Izvjesni anonimus iz Nikšića ulogovao se prije neki dan na svoj Facebook nalog pa osuo salve direktnih ili suptilnih prijetnji na račun direktorice TV Vijesti Mirjane Kadić-Bojanić. Piše taj „junak” – koji se samopotpisuje kao menadžer Demokratske partije socijalista u Nikšiću Mirko Đaga Draganić – kako će on lično ,,naći načina da je prevaspita”. Pominje i njenu djecu. Nakon što ga je Bojanićeva prijavila policiji, jer, kako je kazala, ne želi da takvo nasilničko ponašanje postane praksa kad se neko ne slaže sa nečijim mišljenjem, ekspresno je priveden. Odmah nakon puštanja na slobodu opet je pohitao na Fejs pa obavijestio tamošnje frendove da je poslije ,,spektakularnog hapšenja opet na slobodi”. Da se javi, da ne brinu.
Ima razloga za brigu. Zbog nasilja koje se sve češće manifestuje prema novinarima u Crnoj Gori, na razne načine. Sa pojavom društvenih mreža ono je samo – demokratizovano: svako može, u bilo kom trenutku novinaru direktno, u tišini njegovog inboksa, poslati uznemirujuću poruku. Odapeti strah, koji se, generiše u vrhu režima.
Iz Akcije za ljudska prava (HRA) naglašavaju upravo to: posebnu društvenu opasnost prijetnje koje se upućuju novinarima, i činjenicu da do danas mnogi slučajevi napada i prijetnji novinarima u Crnoj Gori nisu ni rasvijetljeni ni kažnjeni.
Iz te NVO na čijem je čelu Tea Gorjanc-Prelević, oštro su osudili prijetnje urednici Vijesti, kazavši da se godinama zalaže za uvođenje novih krivičnih djela u Krivični zakonik Crne Gore u cilju pojačane krivičnopravne zaštite novinara od napada i drugih djela koja ih sprječavaju da obavljaju svoju profesiju.
,,Našu inicijativu prema istraživanju CEDEM-a u većini podržavaju i novinari, podržava je Sindikat medija, načelno je podržalo i nekoliko političkih stranaka, ali do danas se nijedna stranka nije odlučila da inicijativu i zvanično predoči crnogorskom parlamentu. Pitamo se kakav bi to sljedeći napad trebalo da se dogodi pa da se poslanici i poslanice motivišu za taj konkretan korak”, kazala je direktoric HRA.
Bojanić je – nakon što je policija od mladića koji je prijetio, kako se to kaže, prikupila obavještenja i kompletnu dokumentaciju, te dostavila tužiocu na ocjenu i mišljenje (djelo kvalifikovano kao ugrožavanje sigurnosti) – pozvala nadležne da riješe slučaj i otkriju punu istinu o ,,izvođaču radova” i o nalogodavcu.
No, nije prijetnja Bojanićeva jedina ove vrste, na društvenim mrežama. Ranije su, recimo, nakon serijala tekstova o ,,šanerima” i ukradenoj garderobi iz Italije, novinarke Vijesti Jasmina Muminović i Marija Ivanović takođe dobile prijeteće poruke.
Tada su poruke prijeteće sadržine, stigle sa profila pod imenom Rajka Roganović.
Jedno je sigurno: prijetnje koje dolaze na društvenim mrežama odjek su prijetnji i napada na novinare u ,,realnom” svijetu, onom svijetu gdje se to toleriše. Facebook je tek ogledalo, poligon gdje se raznorazni anonimusi samo lakše osmjele da prate duh vremena. Znamo dobro, u tom realnom svijetu dogodilo se ubistvo Duška Jovanovića, prebijanja Željka Ivanovića, Miška Đukića, Olivere Lakić, Lidije Nikčević…
Tako, ni prijetnje novinarki Bojanić nijesu došle niotkuda, tek tako, nijesu puki ,,izolovani slučaj”. Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) ističu da zabrinjava činjenica da su prijetnje Bojanićevoj upućene zbog njene reakcije na hapšenje i prebijanje novinara. Njena rekacija je, kažu, bila prirodna jer je ona i sama novinar, ali i potrebna kako bi se pažnja javnosti skrenula na ovaj problem.
Iz MANS-a stvari stavljaju u širi kontekst smatrajući da cijela situacija u kojoj se trenutno nalazi Crna Gora nikome ne daje za pravo da ugrožava bezbjednost novinara koji nerijetko, upravo zbog posla kojim se bave, postaju meta onih koji drugačije misle.
,,Zato je apsolutno neophodno da ovi napadi, ali i svi drugi koji su se desili u posljednjih nekoliko dana na medije u Crnoj Gori budu do kraja procesuirani, a njihovi vinovnici i sankcije koje moraju da snose, postanu primjer i opomena svima drugima koji sebi uzmu za pravo da guše slobodu medija i zastrašuju i prijete novinarima”.
Predsjednik Komisije za istraživanje napada na novinare i urednik dnevnog lista Dan Nikola Marković, rekao je da su ovakve prijetnje posledica atmosfere linča koju je prebijanjem i hapšenjem novinara kreirala Uprava policije.
,,Kada oni koji treba da štite novinare vrše nasilje nad njima, onda ne čudi što urednicima nezavisnih medija i njihovim porodicama huligani prijete smrću. Više je nego očigledno da su novinari u Crnoj Gori postali meta raznih kriminalnih grupa i političkih struktura”.
Podsjetimo se na spiralu nasilja: kada je prvi put zapaljeno vozilo dnevnika Vijesti tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović kazao je da je riječ o ,,izolovanom incidentu”. Nakon toga je uslijedilo drugo paljenje. Neposredno prije prve paljevine sedmostruki premijer Milo Đukanović u intervjuu tada državnoj Pobjedi oštro je napao kritičke medije. Nalogodavci nikada nijesu otkriveni.
Ili, novinar Tufik Softić. Prvo je, godinama unazad, žestoko pretučen ispred svoje kuće u Beranama. Niko nije odgovarao. Onda mu je, takođe ispred kuće – ni metar od automobila – dok je sa poorodicom bio unutar kuće, bačena bomba. Slučaj se otaljava. Ni traga od nalogodavaca.
Shvatajući da – imajući u vidu neefikasnost države – može doći opet do napada Softić je najavio tužbu protiv države jer, kako je kazao, nijesu riješena dva napada na njega, od kojih je jedan kvalifikovan kao pokušaj ubistva.
Evo kako država podstiče (ako ga direktno i ne stvara) nasilje, na primjeru novinara Softića: dvojica Beranaca koje je policija prije godinu označila kao izvršioce pokušaja ubistva novinara Softića, još nijesu zvanično optuženi za to djelo. Nakon saslušanja pušteni su na slobodu.
Od bombe do inboksa, i nazad.
Marko MILAČIĆ
HORIZONTI3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice
FOKUS3 sedmice