Nije lako izvagati pravdu. Ko zna kako se mučila sutkinja Željka Jovović, vagala i mjerila, kada je na skoro istu kaznu, pet mjeseci zatvora, osudila komandanta SAJ-a Radosava Lješkovića, i vozača bivšeg ministra za ljudska i manjinska prava Suada Numanovića, kome je odrezala četiri mjeseca u Spužu.
Prvi je od zakona štitio svoje podređene koji su u oktobru 2015. terorisali glavni grad, i sve što je ulicama disalo drugačije nego što je željela vlast. Njegov je doprinos to što možda nikad nećemo saznati ko su maskirani specijalci koji su nedužnim prolaznicima stavljali pendreke u usta, ponižavali ih, ispaljivali gumene metke u koljena penzionera, i brutalno pretukli Mija Martinovića. Lješković je do kraja insistirao da nije mogao da identifikuje svoje podređene, kojima je rukovodio, kao i akcijom, ,,jer su svi pripadnici SAJ-a bili pod maskama i šljemovima”.
Drugi je i po sopstvenom priznanju štitio šefa. Kažnjen je kad smo svi saznali da se Numanović vozio u službenom automobilu na kom su vikendom stavljane lažne tablice. Pravda po naški.
Ista sutkinja je na tri mjeseca zatvora osudila odbornika Nikolu Bajčetića jer je ometao policajce u službi, odnosno pokušao da ih spriječi da silom uguše oktobarski protest Demokratskog fronta.
Komandantu SAJ-a je prijetila kazna od tri mjeseca do pet godina zatvora. U civilnom sektoru saglasni su da je kazna za Lješkovića preniska, i da se radi o fingiranju vladavine prava. Isto smatra i predsjednik Savjeta za građansku kontrolu policije Aleksandar Saša Zeković.
On za Monitor kaže da se radi o dogovorenoj presudi kojom se šalje loša poruka. ,,Presudom se poručuje da vršenje krivičnih djela u određenim, rekao bih brojnim, situacijama uopšte nije kažnjivo, i da policijski službenici koji izvršavaju takva naređenja, poštuju kod ćutanja, i ako se drže dogovorene solidarnosti biće ne samo zaštićeni već i nagrađeni”, kaže Zeković. On podsjeća da je SAJ revnosno ispunjavala brojne prljave zadatke i da ih je vlast zbog toga uvjek pažljivo čuvala od odgovornosti i nagrađivala.
,,Bojim se da je konkretna presuda usaglašena između sudske vlasti i političke elite. Time je najveći ustupak učinjen međunarodnim partnerima Crne Gore kako bi oni imali opravdanje da u Crnoj Gori nije ugrožena vladavina prava, da je protiv policijskog starešine vođen postupak, ali da se mora poštovati autonomija suda i samostalnost sudije. Presuda je koncipirana tako da se ne ugrozi dalji opstanak i karijera starešine SAJ u policijskoj organizaciji”, objašnjava predsjednik Savjeta.
Prema zakonu radni odnos prestaje u slučaju pravosnažne osude na šest mjeseci zatvora. Da je Lješkoviću dosuđena taman onolika kazna kolika mu omogućava da se kad je odsluži vrati na posao, ukazuju i u Akciji za ljudska prava (HRA). U toj NVO smatraju da jeste važno što je Lješković kažnjen, ali da je kazna preniska.
Direktorica HRA Tea Gorjanc-Prelević ističe kako je neophodno da nadležni pokažu kako ovo nije konačan ishod događaja iz oktobra 2015. ,,Ako ova presuda, ovakva kakva je, postane pravosnažna, nema osnova da gospodinu Lješkoviću radni odnos prestane po sili zakona. Međutim, postavlja se pitanje njegove dostojnosti u slučaju da se presuda potvrdi, da radi u policiji osoba koja je spremna da štiti mučitelje”, kazala je Tea Gorjanc-Prelević iz HRA
Lješkovića pravosuđe ne samo da nije omelo u budućem policijskom radu, nego ni u daljem uspješnom preduzetništvu.
Nakon policijske torture u oktobru 2015. Godine, Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore objavio je da Lješković posjeduje vrijednu imovinu, odnosno da je suvlasnik kompanije Krupac Mont koja gazduje restoranom i plažom na Krupačkom jezeru u Nikšiću. CIN CG je ukazao da je ta kompanija po privilegovanim, odnosno niskim cijenama došla do ove nekadašnje državne, odnosno opštinske imovine.
Sedam dana prije izricanja ove presude Vijesti su objavile da im je iz tužilaštva saopšteno da je istraga pokazala da se komandant SAJ-a nije nezakonito obogatio.
,,Nakon informacija koje su objavljene u medijima, obavljena je neophodna provjera, prikupljeni potrebni podaci i utvrđeno da prilikom sticanja imovine nije učinjeno krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, što je u službenoj zabilješci i konstatovano”, pojasnili su za Vijesti iz tužilaštva na čijem čelu je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.
Lješković je za komandanta SAJ-a izabran 2014, godine, a na tu poziciju postavio ga je aktuelni direktor policije Slavko Stojanović. Prethodno, Lješković je bio rukovodilac Grupe za obezbjeđenje visokih državnih funkcionera u okviru Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata. Bio je pripadnik obezbjeđenja bivšeg premijera Mila Đukanovića.
Suvlasnik kompanije Krupac Monte Lješković je postao u avgustu 2011. godine kada se povećava i novčani kapital firme za 104.210 eura. Kompaniju je tri godine ranije osnovao njegov sadašnji poslovni partner u kompaniji Radovan Marković.
CIN CG objavio je da je nekada državno preduzeće HTP Onogošt u stečaju 2010. godine prodalo svoju nepokretnu imovinu na jezeru Krupac (restoran Plaža sa zemljom) firmi Krupac Monte za 329.600 eura. U vrijeme prodaje nepokretne imovine Onogošta neto knjigovodstvena vrijednost restorana i zemlje bila je procijenjena na 463.220 eura. To znači da je Lješkovićeva firma kupila imovinu na Krupcu 30 odsto jeftinije od njene neto knjigovodstvene vrijednosti, odnosno 133.620 eura. Taj iznos je upisan kao gubitak za HTP Onogošt u stečaju.
Prema podacima Uprave za nekretnine, objekat od 700 kvadrata na Krupcu kojim sada gazduju Lješković i Marković pod teretom je zbog kredita kod Hipotekarne banke u iznosu od 150 hiljada eura.
Osim što je štitio svoje podređene, na sudu je utvrđeno da je Lješković protivzakonito sačinio ,,zajednički” izvještaj jedinice o dešavanjima u noći 24. oktobra, dok je taj izvještaj morao biti sačinjen pojedinačno. Monitor je prvi objavio izvještaje policijskih jedinica koje su te noći bile angažovane. Samo se u izvještaju SAJ-a nije navodilo ko je imenom i prezimenom, od pripadnika te jedinice, bio angažovan tokom protesta i koliko je upotrijebljeno sredstava prinude i gdje.
Kamere su zabilježile neke od ,,aktivnosti” SAJ-a te večeri. Bivši ministar policije Raško Konjević na TV Vijestima potvrdio je da je 35 pripadnika jedinice SAJ učestvovalo u torturi Mija Martinovića. Kojih 35 ne znamo još zahvaljujući Lješkoviću. Snimak tog užasnog nasilja kružio je internetom.
U procesu protiv Lješkovića svjedočili su i Momčilo Baranin i Branimir Vukčević o ponižavajućem tretmanu koji su doživjeli iste večeri od strane pripadnika SAJ. ,,Dok smo ležali jedan me pritiskao pendrekom i pitao – ‘oćete li da pušite… Neko od njih je rekao: ‘ Pazite da se ne snima”. Zatim : ‘Šta hoćete pi.de jedne…’ Ponudili smo im da se legitimišemo, dali im lične karte, neko me udario par puta u nogu i jednom u glavu, udario sam glavom u trotoar, lične su bacili i otišli”, pričao je u sudu Baranin.
Zanimljivo je da se upravnik policije Slavko Stojanović nije oglasio povodom, na sudu utvrđenog fakta, da mu je Lješković dostavio nezakonito sačinjen dokument. Policija je, sa Stojanovićem na njenom čelu, pokušavala da zataška slučajeve istraga policijske torture u oktobru 2014, o čemu je Monitor opširno i dokumentovano pisao. Civilni sektor i opozicija više su puta tražili Stojanovićevu ostavku, i odgovornost povodom dešavanja u noći protesta, ali i drugih brojnih propusta. Ništa od toga.
Za Stojanovića je, dok ćuti, stanje – odlično.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DANAS, SJUTRA1 sedmica
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice