Povežite se sa nama

DRUŠTVO

IZBOR GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Neizvjesna trka između Nikole Markovića i Borisa Raonića

Objavljeno prije

na

Konkurs za generalnog direktora RTCG je završen, a izbor novog generalnog direktora mogao bi trajati i više od mjeseca

 

Nakon što je prethodna vlast izvela 2018. godine čistku u Radio-televiziji Crne Gore (RTCG) kako bi medijski servis građana vratila pod svoju dirigentsku palicu, svi su vidjeli koji je značaj te institucije za partijske interese u našoj zemlji. Sve što je Andrijana Kadija sa mjesta generalne direktorice RTCG uspjela da poromijeni u  Javnom servisu, vratio je na staro Božidar Šundić. Na čelu RTCG i dalje  je rukovodstvo blisko DPS-u.

Iako su sve tri koalicije koje čine novu vlast u predizbornoj kampanji davale prioritet profesionalizaciji Javnog servisa, tek sada se bira generalni direktor nacionalne radio-televizije. Prema informacijama Monitora, pitanje RTCG od 30. avgusta nije riješeno jer sve tri koalicije žele kontrolu nad propagandnom mašinerijom bivše vlasti, zbog čega se nijesu mogli dogovoriti oko rukovodstva.

Direktor Media centra i bivši član Savjeta RTCG Goran Đurović smatra da je upravo snažna želja partija da kontrolišu Javni servis ono što koči njegovu profesionalizaciju. On je svim partijama na vlasti predložio da se prije izbora novog Savjeta i generalnog direktora promijeni Zakon o RTCG, koji partijama daje veliki uticaj na Javni servis. Bivši režim je takav zakon izglasao kako nikada više ne bi izgubio kontrolu nad nacionalnom televizijom, kao što se to desilo za vrijeme Andrijane Kadije. Iako je 40 nevladinih organizacija podržalo Đurovićev predlog, do izmjena zakona nije došlo.

„Od RTCG ne očekujem velike promjene jer je većina članova Savjeta imenovana zahvaljujući volji političkih partija a ne ovlaštenih subjekata, među kojima i nevladinih organizacija. Javni servis se neće profesionalizovati dok se u Skupštini ne usvoje izmjene zakona o RTCG i maksimalno ograniči uticaj političkih partija na izbor članova Savjeta RTCG, koji kasnije biraju generalnog direktora“, kazao je Đurović za Monitor.

On tvrdi da nova skupštinska većina nije uvažila argumente nevladinog sektora da je aktuelni Zakon o RTCG najgori do sada jer je omogućio političkim partijama da direktno biraju šest (od ukupno devet) članova Savjeta. „Izgleda da je jedini zakon koji odgovara novoj vlasti upravo Zakon o RTCG kojeg je donio DPS u namjeri da ozakoni politički uticaj i kontrolu nad RTCG preko kontrole Savjeta“, ocijenio je Đurović

On smatra da RTCG nije ni blizu „obećanog“ oslobođenja, a o procesu profesionalizacije treba da govore rezultati novih upravljačkih organa. Kaže da će na čelo RTCG doći generalni direktor sa potrebnim znanjima i vještinama tek kada partije na vlasti shvate da je njihova želja da kontrolišu nacionalni Javni servis glavna prepreka njegovoj profesionalizaciji.

Konkurs za generalnog direktora nacionalnog Javnog servisa okončan je protekle sedmice. Konkurisali su bivši izvršni direktor Građanske alijanse Boris Raonić, novinar i nekadašnji zamjenik glavnog i odgovornog urednika Dana Nikola Marković, direktor Radio-televizije Nikšić Milutin Stijepović i spiker u Televiziji Crne Gore (TVCG) Branislav Nikezić. Najozbiljniji kandidati su Raonić i Marković.

Savjet bira, ali u realnom svijetu i drugo je važno. Marković ima podršku Demokratske Crne Gore, a nije sporan ni za većinu drugih partija iz aktuelne vladajuće koalicije. Njegovoj kandidaturi snažno se protivi Demokratski front. Još kao urednik u Danu Marković je imao sukob sa članovima te partije.

Marković za Monitor kaže da je cilj Radio televizije Crne Gore, kao javnog servisa svih građana i građanki, da objektivno, profesionalno i izbalansirano izvještava i informiše javnost o svim pitanjima koja su od društvenog značaja. Kako tvrdi, ključni ciljevi razvoja programskih sadržaja javnog servisa uključuju unapređivanje profesionalnih standarda, posebno istinitosti, izbalansiranosti i pravovremenosti. Smatra da treba povećati kvalitet, opseg i količinu programa iz sopstvene produkcije u svim oblastima ali i povjerenje građana u rad javnog servisa, kao i gledanost televizije, slušanost radija i čitanost portala.

„RTCG ima presudnu ulogu u promociji vrijednosti demokratskog društva, kulture dijaloga i suživota. Javni servis ima posebnu odgovornost da zadrži profesionalnu distancu od svih političkih struktura i interesnih grupa, te da građanima obezbijedi pravovremene, tačne i objektivne informacije o svim pitanjima od javnog interesa. Prioritet mora biti kvalitet, profesionalnost i edukacija građana svih uzrasta. Na tim principima, zakonu i Etičkom kodeksu novinara, treba zasnivati rad RTCG“, kazao je Marković.

Kaže da je svakom kandidatu, a naročito javnosti važno da cijeli proces bude urađen zakonito, transparentno i bez bilo koje vrste političkog i drugog uticaja. Zato je, smatra, važno da se znaju kriterijumi po kojima će Savjet RTCG odlučivati – „da li su to biografija, iskustvo u medijima ili neki drugi“.

Raonić je, kroz svoj rad u Građanskoj alijansi vješto balansirao u odnosima sa partijama sadašnje, ali i bivše vlasti. On je trenutno i član Savjeta Agencije za elektronske medije, a u Građanskoj alijansi je podnio ostavku istog dana kada je predao kandidaturu za generalnog direktora Javnog servisa.

Građanska alijansa je u prethodnim Savjetima RTCG imala svog aktivistu Milana Radovića. Aktivsti te nevladine organizacije nalaze se i u novom Savjetu. Zaposlena u Građanskoj alijansi Amina Murić je članica Savjeta, ali i sociolog Bojan Baća, koji je ujedno i član Savjeta Građanske alijanse. Građanska alijansa je kroz projekte sarađivala i sa LGBT Forum Progres, čija članica Milica Špajak sjedi u Savjetu RTCG, i sa Sindikatom medija, na čijem čelu je Marijana Camović-Veličković, takođe članica Savjeta RTCG. To može da bude  prednost u trci za generalnog direktora RTCG. Raonić nije želio da odgovori na pitanja Monitora u vezi sa svojom kandidaturom.

Media centar je pokrenuo pitanje konflikta interesa četiri člana Savjeta RTCG ukoliko dođu u priliku da za generalnog direktora biraju bivšeg saradnika ili nadređenog. Raonić je nakon njihovog saopštenja, kao javni funkcioner, podnio inicijativu Agenciji za sprječavanje konflikta interesa (ASK). ASK je u kratkom roku dala mišljenje da članovi Savjeta ne bi bili u konfliktu interesa ako bi došlo do te situacije.

„Mišljenje ASK-a formulisano je na manipulativan način jer su u potpunosti zamijenjene teze u vezi sa problematičnom situacijom na koju ukazujemo. ASK je u svom mišljenju ukazivala na buduće odnose Raonića, kao potencijalnog generalnog direktora, i članova Savjeta, zanemarujući da je problem u činjenici da jedan kandidat (a moguće i drugi) mogu zahvaljujući svojim poslovnim odnosima sa članovima Savjeta ostvariti prednost u postupku izbora generalnog direktora. Sumnju u namjere ASK-a stvara i brzina davanja mišljenja (odgovora) koje je dato u roku od dva dana od prijema zahtjeva za davanje mišljenja. Ovakvu brzinu ASK je pokazivao samo kada je dobijao zahtjeve od strane DPS-a koji i dalje potpuno kontroliše Savjet i direktora ASK-a”, ocijenio je ranije Đurović.

Članica Sudskog savjeta Vesna Simović Zvicer kaže da bi članovi Savjeta, koji su na bilo koji način bliski bilo kom kandidatu za generalnog direktora, trebalo da se izuzmu iz glasanja za tog kandidata. Pojašnjava da istu praksu imaju članovi Sudskog savjeta prilikom izbora sudija u sudovima.

Đurović kaže da će Media centar i dalje tražiti izmjenu Zakona o RTCG kako bi se izabrao novi Savjet i menadžment. „Iskustvo mi govori da je pitanje integriteta važnije za oporavak RTCG nego sva potrebna znanja. U 2017. godini, nakon smjene Rada Vojvodića i imenovanja Andrijane Kadije, a nešto kasnije i Vladana Mićunovća (za programskog direktora TVCG), RTCG je povratila povjerenje iako sve nije funkcionisalo perfektno, što zbog zbog opstrukcija u Javnom servisu što zbog drugih ograničenja koja su se dijelom odnosila i na menadžerska znanja“, pojašnjava Đurović.

Predsjednik Savjeta RTCG Veselin Drljević za Monitor kaže da je isteklo vrijeme za prijave na konkurs za generalnog direktora, ali da se i dalje čekaju eventualne prijave, pristigle putem pošte. „To je procedura jer te prijave znaju da kasne u odnosu na one koji su dokumentaciju direktno predali.“

On još nema informaciju da li će intervjui sa kandidatima biti javni ili će se obavljati iza zatvorenih vrata. Kaže da će na nekoj od narednih sjednica Savjeta pokrenuti to pitanje.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo