Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DUVANSKI KOMBINAT U PARLAMENTU: Šverceri ubili još jednu industriju

Objavljeno prije

na

Niz se nastavlja. Nakon što su satrli pomorsku privredu (više od 40 brodova otišlo je bestraga), kožarsku, tekstilnu, građevinsku, drvoprerađivačku, brodogradilišnu i aluminijsku industriju… Pošto su Ulcinj ostavili bez Solane, Herceg Novi bez hotela, Bijelo Polje bez mineralne vode, a Žabljak bez ski-lifta, vlast se sprema za još jedan (nadajmo se posljednji) preduzetnički podvig.

Najstarijoj fabrici u Crnoj Gori – Duvanskom kombinatu u Podgorici – prijeti konačno gašenje. ,,Ako ovaj tender ne uspije bojim se da će to biti gašenje proizvodnje”, gotovo pa da se pohvalio pred Anketnim odborom Skupštine Crne Gore Branko Vujović, nekadašni direktor Agencije za privatizaciju i strana ulaganja, ministar ekonomije i aktuelni predsjednik tenedrske komisije Savjeta za privatizaciju. Uz opasku da je za nastavak rada, odnosno, izmještanje postojeće fabrike Duvanskog kombinata Podgorica (DKP) potrebno 16 miliona eura. Kojih nema. I neće ih biti.

,,Ne može se beskonačno održavati proizvodnja sa gubicima”, poentirao je Vujović. Njegove partijske kolege iz parlamenta već će pronaći način da njegovim rječima daju adekvatnu potvrdu. Sertifikat za istinu. I što smeta ako će Crna Gora postati prva država u regionu u kojoj se duvanska industrija gasi, umjesto da puni državni budžet? Pod okriljem iste te države, ili kao dio nekog od velikih međunarodnih proivođača – Filip Morisa, Britiš Amerikan Tobaka (BAT), Japan Tobaka… Kao što je već urađeno u Mekedoniji, Srbiji, BiH i Hrvatskoj.

Tvornica duhana u Rovinju prodata je ljetos BAT-u za 505 miliona eura. Uz dogovor da će kupac, u slučaju da u narednih pet godina odluči zatvoriti fabriku u Kanfanaru, platiti dodatnih 50 miliona eura za zbrinjavanje upošljenih radnika.

A evo detalja o privatizaciji crnogorske duvanske industrije: DKP je, poslije nekih stotinak godina uspješnog poslovanja, otišao u stečej u junu 2010. godine. Većinski vlasnik Duvanskog bila je država. Zanimljivo, država je većinski vlasnik i Elektroporivrede Crne Gore koja je inicirala uvođenje stečaja zbog duga od nepunih 100 hiljada eura.

U tom trenutku, valja znati, država je kao vlasnik i poslodavac u DKP-u radnicima te kompanije (tada ih je bilo 800) dugovala ,,devet plata, četiri regresa i 24 naknade za prevoz”. Istovremeno, država je i dobavljačima dugovala dva miliona eura, a sama sebi – na ime neuplaćenih poreza i doprinosa – više od 30 miliona. ,,Iskazali smo više nego pravedan i odgovoran odnos prema zaposlenima kojih je tada bilo oko 800. Ponosan sam i na komunikaciju sa zaposlenima i predstavnicima sindikata”, zorio se pred članovima anketnog odbora nekadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović.

A evo šta je taj odgovoran odnos zaista značio: neposredno po uvođenu stečaja imovina DKP-a procijenjena je na 19,36 miliona eura. Plac na kome se nalazi Duvanski procijenjen je na 13,22 miliona, pet miliona je vrednovana fabrička oprema i imovina u Srbiji dok je vrijednost brenda DKP procijenjena na 1,09 miliona. Tu bi se valjalo sjetiti da je danas nepostojeći lovćen nekad bio jedan od najjačih domaćih brendova duvanske industrije bivše SFRJ, dok je lansiranje pointa na tržište nekadašnje Jugoslavije pratila izuzetno efektna (i zapažena) promotivna kampanja – point i tačka.

Pet godina prije uvođenja stečaja iz DKP je izdvojena mreža maloprodajnih objekata (trafika). A da šteta od tog posla nikada nije procijenjena. Uglavnom, neposredno nakon uvođenja stečaja u DKP, a paralelno sa usvajanjem plana reorganizacije preduzeća, kreće rasprodaja zatečene imovine.

Lokacija na kojoj se nalazi Kombinat (oko 42,5 hiljada kvadratnih metara u neposrednoj blizini Delta sitija i Kapital plaže), uključujući i postojeće objekte površine veće od 20 hiljada kvadratnih metara, prodate su Zetagradnji, građevinskom preduzeću iz Podgorice, za 13 miliona eura.

,,Isključivi cilj moje kupovine je bio da na tom lokalitetu bude gradsko građevinsko zemljište. To sam naveo i u samoj ponudi”, svjedočio je pred Anketnim odborom Baća Radović, vlasnik Zetagradnje. Zemljište je, zaista, neposredno nakon prodaje promjenom pripadajućeg DUP-a preimenovano u gradsko građevinsko. Čime mu je i cijena višestruko porasla. To, pokazalo se, nije bio najveći problem.

Vlada je, kao većinski vlasnik i garant postpisanog ugovora odustala od nauma da DKP izmjesti na novu lokaciju na Ćemovskom polju. Zbog toga su Radoviću i njegovom preduzeću prvo plaćane kamate za angažovana sredstva (osam odsto godišnje) u ukupnoj vrijednosti od 2,6 miliona. A potom i penali zbog kašnjenja u oslobađanju kupljene lokacije – 99 hiljada eura mjesečno ili 2,5 miliona eura.

Tako se početna dobit od 13 miliona eura prepolovila. Pa svoj prilici vlast je većinu dobijenog novca, nekih 7 – 8 miliona eura, potrošila na (nezakonitu) isplatu otpremnina za 700 radnika fabrike koja je prethodno otišla u stečaj. I danas smo u situaciji da Novi duvanski kombinat postoji samo na papiru. I u snovima domaćih duvanskih tajkuna.

,,Umjesto reorganizacije preduzeća, pristupilo se prodaji imovine i lokacije Duvanskog kombinata na skandalozan način. Ubijeđen sam da je u pitanju kriminal ogromnih razmjera koji je državi nanio ogromnu štetu koja se mjeri stotinama miliona eura”, kazao je nezavisni poslanik i jedan od inicijatora osnivanja Anketnog odbora Velizar Kaluđerović. ,,Želim da potenciram još jednu skandaloznu činjenicu – da svih pet godina otkako je uveden stečaj u Duvanski kombinat nije formiran odbor povjerilaca!”

Po svoj prilici, ima tu nekog posla i za državnog tužioca.

Čitaocima Monitora može biti interesantno to što za sve vrijeme stečaja DKP radi punom parom. Uglavnom za nepoznate kupce sa raznoraznih of-šor destinacija, Duvanski mjesečno proizvede do 120 tona duvana. I, zbog ugovorene cijene proizvodnje, napravi gubitak od nekih 70 hiljada eura, iako je sada u DKP-u angažovano samo 135 radnika (75 u proizvodnji). ,,Svi mi koji smo ostali u DKP kad je proglašen stečaj ostali smo uvjereni da Kombinat može da radi. DKP je samo nazivom u stečaju ali proizvodnjom nije”, tvrdi Snežana Vidaković iz sindikata DKP.

,,Pokušavamo da saznamo da li je ostalo išta od novca koji je Zetagradnja uplatila za lokaciju i koji je dio stečajne mase namijenjen za eventualni naš socijalni program, ali nam niko ne odgovara”, dodaje ona, ubijeđena da tenderi koji se raspisuju ,,mi unaprijed znamo da će da propadnu”.

Na drugoj strani, kako crnogorski stečajni običaji nalažu, angažovani radnici u DKP nemaju nikakva prava, ali je njihova prosječna plata (oko 600 eura) znatno veća od državnog prosjeka. Po svemu sudeći, prosjek dižu zarade stručnjaka angažovanih u administraciji preduzeća. Jedan od njih je i bivši predsjednik sindikalne organizacije te fabrike Nebojša Stanković, aktuelni menadžer za ljudske resurse. On poslanike ubjeđuje da zarađuje svaki cent svoje plate: ,,Ponosan sam na ovih šest godina. Krvavo smo radili da DKP opstane i doveli smo ga do toga da sada imamo nekoliko partnera koji žele da ga kupe”. A onda, manirom pravog eksperta, neupućenim objašnjava: ,,Možemo mi da pričamo ovdje bajke i što god hoćete, ali to nije suština današnjeg života u Crnoj Gori, već da se opstane i da se primi plata. Sindikat treba da vodi računa primaju li se plate, a ne da prati da li država pravi dug sebi. Pušti državu, država neka se sama bori za sebe, a ne sindikat da im vodi računa o gubicima”.

Nije Stanković usamljen u ovakvom razmišljanju. Ko je pratio skupštinsku priču o Duvanskom kombinatu mogao je zapaziti podatak (iznio ga je stečajni upravnik DKP Veselin Raičević) da finasijski problemi Duvanskog počinju od 2002. godine.

To je bitna godina za crnogorsku duvansku industriju. I što se tiče proizvodnje i što se tiče, mnogo unosnijeg, tranzita. Narodski – šverca.

Prema podacima koje su prikupila dvojica italijanskih tužilaca – Eugenio Pontasuljo i Đuzepe Šelzi – prekogranični šverc cigareta i pripadajuće pranje novca trajalo je od 1994. do 2002. godine. Prema njihovim tvrdnjama iz 2007. godine premijer Milo Đukanović nalazio se na čelu organizacije koja je, preko Crne Gore, u Italiju švercovala hiljadu tona cigareta mjesečno. Tako je ostvarivala mjesečni profit veći od sedam miliona dolara.

Crnogorski zvaničnici tvrdili su da je posao ,,tranzita” cigareta rađen u vrijeme trajanja sankcija UN prema SRJ i da je to bio ,,način da se preživi”, u skladu sa tada važećim domaćim propisima. Činjenica da su na taj način ovdašnji tajkuni bliski Đukanoviću zaradili svoje bogatstvo – koje je kasnije uglavnom kopnilo – nikada nije dobila zvanično tumačenje.

Državna tajna. I šta je spram toga smrt još jedne, makar i najstarije, crnogorske industrijske grane. Parlament može samo da izjavi saučešće. Pošto za više nije kadar.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo