Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PRIJETNJE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA: Bomba u inboksu

Objavljeno prije

na

Izvjesni anonimus iz Nikšića ulogovao se prije neki dan na svoj Facebook nalog pa osuo salve direktnih ili suptilnih prijetnji na račun direktorice TV Vijesti Mirjane Kadić-Bojanić. Piše taj „junak” – koji se samopotpisuje kao menadžer Demokratske partije socijalista u Nikšiću Mirko Đaga Draganić – kako će on lično ,,naći načina da je prevaspita”.  Pominje i njenu djecu. Nakon što ga je Bojanićeva prijavila policiji, jer, kako je kazala, ne želi da takvo nasilničko ponašanje postane praksa kad se neko ne slaže sa nečijim mišljenjem, ekspresno je priveden. Odmah nakon puštanja na slobodu opet je pohitao na Fejs pa obavijestio tamošnje frendove da je poslije ,,spektakularnog hapšenja opet na slobodi”. Da se javi, da ne brinu.

Ima razloga za brigu. Zbog nasilja koje se sve češće manifestuje prema novinarima u Crnoj Gori, na razne načine. Sa pojavom društvenih mreža ono je samo – demokratizovano: svako može, u bilo kom trenutku novinaru direktno, u tišini njegovog inboksa, poslati uznemirujuću poruku. Odapeti strah, koji se, generiše u vrhu režima.

Iz Akcije za ljudska prava (HRA) naglašavaju upravo to: posebnu društvenu opasnost prijetnje koje se upućuju novinarima, i činjenicu da do danas mnogi slučajevi napada i prijetnji novinarima u Crnoj Gori nisu ni rasvijetljeni ni kažnjeni.

Iz te NVO na čijem je čelu Tea Gorjanc-Prelević, oštro su osudili prijetnje urednici Vijesti, kazavši da se godinama zalaže za uvođenje novih krivičnih djela u Krivični zakonik Crne Gore u cilju pojačane krivičnopravne zaštite novinara od napada i drugih djela koja ih sprječavaju da obavljaju svoju profesiju.

,,Našu inicijativu prema istraživanju CEDEM-a u većini podržavaju i novinari, podržava je Sindikat medija, načelno je podržalo i nekoliko političkih stranaka, ali do danas se nijedna stranka nije odlučila da inicijativu i zvanično predoči crnogorskom parlamentu. Pitamo se kakav bi to sljedeći napad trebalo da se dogodi pa da se poslanici i poslanice motivišu za taj konkretan korak”, kazala je direktoric HRA.

Bojanić je – nakon što je policija od mladića koji je prijetio, kako se to kaže, prikupila obavještenja i kompletnu dokumentaciju, te dostavila tužiocu na ocjenu i mišljenje (djelo kvalifikovano kao ugrožavanje sigurnosti) – pozvala nadležne da riješe slučaj i otkriju punu istinu o ,,izvođaču radova” i o nalogodavcu.

No, nije prijetnja Bojanićeva jedina ove vrste, na društvenim mrežama. Ranije su, recimo, nakon serijala tekstova o ,,šanerima” i ukradenoj garderobi iz Italije, novinarke Vijesti Jasmina Muminović i Marija Ivanović takođe dobile prijeteće poruke.

Tada su poruke prijeteće sadržine, stigle sa profila pod imenom Rajka Roganović.

Jedno je sigurno: prijetnje koje dolaze na društvenim mrežama odjek su prijetnji i napada na novinare u ,,realnom” svijetu, onom svijetu gdje se to toleriše. Facebook je tek ogledalo, poligon gdje se raznorazni anonimusi samo lakše osmjele da prate duh vremena. Znamo dobro, u tom realnom svijetu dogodilo se ubistvo Duška Jovanovića, prebijanja Željka Ivanovića, Miška Đukića, Olivere Lakić, Lidije Nikčević…

Tako, ni prijetnje novinarki Bojanić nijesu došle niotkuda, tek tako, nijesu puki ,,izolovani slučaj”. Iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) ističu da zabrinjava činjenica da su prijetnje Bojanićevoj upućene zbog njene reakcije na hapšenje i prebijanje novinara. Njena rekacija je, kažu, bila prirodna jer je ona i sama novinar, ali i potrebna kako bi se pažnja javnosti skrenula na ovaj problem.

Iz MANS-a stvari stavljaju u širi kontekst smatrajući da cijela situacija u kojoj se trenutno nalazi Crna Gora nikome ne daje za pravo da ugrožava bezbjednost novinara koji nerijetko, upravo zbog posla kojim se bave, postaju meta onih koji drugačije misle.

,,Zato je apsolutno neophodno da ovi napadi, ali i svi drugi koji su se desili u posljednjih nekoliko dana na medije u Crnoj Gori budu do kraja procesuirani, a njihovi vinovnici i sankcije koje moraju da snose, postanu primjer i opomena svima drugima koji sebi uzmu za pravo da guše slobodu medija i zastrašuju i prijete novinarima”.

Predsjednik Komisije za istraživanje napada na novinare i urednik dnevnog lista Dan Nikola Marković, rekao je da su ovakve prijetnje posledica atmosfere linča koju je prebijanjem i hapšenjem novinara kreirala Uprava policije.

,,Kada oni koji treba da štite novinare vrše nasilje nad njima, onda ne čudi što urednicima nezavisnih medija i njihovim porodicama huligani prijete smrću. Više je nego očigledno da su novinari u Crnoj Gori postali meta raznih kriminalnih grupa i političkih struktura”.

Podsjetimo se na spiralu nasilja: kada je prvi put zapaljeno vozilo dnevnika Vijesti tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović kazao je da je riječ o ,,izolovanom incidentu”. Nakon toga je uslijedilo drugo paljenje. Neposredno prije prve paljevine sedmostruki premijer Milo Đukanović u intervjuu tada državnoj Pobjedi oštro je napao kritičke medije. Nalogodavci nikada nijesu otkriveni.

Ili, novinar Tufik Softić. Prvo je, godinama unazad, žestoko pretučen ispred svoje kuće u Beranama. Niko nije odgovarao. Onda mu je, takođe ispred kuće – ni metar od automobila – dok je sa poorodicom bio unutar kuće, bačena bomba. Slučaj se otaljava. Ni traga od nalogodavaca.

Shvatajući da – imajući u vidu neefikasnost države – može doći opet do napada Softić je najavio tužbu protiv države jer, kako je kazao,  nijesu riješena dva napada na njega, od kojih je jedan kvalifikovan kao pokušaj ubistva.

Evo kako država podstiče (ako ga direktno i ne stvara) nasilje, na primjeru novinara Softića: dvojica Beranaca koje je policija prije godinu označila kao izvršioce pokušaja ubistva novinara Softića, još nijesu zvanično optuženi za to djelo. Nakon saslušanja pušteni su na slobodu.

Od bombe do inboksa, i nazad.

Marko MILAČIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo