Povežite se sa nama

OKO NAS

Jedan direktor, dvije deponije

Objavljeno prije

na

Podgorička javna preduzeća ne privlače naročitu pažnju medija. Međutim, na tim nivoima sistema vladajuće partije, često se kriju sumnjivi izvori prihoda za namještenike koji po principu feuda kontrolišu svoje lokalne ustanove. Unosno, a u sjenci. Tu se vrti živa para. Tu stanuje keš.

Deponije. Monitor je došao do podataka koji neminovno navode na sumnju u legalnost poslovanja te Javne ustanove. Izvršni direktor Deponija d.o.o. Momčilo Janković petu godinu zaredom, od kako je na toj funkciji (Deponija je osnovana 2007) Komisiji za utvrđivanje konflikta interesa ne predaje podatke o svom drugom radnom angažmanu. Time krši Zakon o sprječavanju konflikta interesa koji, u članovima 19 i 20 propisuje: ,,Javni funkcioner jednom godišnje podnosi izvještaj koji sadrži podatke u vezi javne funkcije koju vrši; članstvu u organima upravljanja i nadzornim organima javnih preduzeća, javnih ustanova ili drugih pravnih lica sa učešćem kapitala čiji je vlasnik država, odnosno opština…” Janković, zapisano je u Centralnom registru privrednih subjekata, istovremeno je i izvršni direktor firme Ambiente d.o.o. iz Podgorice.

Zbog čega prvi čovjek Deponija prikriva svoj paralelni angažman? Klica odgovora vjerovatno se krije u opisu narečene firme. Ambiente je prvi put registrovana 31. oktobra 2002. Dvije godine kasnije naziv djelatnosti promijenjen je u „čišćenje životne sredine i druge aktivnosti u vezi sa upravljanjem otpadom” (šifra djelatnosti: 3900). Potpuno ista djelatnost i šifra kao u slučaju firme Deponije. Ne samo to. Ambiente je, piše u registru Privrednog suda, zavedena na adresi Oktobarske revolucije 100. Tu su i prostorije Deponija. Dvije različite firme, istih djelatnosti, sa istim izvršnim direktorom, na istoj adresi!

Monitorov izvor koji je insistirao na anonimnosti kaže da je Ambiente oformljena ,,kao zajednički projekat sa italijanskom firmom sa ciljem da se kasnije dođe do realizacije projekta Deponija. Neka vrsta prelaznog rješenja u svrhu osposobljavanja.” Kapaciteti su osposobljeni, Deponije formirane i prvi put zavedene u registar privrednih subjekata 2. aprila 2007. Međutim, i danas, više od pet godina nakon toga, Ambiente je aktivna. Podatak dostupan u Centralnom privrednom registru Crne Gore.

Koja je svrha Ambientea, toliko godina nakon osnivanja Deponija, pita se naš izvor sumnjajući u nelegalne poslove.

,,Kako je moguće da ta firma i dalje postoji kada Deponije uveliko posluju? Zbog čega se o tome ćuti? U teoriji, školski primjer pranja novca jeste kada formirate firmu koja se bavi istim poslom kako bi preko nje vršili određene uplate. Ne želim nikoga da optužujem, ali to je tako svuda u svijetu.”

Riječ je, po svemu sudeći, o fiktivnoj firmi. Novinar Monitora telefonom je kontaktirao preduzeće Deponije gdje se, prema zvaničnim podacima, nalazi i Ambiente, međutim, službenica je kazala da se nikakav Ambiente tu ne nalazi. Na zvaničnom sajtu Deponija piše: ,,Deponija d.o.o. koristi poslovne prostorije u ul. Oktobarske revolucije br. 100, površine 140 m², gdje je sjedište Društva i u kojima su smješteni Služba za pravne i opšte poslove i Služba za ekonomsko finansijske poslove, kao i poslovni objekat na deponiji Livade površine 580 m² opremljen za potrebe Sektora za tehničko operativne poslove.” Ni slova o Ambienteu. Uz to, firma nema internet sajt. Nema prijavljen ni telefonski broj.

Ko stoji iza Ambientea? Prema zvaničnoj evidenciji privrednih društava osnivači narečene firme su Javno komunalno preduzeće Podgorica i Tower Multi Utilities d.o.o. registrovana takođe u Podgorici, čija je djelatnost – skupljanje, prečišćavanje i distribucija vode. Monitor nije mogao doći do podataka o procentu vlasničkog udjela firme Ambiente. Zakon o sprječavanju konflikta interesa ne dozvoljava javnom funkcioneru (u ovom slučaju Momčilu Jankoviću) da obavlja upravljačku funkciju u firmi u kojoj država (Opština) posjeduje manje od 25 odsto vlasništva. Uz to, iako se i dalje vodi kao osnivač, Javno komunalno preduzeće više ne postoji! Podijeljeno je (2007. godine) na pet društava.

Dalje, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Tower Multi Utilities, zabilježeno je u Registru, je Martina Hauser, bivša supruga bivšeg ministra unutrašnjih poslova Andrije Jovićevića. Osnivači: Cispel Export Societa Consortile A Respo, Idros S.R.L., Consorzio Gorgovivo, Azienda Multiservizi Igiene Urbana Geonova, Ama International S.P.A., Sogliano Ambiente S.P.A. i IT.O.S.SP.ZO.O. iz Varšave. Firme koje se, prema na internetu dostupnim, i, na momente veoma konfuznim podacima, bave otpadom, reciklažom, kontrolom zagađivanja, skladištenjem goriva, prečišćavanjem vode…

Kao što smo rekli, izvršni direktor, ali i ovlašćeni zastupnik Ambientea je prvi čovjek Deponija Momčilo Janković. U Registru piše: ,,Predsjednici Upravnog odbora su: lider podgoričkog DPS-a i zamjenik gradonačelnika Miomira Mugoše – Vladan Vučelić; bivši glavni vodoprivredni inspektor, kasnije član Savjeta za državne vode Nikola Spahić i izvjesni Otelo Vinćenceti (Otello Vincenzetti).

Vinćenceti je, saznaje Monitor, marta 2007. godine (dok je uveliko bio predsjednik upravnog odbora firme Ambiente), bio pod istragom italijanskog tužilaštva zbog otpada u mjestu Ca'Asperte! Italijanski dnevnik Quotidiano (izdavač nacionalnog dnevnika Il Giorno, Milano), objavio je tekst pod naslovom Velika istraga deponije.

Roberto Damiani piše: ,,Direktor deponije u Ca ‘Asprete Renato Testalunga zajedno sa tadašnjim generalnim direktorom Otelom Vinćencentijem, bio je pod istragom zamjenika državnog tužioca Masima di Patrije, jer su tokom tih mjeseci svjesno omogućili odlaganje opasnog otpada sa sjevera zemlje. Tokom perioda prisluškivanja telefonskih razgovora, na vidjelo su uglavnom izašli tajni dogovori između kontrolora i kontrolisanih, odnosno firmi koje odlažu otpad koristeći lažne pečate i javnih preduzeća koja bi trebalo da vrše inspekcije utvrđujući o kakvom se tipu otpada radi. Nakon onemogućenog odlaganja otpada za firmu Eco kako u Fanu i Pesaru, tako u Barchi-ju, zbog blokade od strane planinske zajednice, nastala je nova firma Ecofoglia iz Pesara. Iste osobe čine upravni odbor kao i u prethodnoj firmi, uključujući advokata Adriano Blasija, koji sada kaže: ,,Mislio sam da se radi o ozbiljnoj stvari, ozbiljnoj firmi za reciklažu otpada, ali nakon godinu dana sam otišao.” Ali kakve Vi imate veze s otpadom? ,,Kada se o tome radi, ja sam član osam upravnih odbora.” Sada advokat brani direktora tog ,,neozbiljnog” privrednog društva, Stefano Ferrija, koji se trenutno nalazi u kućnom pritvoru.”

Italijanski novinar Roberto Savijano u svojoj planetarno popularnoj knjizi Gomora iscrpno piše o vezama mafije i unosnog posla upravljanja otpadom. Navodi da se otpad sa sjevera najčešće prebacuje na jug. ,,Ne postoji ni jedna zapadna zemlja u koju je nezakonito istovareno više otpada, podjednako otrovnog i neotrovnog. Zahvaljujući ovom biznisu, zarada koju su klanovi i njihovi posrednici stavili sebi u džep dostigla je za četiri godine četrdeset četiri milijarde eura. Ovo tržište je posljednjih godina doživjelo skok od 29.8 odsto, što se može uporediti jedino s ekspanzijom tržišta kokaina.”

Saviano navodi znakovit detalj. Italijanska istraga Kralj Mida iz 2003. godine nazvana je tako po izjavi jednog od umiješanih švercera otpada: ,,Čim dotaknemo đubre, ono se pretvara u zlato”.

Izgleda da su to shvatili i naši.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA: UNIPROM MJERKAO MERMER, BEMAKS ŽELI DROBLJENI KAMEN: Novo vrijeme – stare navike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od koncesionih ugovora na sirovine sjevera: šume, vode i rude, opštine nemaju skoro nikakvu korist. Neka nova Vlada će morati da poradi na tome da se izvrši decentralizacija i da o svojim bogatstvima odlučuju građani regija sa kojih se to bogatstvo eksploatiše. Ako je vrijeme tajkuna prošlo

 

Biznismen Veselin Pejović bacio je oko na nalazište mermera ispod planine Žoljevice u Andrijevici, ali mu nije pošao od ruke da realizuje taj posao. Za nešto manje kvalitetan kamen zainteresovali su se iz kompanije Bemaks. Tako trenutno stoje stvari sa rudnim nalazištima mermera i mineralnog kamena u Andrijevici.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na čijem čelu je Ervin Ibrahimović, predsjednik BS, zamalo da progura ideju da se posao s mermerom dodijeli Pejoviću. Ponuda je već bila pripremljena. Ministarstvo kapitalnih investicija je prihvatilo, a onda su se usprotivili ministri iz redova SNP, koja je na vlasti u Andrijevici, i na sjednici Vlade nije bio dovoljan broj glasova da ugovoreni posao dobije zeleno svjetlo.

Pejović je sa svojom kompanijom Uniprom metali trebalo da prvih šest mjeseci vrši pripreme, a da narednih 28 godina, nakon što dobije koncesije, eksploatiše mermer. Neko bi rekao – bolje i da ruda stoji netaknuta nego da se dodijeli Pejoviću. Ali, menadžer Opštine Andrijevica,Miloš Čukić ima mnogo konkretnije objašnjenje zašto pripremljena informacija nije prošla na Vladi i zbog čega je nalazište mermera ostalo nevalorizovano.

On kaže da je ponuda Uniprom metala bila loša, odnosno da opština od toga skoro da ne bi imala nikakve koristi, uprkos tvrdnjama koje su se mogle čuti da je, navodno, iz lokalne kase izbijen značajan novčani priliv. „Problematičan je prije svega iznos koncesione naknade koji bi pripao Opštini Andrijevica. To je svega sedam odsto za mineralne sirovine, kao, uostalom i za sva druga bogatstva na sjeveru države: šume, vode, druge rude. To je nešto što hitno treba da se mijenja, prije nego se bilo kome i bilo zašta daju koncesije”, smatra Čukić.

On objašnjava šta je to značilo u ovom slučaju i koliko bi iznosilo na godišnjem nivou prihoda za Opštinu. „To je trebalo da bude svega od 30.000 do 50.000 eura na godišnjem nivou ukupnih prihoda za Opštinu”.

Za sada se, s druge strane, čini da je prihvatanje ponude koju je dao Bemaks za nalazište mineralnog kamena koji bi drobili i koristili za pravljenje betona, gotova stvar. „To je sada atraktivno, jer poslije zabrane eksploatacije šljunka, mljeveni kamen ostaje kao alternativa za proizvodnju betona”, objašnjava Čukić.

Kompanija Bemaks dostavila je, naime, najpovoljniju ponudu na oglas za dodjelu ugovora o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju tehničko-građevinskog kamena u lokalitetu Piševska rijeka u Andrijevici.

Ministarstvo kapitalnih investicija, na osnovu Zakona o koncesijama i rang liste koju je 24. februara utvrdila Tenderska komisija za sprovođenje postupka javnog nadmetanja po tom oglasu, donijelo je odluku o izboru najpovoljnije ponude. Kako se može saznati, rok za žalbe na ovu odluku je istekao, tako da je to, u ovom trenutku, čini se, gotov posao. Koncesioni akt Vlada je usvojila još na sjednici 22. septembra prošle godine.

Kada je riječ o kriterijumima, ponuđeni procentualni iznos za obračun koncesione naknade i ponuđeni obim godišnje rudarske proizvodnje vrednovao se sa po 30 poena, reference ponuđača sa 15, prosječni bruto prihod i profit u posljednje tri godine sa po deset i kvalitet poslovnog plana i efekti na zapošljavanje i ekonomski razvoj sa pet bodova.

Tufik SOFTIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Više puta najavljivan obračun sa vlasnicima lažnih diploma u zdravstvu, prosvjeti i policiji do sada je bez značajnijih rezultata. Iz NVO Alternativa tvrde da ne čudi nedostatak volje da se stane na kraj takvom stanju jer je, kažu, značajan dio kadrovika u svakoj političkoj partiji sa „kupljenom“ diplomom

 

U Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Pljevljima više od godinu i po traje izviđaj po krivičnoj prijavi NVO Alternativa protiv 54 medicinska radnika u tome gradu zbog sumnji da rade sa falsifikovanim diplomama. Bez podizanja optužnog predloga uprave zdravstvenih ustanova u tom gradu ne mogu preduzeti bilo kakve mjere, pa osumnjičeni da liječe sa lažnim diplomama, i dalje nesmetano rade.

Prethodno, sporne diplome su nostrifikovane, a medicinski radnici su položili i državne ispite.  Iz Alternative su prošle godine saopštili da je, prema njihovim nezvaničnim informacijama, u javnom sektoru Crne Gore oko 40 odsto lažnih diploma. Prema istim računicama, broj onih koji državnu platu primaju s lažnom diplomom mjeri se hiljadama.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), nedavno su saopštili da je komisija za provjeru validnosti diploma policijskih službenika formirala 103 predmeta. Provjeravaju se diplome stečene u Bosni i Hercegovini (BiH), Srbiji i sa Kosova. U MUP-u, kako je kazao državni sekretar Mersudin Gredić, vjeruju „da će se ispostaviti da je najveći broj prijava podnijet bez osnova“.

Komisija MUP-a formirana je početkom prošle godine, a najavili su da će diplome provjeravati „bez povlastica i izuzetaka, a ukoliko se nepravilnosti utvrde, policijski službenici biće procesuirani pred nadležnim tužilaštvom“. Objašnjeno je da su prioritet provjera diploma visokoškolaca, te da je u planu i provjera diploma srednjih škola.

Ministar zdravlja Dragoslav Šćekić u maju prošle godine kazao je da je tražio od zdravstvenih ustanova da dostave informacije o dosijeima medicinskih radnika koji su se prekvalifikovali, sa podacima gdje su i kada završili srednju medicinsku školu ili fakultet, kako bi se utvrdilo ko ima lažne diplome. On je rekao da će na skener prvo medicinski radnici koji su stekli diplome van Crne Gore, a onda će biti provjerene i isprave iz naše države do kojih su došli prekvalifikacijom. Razultati „skreniranja“ još nijesu saopšteni.

Kako za Monitor kaže koordinator NVO Alternativa Vesko Pejak, ne čudi nedstatak volje nadležnih da stanu na kraj lažnim diplomama u zdravstvu, policiji, javnoj upravi, prosvjeti…  Prema njegovim riječima, prve presude izazvaće domino efekat, pa će se otkriti, tvrdi, da se značajan broj kadrova u svim političkim partijama školovao na taj način.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

PRONAĐENA BERANSKA KUPAČICA: Doplivala poslije dvije decenije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Čuvena skulptura koja je početkom dvijehiljaditih nestala iz hotela Berane, pronađena je nedavno i vraćena u svoj dom. Gdje je bila – to će, možda, ostati tajna

 

Već nekoliko mjeseci Monitor je bio u saznanju da prepoznatljiva skulptura nije otišla iz Berana, kao što se neko vrijeme mislilo, i bilo je pitanje trenutka kada će se pojaviti. Prema pouzdanim saznanjima, neko je tada pokušao da reketira sadašnjeg vlasnika hotela Nebojšu Đekovića, tražeći mu veliki novac za otkup skulpture.

Đeković u razgovoru za Monitor to nije želio da komentariše, ali je rekao da je na potrazi radio pola godine. Navodno mu je sada anonimno dojavljeno gdje bi Kupačica mogla biti, a on je potom otišao i pronašao je. „Kupačica je konačno na svom mjestu. Idemo dalje. Uspio sam da vratim u hotel i stari klavir marke Petrof, koji se nakada nalazio u salonu“, rekao je Đeković, najavljujući da potraga za umjetninama nestalim iz hotela Berane neće stati.

Skulptura Kupačica djelo je akademskog vajara Dragana Mitrovića i pravljena je specijalno za hotel Berane, dok se njen drugi odlivak nalazi na plaži Ričardova glava u Budvi.

„Prošle godine, kada je u nevremenu nestala Kupačica sa plaže Mogren, iz Budve su me zvali i ponudili mi izliju nova dva primjerka, i za Budbu i za Berane. Ja sam pristao, ali se nisu više javljali. Sada mi je drago da je prvi primjerak pronađen, a onaj u Budbi je ipak umjetnička replika“, kaže kroz smijeh Đeković.

Predlog da se izliju novi primjerici vjerovatno je podrazumijevao da negdje postoji sačuvan kalup po kojem je čuveni vajar radio ovu skulpturu početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, ali će i to zasada ostati tajna.

Hotel Berane je do 2003. godine bio najznačajniji objekat Hotelsko-turističkog preduzeća u ovom gradu. Tada je ovu ugostiteljsko turističku kompaniju privatizovala nepoznata firma Euroturist GMBH. Kola su brzo krenula niz brdo.

Za društvo okupljeno oko Euroturista problemi su počeli već krajem 2004. Ponestajalo je obrtnih sredstava, sve manje se radilo, a plate zaposlenima nijesu isplaćivane. Tinjalo je nezadovoljstvo, počeli štrajkovi. Šlag na tortu bio je neizmireni kredit kod Atlasmont banke, zbog kojeg je ova banka 2005. godine zaplijenila hotel Berane.

Hotel površine hiljadu kvadrata u osnovi, na tri sprata, sa 17.000 metara kvadratnih zemljišta nad obalom Lima, Atlasmont banka je cijenila 700.000 eura a prodala, tek iz trećeg puta, za svega 200.000. Navodno, starim vlasnicima pod novim imenom.

Izvor iz filijale Atlasmont banke u Beranama rekao je tada da je banka zaplijenila samo objekte i zemljište, ali ne i inventar. Vrata hotela su plombirana, ali je plomba brzo oštećena, a inventar je počeo da nestaje.

„Nijesmo postali vlasnici inventara, i nijesmo bili u posjedu popisa sredstava, tako da nam nije poznata sudbina umjetničkih djela. Ne znam zbog čega, ali ključevi od hotela su završili u Podgorici, a ne kod nas“, kazao nam je pomenuti bankarski službenik.

U Podgorici je obavljena i prodaja, koju je u ime banke potpisao tadašnji generalni direktor Mihailo Banjević, a u ime kupca, preduzeća Monte invest, čiji je vlasnik na papiru bio Slovenac Matjaž Trtnik, njegova opunomoćenica Snežana Perović. Kupci se nikada nijesu pojavili u Beranama, ali je Slovenac ovlastio Monte nekretnine Berane, kao firmu kćerku, da preuzme ključeve.

Vjeruje se da je upravo u tom periodu došlo do nestanka najvećeg broja umjetničkih slika i drugih umjetničkih djela i predmeta neprocjenjive vrijednosti.

Tada je nestao triptih Uroša Toškovića. Ta slika iz tri dijela kupljena je svojevremeno u Beogradu, kada je veliki crtač tamo živio i bio član umjetničke grupe Mediala. Sasvim je sigurno da je samo taj triptih vrijedio mnogo više nego što su berzanski mešetari platili većinski paket akcija hotela.

Ulje na platnu Aleksandara Aca Prijića veličine četiri puta tri metra pod nazivom Morske dubine, rađeno je specijalno za ovaj hotel, i stajalo je na čeonom zidu u restoranskom dijelu. To djelo je katalogizirano, ali je od svega ostala samo fotografija male rezolucije. I njegova vrijednost je neprocjenjiva.

Jedan od dobrih poznavalaca Monitoru je rekao da je u hotelu bilo mnogo slika beogradskog umjetnika Zorana Radovića, zatim veliki broj slika drugih umjetnika, unutrašnjih skulptura od drveta i bronze.

U potpunosti su uništene dvije drvene zidne instalacije. Lopovi su ih skinuli sa zida, ali nijesu uspjeli da ih u komadu iznesu. Ostale su kao gomila drveta ispod zidova na kojima su se nalazile decenijama. Ukradena je i specijalno za ovaj hotel rađena tapiserija u dužini od šesnaest metara, kao i veliki broj pratećih bakroreza. Prema informacijama sa tržišta umjetnina, cijena jednog takvog bakroreza, kojih je u hotelu bilo više i činili su jedinstvenu umjetničku cjelinu sa tapiserijom, danas se kreće od 15.000 do 25.000 eura.

Baš u to vrijeme iz fontane na terasi hotela nestala je statua Kupačica. Kupačica je stručno razmontirana, što je ukazivalo na to da je neko radio mirno i bez straha, po čemu se još tada moglo zaključiti da to nisu učinili obični kradljivci radi preprodaje bronze. Po fotografijama koje su se mogle vidjeti ovih dana na društvenim mrežama, Kupačica je sačuvana u potpunosti, i potrebno je samo dobro i stručno očistiti.

Vjerovatno je da neće biti pravljena nova fontana na renoviranoj terasi hotela, već da će Kupačici biti pronađena neko drugo mjesto, gdje će moći da u svakom trenutku bude pristupačna ljubiteljima umjetnosti i turistima.

Sve dobronamjerne stanovnike Berana obradovala je vijest da je skulptura Kupačica pronađena i da bi ponovo trebalo da bude postavljena negdje u krugu hotela. Kulturni poslenici insistiraju da policija intenzivira potragu i za drugim umjetničkim djelima koja su nestala iz ovog hotela, a koja su predstavljala kulturno bogatstvo cijelog grada i države.

                                                                   Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo