priliku sadašnjeg procesa javnih rasprava i prikupljanja komentara u vezi sa revizijom Prostornog plana Crne Gore, kako bi istakla važnost obezbjeđivanja adekvatne zaštite Svetog Stefana sa tampon zonom Miločerski park, kao dio šireg kulturnog pejzaža Paštrovske gore”, navodi se u pismu.

Iz Europa Nostra navode da je stručni tim 7ME bio  zaprepašćen kada je vidio razmjere i neprikladnost djelimično izgrađenog stambeno-hotelskog projekta koji stoji napušten odmah unutar sjeverne kapije Miločerskog parka.

,,Ovo, kao i prijetnje prepravke i zamjene niza manjih objekata u parku, ukazuju na izuzetnu hitnost da se Miločerskom parku obezbijedi zaštita, pa čak i hitna zaštita, kako bi se obezbijedile kulturne i prirodne vrijednosti ovog bisera crnogorskog primorja. Zaštita ovog lokaliteta na nivou Prostornog plana je neophodna, jer uprkos očiglednim istorijskim, kulturnim i pejzažnim vrijednostima lokaliteta, i uprkos zahtjevima za njegovu zaštitu i zvanično uvrštenje u kulturno i prirodno dobro (tj. Kulturni pejzaž), nijedna akcija u tom pravcu nije preduzeta skoro deceniju. Srećom, ovaj proces je sada u toku, ali će potrajati. Smatramo da je izuzetno važno i hitno da se zaštita parka Miločer garantuje i kroz Prostorni plan Crne Gore, kako bi se otvorio put za dugoročnu i sigurnu zaštitu ovog područja”, naglašava se u dopisu ministru Odoviću.

Kao drugi zahtjev, iz Europa nostra su naznačili da bi završnom izradom Prostornog plana trebalo da se ponovo istakne zaštita tampon zone ostrva Sveti Stefan, kako je navedeno u odluci kojom je Sveti Stefan uvršten kao kulturno dobro od nacionalnog značaja, uključujući i njegovu kontakt zonu. Takođe, zatraženo je da završnom izradom Prostornog plana šire područje Paštrovske gore treba tretirati kao zaštićeni kulturni pejzaž, sa brojnim kulturnim dobrima i prirodnim lepotama.

R.M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAFOSTANICA NA CMILJAČI KOD BIJELOG POLJA: Nova, a već opljačkana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Građani Bijelog Polja na društvenim mrežama danima iskazuju ogorčenje i pozivaju na odgovornost sve one koji objekat, kako  naglašavaju,  vrijedan 1,2 milion eura, nisu fizički obezbijedili, niti pokrili video nadzorom

 

Novoizgrađena trafostanica na Bjelasici koja je trebalo da bude u funkciji ski centra Cmiljača na teritoriji opštine Bijelo Polje, potpuno je opljačkana i devastirana.

Prema fotografijama koji su kružile fejsbukom, snimci demolirane trafostanice datiraju od prije desetak dana, a kada su lopovi odnijeli sve što je vrijedilo iz ovog objekta, nije poznato.

Građani Bijelog Polja na društvenim mrežama danima iskazuju ogorčenje i pozivaju na odgovornost sve one koji objekat, kako  naglašavaju,  vrijeden 1,2 milion eura, nisu fizički obezbijedili, niti pokrili video nadzorom.

Neki od onih koji su ostavili komentare smatraju da je ovako nešto mogao uraditi samo neko ko je dobro poznavao objekat, kao i to da je bio verziran u poslove sa strujom.

Nekadašnji predsjednik Vlade, iz vremena Demokratske partije socijalsita, Duško Marković, izjavio je svojevremeno da se uspješno realizuje plan razvoja kada je u pitanju Cmiljača i Bijelo Polje u cjelini.

“Ukupna vrijednost projekta je 23 miliona eura, 17 miliona zaključenih ugovora, 10 miliona realizovanih ugovora. Cmiljača, Žarski, Kolašin 1600 će vjerujem 2021. godine biti značajan zamajac ne samo zimskoj i ukupnoj turističkoj privredi nego cijeloj crnogorskoj ekonomiji”, rekao je 2019. godine tadašnji premijer prilikom obilaska Cmiljače.

Marković je tada kazao i da su  da su proizvođač žičara Lajtner i njegov lokalni partner Novi Volvox “uradili ozbiljan posao na postavljanju stubova buduće žičare i polazne stanice i izlazne stanice”.

Iz tadašnje Vlade su naveli da je jedan od zahtjevnijih segmenata projekta izgradnja pristupne saobraćajnice Ravna Rijeka – Latinska kosa – Jasikovac – Cmiljača, ukupne dužine oko 16 km, koja će povezati budući planinski centar sa magistralnim putem i tako ga učiniti pristupačnim za sve ljubitelje zimkog turizma.

Prema tom saopštenju se može zaključiti da je te godine počela da se gradi i elektroenergetska infrastruktura za potrebe napajanja budućeg turističkog kompleksa.

Uslijedila je, međutim, promjena državne vlasti, i radovi na ovim desetinama miliona vrijednim projektima, za koje je ocijenjeno da su bili političkog karaktera, stali su, a do tada izgrađena infstrastruktura našla se na meti lopova.

Kandidat za poslanika sa liste ”Aleksa i Dritan – Hrabro se broji”, na poslednjim parlamentarnim izborima, kao i član Predsedništva Građanskog pokreta URA Miloš Medenica, izjavio je da su “još naši stari na planinama prvo pravili put, obezbijedili vodu, pa gradili brvnare i savardake”.

“DPS je za potrebe izborne kampanje bez puta, bez struje i vode postavio stubove žičare i prateći objekat na Cmiljači bez dalekovoda koji bi ih snadbijevao strujom. Gle čuda da za objekat ”skijašnicu” i restoran za koji su potrošili više od 400.000 evra nije moguće dobiti upotrebnu dozvolu, jer je izgrađena na pogrešnom mjestu” – tvrdio je Medenica.

Medenica je ovo izjavio još prošle godine, što znači da problem ili bolje reći “slučaj Cmiljača” datira od ranije, i da je bilo samo pitanje vremena kada će biti potegnuto u javnosti. Javnost Bijelog Polja, osim što “prazni dušu” na društvenim mrežama, nikako da javno progovori o vezama aktuelnog predsjednika ove opštine Petra Smolovića (DPS), čije je preduzeće “Imperijal” bilo podizvođač radova i na ovom poslu.

Istina je da je Smolović kada je preuzeo funkciju predsjednika opštine posao u privatnoj firmi prepustio bratu, ali su ga neke nevladine organizacije optužile da firmom i dalje on upravlja, i da ni jedno drugo preduzeće ne može dobiti ozbiljnije poslove u ovom sjevernom gradu, ako se pojavi “Imperijal”.

Jedina asocijacija iz Bijelog Polja, Speleološki klub “Pauk”, još kada je otvorena tema oko devastacije Đalovića pećine, podsjetili su da je izvođač radova firma “Novi Volvoks”, a da joj je podizvođač firma predsjednika opštine, “kao i na Cmiljači”.

“Novi Volvoks je izvođač i na drugom kapitalnom projektu u opštini Bijelo Polje, onom na Bjelasici. To su projekti koji se realizuju po sistemu projektuj – izgradi, kao najlakšem načinu  za izbjegavanje gradjevinskih normativa i ispumpavanje novca. Bili smo i svjedoci da se političkim kombinatorikama odgovornost prebaci na drugoga. Kada kažemo na drugoga, mislimo na Vladu Crne Gore, kao nosioca samog projekta, kojoj bi se tražilo i obeštećenje za prekid finansiranja i zaustavljanja radova, a i time izgubljene dobiti za period od tri poslednje godine” – tvrde iz ovog kluba.

Iz Speleološkog kluba “Pauk” tvrde da su se zbog stavova koje upućuju javnosti našli na udaru.

“Mi ćemo zbog činjenice da se radi o desetinama miliona eura koji su praktično bačeni, sada pripremiti novu krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužiocu, kojom nećemo obuhvatiti samo odgovorne za devastaciju Đalovića pećine i njenog šireg okruženja, već i druge projekte na teritoriji Bijelog Polja, među kojima je ski-centar Cmiljača” – najavili su iz ove asocijacije.

Dok iz nekada vladajuće partije optužuju nove državne vlasti za prekid radova, iz Uprave za kapitalne investicije ranije je saopšteno da nedostaje dokumentacija bez koje se radovi na ovom projektu ne mogu nastaviti.

Osim Cmiljače kod Bijelog Polja i Žarskog kod Mojkovca, veliki ski centar je u to vrijeme počeo da se gradi i na planini Hajla kod Rožaja, ali su prema saznanjima Monitora planinari i smučari iz tog grada dosadašnju izgrađenu infrastrukturu obezbijedili i nije došlo do krađe kakva se dogodila sa trafostanicom na Cmiljači. Ćuti i država.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULCINJSKI RIBARI ZAPLETENI U SVOJE MREŽE: Pomalja se luka spasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon decenija čekanja, čini se da će ulcinjski ribari konačno dočekati svoju luku. Tek nakon toga može krenuti nova faza u razvoju ovdašnjeg ribarstva. Bez izgradnje ribarskih luka . ne može se očekivati zatvaranje poglavlja o ribarstvu.  Ulcinj je, inače,  grad sa najviše privrednih ribara u Crnoj Gori

 

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede tvrde da je sve dogovoreno. Određena je lokacija – rt Đerane, dobijena je saglasnost za gradnju luke od Agencije za zaštitu životne sredine, određen početak radova – jesen naredne godine, a čitav posao biće okončan 2027. Projekat je vrijedan 15 miliona eura, a finansiraće ga država. Ova luka će biti mješovite namjene, imaće prostor za ribarske, turističke i rekreativne brodove, halu za čuvanje i pakovanje ribe, otvoriće najmanje deset radnih mjesta. Primaće 79 brodova maksimalne dužine do 20 metara, ukupna površina luke biće 35.000 kvadrata, imaće 67 parking mjesta…

“Ribarima su potrebne prostorije gdje bi skladištili ribu, dakle to je ta kopnena infrastruktura, logistika na kopnu koja im omogućava da oni sve ono što ulove na adekvatan način uskladište, dakle da smrznutu i svoju ribu bar privremeno obezbijede. Prerada nije planirana”, ističu iz Ministarstva.

Kako napominju, zatvaranje poglavlja o ribarstvu Crna Gora ne može očekivati bez izgradnje ribarskih luka. Ulcinj je grad sa najviše privrednih ribara, a osnovni preduslov za dalji razvoj ribarstva je upravo luka.

„Bez luke mi ribari ne možemo ni loviti, niti se baviti tom djelatnošću. Primorani smo da u slučaju nevremena svoje barke sidrimo ili u rijeci Bojani ili u Port Mileni, ili da ih izvlačimo na kopno”, kaže za Monitor predsjednik ulcinjskog Udruženja profesionalnih ribara Ivo Knežević.

Prema njegovim riječlima, bez luke ribari ne mogu imati ni bolja plovila. „Mi smo sada primorani da lovima sa malim čamcima, jer nemamo gdje da vežemo veće čamce. U toj situaciji malo pomaže činjenica da sada imamo veću podršku i od Vlade Crne Gore i Opštine Ulcinj”, dodaje on.

Inače, u Crnoj Gori ima oko 250 profesionalnih ribara i preko 300 sportskih ribolovaca. Oni smatraju da je stanje u ovoj oblasti praktično neodrživo ukazujući na jak uvoznički lobi.

I ministar poljoprivrede Vladimir Joković je saglasan da stanje nije dobro, te da je uvoz ribe prevelik. Kako navodi, preko projekata MIDAS i IPARD obezbijeđeno je 20 brodova, te 15 miliona eura za izgradnju ribarske luke u Ulcinju. „Država u sektor ribarstva ulaže posljednjih godina mnogo sredstava. Tako su 2022. godine subvencije za brodove iznosile 80, a godinu kasnije 70 odsto. Postoji niz drugih podsticajnih mjera“, dodaje Joković.

“Ne treba meni država da kupi motor, mreže ili barku. To ću ja sam zaraditi. Meni država treba da obnovi ribarsku luku i mjesto prvog iskrcaja”, kaže Knežević napominjući da su za razliku od Crne Gore, u susjednoj Albaniji ribari napredovali, organizovaniji su i imaju bolju flotu i sigurne luke.

Ulcinjski ribari tvrde da je posljednjih godina ribe manje u ovom dijelu Jadrana, a kao glavni razlog navode istražna bušenja koje su ovdje sprovođena sa ciljem otkrivanja potencijalnih nalazišta nafte i gasa. Kozice i sardele su se potpuno izgubile, a one su hrana za svu ostalu ribu.

Istovremeno, crnogorsko podmorje postaje sve više stanište do sada nepoznatih riba i drugih morskih organizama. Među tim novim vrstama ima algi, rakova, puževa i školjki i oko 25 novih ribljih vrsta. Neke ozbiljno napadaju prostor, jer nemaju prirodnog neprijatelja. Jedna od takvih je riba lav. Ona izgleda očaravajuće, veliki je predator, jede sve što joj se nađe na putu, voli toplije more, pa je tako stigla i u naš Jadran.

Kako navode iz kotorskog Instituta za biologiju mora, dobra je okolnost što je srodnik škarpine, veoma je ukusna. Poznato je da je ta riba na mnogim mjestima u Sredozemlju promijenila prirodnu sredinu (!?), pa je njen ciljani izlov jedini način odbrane ekosistema. Proširila su se i staništa morskih ježeva koji su se razmnožili jer više nemaju prirodnih neprijatelja.

Pred tim tzv. invazivnim vrstama nestale su neke u Ulcinju tradicionalne vrste riba kao što je, na primjer, bila hama.

Istraživanja takođe pokazuju da je u našem moru sve više plastike. Sedam od deset riba u Jadranu u sebi ima plastiku, a sedmično “pojedemo jednu kreditnu karticu”. Jadran je proglašen jednim od tri najzagađenija evropska mora, što može imati dalekosežne posljedice i za ekonomiju…

“Uz to, na smanjivanje ribljeg fonda utiču i klimatske promjene. Pokazuje nam to i primjer Male Ade, koja se nalazila na lijevom ušću Bojane, a koja je nestala. I Jadran koji smo znali i poznavali pred našim očima nestaje”, smatra poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić.

Kako zaključuje, ukoliko dođe do značajnijih promjena u temperaturi mora, doći će do još većeg smanjivanja ribljeg fonda u našem Jadranu.

                                                                                              Mustafa CANKa

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo