Povežite se sa nama

MONITORING

EFIKASNOST ZDRAVSTVENOG SISTEMA: MINISTARSTVO ZDRAVLJA VS STVARNOST: Samo ko mora

Objavljeno prije

na

Za 48 sati, protekle nedjelje, sakupljeno je preko 200 hiljada eura za liječenje Selene Mandić. Građani i svi koji su mogli su se odazvali i podržali nadu u izlječenje trogodišnje djevojčice.

Da buđenje solidarnosti u uspavanoj Crnoj Gori nije bezazleno i može da smeta nadležnima, potvrdilo je saopštenje Ministarstva zdravlja objavljeno u jeku prikupljanja pomoći: ,,Ministarstvo zdravlja još jednom apeluje na građane da svoje zdravstvene probleme rješavaju isključivo kroz redovne medicinske procedure, jer će im se na taj način, ukoliko postoje medicinske indikacije, obezbijediti pravovremena i kvalitetna zdravstvena usluga”. Uputili smo pitanje Ministarstvu zdravlja koji je bio cilj ovog saopštenja, ali odgovor nijesmo dobili.

Saopštenje je izazvalo revolt javnosti, a grupa od 70 nevladinih organizacija i pojedinaca je ocijenila da je dopis Ministarstva ,,sraman, a ujedno i opsan”.

O redovnim medicinskim procedurama najbolje znaju brojni pacijenti i njihove porodice. Višemjesečno čekanje na dijagnostiku u nekim slučajevima se završava kobno – pacijent umre prije nego što dođe na red. Porodicama ostaje žal što nije imala novac ili vezu da ubrza liječenje. Da ne bi dolazilo do toga porodice sve češće apeluju na građanje da se prikuplja pomoć za neophodno liječenje u regionu i inostranstvu.

Javnost je tako saznala i za slučaj Srđana Roćenovića koji je nakon četiri operacije, dvije u KCCG, po jedne na Cetinju i u Beogradu, vezan za postelju. Za dalje liječenje potrebno je oko 10.000 eura. ,,Uzalud sam se obraćala ministru zdravlja Budimiru Šegrtu i ministarki Zorici Kovačević da nam pomognu u daljem liječenju, ali su nam ponudili 250 eura, kao da smo na prodaji”, izjavila je Srđanova majka Mira Ćirković.

Iz Fonda za zdravstveno osiguranje su saopštili da je na sjednici 27. januara razmatran zahtjev za liječenje Roćenovića u Zagrebu, ali da treba sačekati dodatno obrazloženje konzilijuma! Napomenuli su i da je Fond osam puta slao Roćenovića na liječenje u Srbiju i u Igalo.

Amer Ramusović, portparol Fonda za zdravstveno osiguranje, za Monitor kaže: ,,Postupak za upućivanje na liječenje u zdravstvene ustanove van sistema zdravsta Crne Gore se brzo završava, za par dana, a u hitnim slučajevima u roku od par sati od momenta dostavljanja Fondu za zdravstveno osiguranje zahtjeva uz prateću medicinsku dokumentaciju”. Napominje i da se ,,pitanje sredstava za liječenje u inostranstvu ne postavlja nikada kao problem bez obzira na iznos potrebnih sredstava za liječenje kada je isto odobreno od strane Konzilijuma KCCG i Komisije za liječenje u inostranstvu”.

Ovako to lijepo zvuči no mnogima te procedure i nijesu tako ubrzane, pa oni koji imaju para sami uplaćuju liječenje u regionu. U takvim slučajevima Fond ne refundira troškove jer nije ispoštovana procedura.

No i da bi se došlo do liječenja u inostranstvu, ako je neophodno, treba proći domaću dijagnostiku. A po dužini čekanja na medicinski tretman Crna Gora je na začelju Evrope (vidi boks). Najviše prijava na CEMI-jevoj aplikaciji zdravozdravstvo.me se odnosi upravo na prijave kršenja prava pacijenata, gdje se izdvajaju dugo čekanje na zdravstvenu uslugu – primjer zakazanog kontrolnog pregleda na Dječijoj klinici u Podgorici za 19. septembar 2017.

Dugo čekanje, protekcija, slučajevi neadekvatnog liječenja, samo su neke od činjenica koje dodatno podgrijavaju nezadovoljstvo pacijenata zdravstvenim sistemom. Zna se da je bolest svačija ali liječenje baš i nije – mnogi smatraju da je najbolja slika našeg zdravstva ta što se političari i moćnici i ne liječe u Crnoj Gori nego kad ih nešto zaboli, pomoć traže u inostranstvu ili regionu. Koliko smo se na to navikli najbolje govori i primjer Svetozara Marovića koji je umjesto u zatvor otišao na liječenje u Beograd.

Za razliku od aktuelnog ministra zdravstva Kenana Hrapovića, koji se ne oglašava na posljednje vijesti da je naše zdravstvo i zvanično među najgorima u Evropi, o neophodnosti promjena u zdravstvu svijest je imao njegov prethodnik Budimir Šegrt koji je izjavio da se čitav sistem mora transformisati. Istina ovu izjavu je dao neopsredno prije izbora kada je u javnost lansirana revolucionarna ideja budućnosti zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Naime, Vlada je najavila da pregovara sa zdravstvenom organizacijom iz Malte Vitals Global Healthcare (VGH) o mogućnosti da im se na 30-godišnji zakup da uprava crnogorskim zdravstvenim ustanovama. Oni bi uložili 375 miliona eura, a mi bi postali prva država u Evropi koja je privatizovala svoj zdravstveni sistem.

No dok privatizacija ne zaživi, promjene teku sporo. Nakon burne višesatne rasprave sa čela Ljekarske komore smijenjen je Đoko Jočić. Za dvije decenije, koliko je Jočić bio prvi čovjek Komore, ni jednom ljekaru nije oduzeta licenca, a grešaka je bilo. Novi predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša aplelovao je na pacijente da imaju strpljenja jer se sistem zdravstva mora oporaviti.

U izvještaju Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (ECHI), koji je naš sistem ocijenio kao pretposljednji u Evropi, kao jedna od povoljnosti se navodi da ,,Crna Gora ima samo 650.000 stanovnika, zbog čega bi reforme mogle veoma brzo da se sprovedu”.

Mogle. No, umjesto toga tu su bajke o privatizaciji i ,,kvalitetnom i efikasnom zdravstvu”.

EVROPSKI ZDRAVSTVENI POTROŠAČKI INDEKS: Među najgorima u Evropi

Prema podacima Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (ECHI) za 2016. Godinu, od crnogorskog zdravstva gore je samo rumunsko. Crna Gora je za prošlu godinu ostvarila 34 boda više u odnosu na 2015, kada je zauzela posljednje mjesto na ovoj listi. ECHI istraživanje se sprovodi od 2005. i predstavlja poređenje za procjenu funkcionisanja nacionalnih sistema zdravstvene zaštite u 35 zemalja. U šest bodovanih indikatora, Crna Gora je u prvom Prava i obaviještenost pacijenata na posljednjem mjestu u Evropi koje dijeli sa Grčkom. U Pristupačnosti (vremenu čekanja na tretman) Crna Gora je na začelju liste, za razliku od Makedonije koja je u ovoj oblasti prvorangirana, ima bodova koliko zemlje na čelu ove liste Belgija i Švajcarska. Makedonija za zdravstvo izdvaja skoro isto novca po glavi stanovnika koliko i naša zemlja, i po tome, sa Albanijom, zauzimamo začelje evropske liste. Što se tiče Ishoda liječenja, Obima i područja usluga i Prevencije Crna Gora je u donjem dijelu liste ali nije među najgorima. Međutim, po pristupačnosti ljekovima Crna Gora i Albanija su na posljednjem mjestu u Evropi. Od bivših jugoslovenskih republika, najbolje je plasirana Slovenija, koja je na 16. mjestu, slijedi Hrvatska (19), Makedonija (20). Srbija, koja je 2015. bila na 30. mjestu, najviše je napredovala i zauzela 24. mjesto. Albanija je na 32. mjestu.

 

FOND ZA ZDRAVSTVO: Liječenje u inostranstvu

,,Fond za zdravstveno osiguranje uputio je 4.456 osiguranika u zdravstvene ustanove u Srbiji, ali ti podaci nijesu konačni, jer još uvijek pristižu fakture, a po tom osnovu u 2016. godini Fond je uplatio 5.642.180 eura”, kaže za Monitor Amer Ramusović, portparol Fonda za zdravstvo. Pored Srbije, na liječenje, kontrolu i dijagnostiku u zdravstvene ustanove u inostranstvu u 2016. upućeno je 325 pacijenata i po tom osnovu Fond je, na osnovu do sada pristiglih faktura, uplatio 2.090.650.87 eura. Prema podacima Fonda najveći broj zahtjeva se odnosi na upućivanje na dijagnostiku PET CT (vrsta skenera koji se koristi u dijagnostici kod oboljelih od karcinoma). Na ovu dijagnostiku osiguranici se upućuju u KC Srbije ili bolnicu Acibadem u Istambulu. Najskuplja su liječenja hemato-onkoloških oboljenja – uglavnom VMA za odrasle osiguranika, dok za djecu u Institut za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta Dr Vukan Čupić- Beograd, Dečija klinika u Tiršovoj i dr. Ukoliko se konzilijumi ovih klinika izjasne da se dalje liječenje ne može sprovoditu u tim ustanovama, na predlog konzilijuma KC CG upućivanje se vrši u druge države Evrope. Hemato-onkološki pacijenti najčešće se liječe u klinikama u Njemačkoj: Flensburg, Minhen, Hamburg, Frankfurt i dr. Ova liječenja u Njemačkoj fakturišu se od 150 do 300 hiljada eura, u zavisnosti od težine oboljenja i dužine liječenja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo