Da nema nikakvog razloga za strah farmera u našoj državi od početka pristupnih pregovora sa Evropskom unijom pokazuju primjeri zemalja koje su tokom prošle decenije primljene u tu asocijaciju. Njihova iskustva potvrđuju da svi koji rade u agraru, mogu brzo da očekuju plodove svoga rada. Najnoviji slučaj Hrvatske takođe treba da ohrabri naše poljoprivrednike. Hrvatski poljoprivrednici će narednih godina dobijati gotovo dva puta više podsticajnih sredstava. I to uglavnom iz evropskih fondova, čime će se omogućiti veća konkurentnost hrvatske poljoprivrede. Toj zemlji, koja će u julu 2013. godine postati punopravna članica EU, odobren je prelazni period do 2018. godine za prilagođavanje uslovima dobre poljoprivredne prakse i ekoloških uslova proizvodnje. KVOTE: Bojazan poljoprivrednika da će hrvatski pregovarači imati problema sa kvotama u EU i da će im one biti ,,teg oko vrata” u pregovorima sa Briselom, pokazala se neopravdanom. Tek je malo više priče sa Francuskom bilo oko hrvatskih kvota za šećer i za mlijeko, pa je vlada odlazeće premijerke Jadranke Kosor u aprilu lako zaključila to 11. poglavlje koje se naziva Poljoprivreda i ruralni razvoj. Da će to biti još lakše u slučaju Crne Gore ne treba sumnjati. Razlog je jednostavan: crnogorski poljoprivrednici ni u čemu nijesu konkurentni Evropljanima. Sva crnogorska poljoprivredna proizvodnja participira u odnosu prema agraru u EU sa manje od jednog procenta, dok je u mnogim segmentima na nivou statističke greške! Jer, što će, na primjer, značiti sadnja novih 200 hiljada maslina (sa sadašnjih oko 400 hiljada, odnosno početak kampanje da ,,jedno stablo masline bude po glavi stanovnika Crne Gore”), ako ih u Španiji ima 215, a u Italiji 180 miliona! Zbog malog unutrašnjeg tržišta u Crnoj Gori i njene relativno teške saobraćajne dostupnosti, neosnovani su strahovi da će lokalno tržište i pijace biti preplavljeni proizvodima iz drugih zemalja EU. To, međutim, ne treba da znači da narednih godina neće doći do značajnijih smanjenja cijena, inače, veoma skupih poljoprivrednih proizvoda u našoj državi u odnosu na zemlje Unije. Od ulaska u EU cijena mlijeka i mesa je, recimo, u Poljskoj pala za 30 odsto.
KOLAČ: Kako na poljoprivredu odlazi više od 40 odsto budžeta EU, odnosno preko 50 milijardi eura, svi se u Evropi nastoje da što više zagrabe od tog velikog kolača. I crnogorski premijer Igor Lukšić već zadovoljno trlja ruke. ,,Bespovratna sredstva, koja će biti dostupna crnogorskoj poljoprivredi iz fondova EU, nakon punopravnog članstva, a na osnovu ekspertskih procjena, iznosiće i do 80 miliona eura godišnje”, kaže on.
Ako se zna da će se približno isto toliko sredstava dobijati i za regionalni razvoj (EU je za ovu i narednu godinu Crnoj Gori za tu namjenu već odobrila 12,9 miliona eura), onda je Lukšić u pravu kada ističe da perspektiva što skorijeg članstva u EU čini šanse crnogorskog agrara opipljivijim.
,,S obzirom na to da poljoprivredni sektor čini skoro 50 hiljada gazdinstava ili gotovo četvrtinu stanovništva Crne Gore, takva politika doprinijeće smanjenju nezapošljenosti”, tvrdi predsjednik Vlade Crne Gore.
ŠANSE: Premijerov kabinet i nadležne institucije, kao i poljoprivrednike očekuje mnogo posla. Evropska komisija je u svojim izvještajima već navela šta se konkretno mora učiniti u Crnoj Gori. Neophodno je poboljšati sprovođenje usvojenih pravnih propisa i izraditi nacionalni plan i program, uskladiti direktna plaćanja sa propisima EU, uspostaviti poljoprivredni informativni sistem, integrisati sistem za sigurnost hrane. Dakle, pregovori u poljoprivredi predviđaju važne reforme kako bi se crnogorska poljoprivreda uskladila sa Zajedničkom evropskom poljoprivrednom politikom (CAP).
Cilj usklađivanja u ovom području jeste osigurati stabilno snabdijevanje kvalitetnom hranom po pristupačnim cijenama, istovremeno omogućujući poljoprivrednicima odgovarajući prihod. Naglasak je i na podsticanju ruralnog razvoja i turizma, promociji tradicionalnih vrsta zanatstva i kvalitetnih autohtonih proizvoda, uz brigu za očuvanje prirodne sredine. Upravo sve ono što je neophodno Crnoj Gori kako bi se osigurao održivi i odgovorni razvoj. Zato domaći ekonomisti smatraju da je konačno vrijeme da se poljoprivreda što bliže poveže sa turizmom. Jer, crnogorski poljoprivrednici su upućeni prije svega na domaću potrošnju i na tzv. nevidljivi izvoz. To su svi lokalni proizvodi koji se prodaju turistima koji borave u našoj zemlji, a koji uvijek preferiraju autohtono i tradicionalno.
Tu šansu koja se sama od sebe nameće Crna Gora mora iskoristiti. Posebno u onim sektorima u kojima ova zemlja ima izražene komparativne prednosti: proizvodnja mlijeka, mesa, južnog voća, maslina i maslinovog ulja, povrća iz plastenika, ribe.
,,Donedavno je postojala navika potrošača da više kupuju proizvode stranih proizvođača, ali ohrabruje podatak da su domaći proizvodi sve više zastupljeni na tržištu, jer su uspjeli da se nametnu svojim kvalitetom”, kaže crnogorski ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Tarzan Milošević.
No, cijene domaćih proizvoda su još visoke, pa će crnogorska poljoprivreda morati postati konkurentnija.
,,Mjesta za male ima i na velikom evropskom tržištu, ali oni moraju mnogo više biti specijalizovani. Trebaće promijeniti i strukturu agrarnih posjeda i poljoprivrednih gazdinstava, jer se 67 odsto njih bavi uzgojem stoke”, kažu u resornom ministarstvu i dodaju da je, ipak, riječ o dugotrajnom procesu.
Ko preživi – dočekaće
Crnogorski poljoprivrednici kažu da treba preživjeti do ulaska u EU i uzdaju se sada u predpristupne fondove. Jer, zbog katastrofalnih posljedica koji je dosadašnji neoliberalni ekonomski sistem imao po domaći agrar, crnogorska sela ubrzano ostaju bez seljaka.
Premijer Lukšić je, međutim, siguran da taj sektor, koji u strukturi domaćeg bruto-društvenog proizvoda učestvuje sa 14 odsto, ima zavidnu vitalnost.
,,Za prvih osam mjeseci ove godine indeks rasta poljoprivredne proizvodnje je iznosio preko 40 odsto”, rekao je Lukšić.
Mustafa CANKA
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
HORIZONTI3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice