MONITORING
EFIKASNOST ZDRAVSTVENOG SISTEMA: MINISTARSTVO ZDRAVLJA VS STVARNOST: Samo ko mora

Objavljeno prije
8 godinana
Objavio:
Monitor online
Za 48 sati, protekle nedjelje, sakupljeno je preko 200 hiljada eura za liječenje Selene Mandić. Građani i svi koji su mogli su se odazvali i podržali nadu u izlječenje trogodišnje djevojčice.
Da buđenje solidarnosti u uspavanoj Crnoj Gori nije bezazleno i može da smeta nadležnima, potvrdilo je saopštenje Ministarstva zdravlja objavljeno u jeku prikupljanja pomoći: ,,Ministarstvo zdravlja još jednom apeluje na građane da svoje zdravstvene probleme rješavaju isključivo kroz redovne medicinske procedure, jer će im se na taj način, ukoliko postoje medicinske indikacije, obezbijediti pravovremena i kvalitetna zdravstvena usluga”. Uputili smo pitanje Ministarstvu zdravlja koji je bio cilj ovog saopštenja, ali odgovor nijesmo dobili.
Saopštenje je izazvalo revolt javnosti, a grupa od 70 nevladinih organizacija i pojedinaca je ocijenila da je dopis Ministarstva ,,sraman, a ujedno i opsan”.
O redovnim medicinskim procedurama najbolje znaju brojni pacijenti i njihove porodice. Višemjesečno čekanje na dijagnostiku u nekim slučajevima se završava kobno – pacijent umre prije nego što dođe na red. Porodicama ostaje žal što nije imala novac ili vezu da ubrza liječenje. Da ne bi dolazilo do toga porodice sve češće apeluju na građanje da se prikuplja pomoć za neophodno liječenje u regionu i inostranstvu.
Javnost je tako saznala i za slučaj Srđana Roćenovića koji je nakon četiri operacije, dvije u KCCG, po jedne na Cetinju i u Beogradu, vezan za postelju. Za dalje liječenje potrebno je oko 10.000 eura. ,,Uzalud sam se obraćala ministru zdravlja Budimiru Šegrtu i ministarki Zorici Kovačević da nam pomognu u daljem liječenju, ali su nam ponudili 250 eura, kao da smo na prodaji”, izjavila je Srđanova majka Mira Ćirković.
Iz Fonda za zdravstveno osiguranje su saopštili da je na sjednici 27. januara razmatran zahtjev za liječenje Roćenovića u Zagrebu, ali da treba sačekati dodatno obrazloženje konzilijuma! Napomenuli su i da je Fond osam puta slao Roćenovića na liječenje u Srbiju i u Igalo.
Amer Ramusović, portparol Fonda za zdravstveno osiguranje, za Monitor kaže: ,,Postupak za upućivanje na liječenje u zdravstvene ustanove van sistema zdravsta Crne Gore se brzo završava, za par dana, a u hitnim slučajevima u roku od par sati od momenta dostavljanja Fondu za zdravstveno osiguranje zahtjeva uz prateću medicinsku dokumentaciju”. Napominje i da se ,,pitanje sredstava za liječenje u inostranstvu ne postavlja nikada kao problem bez obzira na iznos potrebnih sredstava za liječenje kada je isto odobreno od strane Konzilijuma KCCG i Komisije za liječenje u inostranstvu”.
Ovako to lijepo zvuči no mnogima te procedure i nijesu tako ubrzane, pa oni koji imaju para sami uplaćuju liječenje u regionu. U takvim slučajevima Fond ne refundira troškove jer nije ispoštovana procedura.
No i da bi se došlo do liječenja u inostranstvu, ako je neophodno, treba proći domaću dijagnostiku. A po dužini čekanja na medicinski tretman Crna Gora je na začelju Evrope (vidi boks). Najviše prijava na CEMI-jevoj aplikaciji zdravozdravstvo.me se odnosi upravo na prijave kršenja prava pacijenata, gdje se izdvajaju dugo čekanje na zdravstvenu uslugu – primjer zakazanog kontrolnog pregleda na Dječijoj klinici u Podgorici za 19. septembar 2017.
Dugo čekanje, protekcija, slučajevi neadekvatnog liječenja, samo su neke od činjenica koje dodatno podgrijavaju nezadovoljstvo pacijenata zdravstvenim sistemom. Zna se da je bolest svačija ali liječenje baš i nije – mnogi smatraju da je najbolja slika našeg zdravstva ta što se političari i moćnici i ne liječe u Crnoj Gori nego kad ih nešto zaboli, pomoć traže u inostranstvu ili regionu. Koliko smo se na to navikli najbolje govori i primjer Svetozara Marovića koji je umjesto u zatvor otišao na liječenje u Beograd.
Za razliku od aktuelnog ministra zdravstva Kenana Hrapovića, koji se ne oglašava na posljednje vijesti da je naše zdravstvo i zvanično među najgorima u Evropi, o neophodnosti promjena u zdravstvu svijest je imao njegov prethodnik Budimir Šegrt koji je izjavio da se čitav sistem mora transformisati. Istina ovu izjavu je dao neopsredno prije izbora kada je u javnost lansirana revolucionarna ideja budućnosti zdravstvene zaštite u Crnoj Gori. Naime, Vlada je najavila da pregovara sa zdravstvenom organizacijom iz Malte Vitals Global Healthcare (VGH) o mogućnosti da im se na 30-godišnji zakup da uprava crnogorskim zdravstvenim ustanovama. Oni bi uložili 375 miliona eura, a mi bi postali prva država u Evropi koja je privatizovala svoj zdravstveni sistem.
No dok privatizacija ne zaživi, promjene teku sporo. Nakon burne višesatne rasprave sa čela Ljekarske komore smijenjen je Đoko Jočić. Za dvije decenije, koliko je Jočić bio prvi čovjek Komore, ni jednom ljekaru nije oduzeta licenca, a grešaka je bilo. Novi predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša aplelovao je na pacijente da imaju strpljenja jer se sistem zdravstva mora oporaviti.
U izvještaju Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (ECHI), koji je naš sistem ocijenio kao pretposljednji u Evropi, kao jedna od povoljnosti se navodi da ,,Crna Gora ima samo 650.000 stanovnika, zbog čega bi reforme mogle veoma brzo da se sprovedu”.
Mogle. No, umjesto toga tu su bajke o privatizaciji i ,,kvalitetnom i efikasnom zdravstvu”.
EVROPSKI ZDRAVSTVENI POTROŠAČKI INDEKS: Među najgorima u Evropi
Prema podacima Evropskog zdravstvenog potrošačkog indeksa (ECHI) za 2016. Godinu, od crnogorskog zdravstva gore je samo rumunsko. Crna Gora je za prošlu godinu ostvarila 34 boda više u odnosu na 2015, kada je zauzela posljednje mjesto na ovoj listi. ECHI istraživanje se sprovodi od 2005. i predstavlja poređenje za procjenu funkcionisanja nacionalnih sistema zdravstvene zaštite u 35 zemalja. U šest bodovanih indikatora, Crna Gora je u prvom Prava i obaviještenost pacijenata na posljednjem mjestu u Evropi koje dijeli sa Grčkom. U Pristupačnosti (vremenu čekanja na tretman) Crna Gora je na začelju liste, za razliku od Makedonije koja je u ovoj oblasti prvorangirana, ima bodova koliko zemlje na čelu ove liste Belgija i Švajcarska. Makedonija za zdravstvo izdvaja skoro isto novca po glavi stanovnika koliko i naša zemlja, i po tome, sa Albanijom, zauzimamo začelje evropske liste. Što se tiče Ishoda liječenja, Obima i područja usluga i Prevencije Crna Gora je u donjem dijelu liste ali nije među najgorima. Međutim, po pristupačnosti ljekovima Crna Gora i Albanija su na posljednjem mjestu u Evropi. Od bivših jugoslovenskih republika, najbolje je plasirana Slovenija, koja je na 16. mjestu, slijedi Hrvatska (19), Makedonija (20). Srbija, koja je 2015. bila na 30. mjestu, najviše je napredovala i zauzela 24. mjesto. Albanija je na 32. mjestu.
FOND ZA ZDRAVSTVO: Liječenje u inostranstvu
,,Fond za zdravstveno osiguranje uputio je 4.456 osiguranika u zdravstvene ustanove u Srbiji, ali ti podaci nijesu konačni, jer još uvijek pristižu fakture, a po tom osnovu u 2016. godini Fond je uplatio 5.642.180 eura”, kaže za Monitor Amer Ramusović, portparol Fonda za zdravstvo. Pored Srbije, na liječenje, kontrolu i dijagnostiku u zdravstvene ustanove u inostranstvu u 2016. upućeno je 325 pacijenata i po tom osnovu Fond je, na osnovu do sada pristiglih faktura, uplatio 2.090.650.87 eura. Prema podacima Fonda najveći broj zahtjeva se odnosi na upućivanje na dijagnostiku PET CT (vrsta skenera koji se koristi u dijagnostici kod oboljelih od karcinoma). Na ovu dijagnostiku osiguranici se upućuju u KC Srbije ili bolnicu Acibadem u Istambulu. Najskuplja su liječenja hemato-onkoloških oboljenja – uglavnom VMA za odrasle osiguranika, dok za djecu u Institut za zdravstvenu zaštitu majke i djeteta Dr Vukan Čupić- Beograd, Dečija klinika u Tiršovoj i dr. Ukoliko se konzilijumi ovih klinika izjasne da se dalje liječenje ne može sprovoditu u tim ustanovama, na predlog konzilijuma KC CG upućivanje se vrši u druge države Evrope. Hemato-onkološki pacijenti najčešće se liječe u klinikama u Njemačkoj: Flensburg, Minhen, Hamburg, Frankfurt i dr. Ova liječenja u Njemačkoj fakturišu se od 150 do 300 hiljada eura, u zavisnosti od težine oboljenja i dužine liječenja.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari

Ima posla za parlamentarni Anketni odbor. Da li ćemo od njihovog rada imati koristi, drugo je pitanje. Odgovor na njega vrijedi desetine miliona koji mogu završiti u državnom budžetu, ili u džepovima švercera i njihovih pokrovitelja
Poslanici vladajuće većine donijeli su odluku o osnivanju Anketnog odbora radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanju državnih organa i drugih subjekata u vezi sa švercom cigareta u Crnoj Gori.
“Cilj Anketnog odbora nije zamjena za pravosudne organe, već vršenje Ustavom utvrđene nadzorne funkcije Skupštine…“, saopštio je, u ime jednog od predlagača (Demokrate), poslanik Boris Bogdanović. „Odbor će istražiti veze između organizovanog kriminala i državnih struktura, analizirati ekonomsku štetu nastalu usljed gubitka poreskih prihoda i predložiti sistemske mehanizme za sprečavanje budućih zloupotreba. Takođe, kroz parlamentarnu kontrolu, biće identifikovane političke odgovornosti svih onih koji su svojim nečinjenjem ili aktivnim djelovanjem omogućili dugogodišnje funkcionisanje šverca cigareta.”
Prethodno je opoziciona URA parlamentu uputila gotovo identičnu inicijativu, predlažući osnivanje istoimenog anketnog odbora, sa istim brojem članova i rasporedom mjesta koja bi u njemu pripala poziciji, odnosno, opoziciji.
Rad Anketnog odbora podržaće i DPS (njima će, izgleda, pripasti i mjesto predsjednika odbora). “Kao što smo više puta kazali – nemamo problem da o ovoj i svim drugim temama iz prošlosti razgovaramo u Skupštini”, napisao je šef poslaničkog kluba DPS Andrija Nikolić na mreži X, ne propuštajući da naglasi kako je „jasno šta su stvarni politički motivi ove inicijative“.
Možemo pretpostaviti na šta je mislio Nikolić pominjući stvarne političke motive. Počev od predstojećih lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom. Činjenica je, međutim, da je šverc cigareta bio, a čini se, i ostao na vrhu popisa ilegalnih poslova koji u Crnoj Gori. Nijesu malobrojni oni koji tvrde da su se u švercu cigareta preko naše zemlje promijenili samo organizatori i, eventualno, tranzitni putevi i krajnja odredišta švercovane robe. Taj ilegalni posao oblikuje ekonomske, društvene i političke tokove u zemlji.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije
1 sedmicana
14 Marta, 2025
Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti
Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.
Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.
Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.
Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…
Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.
Potreba za donošenjem tog zakona je jasna: prema podacima Zavoda za zapošljavanje, već dvije godine Crna Gora „uvozi“ preko 25.000 sezonskih radnika, uz angažman više od 10.000 sezonaca sa ovdašnjeg tržišta rada, uglavnom studenata i đaka. Lako je pretpostaviti da je taj broj još veći, računajući neiskorijenjeni rad na crno. Problem je najuočljiviji tokom ljetnje turističke, poljoprivredne i građevinske sezone, kada ovdašnji poslodavci javno vape za radnom snagom.
Sličan problem postoji i u okruženju, ali su tamo pokušali da ga ublaže, ako se on već ne može trajno riješiti. Demografska kretanja ne idu u prilog zadovoljenja potreba na tržištu rada, dok i oni koji su kvalifikovani i voljni da rade, sve češće (i lakše) posao nalaze na bolje platežnim tržištima EU. Počev od Hrvatske. Tamo već postoji zakon koji poslodavcima omogućava da, uz finansijsku pomoć države, sezonskim radnicima ponudi određene finansijske benefite (minimalna plata, staž, zdravstveno osiguranje…) tokom perioda kada oni nijesu radno angažovani, kako bi im bilo na raspolaganju kada se ponovo ukaže potreba za njihovo radno angažovanje. To se pokazalo kao rješenje koje, u značajnoj mjeri, odgovara i poslodavcima i zapošljenima.
Crnogorske vlasti su najavljivale slično rješenje, ali smo stigli tek do nacrta zakona. Dok potraga sa sezonskim radnicima za predstojeću sezonu uveliko traje. Samo na ovonedjeljnom Sajmu sezonskog zapošljavanja u Podgorici zainteresovanima je ponuđeno više od dvije hiljade radnih mjesta. Što je samo djelić očekivane (uobičajene) potražnje.
Vladin prijedlog bio je pred socijalnim partnerima – sindikatima i poslodavcima – a sada mu, prema najavama, predstoji dotjerivanje, javna rasprava, pa tek onda izrada prijedloga koji će biti upućen parlamentu na eventualno izglasavanje. Teško je očekivati da će sve to biti završeno na vrijeme za predstojeću sezonu.
Iz Ministarstva rada se još nadaju da će zakon stići na vrijeme i kažu kako se njegovim donošenjem želi postići efikasnije zapošljavanje domaće radne snage za sezonske poslove. “Pored toga, zakon ima za cilj suzbijanje sive ekonomije i omogućavanje fleksibilnijeg angažovanja radne snage“, navodi se u njihovom saopštenju, „Očekuje se da zakon doprinese unapređenju poslovnog ambijenta i tržišta rada u Crnoj Gori“.
Po onome što se do sada čulo, sindikalci nijesu pretjerano zadovoljni ponuđenim. “Ministarstvo je ponudilo samo poreze i doprinose, a to nije dovoljno da taj radnik sačeka narednu sezonu”, kazao je Srđa Keković, Generalni sekretar USSCG, objašnjavajući da su oni nudili hrvatski model, koji podrazumijeva da neko odradi sezonu (šest, sedam ili devet mjeseci) a da za vrijeme kada nije angažovan prima neku naknadu i ima plaćene poreze i doprinose.
Istovremeno, i poslodavci zebu od mogućnosti da sav teret „izdržavanja“ sezonskih radnika van sezone može pasti na njihova pleća. Što baš i nije pretjerano isplativo, mada je, možda, bolje od neizvjesnosti da se naredne sezone neće moći pokrenuti posao zbog nedostatka radne snage. „Spremni smo da preuzmemo poreze i doprinose ako ih država nema u budžetu, ali mu nećemo dati platu (sezonskom radniku – prim. Monitora) za vrijeme dok nije angažovan“, kazao je predsjednik Crnogorskog turističkog saveza Žarko Radulović. Kao dodatni problem Radulović ističe to što ponuđena verzija zakona ne nudi dovoljno pomaka, odnosno olakšane procedure, prilikom zapošljavanja sezonaca iz inostranstva. A oni se, kaže, „pokazuju kao dobri radnici, zadovoljni su uslovima i spremni da rade za niže plate nego u bilo kojoj drugoj top destinaciji“.
Dok se o zakonu o sezonskim radnicima makar priča, neka druga obećanja su pala u zapećak. Poput formiranja Fiskalnog savjeta. Da ga imamo, a zakonska obaveza odavno postoji, nedavna rasprava premijera i profesora Ekonomskog fakulteta o uzrocima inflacije u Crnoj Gori bila bi poprilično izlišna. Sve bi mu to, prethodno, rekli članovi Fiskalnog savjeta. Ili bi stručna javnost zaključila kako smo napravili pogrešan izbor njegovih članova.
Vlada u najavljenom roku ne uspijeva realizovati ni obećanja koja su data međunarodnim partnertima (EU), čija je realizacija neophodna za dobijanje prvih tranši novca iz Plana rasta za zemlje Zapadnog Balkana.
Rok za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende Crne Gore 2024.-2027, koja je zimus usvojena u Briselu, istekao je 28. februara 2025. Trenutna procjena je da je Crna Gora u potpunosti ispunila 10 koraka, dok su četiri djelimično ispunjena, predočila je članovima Vlade ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
Među tim „djelimično ispunjenim“ obavezama nalazi se i Prostorni plan Crne Gore, uz prateće propise. Na tom dokumentu radi se još od vremena Vlade Duška Markovića (2016.-2020). Završetak se najavljuje već poodavno ali dokument nikako da dođe pred poslanike. Odnosno na javnu raspravu koja bi trebala da prethodi finalnom prijedlogu Prostornog plana.
Razna su tumačenja zašto ovaj, krajnje neophodan, posao traje neuobičajeno dugo. Uz hroničnu sporost administracije, postoje i spekulacije o mnogobrojnim parcijalnim interesima potencijalnih investitora kojima bi valjalo udovoljiti. Tako što će se nešto dodati Planu ili, na način da se njegovo donošenje još prolongira dok neko nešto ne završi. Na primjer, kupi poljoprivredno zemljište koje će budućim Planom postati građevinsko.
Za sada su to samo priče. Nepostojanje važećeg Prostornog plana Crne Gore onemogućava donošenje planova nižeg reda, među kojima je i novi PP Podgorice i, odnedavno kao njegov sastavni dio, projekat Velje brdo o kome su nam sa puno entuzijazma govorili premijer i ministar urbanizma Slaven Radunović.
Još jedna obaveza iz Reformske agende – reforma izbornog zakonodavstva – čeka rasplet aktuelnih političkih razmirica vlasti i opozicije. Kao što je čekala i prethodna tri-četiri izborna ciklusa. Vlast se mijenjala, ali model nije: opozicija traži reforme izbornih pravila kako bi većini smanjila prostor za zloupotrebe, vlast traži izgovore da tu priču prolongira. I tako ukrug. Jedinstveni su samo u tome da partijama nikad nije dosta državnog novca, a da su tzv. otvorene liste dobar prijedlog. Za neko bolje vrijeme.
Imamo i set neispunjenih „obećanja“ koja nam niko nije dao. U formalnom smislu. Ali se ispunjenje tih očekivanja podrazumijeva kao neophodan dio najavljene normalnosti. Na vrhu ove liste nalaze se zakoni u vladi i Skupštini, koji bi normirali ponašanje izabranih političkih predstavnika u svakodnevnim, ali i nekim manje uobičajenim okolnostima (prava i obaveze tehničke vlade), smanjujući njihov pravo na improvizaciju i, nazovimo je, domišljatost. U vladinom posjedu je jedna, pomalo problematična, verzija zakona o vladi, dok sličnog dokumenta koji bi uredio rad parlamenta nema u najavi.
U državi koja skoro tri godine ne može da okonča izborni proces u jednoj lokalnoj samoupravi sa otprilike 1.500 upisanih birača, ništa od navedenog ne predstavlja iznenađenje. Što bi rekli, vlast dlaku mijenja ali ćud nikada.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije
1 sedmicana
14 Marta, 2025
Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas
,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljkiIreni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.
,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.
,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.
Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.
Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.
Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.
Na odluku Etičkog odbora novinar i pisac Brano Mandić se satirično osvrnuo u tekstu O čemu govorimo kada govorimo o sisama, objavljenom u oktobru prošle godine. Ne sluteći da će ga zbog ovog citata policija uputiti na sud: ,,Kakva sreća za jednu novinarku da bude cilj ili po grčki telos, a ne po srpski telo, odnosno objekat žudnje jednog matorog jarca koji omladini pokazuje kako bez njega nema udarca niti emisije bez kafanske dosjetke kojom ćemo relaksirati atmosferu pošto smo još napeti od trodecenijskog antisrpskog proganjanja. Ako nam napetost dalje naloži, možemo reći i da je to ispod suknje cilj, a ne objekat, pa pohvaliti i oko gaća, i ispod kaiša i oko struka, jer tako to mi na Palama po Grigoriju Palami tumačimo, a u Nikšiću po svetom Nilu Sorskom.”
Deset dana nakon objave teksta profesor Stamatović je, preko advokatske kancelarije Šušić, podnio prijavu Odjeljenju bezbjednosti Podgorica.
Osnovno državno tužilaštvo procijenilo da nema elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. I sve bi se, kao i mnogi skandali do sada, tako i završilo da nije bilo revnosne policije.
Mandić je, protekle sedmice, svojom kolumnom obavijestio javnost da mu je ,,policija upala u tekst”.
Uprava policije je podnijela prekršajnu prijavu protiv Mandića. Obaviješten je od suda da se mora pojaviti na saslušanju 16. aprila uz prijetnju dovođenjem. U Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka navodi se da je prekršio Zakon o Javnom redu i miru Crne Gore, i to u članu 7 stav 1: „Ko na javnom mjestu vrijeđa drugog ili se drsko ponaša, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 100 eura do 400 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.”
Ispad profesora Stamatovića, koji je verifikovan odlukom Etičkog odbora UCG, tako dobija novu dimenziju. Policijskog i sudskog progona novinara i pisca za kolumnu u kojoj je s pravom kritikovao profesorov seksistički govor i odobravanje istog od strane najznačajnije visokoškolske institucije u državi.
Da nije po srijedi nešto što liči na represiju i nedemokratiju, tvrde iz policije. Saopštili su da su postupili na zakonit način, bez namjere podrivanja ili targetiranja pojedinca, uz jednak odnos prema svim građanima.Napominjući da će u konačnom Sud za prekršaje cijeniti osnovanost podnijete prekršajne prijave.
Srećom po policiju, uključio se i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović zatraživši od policijskih službenika (pravnika) koji se bave prekršajnom oblašću da nedvosmisleno utvrde sve okolnosti osnovanosti podnošenja zahtjeva za pokretanje ovog prekršajnog postupka.
Objasnio je da će se službenici Uprave policije sa posebnom pažnjom i senzibilitetom odnositi prema svim događajima u kojima policija cijeni opravdanost zahtjeva, ,,a koji se odnose na pojačanu kritiku prema licima koja su dužna da trpe veći pritisak javnosti, odnosno razumijevanje upotrebe specifičnih tehnika i stilova novinarskog izražavanja prilikom društvenog komentarisanja”.
Šćepanović je naložio rukovodiocima svih organizacionih jedinica Uprave policije da bez odlaganja u svim postupanjima koja uključuju medijske radnike primjenjuju principe zakonitosti, proporcionalnosti, transparentnosti, objektivnosti i zaštite javnog interesa, kao i opšteprihvaćena načela medijskog diskursa zagarantovana međunarodnim pravom i konvencijama.
Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su u ovakvim slučajevima neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koje, kao i u Mandićevom slučaju, vlast, kada joj treba, baštini i danas.
Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) je recimo nakon devet mjeseci izviđaja, krajem 2023. godine, utvrdilo da u stavovima sveštenika SPC Ognjena Femića, sadržanim u autorskom tekstu na portalu IN4S pod naslovom Ujedinjenje ili ukrajinizacija nema elemenata krivičnog djela. Institucija ombusmana reagovala je zbog tog teksta.
Isti aršini i literarne slobode nijesu važile za publicistu i istoričara Bobana Batrićevića koji u autorskom tekstu u avgustu 2023, kritikovao stavove velikodostojnika SPC u Crnoj Gori. Nakon pritiska javnosti, VDT je konačno u martu 2024, odustalo od gonjenja istoričara i kolumniste Batrićevića.
Da novoj vladajućoj većini nije strano kopiranje pritisaka iz DPS doba ili aktuelnih iz Vučićevog sistema, govori i tekst sa portala Press, koji je blizak Pokretu Evropa sad.Naslov teksta – Da li je Brano Mandić dobio 12,5 hiljada eura od države da ,,Normalizuje” ili profesora zove ,,matorim jarcem”? A u samom tekstu se pored saopštenja policije, podsjeća da je ,,krajem prošle godine nevladina organizacija ‘Žuta kornjača’ Branislava Mandića od Ministarstva kulture i medija dobila 12.524 eura za portal ‘Normalizuj.me”, piše portal Press, a prenosi portal Gradske televizije.
Mandić se odavno zamjerio moćnicima i braniteljima prošle i ove vlasti. ,,…đavo nije skriven već se ukazao u punom kapacitetu izvršne vlasti koju smo prepustili budalama. Jedina stvar koja je tragičnija od navedenog je to što sve govori da baš takve budale zaslužujemo”, piše Mandić u jednoj od kolumni.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Muke pod Lovćenom
Zoran Radulović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Privatno i javno
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Deportacije
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
Mevlan – o snazi dobrote
Ferid Muhić
-
Izdvojeno / prije 3 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
Kenet Morison

Novi broj


KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi
-
SVIJET4 sedmice
ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
-
DRUŠTVO4 sedmice
JAVNO ZDRAVSTVO I PRIVATNI INTERESI: Novca ima, magnetnih nema
-
DRUŠTVO3 sedmice
NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila
-
INTERVJU3 sedmice
RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje
-
Izdvojeno4 sedmice
ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak
-
Izdvojeno3 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini