DRUŠTVO
Starim putem
Kao što se i slutilo, za direktora RTCG izabran je Rade Vojvodić, bivši direktor Televizije IN. Za Vojvodića je glasala većina članova Savjeta RTCG, dok su protiv bili Goran Đurović i Slavica Striković.
Slavica Striković za Monitor objašnjava zašto je glasala protiv Vojvodića: ,,Znajući radnu biografiju Vojvodića, da su ‘laki’ mediji njegov domen djelovanja, a da je ugašeno ili pred gašenjem sve što je stvarao, prirodan je strah šta ce biti sa RTCG u skorom vremenu”.
Goran Đurović je, obrazlažući, svoj glas protiv Vojvodića podsjetio da je Televizija IN pod vođstvom Vojvodića poslovala sa gubitkom. Taj je podatak pred članovima savjeta Vojvodić i potvrdio. Kako će, tajna je, Vojvodić voditi RTCG koja je u dugovima i bez modela održivog finansijskog sistema, kada to nije uspio sa komercijalnom televizijom.
Da će RTCG poslovati bolje pod Vojvodićevim vođstvom smatra Dušan Simonović, predsjednik Savjeta RTCG. On za Monitor objašnjava svoj glas za Vovojvodića: ,,On je po mom sudu bio bolji od ostalih kandidata, sa potrebnim iskustvom”.
No, menadžerske sposobnosti Vojvodića manji su problem. Ranije, dok se još spekulisalo da je mjesto direktora upražnjeno upravo za bivšeg direktora TV IN, iz dijela opozicije i javnosti Savjetu je sugerisano da bi, ako se RTCG zaista želi transformisati u javni servis, trebalo poništiti konkurs i tražiti boljeg kandidata , ukoliko se desi da je Vojvodić jedini izbor. I to prvenstveno zbog bliskih veza sa vrhom vlasti.
Iz Pokreta za promjene su upozorili da će Vojvodić na čelu RTCG, kao stari kadar državne televizije i čovjek blizak sa vlašću, nastaviti da onemogućava da RTCG krene sa transformacijom u javni servis. Iz te partije je ocijenjeno da bi izborom Vojvodića ,,Milo Đukanović i Stanko Subotić dobili svoj privatni medij”. Da iza TV IN stoji kapital Stanka Subotića tvrdio je i Ratko Knežević, bivši bliski saradnik Đukanovića.
Simonović za Monitor objašnjava zašto nijesu poništili konkurs. ,,Plašio sam se da ćemo nepotrebno izgubiti dragocjeno vrijeme a ostati bez boljeg kandidata”.
Da mu menadžerstvo nije glavni adut , bio je izgleda svjestan i sam Vojvodić, pa je na razgovoru sa članovima Savjeta iz rukava izvukao keca: podršku premijera Igora Lukšića.
Vojvodić je kazao pred Savjetom da ima ,,snažnu podršku premijera” koji mu je obećao novac za digitalizaciju i socijalni program. Vojvodić je pri tom bio jasan da se radi o novcu, a ne garancijama za kredit ili preporuci za donacije. Lukšić nije komentarisao niti demantovao Vojvodićeve tvrdnje.
Sad je svakako jasnije da bivšeg direktora RTCG Branka Vojičića nije smijenio onaj dio Savjeta koji je istinski zainteresovan za promjene i transformaciju RTCG u javni servis. Vojičića je smijenio onaj koji ga je u sjenci i postavio. Konačno, ni Vojičić nije izabran na mjesto direktora RTCG na osnovu menadžerskih sposobnosti, a sigurno ni zbog programa koji je na jednom listu papira ponudio Savjetu, kako je nedavno podsjetio Goran Đurović, uz napomenu da se radilo o svojevrsnoj demonstraciji moći. Interesantno je takođe da su protiv Vojvodića glasali oni članovi Savjeta koji su glasali i za smjenu Branka Vojičića . I to govori o svojevrsnom kontinuitetu.
Vojvodić je sem našeg novca, iz budžeta, Savjetu obećao vrlo moguću ,,vladinu pomoć” kako bi sagradili novu zgradu, pošto je postojeću proglasio nefunkcionalnom za održavanje. Nije se obazirao na to da je baš ta zgrada u Strategiji RTCG 2011 – 2015 označena kao ,,jedan od najvećih aduta RTCG”. Obećao je da će smanjiti broj zaposlenih , napraviti novu sistematizaciju i dovesti ,,svoje ljude”, kako bi podigao rejting RTCG.
Istraživanje koje je za RTCG sprovela agencija Ispos strategic marketing pokazalo je da je rejting te televizije mnogo slabiji nego što se mislilo, i da državna televizija ne uživa povjerenje građana.
Građani RTCG prema tom istraživanju vide kao ,,stanicu koju je najlakše zamijeniti nekim drugim kanalom”.
Vojvodić je, o čemu je Monitor više puta pisao, stari kadar državne televizije. Bio je urednik Trećeg kanala, kada je RTCG vodio Goran Sito Rakočević, kum Mila Đukanovića, a kada su u RTCG napravljeni milionski gubici i stvoren ogroman višak zaposlenih. On je dio one RTCG u koju crnogorski građani s pravom nemaju povjerenja i smatraju da je pod političkim uticajem.
Vojvodić je na čelu RTCG u tom smislu još jedan korak unazad na putu transformacije RTCG u javni servis građana. Vojvodić je svojevremeno odbio da prisustvuje medijskom skupu zbog toga što su na skupu bili predstavnici Vijesti i Monitora, uz obrazloženje da ti mediji podstiču tabloidno novinarstvo. ,,Tabloidno novinarstvo” je termin koji je prvi počeo da koristi Đukanović, kao ubojito oružje protiv slobodnih medija i svojih kritičara. Vojvodić je termin rado prihvatio, kao značku raspoznavanja.
Savjet nije razmatrao ni mogući konflikt interesa koji bi Vojvodić, kao direktor firme Montepano koja je registrovana da obavlja ,,djelatnost reklamnih agencija”, te firme Displej koja se bavi medijskim predstavljanjem mogao, kao direktor RTCG da ima. Za direktora u tom smislu važe ista pravila kao i za članove Savjeta.
Praksa je pokazala, u slučaju Radmile Vojvodić koju su takođe optuživali da je kao članica Savjeta i direktorica MAPE bila u mogućem konfliktu interesa, da se zakon tumači široko kad su u pitanju prijatelji bivšeg premijera. Ili da se ni ne tumači.
Stvari su odavno tako postavljene da vladajuća koalicija ima direktan uticaj na Savjet, najveće upravljačko tijelo RTCG. Kada je ozakonjeno da Skupština može da bira članove Savjeta, a RTCG vraćena na državni budžet, razbijen je i posljednji san o javnom servisu.
Zato ne treba mnogo mudrosti da bi se zaključilo da će na čelu sa Vojvodićem RTCG i dalje biti državna televizija po mjeri šefa partije. Kao što mu je po mjeri i državna Pobjeda koja već duže vrijeme vodi rat sa slobodnim medijima, u kom je sve dozvoljeno.
Bar njima ne mora dijeliti lekcije iz novinarstva.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini