Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBOR GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Neizvjesna trka između Nikole Markovića i Borisa Raonića

Objavljeno prije

na

Konkurs za generalnog direktora RTCG je završen, a izbor novog generalnog direktora mogao bi trajati i više od mjeseca

 

Nakon što je prethodna vlast izvela 2018. godine čistku u Radio-televiziji Crne Gore (RTCG) kako bi medijski servis građana vratila pod svoju dirigentsku palicu, svi su vidjeli koji je značaj te institucije za partijske interese u našoj zemlji. Sve što je Andrijana Kadija sa mjesta generalne direktorice RTCG uspjela da poromijeni u  Javnom servisu, vratio je na staro Božidar Šundić. Na čelu RTCG i dalje  je rukovodstvo blisko DPS-u.

Iako su sve tri koalicije koje čine novu vlast u predizbornoj kampanji davale prioritet profesionalizaciji Javnog servisa, tek sada se bira generalni direktor nacionalne radio-televizije. Prema informacijama Monitora, pitanje RTCG od 30. avgusta nije riješeno jer sve tri koalicije žele kontrolu nad propagandnom mašinerijom bivše vlasti, zbog čega se nijesu mogli dogovoriti oko rukovodstva.

Direktor Media centra i bivši član Savjeta RTCG Goran Đurović smatra da je upravo snažna želja partija da kontrolišu Javni servis ono što koči njegovu profesionalizaciju. On je svim partijama na vlasti predložio da se prije izbora novog Savjeta i generalnog direktora promijeni Zakon o RTCG, koji partijama daje veliki uticaj na Javni servis. Bivši režim je takav zakon izglasao kako nikada više ne bi izgubio kontrolu nad nacionalnom televizijom, kao što se to desilo za vrijeme Andrijane Kadije. Iako je 40 nevladinih organizacija podržalo Đurovićev predlog, do izmjena zakona nije došlo.

„Od RTCG ne očekujem velike promjene jer je većina članova Savjeta imenovana zahvaljujući volji političkih partija a ne ovlaštenih subjekata, među kojima i nevladinih organizacija. Javni servis se neće profesionalizovati dok se u Skupštini ne usvoje izmjene zakona o RTCG i maksimalno ograniči uticaj političkih partija na izbor članova Savjeta RTCG, koji kasnije biraju generalnog direktora“, kazao je Đurović za Monitor.

On tvrdi da nova skupštinska većina nije uvažila argumente nevladinog sektora da je aktuelni Zakon o RTCG najgori do sada jer je omogućio političkim partijama da direktno biraju šest (od ukupno devet) članova Savjeta. „Izgleda da je jedini zakon koji odgovara novoj vlasti upravo Zakon o RTCG kojeg je donio DPS u namjeri da ozakoni politički uticaj i kontrolu nad RTCG preko kontrole Savjeta“, ocijenio je Đurović

On smatra da RTCG nije ni blizu „obećanog“ oslobođenja, a o procesu profesionalizacije treba da govore rezultati novih upravljačkih organa. Kaže da će na čelo RTCG doći generalni direktor sa potrebnim znanjima i vještinama tek kada partije na vlasti shvate da je njihova želja da kontrolišu nacionalni Javni servis glavna prepreka njegovoj profesionalizaciji.

Konkurs za generalnog direktora nacionalnog Javnog servisa okončan je protekle sedmice. Konkurisali su bivši izvršni direktor Građanske alijanse Boris Raonić, novinar i nekadašnji zamjenik glavnog i odgovornog urednika Dana Nikola Marković, direktor Radio-televizije Nikšić Milutin Stijepović i spiker u Televiziji Crne Gore (TVCG) Branislav Nikezić. Najozbiljniji kandidati su Raonić i Marković.

Savjet bira, ali u realnom svijetu i drugo je važno. Marković ima podršku Demokratske Crne Gore, a nije sporan ni za većinu drugih partija iz aktuelne vladajuće koalicije. Njegovoj kandidaturi snažno se protivi Demokratski front. Još kao urednik u Danu Marković je imao sukob sa članovima te partije.

Marković za Monitor kaže da je cilj Radio televizije Crne Gore, kao javnog servisa svih građana i građanki, da objektivno, profesionalno i izbalansirano izvještava i informiše javnost o svim pitanjima koja su od društvenog značaja. Kako tvrdi, ključni ciljevi razvoja programskih sadržaja javnog servisa uključuju unapređivanje profesionalnih standarda, posebno istinitosti, izbalansiranosti i pravovremenosti. Smatra da treba povećati kvalitet, opseg i količinu programa iz sopstvene produkcije u svim oblastima ali i povjerenje građana u rad javnog servisa, kao i gledanost televizije, slušanost radija i čitanost portala.

„RTCG ima presudnu ulogu u promociji vrijednosti demokratskog društva, kulture dijaloga i suživota. Javni servis ima posebnu odgovornost da zadrži profesionalnu distancu od svih političkih struktura i interesnih grupa, te da građanima obezbijedi pravovremene, tačne i objektivne informacije o svim pitanjima od javnog interesa. Prioritet mora biti kvalitet, profesionalnost i edukacija građana svih uzrasta. Na tim principima, zakonu i Etičkom kodeksu novinara, treba zasnivati rad RTCG“, kazao je Marković.

Kaže da je svakom kandidatu, a naročito javnosti važno da cijeli proces bude urađen zakonito, transparentno i bez bilo koje vrste političkog i drugog uticaja. Zato je, smatra, važno da se znaju kriterijumi po kojima će Savjet RTCG odlučivati – „da li su to biografija, iskustvo u medijima ili neki drugi“.

Raonić je, kroz svoj rad u Građanskoj alijansi vješto balansirao u odnosima sa partijama sadašnje, ali i bivše vlasti. On je trenutno i član Savjeta Agencije za elektronske medije, a u Građanskoj alijansi je podnio ostavku istog dana kada je predao kandidaturu za generalnog direktora Javnog servisa.

Građanska alijansa je u prethodnim Savjetima RTCG imala svog aktivistu Milana Radovića. Aktivsti te nevladine organizacije nalaze se i u novom Savjetu. Zaposlena u Građanskoj alijansi Amina Murić je članica Savjeta, ali i sociolog Bojan Baća, koji je ujedno i član Savjeta Građanske alijanse. Građanska alijansa je kroz projekte sarađivala i sa LGBT Forum Progres, čija članica Milica Špajak sjedi u Savjetu RTCG, i sa Sindikatom medija, na čijem čelu je Marijana Camović-Veličković, takođe članica Savjeta RTCG. To može da bude  prednost u trci za generalnog direktora RTCG. Raonić nije želio da odgovori na pitanja Monitora u vezi sa svojom kandidaturom.

Media centar je pokrenuo pitanje konflikta interesa četiri člana Savjeta RTCG ukoliko dođu u priliku da za generalnog direktora biraju bivšeg saradnika ili nadređenog. Raonić je nakon njihovog saopštenja, kao javni funkcioner, podnio inicijativu Agenciji za sprječavanje konflikta interesa (ASK). ASK je u kratkom roku dala mišljenje da članovi Savjeta ne bi bili u konfliktu interesa ako bi došlo do te situacije.

„Mišljenje ASK-a formulisano je na manipulativan način jer su u potpunosti zamijenjene teze u vezi sa problematičnom situacijom na koju ukazujemo. ASK je u svom mišljenju ukazivala na buduće odnose Raonića, kao potencijalnog generalnog direktora, i članova Savjeta, zanemarujući da je problem u činjenici da jedan kandidat (a moguće i drugi) mogu zahvaljujući svojim poslovnim odnosima sa članovima Savjeta ostvariti prednost u postupku izbora generalnog direktora. Sumnju u namjere ASK-a stvara i brzina davanja mišljenja (odgovora) koje je dato u roku od dva dana od prijema zahtjeva za davanje mišljenja. Ovakvu brzinu ASK je pokazivao samo kada je dobijao zahtjeve od strane DPS-a koji i dalje potpuno kontroliše Savjet i direktora ASK-a”, ocijenio je ranije Đurović.

Članica Sudskog savjeta Vesna Simović Zvicer kaže da bi članovi Savjeta, koji su na bilo koji način bliski bilo kom kandidatu za generalnog direktora, trebalo da se izuzmu iz glasanja za tog kandidata. Pojašnjava da istu praksu imaju članovi Sudskog savjeta prilikom izbora sudija u sudovima.

Đurović kaže da će Media centar i dalje tražiti izmjenu Zakona o RTCG kako bi se izabrao novi Savjet i menadžment. „Iskustvo mi govori da je pitanje integriteta važnije za oporavak RTCG nego sva potrebna znanja. U 2017. godini, nakon smjene Rada Vojvodića i imenovanja Andrijane Kadije, a nešto kasnije i Vladana Mićunovća (za programskog direktora TVCG), RTCG je povratila povjerenje iako sve nije funkcionisalo perfektno, što zbog zbog opstrukcija u Javnom servisu što zbog drugih ograničenja koja su se dijelom odnosila i na menadžerska znanja“, pojašnjava Đurović.

Predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević za Monitor kaže da je isteklo vrijeme za prijave na konkurs za generalnog direktora, ali da se i dalje čekaju eventualne prijave, pristigle putem pošte. „To je procedura jer te prijave znaju da kasne u odnosu na one koji su dokumentaciju direktno predali.“

On još nema informaciju da li će intervjui sa kandidatima biti javni ili će se obavljati iza zatvorenih vrata. Kaže da će na nekoj od narednih sjednica Savjeta pokrenuti to pitanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo