Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DUVANSKI KOMBINAT U PARLAMENTU: Šverceri ubili još jednu industriju

Objavljeno prije

na

Niz se nastavlja. Nakon što su satrli pomorsku privredu (više od 40 brodova otišlo je bestraga), kožarsku, tekstilnu, građevinsku, drvoprerađivačku, brodogradilišnu i aluminijsku industriju… Pošto su Ulcinj ostavili bez Solane, Herceg Novi bez hotela, Bijelo Polje bez mineralne vode, a Žabljak bez ski-lifta, vlast se sprema za još jedan (nadajmo se posljednji) preduzetnički podvig.

Najstarijoj fabrici u Crnoj Gori – Duvanskom kombinatu u Podgorici – prijeti konačno gašenje. ,,Ako ovaj tender ne uspije bojim se da će to biti gašenje proizvodnje”, gotovo pa da se pohvalio pred Anketnim odborom Skupštine Crne Gore Branko Vujović, nekadašni direktor Agencije za privatizaciju i strana ulaganja, ministar ekonomije i aktuelni predsjednik tenedrske komisije Savjeta za privatizaciju. Uz opasku da je za nastavak rada, odnosno, izmještanje postojeće fabrike Duvanskog kombinata Podgorica (DKP) potrebno 16 miliona eura. Kojih nema. I neće ih biti.

,,Ne može se beskonačno održavati proizvodnja sa gubicima”, poentirao je Vujović. Njegove partijske kolege iz parlamenta već će pronaći način da njegovim rječima daju adekvatnu potvrdu. Sertifikat za istinu. I što smeta ako će Crna Gora postati prva država u regionu u kojoj se duvanska industrija gasi, umjesto da puni državni budžet? Pod okriljem iste te države, ili kao dio nekog od velikih međunarodnih proivođača – Filip Morisa, Britiš Amerikan Tobaka (BAT), Japan Tobaka… Kao što je već urađeno u Mekedoniji, Srbiji, BiH i Hrvatskoj.

Tvornica duhana u Rovinju prodata je ljetos BAT-u za 505 miliona eura. Uz dogovor da će kupac, u slučaju da u narednih pet godina odluči zatvoriti fabriku u Kanfanaru, platiti dodatnih 50 miliona eura za zbrinjavanje upošljenih radnika.

A evo detalja o privatizaciji crnogorske duvanske industrije: DKP je, poslije nekih stotinak godina uspješnog poslovanja, otišao u stečej u junu 2010. godine. Većinski vlasnik Duvanskog bila je država. Zanimljivo, država je većinski vlasnik i Elektroporivrede Crne Gore koja je inicirala uvođenje stečaja zbog duga od nepunih 100 hiljada eura.

U tom trenutku, valja znati, država je kao vlasnik i poslodavac u DKP-u radnicima te kompanije (tada ih je bilo 800) dugovala ,,devet plata, četiri regresa i 24 naknade za prevoz”. Istovremeno, država je i dobavljačima dugovala dva miliona eura, a sama sebi – na ime neuplaćenih poreza i doprinosa – više od 30 miliona. ,,Iskazali smo više nego pravedan i odgovoran odnos prema zaposlenima kojih je tada bilo oko 800. Ponosan sam i na komunikaciju sa zaposlenima i predstavnicima sindikata”, zorio se pred članovima anketnog odbora nekadašnji ministar poljoprivrede Milutin Simović.

A evo šta je taj odgovoran odnos zaista značio: neposredno po uvođenu stečaja imovina DKP-a procijenjena je na 19,36 miliona eura. Plac na kome se nalazi Duvanski procijenjen je na 13,22 miliona, pet miliona je vrednovana fabrička oprema i imovina u Srbiji dok je vrijednost brenda DKP procijenjena na 1,09 miliona. Tu bi se valjalo sjetiti da je danas nepostojeći lovćen nekad bio jedan od najjačih domaćih brendova duvanske industrije bivše SFRJ, dok je lansiranje pointa na tržište nekadašnje Jugoslavije pratila izuzetno efektna (i zapažena) promotivna kampanja – point i tačka.

Pet godina prije uvođenja stečaja iz DKP je izdvojena mreža maloprodajnih objekata (trafika). A da šteta od tog posla nikada nije procijenjena. Uglavnom, neposredno nakon uvođenja stečaja u DKP, a paralelno sa usvajanjem plana reorganizacije preduzeća, kreće rasprodaja zatečene imovine.

Lokacija na kojoj se nalazi Kombinat (oko 42,5 hiljada kvadratnih metara u neposrednoj blizini Delta sitija i Kapital plaže), uključujući i postojeće objekte površine veće od 20 hiljada kvadratnih metara, prodate su Zetagradnji, građevinskom preduzeću iz Podgorice, za 13 miliona eura.

,,Isključivi cilj moje kupovine je bio da na tom lokalitetu bude gradsko građevinsko zemljište. To sam naveo i u samoj ponudi”, svjedočio je pred Anketnim odborom Baća Radović, vlasnik Zetagradnje. Zemljište je, zaista, neposredno nakon prodaje promjenom pripadajućeg DUP-a preimenovano u gradsko građevinsko. Čime mu je i cijena višestruko porasla. To, pokazalo se, nije bio najveći problem.

Vlada je, kao većinski vlasnik i garant postpisanog ugovora odustala od nauma da DKP izmjesti na novu lokaciju na Ćemovskom polju. Zbog toga su Radoviću i njegovom preduzeću prvo plaćane kamate za angažovana sredstva (osam odsto godišnje) u ukupnoj vrijednosti od 2,6 miliona. A potom i penali zbog kašnjenja u oslobađanju kupljene lokacije – 99 hiljada eura mjesečno ili 2,5 miliona eura.

Tako se početna dobit od 13 miliona eura prepolovila. Pa svoj prilici vlast je većinu dobijenog novca, nekih 7 – 8 miliona eura, potrošila na (nezakonitu) isplatu otpremnina za 700 radnika fabrike koja je prethodno otišla u stečaj. I danas smo u situaciji da Novi duvanski kombinat postoji samo na papiru. I u snovima domaćih duvanskih tajkuna.

,,Umjesto reorganizacije preduzeća, pristupilo se prodaji imovine i lokacije Duvanskog kombinata na skandalozan način. Ubijeđen sam da je u pitanju kriminal ogromnih razmjera koji je državi nanio ogromnu štetu koja se mjeri stotinama miliona eura”, kazao je nezavisni poslanik i jedan od inicijatora osnivanja Anketnog odbora Velizar Kaluđerović. ,,Želim da potenciram još jednu skandaloznu činjenicu – da svih pet godina otkako je uveden stečaj u Duvanski kombinat nije formiran odbor povjerilaca!”

Po svoj prilici, ima tu nekog posla i za državnog tužioca.

Čitaocima Monitora može biti interesantno to što za sve vrijeme stečaja DKP radi punom parom. Uglavnom za nepoznate kupce sa raznoraznih of-šor destinacija, Duvanski mjesečno proizvede do 120 tona duvana. I, zbog ugovorene cijene proizvodnje, napravi gubitak od nekih 70 hiljada eura, iako je sada u DKP-u angažovano samo 135 radnika (75 u proizvodnji). ,,Svi mi koji smo ostali u DKP kad je proglašen stečaj ostali smo uvjereni da Kombinat može da radi. DKP je samo nazivom u stečaju ali proizvodnjom nije”, tvrdi Snežana Vidaković iz sindikata DKP.

,,Pokušavamo da saznamo da li je ostalo išta od novca koji je Zetagradnja uplatila za lokaciju i koji je dio stečajne mase namijenjen za eventualni naš socijalni program, ali nam niko ne odgovara”, dodaje ona, ubijeđena da tenderi koji se raspisuju ,,mi unaprijed znamo da će da propadnu”.

Na drugoj strani, kako crnogorski stečajni običaji nalažu, angažovani radnici u DKP nemaju nikakva prava, ali je njihova prosječna plata (oko 600 eura) znatno veća od državnog prosjeka. Po svemu sudeći, prosjek dižu zarade stručnjaka angažovanih u administraciji preduzeća. Jedan od njih je i bivši predsjednik sindikalne organizacije te fabrike Nebojša Stanković, aktuelni menadžer za ljudske resurse. On poslanike ubjeđuje da zarađuje svaki cent svoje plate: ,,Ponosan sam na ovih šest godina. Krvavo smo radili da DKP opstane i doveli smo ga do toga da sada imamo nekoliko partnera koji žele da ga kupe”. A onda, manirom pravog eksperta, neupućenim objašnjava: ,,Možemo mi da pričamo ovdje bajke i što god hoćete, ali to nije suština današnjeg života u Crnoj Gori, već da se opstane i da se primi plata. Sindikat treba da vodi računa primaju li se plate, a ne da prati da li država pravi dug sebi. Pušti državu, država neka se sama bori za sebe, a ne sindikat da im vodi računa o gubicima”.

Nije Stanković usamljen u ovakvom razmišljanju. Ko je pratio skupštinsku priču o Duvanskom kombinatu mogao je zapaziti podatak (iznio ga je stečajni upravnik DKP Veselin Raičević) da finasijski problemi Duvanskog počinju od 2002. godine.

To je bitna godina za crnogorsku duvansku industriju. I što se tiče proizvodnje i što se tiče, mnogo unosnijeg, tranzita. Narodski – šverca.

Prema podacima koje su prikupila dvojica italijanskih tužilaca – Eugenio Pontasuljo i Đuzepe Šelzi – prekogranični šverc cigareta i pripadajuće pranje novca trajalo je od 1994. do 2002. godine. Prema njihovim tvrdnjama iz 2007. godine premijer Milo Đukanović nalazio se na čelu organizacije koja je, preko Crne Gore, u Italiju švercovala hiljadu tona cigareta mjesečno. Tako je ostvarivala mjesečni profit veći od sedam miliona dolara.

Crnogorski zvaničnici tvrdili su da je posao ,,tranzita” cigareta rađen u vrijeme trajanja sankcija UN prema SRJ i da je to bio ,,način da se preživi”, u skladu sa tada važećim domaćim propisima. Činjenica da su na taj način ovdašnji tajkuni bliski Đukanoviću zaradili svoje bogatstvo – koje je kasnije uglavnom kopnilo – nikada nije dobila zvanično tumačenje.

Državna tajna. I šta je spram toga smrt još jedne, makar i najstarije, crnogorske industrijske grane. Parlament može samo da izjavi saučešće. Pošto za više nije kadar.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septembra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plata koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da je za to kriva prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog

Spore istrage i još sporija suđenja. To je razlog što afere u kojima su akteri visokopozicionirani zvaničnici pravosuđa, policije, izvršne i lokalnih vlasti često padnu u zaborav prije nego dobiju adekvatan sudski epilog.

Ko se danas sjeća afere Abu Dabi fond? Istraga o navodnim zloupotrebama prilikom dodjele kredita za razvoj poljoprivredne proizvodnje, koju u očima javnosti personifikuje bivši ministar poljoprivrede Petar Ivanović traje makar od početka 2020. Optužnica je podignuta krajem prošle godine i još nije dobila sudsku potvrđu. A onda slijedi suđenje koje bi, prema dosadašnjim iskustvima, moglo trajati godinama. Samo do prve, nepravosnažne presude.

Suđenje bivšoj predsjednici Vrhovnog suda i, prethodno, Vrhovnoj državnoj tužiteljki Vesni Medenici počelo je, nakon što je optužnica podignuta u oktobru 2022, ali postupak, uslijed mnogobrojnih odlaganja ročišta, još nije odmakao dalje od iznošenja odbrane optuženih. Nedavno ročište odloženo je za sredinu marta, zbog nedolaska na suđenje jednog od optuženih koji se brani sa slobode.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SJEVER OČIMA STATISTIKE: Manje ljudi, manje i posla

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27. stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, imaju nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih

 

Uprkos tome što su na sjeveru za deset godina utrošeni milioni kroz razne programe za nezaposlena lica, koje je realizovao Zavod za zapošljavanje Crne Gore,  ukupan broj nezaposlenih u sjevernim opštinama, od 2013. do 2022. godine se povećao za 13.142 osobe. Kako objasniti da broj stanovnika, što je pokazao poslednji popis, na sjeveru drastično pada, a nezaposlenost dramatično raste?

Prema podacima bjelopolsjke NVO “Euromost” broj nezaposlenih najviše se povećao u Rožajama, za 4.410 lica, gdje su 2013. godine imali 1.184 nezaposlena lica, dok je taj broj 2022. godine porastao na 5.594 nezaposlena lica. Slijede Berane i Petnjica koji su zajedno 2013. godine imali 2.135 nezaposlena lica, dok je taj broj u ovim opštinama povećan ukupno za 3.937, tako da je u Beranama u 2022. godini bilo 4.932 nezaposlenih lica, dok je u Petnjici imalo 1.140 nezaposlenih lica. Plav je 2013. godine zajedno sa sadašnjom opštinom Gusinje imao 502 nezaposlena lica, dok 2022. godine opština Plav ima 2.187, a sadašnja samostalna opština Gusinje 757 nezaposlenih lica. Na petom mjestu je Bijelo Polje sa 761 više nezaposlenih lica više nego prije deset godina.

Jedina opština na sjeveru Crne Gore u kojoj se smanjio broj nezaposlenih lica za 147, po ovim podacima, je Žabljak.

Berane je, čini se, eklatantan primjer u negativnom i zabrinjavajućem smislu ove statistike. Svaki šesti stanovnika Berana je nezaposlen, što je posljedica katastrofalne tranzicije i zatvaranja skoro svih velikih privrednih kolektiva u ovom gradu. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore zaključno sa decembrom prošle godine, na Birou rada u Beranama nalazilo se 4.248 lica, ili oko 11 odsto od ukupnog broja nezaposlenih u Crnoj Gori, (38.161 lice). Kao poseban problem ističe se podatak da u Beranama ima izrazito veliki broj nezaposlenih sa fakultetskim diplomama.

Podaci, takođe, govore da je u Beranama više nezaposlenih, nego radno angažovanih lica, uz podsjećanje da broj penzionera i socijalno ugroženih premašuje cifru od 6.000. Predsjednik opštine Berane Vuko Todorović izjavio je nedavno da je nezaposlenost jedan od gorućih problema koji nije lako riješiti. “Uzroke ovakvog stanja treba tražiti u izraženim regionalnim razlikama u Crnoj Gori, jer je više nego očigledno da sjeverni region po svim parametrima zaostaje za centralnim i južnim. Takođe, ovakvom stanju su kumovale i pogubne privatizacije u našem gradu, zahvaljujući kojima su skoro svi privredni subjekti zatvoreni. Zatvaranjem fabrika ljudi su se preselili na biro rada i zato, između ostalog, imamo ovako zabrinjavajući situaciju”, kaže Todorović.

Aktuelni predsjednik opštine Berane smatra da bi država morala aktivno da se uključi u rješavanje ovog problema. “Bez pomoći države mi se ne možemo sami kao lokalna samouprava suočiti sa problemom velikog odliva stanovništva, što je pokazao poslednji popis, kao i ovakvom nezaposlenošću. Bez hitnih mjera sa državnog nivoa, ovakvi trendovi se neće zaustaviti, ni kada se radi o migracijama i odlivu stanovništva, ni kada je riječ o katastrofalnom stanju u pogledu broja nezaposlenih.”

Da se Crna Gora suočava sa drastičnim regionalnim razlikama ukazuje i podatak da trenutno u Podgorici, koja broji preko 180.000 stanovnika, ima svega 6.700 nezaposlenih, što bi značilo da je svaki 27 stanovnik nezaposlen, a u Beranama koje, po poslednjem popisu, broje nešto više od 25.000 žitelja –  svaki šesti. U Budvi, koja po skorašnjem popisu broji 26.667 stanovnika ima svega  759 nezaposlenih.

Monitor  je pisao i o tome da od skoro 3,5 hiljada penzionera u Beranama koji su članovi jednog od dva udruženja penzionera, njih čak dvije hiljade i devedeset je sa najnižom penzijom, što dodatno usložnjava socijalnu situaciju u ovom gradu i iziskuje hitne državne mjere.

Tek iz današnje vizure vidljivo je u kojoj mjeri su politički bili motivisani projekti poput onog “Posao za vas”, kada je 2008. godine  u ovom gradu podijeljen veliki broj kredita za samozapošljavanje i pokretanje biznis projekata. Tada je obećavano da će Crna Gora postati veliko gradilište i da će uvoziti radnu snagu. Koliko  je situacija u ovom sjevernom gradu uprkos takvim projektima i porukama gora nego u to vrijeme, govori i podatak da je broj nezaposlenih za poslednjih deceniju i po porastao za čak dvije hiljade. Da broj stanovnika u beranskoj opštini opada, a broj nezaposlenih raste govori i činjenica da je 2007. godine Berane imalo oko 36.000 stanovnika, od čega je 2.135 bilo nezaposlenih.

“Nakon ove analize i ovolikog povećanog broja nezaposlenih u opštinama na sjeveru Crne Gore postavlja se pitanje, zašta su utrošeni milioni eura, koji su dati za zapošljavanje građana na i smanjivanje broja nezaposlenih lica”, kaže za Monitor direktor NVO “Euromost” Almer Mekić.

On smatra da se taj novac trošio nenamjenski. “To je razlog da smo zatražili od Vlade Crne Gore da konačno stane na kraj zloupotrebama kroz razne programe zapošljavanja, jer se  kroz zvanične podatke vidi da je taj novac išao negdje drugo i da ni jedan projekat nije bio održiv, niti je ima bilo kakvih rezultata”, dodaje Mekić. “Prioritet svih prioriteta ako želimo da zaustavimo migraciju stanovništva na sjeveru Crne Gore mora biti zapošljavanje i otvaranje radnih mjesta, ali ne na ovakav način kakav je do sada bio.”

                       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo