Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBOR GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Neizvjesna trka između Nikole Markovića i Borisa Raonića

Objavljeno prije

3 godine

na

Konkurs za generalnog direktora RTCG je završen, a izbor novog generalnog direktora mogao bi trajati i više od mjeseca

 

Nakon što je prethodna vlast izvela 2018. godine čistku u Radio-televiziji Crne Gore (RTCG) kako bi medijski servis građana vratila pod svoju dirigentsku palicu, svi su vidjeli koji je značaj te institucije za partijske interese u našoj zemlji. Sve što je Andrijana Kadija sa mjesta generalne direktorice RTCG uspjela da poromijeni u  Javnom servisu, vratio je na staro Božidar Šundić. Na čelu RTCG i dalje  je rukovodstvo blisko DPS-u.

Iako su sve tri koalicije koje čine novu vlast u predizbornoj kampanji davale prioritet profesionalizaciji Javnog servisa, tek sada se bira generalni direktor nacionalne radio-televizije. Prema informacijama Monitora, pitanje RTCG od 30. avgusta nije riješeno jer sve tri koalicije žele kontrolu nad propagandnom mašinerijom bivše vlasti, zbog čega se nijesu mogli dogovoriti oko rukovodstva.

Direktor Media centra i bivši član Savjeta RTCG Goran Đurović smatra da je upravo snažna želja partija da kontrolišu Javni servis ono što koči njegovu profesionalizaciju. On je svim partijama na vlasti predložio da se prije izbora novog Savjeta i generalnog direktora promijeni Zakon o RTCG, koji partijama daje veliki uticaj na Javni servis. Bivši režim je takav zakon izglasao kako nikada više ne bi izgubio kontrolu nad nacionalnom televizijom, kao što se to desilo za vrijeme Andrijane Kadije. Iako je 40 nevladinih organizacija podržalo Đurovićev predlog, do izmjena zakona nije došlo.

„Od RTCG ne očekujem velike promjene jer je većina članova Savjeta imenovana zahvaljujući volji političkih partija a ne ovlaštenih subjekata, među kojima i nevladinih organizacija. Javni servis se neće profesionalizovati dok se u Skupštini ne usvoje izmjene zakona o RTCG i maksimalno ograniči uticaj političkih partija na izbor članova Savjeta RTCG, koji kasnije biraju generalnog direktora“, kazao je Đurović za Monitor.

On tvrdi da nova skupštinska većina nije uvažila argumente nevladinog sektora da je aktuelni Zakon o RTCG najgori do sada jer je omogućio političkim partijama da direktno biraju šest (od ukupno devet) članova Savjeta. „Izgleda da je jedini zakon koji odgovara novoj vlasti upravo Zakon o RTCG kojeg je donio DPS u namjeri da ozakoni politički uticaj i kontrolu nad RTCG preko kontrole Savjeta“, ocijenio je Đurović

On smatra da RTCG nije ni blizu „obećanog“ oslobođenja, a o procesu profesionalizacije treba da govore rezultati novih upravljačkih organa. Kaže da će na čelo RTCG doći generalni direktor sa potrebnim znanjima i vještinama tek kada partije na vlasti shvate da je njihova želja da kontrolišu nacionalni Javni servis glavna prepreka njegovoj profesionalizaciji.

Konkurs za generalnog direktora nacionalnog Javnog servisa okončan je protekle sedmice. Konkurisali su bivši izvršni direktor Građanske alijanse Boris Raonić, novinar i nekadašnji zamjenik glavnog i odgovornog urednika Dana Nikola Marković, direktor Radio-televizije Nikšić Milutin Stijepović i spiker u Televiziji Crne Gore (TVCG) Branislav Nikezić. Najozbiljniji kandidati su Raonić i Marković.

Savjet bira, ali u realnom svijetu i drugo je važno. Marković ima podršku Demokratske Crne Gore, a nije sporan ni za većinu drugih partija iz aktuelne vladajuće koalicije. Njegovoj kandidaturi snažno se protivi Demokratski front. Još kao urednik u Danu Marković je imao sukob sa članovima te partije.

Marković za Monitor kaže da je cilj Radio televizije Crne Gore, kao javnog servisa svih građana i građanki, da objektivno, profesionalno i izbalansirano izvještava i informiše javnost o svim pitanjima koja su od društvenog značaja. Kako tvrdi, ključni ciljevi razvoja programskih sadržaja javnog servisa uključuju unapređivanje profesionalnih standarda, posebno istinitosti, izbalansiranosti i pravovremenosti. Smatra da treba povećati kvalitet, opseg i količinu programa iz sopstvene produkcije u svim oblastima ali i povjerenje građana u rad javnog servisa, kao i gledanost televizije, slušanost radija i čitanost portala.

„RTCG ima presudnu ulogu u promociji vrijednosti demokratskog društva, kulture dijaloga i suživota. Javni servis ima posebnu odgovornost da zadrži profesionalnu distancu od svih političkih struktura i interesnih grupa, te da građanima obezbijedi pravovremene, tačne i objektivne informacije o svim pitanjima od javnog interesa. Prioritet mora biti kvalitet, profesionalnost i edukacija građana svih uzrasta. Na tim principima, zakonu i Etičkom kodeksu novinara, treba zasnivati rad RTCG“, kazao je Marković.

Kaže da je svakom kandidatu, a naročito javnosti važno da cijeli proces bude urađen zakonito, transparentno i bez bilo koje vrste političkog i drugog uticaja. Zato je, smatra, važno da se znaju kriterijumi po kojima će Savjet RTCG odlučivati – „da li su to biografija, iskustvo u medijima ili neki drugi“.

Raonić je, kroz svoj rad u Građanskoj alijansi vješto balansirao u odnosima sa partijama sadašnje, ali i bivše vlasti. On je trenutno i član Savjeta Agencije za elektronske medije, a u Građanskoj alijansi je podnio ostavku istog dana kada je predao kandidaturu za generalnog direktora Javnog servisa.

Građanska alijansa je u prethodnim Savjetima RTCG imala svog aktivistu Milana Radovića. Aktivsti te nevladine organizacije nalaze se i u novom Savjetu. Zaposlena u Građanskoj alijansi Amina Murić je članica Savjeta, ali i sociolog Bojan Baća, koji je ujedno i član Savjeta Građanske alijanse. Građanska alijansa je kroz projekte sarađivala i sa LGBT Forum Progres, čija članica Milica Špajak sjedi u Savjetu RTCG, i sa Sindikatom medija, na čijem čelu je Marijana Camović-Veličković, takođe članica Savjeta RTCG. To može da bude  prednost u trci za generalnog direktora RTCG. Raonić nije želio da odgovori na pitanja Monitora u vezi sa svojom kandidaturom.

Media centar je pokrenuo pitanje konflikta interesa četiri člana Savjeta RTCG ukoliko dođu u priliku da za generalnog direktora biraju bivšeg saradnika ili nadređenog. Raonić je nakon njihovog saopštenja, kao javni funkcioner, podnio inicijativu Agenciji za sprječavanje konflikta interesa (ASK). ASK je u kratkom roku dala mišljenje da članovi Savjeta ne bi bili u konfliktu interesa ako bi došlo do te situacije.

„Mišljenje ASK-a formulisano je na manipulativan način jer su u potpunosti zamijenjene teze u vezi sa problematičnom situacijom na koju ukazujemo. ASK je u svom mišljenju ukazivala na buduće odnose Raonića, kao potencijalnog generalnog direktora, i članova Savjeta, zanemarujući da je problem u činjenici da jedan kandidat (a moguće i drugi) mogu zahvaljujući svojim poslovnim odnosima sa članovima Savjeta ostvariti prednost u postupku izbora generalnog direktora. Sumnju u namjere ASK-a stvara i brzina davanja mišljenja (odgovora) koje je dato u roku od dva dana od prijema zahtjeva za davanje mišljenja. Ovakvu brzinu ASK je pokazivao samo kada je dobijao zahtjeve od strane DPS-a koji i dalje potpuno kontroliše Savjet i direktora ASK-a”, ocijenio je ranije Đurović.

Članica Sudskog savjeta Vesna Simović Zvicer kaže da bi članovi Savjeta, koji su na bilo koji način bliski bilo kom kandidatu za generalnog direktora, trebalo da se izuzmu iz glasanja za tog kandidata. Pojašnjava da istu praksu imaju članovi Sudskog savjeta prilikom izbora sudija u sudovima.

Đurović kaže da će Media centar i dalje tražiti izmjenu Zakona o RTCG kako bi se izabrao novi Savjet i menadžment. „Iskustvo mi govori da je pitanje integriteta važnije za oporavak RTCG nego sva potrebna znanja. U 2017. godini, nakon smjene Rada Vojvodića i imenovanja Andrijane Kadije, a nešto kasnije i Vladana Mićunovća (za programskog direktora TVCG), RTCG je povratila povjerenje iako sve nije funkcionisalo perfektno, što zbog zbog opstrukcija u Javnom servisu što zbog drugih ograničenja koja su se dijelom odnosila i na menadžerska znanja“, pojašnjava Đurović.

Predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević za Monitor kaže da je isteklo vrijeme za prijave na konkurs za generalnog direktora, ali da se i dalje čekaju eventualne prijave, pristigle putem pošte. „To je procedura jer te prijave znaju da kasne u odnosu na one koji su dokumentaciju direktno predali.“

On još nema informaciju da li će intervjui sa kandidatima biti javni ili će se obavljati iza zatvorenih vrata. Kaže da će na nekoj od narednih sjednica Savjeta pokrenuti to pitanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo