Povežite se sa nama

INTERVJU

LEV KREFT, PROFESOR FILOZOFIJE NA LJUBLJANSKOM UNIVERZITETU: „Konačna rješenja“ su siguran put u nove ratove

Objavljeno prije

na

Trebalo bi se nadati da će zeleni pokreti sprovesti profanizaciju politike tako da ona ponovo pređe iz ruku samozvanih svećenika u ruke svih nas kao običnih ljudi koji su, silom prilika, prisiljeni da nastupe kao homo politicus

 

MONITOR: Kako Vi kao profesor filozofije ali i nekadašnji političar sa parlamentarnim iskustvom, ocjenjujete domete Slovenije od početka njenog postojanja kao samostalne države do danas, kada je članica EU sa stažom od 2004. godine?

KREFT: Ako se poredimo sa situacijom od pre trideset godina, standard života je neuporedivo veći. To treba uvažavati jer je glavni poriv tranzicije bila želja da se od nestašice praška za pranje stigne do krcatog šoping centra. Međutim, to ima svoju cenu, jer se mnogi ljudi neprestano plaše za vlastiti opstanak i za život svojih porodica radeći u uslovima jedva malo zaštićenog „redovnog“ zapošljavanja, mnogo manje zaštićenih oblika skraćenog radnog vremena, skoro nezaštićenog ugovornog rada, još manje zaštićenog samozapošljavanja, i (ako uzmemo u obzir najmlađe) potpuno nezaštićenog studentskog rada, o čemu veoma ubedljivo govori moja koleginica Maja Breznik. Mirnog i bezbednog zapošljenja nema nigde. Na početku nastajanja modernog tipa države koja je javna stvar svih građana, dakle republika, i gde moć drži u rukama narod – pa je dakle demokratija, znalo se tvrditi da se politikom mogu baviti samo nezavisni ljudi, ljudi koji ne ovise o volji moćnika. Drugim rečima: ko nema slobodnu volju ne može biti političko biće. U savremenoj državi takvih ljudi nema, pa nema ni republike ni demokratije. Slovenija se, dakle, uspešno osavremenila.

MONITOR: Posljednjih mjeseci dosta se protestuje protiv vlade premijera Janeza Janše koji je bio i jedan od najpoznatijih slovenačkih disidenata u SFRJ. Da li je antikomunizam kao Janšin bio dovoljan da bi se stvorilo slobodno društvo?

KREFT: Janez Janša nije bio disident – disidenti se ne kandiduju za predsednike Saveza socijalističke omladine. Komunizam nije bio slobodno društvo, ali nije bilo slobodno ni ono ranije društvo u kome se komunizam razvio u ilegali i pobedio u ratu protiv fašizma i nacizma. Prateći usmerenje vladavine Janeza Janše, ove kao i prijašnjih, čini se da bi hteo eliminisati svaku kritiku i opoziciju pa je po tome doista posve blizak surovom razdoblju prvog posleratnog komunizma. Taj se, međutim, kasnije prilično promenio, dok nas je ponovljeno prisustvo Janeza Janše kao premijera naučilo da se on ne menja nimalo, ili bar ne nabolje. Ali to nije razlog protestima u kojima najveći udeo imaju mladi koji ne haju za starim podelama. Razlog je što neće da uđu u život društva kakvog sprema ta vlada, a dodatnu žestinu je pokretu dao Janša lično ciničnim ignorisanjem pokreta i ponižavajućim tviteraškim izjavama. Ljudi se politizuju jer je povređen njihov državljanski ponos kojeg pre uvreda nisu bili ni svesni, ali sada jesu, pa se ne žele više zadovoljiti isključivim zadovoljavanjem svog ličnog ili grupnog interesa. Oni hoće vladu koja poštuje dostojanstvo naroda i kada joj kritika ne prija, a dok takve i takve vlade nema, neće ni ljudi da poštuju vlast koja ne poštuje njih.

MONITOR: Janša je nedavno bio i u centru skandala sa tzv. non-pejper dokumentom koji predviđa novu velikodržavnu podjelu na Balkanu. On  je, na kraju, porekao svoje autorstvo, ali je ostalo pitanje da li EU desnica ispituje teren za rješenja koja bi, možda, bila prihvatljivija i moćnicima na Zapadnom Balkanu. Koliko je „afera Janša“ uticala na političku scenu u  Sloveniji?

KREFT: U seriji velikih afera i skandala koji izniču jedan za drugim ta je epizoda uzbudila jedan deo ljudi u Sloveniji, posebno one koji i dalje drže do celokupnog balkanskog prostora i u njemu održavaju prisne veze, ali sigurno ne toliko koliko je uzbudila i ugrozila one sa kojima taj nepostojeći dokument manipuliše i određuje im bez njihovog prava glasa kako bi trebali da žive, u kojim granicama i sa kakvim vladarima. „Konačna rešenja“, a takvo se nudi u tom famoznom papiru, su najbrži put u nove ratove. Ali na tu temu ne treba stavljati u fokus samo Janšu i balkanske mutivode. Posle dve decenije ni Europska zajednica ni NATO nisu ponudili nijedno rešenje koje bi prevazilazilo status quo jednog improviziranog primirja. Sigurno to nije zbog toga što se glupani ne mogu setiti rešenja, već zbog toga što i Europi i SAD-u i NATO-u odgovara upravo rovito i nezavršeno stanje. Time se otvara mogućnost da i mnogo slabije regionalne snage ramišljaju kako doći do kolača u vidu teritorijanih promena u vlasitu korist. Slovenija tu nema šta da dobije, pa je njezina uloga u toj priči krajnje suluda.

MONITOR: Kakvu bi ulogu Slovenija mogla imati u poboljšanju položaja građana na Zapadnom Balkanu, posebno za vrijeme njenog predsjedavanja Savjetom EU?

KREFT: Za vreme predsedavanja Slovenija neće, zbog svih neprijatnosti, skandala i uvreda koje je Vlada uputila Briselu, imati skoro nikakvu ulogu. To što je visoko na dnevni red stavljeno proširenje Europske unije na Zapadnom Balkanu pre bi se moglo shvatiti kao uvod u pretvaranje tog dela sveta u novu Tursku koju će se na sličan način decenijma držati na ulasku, i pokušavati je navići na prihvatanje svih uslova bez otvaranja ulaznih vrata. Kako je to završilo u slučaju Turske zna se, a u balkanskim uslovima procesi mogu biti još opasniji, jer trajni mirnodopski uslovi se u Europi ne stvaraju sve jeftinijim ljubljenjem između Njemačke i Francuske, nego proširenjem na Balkan.

MONITOR: Posljednjih godina ljudi iz svijeta estrade postaju, preko noći, čelnici partija, pa i vlada i država. Da li to govori da je „bavljenje politikom“ postalo suvišno i da nam predstoji neko „postpolitičko“ vrijeme koje je dugo nagovještavano sve većim uticajem koji popularnost „selebritija“ iz šou biznisa i profesionalnog sporta imaju na ogroman broj ljudi na planeti?

KREFT: Politički se domet takvih prodora u politiku brzo troši, pa se tragom logike pop-zvezda mora lansirati neka nova, još pre nego što je istekao rok upotrebe one od ranije. Kako govore zakoni popularnosti i tržišta razonode, ne deluje tu samo uzdizanje na pijedestal nego i suprotnim pravcem. Svi se ti preko noći rođeni spasioci naroda reklamišu kao prvi rod poštenih političara ili političarki, pa ih posle kratke uzlazne putanje, čeka sudbina svih ostalih prvih mačića.

MONITOR: Da li i Vi, kao Pol Mason autor „Postkapitalizma“, vjerujete u kraj neoliberalnog kapitalizma i da tome može uslijediti upravo njegova alternativa?

KREFT: Svet se kao celina suočava sa dva krajnje eksplozivna procesa. O jednom svedoče već za svakog osetne promene okoliša prouzrokovane divljačkim iskorištavanjem svih planetarnih resursa, a drugi se ogleda u eksponencijalnom rastu sve dublje razlike između sve manjeg broja bogatih i moćnih i sve većeg broja siromašnih i nemoćnih. Ubeđen sam da je konstatacija da se tako ne može nastaviti, već prodrla u shvatanja većine svh ljudi. Pošto je to pitanje savremenosti – na njega će morati odgovoriti sadašnji ljudi, jer je inače moguće da budućih generacija neće ni biti. Kapitalizam, kakav je proizveo ovu situaciju, nije više mogući izbor. Alternativnih izlaza ima više, ali je jasno da „ili komunizam ili varvarstvo“ nije opcija jer je komunizam neželjena prošlost a varvarstvo neželjena budućnost koja najverovatnije vodi i u kraj homo sapiens epizode u istoriji planete.

MONITOR: Teme „zelene politike“, otpor urušavanju prirodne ravnoteže na planeti (pa i povodom uzroka aktuelne pandemije), kao da će zamijeniti politički domen ljevice. Da li je moguće kroz „zelenu politiku“ rješavati sve probleme aktuelnog neoliberalizma?

KREFT: Problem „zelene politike“ jeste da ona nema ama baš nikakvu šansu ukoliko ostane isključivo zelena, to jest, ukoliko ne shvati da kapitalistička konkurencija i stranačka demokratija nisu odgovor na zelene probleme nego suština samog problema. Da treba iz korena promeniti samo shvatanje i institucionalizaciju „politike“, prodire kao shvatanje u zelenim krugovima sve većom brzinom, pa se treba nadati da će upravo zeleni pokreti sprovesti profanizaciju politike tako da ona ponovo pređe iz ruku samozvanih svećenika u ruke svih nas kao običnih ljudi koji su, silom prilika, prisiljeni da nastupe kao homo politicus.

MONITOR: Kako vidite „fenomen Kina“? Kakav je to sistem u zemlji koja se nije odrekla komunizma i ima jednu partiju, komunističku, a da, istovremeno, stvara tajkune koji pune Forbsovu listu najbogatijih na svijetu? Da li Kina, kao uskoro prva svjetska ekonomija, već „vlada svijetom“?

KREFT: U svetu imperijalizma Kina je sigurno osveženje na koje se treba naviknuti, a stare globalne snage to još nisu svarile, što vodi u moguće opasne situacije. Ali svetom ne vlada niti će vladati Kina, jer svetom za sada vlada kaos. Kineski put nije alternativa kaosu nego samo gambitno otvaranje koje kaos čini još ubedljivijim. A komunizam i nije jednopartijski sistem, jer jednopartijski su i drugi populistički sistemi, već znači ukidanje privatnog vlasništva sredstava za proizvodnju. Kina ide suprotnim putem od takvog komunizma.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo