Pljevaljska kotlarnica u Skerlićevoj ulici nastavlja sa radom, uprkos nalogu ekološke inspekcije za zatvaranje

Zatvaranje pljevaljske kotlarnice u Skerlićevoj ulici, uprkos rješenju ekološke inspekcije, ipak se nije desilo. Ekološki inspektor produžio je rok za izvršenje za 60 dana. U tom periodu je obaveza lokalnog preduzeća Grijanje, koje gazduje tim objektom, da pronađe tehničko rješenje za smanjenje emisija opasnih i zagađujućih materija. Kompromis je postignut nakon zahtjeva  Grijanja da im se ponovo produži rok za izvršenje rješenja, kojim je naloženo zatvaranje kotlarnice.

Kako su prije dvije sedmice saopštili iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera (MERS), ekološki inspektor je sagledao sve okolnosti slučaja, a posebno konstataciju Ministarstva zdravlja i Instituta za javno zdravlje da ne postoji uzročno-posljedična veza između zdravstvenog stanja stanovnika Pljevalja sa zagađenjem vazduha.

Ekološka inspekcija je sredinom decembra naložila direktoru preduzeća “Grijanje Pljevlja” Vladu Tošiću da zatvori kotlarnicu. Tošić je uzvratio tvrdnjama da su rezultati mjerenja zagađenja iz gradske kotlarnice u Pljevljima, “ nikada bolji”. Navodno je značajno smanjeno prekoračenje zagađujućih materija u odnosu na prethodnu godinu (praškaste materije sa 20 na 4, sumpor-dioksid sa 7 na 2, arsen sa 4 na 2 prekoračenja).

Značajna ulaganja u kotlarnicu,  prema tvrdnjama menadžmenta Grijanja, dovela su navodno do kvalitetnijeg sagorijevanja i smanjenja potrošnje uglja. Iz tog preduzeća su upozorili i da bi zatvaranje kotlarnice “imalo katastrofalne posljedice: popucale instalacije zbog smrzavanja, ogroman finansijski gubitak preduzeća i hiljade građana, uključujući ključne institucije bez grijanja”. Iz pljevaljske firme objašnjavaju da su prethodnih godina ugrađeni multicikloni i ventilatori dimnih gasova radi poboljšanja sagorijevanja i smanjenja zagađenja.

Kotlarnica je, međutim, godinama predmet oštrih kritika. Ranije je već zabranjivan njen rad od strane ekološke inspekcije, a stanari Skerlićeve ulice kontinuirano  zahtijevaju njeno trajno zatvaranje.

MERS je, međutim,  krajem oktobra 2025. godine, poništio rješenje Agencije za zaštitu životne sredine, pa je pljevaljska toplana proradila nakon višemjesečne pauze. Stanari zgrade u Skerlićevoj ulici, u kojoj se nalazi kotlarnica, kao i ekološki aktivisti iz Pljevalja, taj objekat nazivaju najvećim zagađivačem u gradu. Oni tvrde da njegovo pokretanje predstavlja kršenje zakona i direktno ugrožavanje zdravlja građana.

Nakon što su analize Centra za ekotoksikološka ispitivanja (CETI) krajem 2024. godine potvrdile prekoračenje dozvoljenih koncentracija štetnih materija, ekološka inspekcija je i tada zabranila rad kotlarnice. Poslije žalbe i urgencije preduzeća, izvršenje rješenja je privremeno odloženo, ali je zabrana rada ponovo stupila na snagu 15. maja 2025. godine. “Grijanje” je uložilo žalbu na odluku Agencije , kojom je 21. jula naloženo zatvaranje kotlarnice, pa je sudbina tog postrojenja zavisila od Ministarstva, koje je krajem oktobra dalo “zeleno svjetlo”.

Rješenjem Agencije naloženo je potpuno obustavljanje proizvodnje i isporuke toplotne energije iz kotlarnice “zbog utvrđenog zagađenja životne sredine i prekoračenja dozvoljenih koncentracija štetnih materija u vazduhu i zemljištu”. U obrazloženju piše da su mjerne jedinice Ministarstva ekologije utvrdile prisustvo praškastih materija, ugljen-monoksida i arsena u količinama koje značajno prelaze propisane granice tolerancije”. Ekološki inspektor je zaključio da dalji rad kotlarnice predstavlja neposrednu opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Pljevlja su jedina opština u Crnoj Gori koja ima sistem daljinskog grijanja,  kojim se zagrijava 34.000 kvadrata stambenog i poslovnog prostora. Iz “Grijanja”  tvrde  da bi zatvaranjem kotlarnice preduzeće izgubilo svrhu postojanja, jer korisnicima ne mogu ponuditi alternativni vid grijanja. Navode da su u posljednje dvije godine potrošnju uglja smanjili su sa 2.400 na 1.500 tona zahvaljujući investicijama u kotlarnicu i sekundarnu mrežu. Opština i država uložile su stotine hiljada eura u modernizaciju sistema, od zamjene instalacija do ugradnje ventilatora dimnih gasova koji poboljšavaju sagorijevanje i smanjuju emisije.

Postrojenje trenutno zapošljava 33 radnika, od čega je 16 u administraciji, a 17 u proizvodnji, svi na neodređeno vrijeme. Prekid rada kotlarnice otvorio bi ozbiljna pitanja o njihovim radnim mjestima i sigurnosti zaposlenja, ali i o održavanju i funkcionisanju sistema grijanja u gradu.

Posljednje najave zatvaranja otvorile su i sukob na relaciji lokalna vlast – država, ali i među pojedinim lokalnim funkcionerima. Demokrate su optužile predsjednika Opštine Darija Vraneša i nadležne opštinske službe da su propustile da izvrše svoje zakonske obaveze. Vraneš je podržao sugrađane koji su sprječavali inspektorku da 30. decembra zapečati kotlarnicu. Sa tog skupa on je pozvao direktora Grijanja da podnese ostavku i zaprijetio da će korisnici  kotlarnice blokirati  Termoelektranu. Takođe, “podigao je prašinu” oko izdavanja urbanističko-tehničkih uslova (UTU) za ugradnju neophodnih vrećastih filtera, čija bi instalacija doprinijela smanjenju zagađenja zraka u gradu.Kako tvrdi Vraneš, UTU nijesu dobijeni zbog “neriješenog  pitanja lokacije skladištenja opasnog otpada“ koji nastaje radom filtera.

Iz Vlade tvrde da taj otpad, iako se često klasifikuje kao industrijski, a u nekim slučajevima i opasan (što zahtijeva laboratorijsku analizu), ima uspostavljene protokole za zbrinjavanje. Istovremeno, ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić je pozvao  Vraneša i direktora “Grijanja” da građanima daju “neke odgovore”.

“I Vraneš i Tošić duguju Pljevljacima odgovor na pitanje: zašto nisu postupili po nalogu inspekcije od prije godinu dana i ugradili dva obična filtera? Mislim da od Vraneša još nismo dobili ni odgovor na pitanje: gdje je nestao novac za ekološke projekte koji mu je uplaćen? Koliko je od tog novca mogao građanima da kupi peći za pelet? Koliko peleta? Koliko fasada na stambenim objektima? Koliko pomoći da pruži pojedincima koji koriste ugalj za grijanje? Nema odgovora. Prvo odgovori na ova pitanja, pa da se odluči o sudbini kotlarnice”, saopštio je Ćulafić.

Ipak, Demokrate su u par saopštenja zagovarale stav da bi naglo gašenje kotlarnice prouzrokovalo nesagledive posljedice. Kako su naveli, nije sporno da je kotlarnica zagađivač, ali njeno eliminisanje mora biti postepeno, a ne naglo. Upozorili su i da “u grijnoj sezoni 2026/2027. kotlarnica ne bi smjela raditi bez ispunjavanja strogih tehničkih standarda i značajnih ulaganja u opremu”. Iz te stranke je najavljeno i da će tražiti da se iz budžeta Opštine usmjere sredstva za dodatnu tehničku opremu, uz očekivanje da država realizuje svoj dio obaveza u projektu toplifikacije. Podsjećaju da je EPCG već realizovala prvu fazu projekta, te da je neophodno da opština iskoristi 2026. godinu za hitno širenje sekundarne mreže, od projektovanja do izvođenja radova.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor kriminalistike Enis Baković kazao je u Višem sudu da srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, koji slove za visokorangirane članove kavačkog kriminalnog klana,nije bila izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru već samo operativna mjera za bezbjednosno interesantne osobe

Srpskim državljanima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, koji slove za visokorangirane članove kavačkog kriminalnog klana nije bila izrečena mjera zabrane ulaska u Crnu Goru već samo operativna mjera za bezbjednosno interesantne osobe. Tako je u podgoričkom Višem sudu započeo svoje svjedočenje nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor kriminalistike Enis Baković, koji je saslušan kao svjedok u postupku protiv bivšeg policijskog funkcionera Zorana Lazovića, nekadašnjeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i suspendovanog specijanog tužioca Saše Čađenovića.

Lazoviću je optužnicom specijalnog državnog tužilaštva stavljeno, između ostalog, na teret da je tražio ukidanje mjera zabrane ulaska za Belivuka i Miljkovića, što je on demantovo. A sada i Baković.

„Veljko Belivuk i Marko Miljković su kao pripadnici organizovane kriminalne grupe bili na operativnoj mjeri BIL. Dakle to nije zabrana ulaska, to je operativna mjera. To je bilo 2018. Ukoliko se lica koja su pod operativnom mjerom pojave na graničnom prelazu kontaktira se Sektor kriminalističke policije. Nakon toga se odluči da li im se dozvoljava ulazak. Ukoliko se odluči da neka bezbjednosno interesantna osoba bude puštena u Crnu Goru, a takvih zahtjeva je bilo i od partnerskih službi, ta osoba je bila pod nadzorom i bitni su bili kontakti osobe koje će ostvariti u Crnoj Gori, kazao je Baković.

On je rekao da mu je u decembru 2020. godine Lazović, dok su čekali početak kolegujuma, dao usmeni zahtjev da se Belivuku i Miljkoviću izbriše operativna mjera zbog rada na predmetu.

„U tome nisam vidio ništa sporno, jer se to radilo, da se neka lica isprate, opserviraju.  Dao sam nalog Aleksandru Boškoviću za to i sve sam mu do detalja ispričao o  zahtjevu Lazovića. On je javio da je mjera maknuta. Nisam Lazovića pitao koji je predmet u pitanju, nisam imao pravo na to, niti sam imao razlog da sumnjam, kazao je Baković.

Nije se mogao setiti koliko je  puta ukidana operativna mera, ali je kazao da se radi o većem broju i da je to dio prakse.

„Da nije bila skinuta mjera a da su se Belivuk i Miljković pojavili na granični prelaz, granična policija bi obavijestila SKP nakon čega bi donijeli odluku da li da ih pustimo ili ne“, kazao je Baković u Višem sudu.

Tvrdio je i  da je imao profesionalnu saradnju sa Lazovićem i da on nikada od njega nije tražio da uradi nešto nezakonito.

I dok odbrana tvrdi da je iskazom Bakovića srušena optužnica, prigovor je imao specijalni tužilac Miloš Šoškić koji  tvrdi da je svjedok iskazom pokušao da olakša položaj optuženom Lazoviću. Kazao je da je Bakovićev iskaz u suprotnosti sa Zakonom o strancima, ali i onim što je izjavio u istrazi.

Prigovor je zapisnički unijet, kao  i zapažanje sudskog vijeća da je Baković tokom svjedočenja u cjelosti ostao pri iskazu koji je dao u prethodnom postupku.

Baković je objasnio i da ne postoji nikakav pravilnik o tome kako se neko lice stavlja ili skida sa spiska bezbjednosno interesantnih lica.

Ovim svjedočenjem, smatra poslanica Evrope sad (PES) Jelena Nedović, ogoljena je istina o tome da je dio bezbjednosnog aparata u Crnoj Gori godinama radio ne u interesu države, već kriminala.

“Brisanje operativnih mjera za lica označena kao pripadnici kriminalne organizacije nije administrativni potez. To je svjesna odluka koja kriminalcima otvara prostor, a institucija pretvara u saučesnike. Nije ovdje problem jedan čovjek. Problem je sistem u kojem su papiri bili čisti, a bezbjednost države prljava. Sistem u kojem su operativna mjerenja služile za zaštitu “odabranih”, a ne građana. Svjedočenje bivšeg policijskog funkcionera (Enisa) Bakovića, potvrđuje zašto je Crna Gora godinama stajala na mjestu – jer nema države tamo gdje kriminal ima institucionalnu zaštitu“, navela je.

Ona smatra da i ako nije bilo formalno zabrane ulaska, uklanjanje operativnih mjera za lica označena kao prijetnja nacionalnoj bezbjednosti, bez pravila i pisanog traga jeste suštinski i sistemski problem ovog slučaja.

“Ovo je ključni momenat. Nije postojao pravilnik. Što i Baković kaže – nije bilo pravilnika kako se neko stavlja na operativnu mjeru – niti kako se ta mjera skida a to znači da su se odluke donosile proizvoljno i sistem je bio otvoren za zloupotrebu. Zaključak ove priče stavljanja pa brisanja operativnih mjera – brisanjem operativnih mjera iz sistema, policija je izgubila svaku obavezu da su nadležna službena lica nadležna za interese Crne Gore. Nakon što je ta mjera uklonjena, takvo se lice u sistemu pojavljuje kao običan putnik – bez upozorenja, bez alarma i bez ikakve institucionalne reakcije“, saopštila je  poslanica Nedović.

Baković u iskazu tvrdi  da je alarm ipak upaljen čim su se srpski kriminalci pojavili na graničnom prelazu.„Sredinom januara 2021.godine pozvao me tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Herceg Novi i rekao da su se ova lica pojavila na graničnom prelazu Tivat. Rekao sam mu da pozove Zorana Lazovića i znam da su bile mjere prema nekim licima, kazao je tokom svjedočenja.

Suđenje u  Višem sudu biće nastavljeno 22.janura.

Svetlana ĐOKIĆ 

Operacijom u Venecueli SAD su praktično uputile Kini otvoreni poziv za reagovanje oko Tajvana, legitimisale rusku invaziju na Ukrajinu i pripremile teren za nove nezakonite američke vojne akcije. Evropa pretežno ćuti dok se novi poredak stvara pred njenim očima

Ništa novo u novoj godini. Najnestabilniji element svjetskog sistema i dalje se zove se Donald Džej Tramp.

Kidnapovao je predsjednika Venecuele Nikolasa Madura i na Truth Socialu sebe proglasio predsjednikom te države. Dok demokratizuje po svijetu, SAD se suočava sa velikim unutrašnjim problemima, naročito zbog diskutablinih akcija imigrantske policije (ICE). Operacija u Venecueli  ima i propagandni efekat kod kuće. Ona odvraća pažnju od akcija ICE, Epstin dokumenata i četvrtoj godišnjici napada Trampovih pristalica na Kapitol.

Kolumnista Gardijana Aditja Čakraborti ukazuje da ovo što radi Tramp niti je novi (prisjetimo se Aljendea, Norijege i drugih), niti je poredak. Čakraborti  priziva u sjećanje riječi Kolina Pauela da su SAD najveći siledžija u kraju. „Uprkos svoj retorici i zastrašivanju, Trampov mandat obilježen je rasparčavanjem države. Čak je i taj ključni posao prepustio drugima, Elonu Musku i njegovoj motornoj testeri, slanjem vojske u demokratske gradove koje ne voli i zatim blefiranjem kroz federalnu blokadu“. Rezultat su – pali rejtinzi. Lako razumjeti zašto umjesto o domaćim problemima Trampova Bijela kuća radije govori o novom svjetskom poretku.

Svjetski mediji pišu da su operacijom u Venecueli SAD praktično uputile Kini otvoreni poziv da reaguje na Tajvanu, legitimisale rusku invaziju na Ukrajinu i pripremile teren za nove nezakonite američke vojne akcije.

Slogan America First nekada je djelovao kao izolacionistički stav. Danas je jasno da on  odražava sirovu logiku sile, u kojoj moćne SAD uzimaju ono što žele od onih koji su slabiji.

Predsjednik SAD je prethodnih dana prijetio i Kubi na društvenim mrežama. Njegova administracija se nada da će kontrolom Venecuele izvršiti pritisak na komunistički režim koji već 65 godina prkosi SAD-u. Ni Kolumbija nije sigurna. Brazil i Meksiko su na listi. A i Evropa je sumnjiva. Tramp odavno pominje želju za Grenlandom.

„Nakon četiri godine slabosti, ekstremizma i smrtonosnih neuspjeha, moja administracija je hitno i istorijskom brzinom djelovala kako bi obnovila američku snagu u zemlji i inostranstvu, te donijela mir i stabilnost našem svijetu“, stoji na stranicama Bijele kuće. U narednim redovima objašnjava u stavkama svoja postignuća. Među njima je i ona suluda tvrdnja da je okončao osam velikih ratova širom svijeta. Osim toga spriječio je dotok narkotika u SAD  kroz operaciju Southern Spear. Predstavljen je raketni odbrambeni štit Golden Dome, revolucionarni program koji će štititi američku domovinu od stranih napada. Postignut je transformativni sporazum kojim se od članica NATO-a zahtijeva da povećaju izdvajanja za odbranu sa dva na pet odsto BDP-a. Pripitomljavanje Irana, uravnotežen odnos sa Afrikom, hapšenje Madura… Ređaju se „uspjesi“. Posljednja stavka ovog hvalospjeva je mobilizovanje savezne vlade i privatnog sektora radi obnove američke odbrambene industrijske baze, revitalizacije brodogradnje u SAD-u i vraćanja ključnih industrija od značaja za nacionalnu bezbjednost u zemlju. Stavka otvorena za tumačenja.

Tramp je početkom januara dao  intervju  novinarima New York Timesa. Ohrabren uspjehom venecuelanske operacije  otvoreno i opušteno je govorio o novom svjetskom poretku koji želi da uspostavi. Taj poredak se ne zasniva na međunarodnim normama ili dugoročnim savezništvima, već na  snazi i vojnoj moći.

Američki predsjednik tvrdi da SAD projektuju snagu kako bi bile ponovo poštovane. Mnogi lideri su spremni da učestvuju u toj farsi, nadajući se ličnoj koristi. Desničarski predsjednik Argentine, Havier Milei koji svoju pobjedu na prošlogodišnjim međuizborima duguje američkom paketu pomoći od 40 milijardi dolara, pozdravio je napad na Venecuelu, sa njim i lideri Čilea, Ekvadora i Hondurasa. Evropske krajnje desne „patriotske“ partije, takođe su podržale napad na Venecuelu.

Kuda će ići američka spoljna politika nije  sigurno. Izvjesno je da će životi miliona ljudi širom svijeta biti tijesno vezani za hirove najneobuzdanijeg i najnepredvidljivijeg predsjednika najmoćnije svjetske sile.  Posljednjih dana, ponovo se okreće Iranu i njegovoj „demokratizaciji“. Još prije Venecuele Tramp je najavio  da će, ako Iran ubija demonstrante,  SAD priteći u pomoć.

Intervenciju u Venecueli Tramp je iskoristio i kao odskočnu dasku da obnovi pozive na aneksiju Grenlanda, autonomne teritorije  Danske. „Potreban nam je zbog odbrane“, rekao je. Dobiće ga na ovaj ili onaj način, prenijeli su njegove riječi svjetski mediji.

Danska premijerka Mete Frederiksen osudila je ove poteze riječima da SAD nemaju pravo na aneksiju. Dok američki milijarder i  predsjednik obećava debele novčane svote stanovnicima Grenlanda u zamjenu za vjernost zastavi sa zvijezdama i prugama, izgleda da to kod njih ne igra veliku ulogu. Vlada Grenlanda saopštila je da ni pod kakvim okolnostima ne može prihvatiti želju Donalda Trampa da preuzme kontrolu nad tim komadom zemlje. Ako biraju, odabraće Dansku. Dok generalni sekretar NATO-a Mark Rute govori da organizacija radi na načinima jačanja bezbjednosti na Arktiku, mnogi Evropljani na čelu sa danskom premijerkom strahuju od kraja sjeverno-atlantskog saveza.

Evropski komesar za odbranu Andrius Kubilius rekao je da bi ako bi SAD upotrijebile vojnu silu da preuzmu Grenland, to bio kraj NATO-a. Države EU bile bi obavezne da priteknu u pomoć Danskoj. Neki stručnjaci dovode u pitanje da li bi Grenland, koji je van EU, mogao biti obuhvaćen ovim članom. Bivši njemački vicekancelar Robert Habek predložio je da se Grenlandu ponudi članstvo u EU kako bi se odbilo američko interesovanje za tu teritoriju. „Ovo bi trebalo da bude trenutak da se Grenlandu, ali i Farskim ostrvima, Islandu i Norveškoj, izričito ponudi članstvo u EU“, rekao je u tekstu koji je napisao s Andreasom Raspotnikom sa Nord University u Norveškoj.Grenland se povukao iz tadašnje Evropske zajednice 1985. godine, nakon što je 1979. stekao samoupravu od Danske. Svijet se od tada promijenio.

Na novinarsko pitanje zašto jednostavno ne obnovi baze i pošalje trupe na Grenland u skladu sa decenijama starim sporazumom, Tramp je uzvratio:  „Mislim da vam vlasništvo daje nešto što ne možete postići… zakupom ili sporazumom“. Rastumačio je da je to psihološki neophodno za uspjeh. Na pitanje NYT da li je važnije dobiti Grenland ili očuvati NATO, priznao da bi to mogao biti izbor. . Rekao je i da je NATO  suštinski beskoristan bez SAD-a.

Iz Evrope različite reakcije. Njemački predsjednik Frank‑Volter Štajnmajer snažno je kritikovao spoljnu politiku SAD. Pozvao je  svijet da ne dozvoli da se međunarodni poredak pretvori u jazbinu razbojnika u kojoj beskrupulozni uzimaju šta god požele. U neuobičajeno oštrim izjavama, koje su se djelimično odnosile na nedavne akcije SAD‑a, kao što je svrgavanje Madura, Štajnmajer, bivši njemački ministar vanjskih poslova, rekao je da je globalna demokratija danas napadnuta kao nikada prije. Istakao da su aneksija Krima od strane Rusije i puna invazija na Ukrajinu već predstavljali prekretnicu za međunarodni poredak, a da  ponašanje SAD‑a predstavlja još jednu istorijsku tačku loma.

„Tramp se uvijek nada da će druge zemlje uraditi ono što on želi, a da on ne mora da koristi mnogo sile“, rekao je Dejvid Smit, vanredni profesor na Centru za američke studije Univerziteta u Sidneju, za Al Džaziru. „Ove kratke, spektakularne demonstracije sile trebalo bi da zaplaše druge zemlje i natjeraju ih da urade ono što on želi“, pojasnio je. Cilj je postepeno izgraditi agresivnu i imperijalnu Ameriku, testirajući granice međunarodnih normi i gledajući šta izaziva otpore, a šta ne.

Ovo podcrtavaju predsjednikove bahate izjave: „Ne treba mi međunarodno pravo“. U srijedu je izdao memorandum kojim je naložio državnom sekretaru Marku Rubiju da preduzme hitne korake za efikasno povlačenje SAD iz više od 60 međunarodnih organizacija, uključujući brojne kancelarije UN-a. Ova odluka dolazi nakon prve godine u kojoj je Trampova administracija napadala moralne, pravne i naučne norme koje su se decenijama gradile.

Odluku o povlačenju obrazložio je time da su ta tijela suprotna interesima SAD. Organizacije iz koji povlači svoju zemlju pokrivaju širok spektar pitanja: klimatske promjene, razvoj, zaštitu okoline, biodiverzitet, obnovljive izvore energije, rudarenje, očuvanje prirode, ekonomiju i socijalna pitanja, obrazovanje, izgradnju mira, nasilje nad djecom i djecu u oružanim sukobima, seksualno nasilje u sukobima…

Stvar je ozbiljnija ako se zna da su SAD predvodile stvaranje NATO-a, Svjetske banke, MMF-a i UN. Bile su među inicijatorima onoga što je postalo poznato kao na pravima zasnovan međunarodni poredak. Nova Strategija nacionalne bezbjednosti (NSS) SAD, objavljena u decembru, signalizira da je za Bijelu kuću taj  poduhvat završen.

Još jedan bitan dogovor broji svoje posljednje dane. Tramp je nagovijestio da će dozvoliti da istekne posljednji strateški sporazum o kontroli nuklearnog naoružanja između SAD-a i Rusije. Nije pojasnio da li bi prihvatio ponudu Vladimira Putina iz septembra prošle godine da obje strane dobrovoljno zadrže ograničenja nakon isteka sporazuma. „Ako istekne, istekne“, rekao je Tramp o sporazumu New Start iz 2010. godine, koji ističe u februaru. „Napravićemo bolji sporazum“, zaključio je. Prema sadašnjim uslovima on se ne može produžiti. Sporazum je dozvoljavao samo jedno produženje, koje su Putin i Džo Bajden dogovorili 2021. Tramp je za NYT rekao da bi Kina, koja ima najbrže rastuće strateške nuklearne snage na svijetu, trebalo da bude uključena u novi sporazum koji bi zamijenio New Start.

Dani za nama još jednom su ogolili paralizu i nemoć evropskog rukovodstva da odgovori američkom predsjedniku koji se otvoreno hvali da je jedina stvar koja ga može zaustaviti njegov lični osjećaj moralnosti. Iako Evropa ponavlja da želi da stane na sopstvene noge, ona i dalje zavisi od NATO-a.

Francuski predsjednik Emanuel Makron kaže: „SAD su etablirana sila koja se postepeno udaljava od nekih saveznika i oslobađa međunarodnih pravila koja je nekada promovisala“. On je poručio da Evropa ne smije prihvatiti ono što je nazvao novim kolonijalizmom i da mora dodatno ulagati u stratešku autonomiju. Makronov mandat se bliži kraju, a pitanje je ko će doći na čelo jedne od glavnih zemalja EU.

Prema kritičarima, nebitnost EU u Trampovom novom svjetskom poretku vidi se svuda. U Gazi EU nema značajnu ulogu u mirovnim aranžmanima. Dok se u Iranu odvijaju krvave  demonstracije, evropski lideri se jedva  oglašavaju.

Ni u Velikoj Britaniji situacija nije bolja. Premijer Kir Starmer nekada je kritikovao konzervativnu vladu jer nije otvoreno osuđivala Trampovo ignorisanje međunarodnog prava. Sada, kada je na vlasti, nudi slabašne komentare, odbijajući da se izjasni o zakonitosti američke promjene režima u Venecueli.

Čak i kada je riječ o Trampovim ambicijama da preuzme vlasništvo nad Grenlandom, evropske reakcije bile su izuzetno blage. Pažljivo je  izbjegavana direktna kritika SAD-a. „Pravo je jače od sile“, bilo je najviše što je Ursula von der Lejen mogla reći.

Ovakve političare Trampova administracija voljna je zamijeniti svojim fanovima širom evropskog kontinenta. Strategija nove američke vlade jasno sugeriše kako Evropa može povratiti samopouzdanje: „Rastući uticaj patriotskih evropskih partija daje razlog za optimizam. Cilj je pomoći Evropi da ispravi trenutni pravac“. Koliko su evropske desne strukture zavedene i opasne govori i primjer britanskog opozicionog lidera Tomi Robinsona. U jednom od svojih bizarnih govora pozvao je Trampa da izvrši invaziju na Britaniju. Dok se zahuktava izborna trka u Mađarskoj,  Viktor Orban na X-u zahvaljuje na stranoj podršci kolegama Havieru Mileiu, Đorđi Meloni, Mateo Salviniu, Aleksandru Vučiću, Marin Le Pen, Alis Vejdel, Herbertu Kiklu… i Benjaminu Netanjahuu. Lijepa družina.

Dosta je mišljenja da se Tramp okružio svitom gusara i oligarha, AI milijardera, kripto tajkuna i bankara iz sjene. To nije režim, već haos. Grabež za resursima i ugovorima. Pitanje za ostatak svijeta je: Kako se suprotstaviti ovakvoj skupini silnika, a ne izazvati nove ratove?

Dragan LUČIĆ