Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Privatno preduzeće Domovina

Objavljeno prije

na

Verica Maraš poznaje običaje u državnim kompanijama. Od Plantaža do Elektroprivrede. A koliko nas sve to košta, to ni revizori ne mogu da utvrde

 

Prije neki dan javnost je imala zgodnu priliku da čuje kako izvršna direktorica Plantaža Verica Maraš brani svoju platu od nekih 7.300 eura („tu platu nisam ja određivala“), trista hiljada bespovratnog kredita koje je dobila na kraju prvog mandata („bonus za ostvarene rezultate“…), ili bez  objašnjenja prelazi preko podatka o skoro dva miliona koje je, kao ključna menadžerka, prihodovala u proteklih 12 godina. Plantaže su za to vrijeme uzele dvadesetak miliona kredita, izgubile  gomilu  sudskih sporova sa zaposlenima, prodavale imovinu i dospjele na crnu listu zbog neurednog plaćanja poreza i doprinosa.

Gostovanje Verice Maraš u emisiji Načisto (TV Vijesti)   ćemo posebno  pamtiti po objašnjenju da je u Plantažama, u njenim mandatima, zaposleno „samo“ 14 Maraša. Ali nije do nje, kaže Maraš. Politika je  kuće da se u firmi zapošljavaju djeca onih „koji su stvarali kompaniju“. Direktorica  i članica GO DPS-a, tvrdi  „da je slična situacija i u drugim državnim kompanijama. I da je to naša prednost“. Vidi se.

U privatnim firmama, na njihovu sreću, nijesu tako bolećivi prema rodbini i plemenicima.

Bajkovita priča o  prijateljima,  koje je povezao brak njihove djece, a utvrdila poslovna saradnja, ovih dana dobija nastavak. Nakon što je godinama na dozvoljene i nedozvoljene načine zastupao interese DPS-a i Vlade Duška Markovića, nekadašnji direktor Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) Sreten Radonjić isti posao nastavlja i na novom radnom mjestu. Kao predsjednik Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka progurao je 21. marta, zahtjev da se učine javnim spiskovi osoba kojima je, zbog mogućnosti da su inficirani korona virusom, određena mjera samoizolacije. Savjet AZLP je taj zahtjev usvojio bez rasprave. Kasnije su prećutali objavljivanje „proširenog“ spiska u kome su se našli i detaljni lični podaci tih osoba.

Potom smo saznali da Radonjić 40 hiljada eura kredita, koji je prije dvije godine dobio od Vlade, vraća u ratama od skoro 75 eura.  Novac je iskoristio  za kupovinu stana koji još  nije prijavio u svom imovinskom kartonu. Računa, neće njega ASK.

Najnovija i najzanimljivija priča stiže iz elektroenergetskog sektora.  Vlada je  naložila Odboru Regulatorne agencije za energetika da za novu direktoricu RAE izabere Milicu Knežević. Slučajnost je to što je Miličin brat Ljubo Knežević savjetnik premijera Markovića za – energetiku. Drugi brat, Dragan, radi u CEDIS-u, kao direktor Sektora za odnose sa regulatorom, državnim institucijama i korisnicima distributivnog sistema.

Naši izvori ovako opisuju novonastalu situaciju. Brat Dragan iz CEDIS-a dostavlja sestri Milici podatke  za tarife. Ona određuje, pored svega ostalog, i kolika će bratu da bude plata. Sve to, sa mjesta savjetnika predsjednika Vlade, nadgleda brat Ljubo. Izbije li kakav problem, od ruke bi im se mogla naći tetka. Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda.

Kada u EPCG pomenete rodbinske veze, preostaje samo da pokušate zapamtiti makar dio onoga što čujete. Recimo, da je supruga premijerovog savjetnika u bliskim rodbinskim vezama (bratanična) sa Lukom Jovanovićem, direktorom Funkcionalne cjeline Proizvodnja u EPCG i njegovim sinom Markom koji radi u Opštoj službi EPCG.

Pogledate li od vrha, kažu, tu je „klan Krivokapića“. Predsjednik Odbora direktora EPCG Đoko Krivokapić, izvršni rukovodilac Direkcije za ljudske resurse Predrag Krivokapić i izvršni rukovodilac Direkcije za trgovinu energijom Darka Krivokapić. Samo je predsjednik borda, navode naši sagovornici, firmu ojačao sa nekih 200 novozapošljenih. Među kojima su školski drugovi, prijatelji sa studija, snahe (njegova i jednog uticajnog ministra). Podaci govore kako porodični ogranak  u EPCG ima i predsjednik Osnovnog suda u Nikšiću Vukota Vujačić, kao i Đukanovićev savjetnik Milan Roćen.

Verica Maraš, očito, poznaje običaje koji vladaju u državnim kompanijama.  A koliko nas sve to košta, to izgleda ni revizori ne mogu da utvrde. Inače bi  naši heroji borbe protiv epidemije – od ljekara i učiteljica do kumunalaca i  prodavačica – mogli kući da odnesu koji euro više. Umjesto onih što nose milione. I ištu još.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država i dalje funkcioniše na osnovu budžeta urađenog uz procjenu da će ovogodišnji pad ekonomskih aktivnosti u Crnoj Gori biti između šest i sedam odsto BDP-a. Račun i za taj promašaj biće ispostavljen novim vlastima. I, prije svega, građanima

 

Budući mandatar Zdravko Krivokapić osvrnuo se, prošle nedjelje, na stanje u državnoj kasi koje će dočekati njegov kabinet. ,,Kasa budžeta je toliko prazna da je pitanje da li će biti plata i penzija već u novembru“, rekao je. Uz najavu da buduća vlada očekuje pomoć međunarodne zajednice „u servisiranju obaveza“.

Krivokapić nije precizirao da li je riječ (samo) o reprogramu državnih dugova o kome je još u izbornoj noći govorio Aleksa Bečić, novoizabrani predsjednik Skupštine, ili nova većina računa i na neku dodatnu finansijsku pomoć iz inostranstva. O njoj se već šapuće u pauzama pregovora između tri koalicije koje  izbornu pobjedu pretvaraju u vlast. U tim razgovorima, sva je prilika, mjesto imaju i diplomate nekih zapadnih zemalja. Može se pretpostaviti da  dolazećim vlastima stranci nagovještavaju i finansijsku pomoć ukoliko ispune njihove kriterijume.  

Mandataru je odgovorio odlazeći premijer. Krivokapić „već građanima nagovještava teška vremena“, komentariše Duško Marković koristeći priliku da još jednom pohvali sebe i svoju vladu. ,,Tokom kampanje ponavljao sam da plate, penzije i socijalna davanja nakon izbora ne samo da će biti redovno isplaćivani, već da neće biti ni smanjivani”. Tako je zborio. A šta je tvorio?

U 2016. godini u kojoj je Markovićeva vlada izborila svoj mandat (uz asistenciju Saše Sinđelića i Milivoja Katnića) javni dug je iznosio 2,5 milijardi eura (manje od 65 odsto BDP-a). Četiri godine kasnije, na kraju mandata njegove vlade, Marković ostavlja dug od 3,7 milijardi eura (oko 90 odsto BDP-a).

Zaposleni u Crnoj Gori (jedini u regionu) danas primaju prosječnu platu čija je kupovna moć manja nego što je bila prije četiri godine, pošto su u međuvremenu cijene rasle brže od povišica. A penzioneri su davno obećanu povišicu dobili tek u avgustu. Kao dio predizbornog „mamca“.

Nijesmo dobili ni „prioritetnu“ dionicu auto-puta. Gradnja saobraćajnice od Smokovca do Mateševa kasniće više od dvije godine. To znači da će trajati  makar upola duže od ugovorenog roka.  Uz značajno povećanje troškova.  Analitičari su došli do podatka da CRBS od osnivanja do danas nije toliko zakasnila sa realizacijom nekog projekta.

Nema ni obećanog nastavka auto-puta od Mateševa do Andrijevice. A dok se ne završi kompletan projekat auto-puta, stanovnici Crne Gore od njega neće imati ozbiljnije koristi. Dok računi na naplatu stižu već sljedeće godine.

Marković danas, kao jedno od najvećih dostignuća svoje vlade, pominje to što su tokom njenog mandata otvorena sva pregovaračka poglavlja sa EU. Računa da je zaboravljeno  kako je u ekspozeu, nabrajajući prioritetne ciljeve izvršne vlasti, obećao da će za četiri godine sva pregovaračka poglavlja biti zatvorena.

Koliko je ta razlika  bitna za naš kvalitet života može da posvjedoči i ovonedjeljni podatak Monstata. Bruto proizvod Crne Gore pao je u drugom kvartalu (april-jun) za petinu (20,2 odsto) u odnosu na isti period prošle godine. Istovremeno, prosječna stopa pada BDP-a u EU bila je za trećinu manja i iznosila je 14 odsto.

Brojke iz trećeg kvartala (jul-septembar) biće gore. Država i dalje funkcioniše na osnovu budžeta urađenog uz procjenu da će ovogodišnji pad ekonomskih aktivnosti u Crnoj Gori biti između šest i sedam odsto BDP-a. Račun i za taj promašaj biće ispostavljen novim vlastima. I, prije svega, građanima.

Marković je tvrdio da će njegova vlada imati „nultu toleranciju“ prema korupciji. Suprotno, njegovi ministri dali su sve od sebe da sačuvaju posao  akterima slučaja Ramada. I pored pravosnažne osuđujuće presude neki od njih su  napredovali u državnoj službi.  To je samo detalj. Procjene relevantnih međunarodnih institucija govore da korupcija Crnu Goru košta makar 200 miliona godišnje.

To je 800 miliona za Markovićevog mandata. Toliko je, otprilike, koštala i prioritetna dionica. Prije šest godina, kada je ugovoren „posao stoljeća“. Nezavršeni.

Za crnogorske penzionere godišnje treba obezbijediti oko 250 miliona. Nešto više od dvije trećine tog iznosa skupi se od mjesečnih doprinosa zapošljenih. Ostalo treba dodati iz budžeta. Za zapošljene u javnom sektoru treba namaći još 500 miliona. Sve skupa 750 miliona godišnje. Ili 60-65 miliona mjesečno.

Eh, da nema one korupcije. Bez nje bi Zdravku Krivokapiću bilo mnogo lakše na budućem poslu. A građanima bolje. Puno bolje.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Struka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krize su doba kada nam struka posebno treba.  Zdravstvene vlasti koje ne lažu jer su vlast ili opozicija. Novinari koji postavljaju neugodna pitanja ko god sjedio ispred njih.  Zato je i ekspertska vlada, rješenje koje možda jedino može  pomoći  Crnoj  Gori  da se izbavi  od  teških posljedica kovida i višedecenijske vlasti DPS.  Vrijeme je i da se mi naviknemo da  struku ne gledamo kroz partijska, vjerska i druga osjećanja

 

Opet smo lideri u regionu.  Po broju oboljelih od korone. Ali ovoga puta, za tu titilu nije zaslužna vlast, nego građani. Jer su neodgovorni. Tako bar kažu nadležni u zdravstvu. Proljetos, kad  se i zdravstvena i državna vlast hvalisala kako smo korona fri destinacija, zasluge za to nijesu adresirali  građanima, nego sebi. Logično.

Skoro da ti dođe da suzu pustiš kad, recimo,  Verica Miranović, šefica Operativnog štaba Nacionalnog koordinacionog tijela, na TV Vijesti objašnjava kako je premijer dolazio na sastanak i pričao sa članovima NKT-a  „puna dva sata“.  Ej.   Prosto ti  odmah bude jasno da je sve preduzeo što je do njega, i da  ni on, niti Vlada, a časti mi ni NKT nijesu krivi za rast oboljelih.  Nego građani. A i dobro je, sad bar znamo da je premijer živ. I da bdi nad našim zdravljem. Poslije izbora nije se oglašavao, iako je epidemija upravo buknula nakon 30. avgusta.  Glasnuo  se, istina, tvitom  –  „da je vječna“,  uoči  kontramitinga u Podgorici.  Bio je prilično strog kad su se okupljali njegovi neistomišljenici, ali valjda  kad ideš na patriotski skup sa svojima, kao što su to činili i članovi NKT,  i obaviješ se crnogorskom zastavom, nema šanse da se  zaraziš.  Drugo je kad  se ide  na litije.

Istina je i da je bilo „struke“ koja je  patriotske skupove vidjela  kao razlog za rast oboljelih, ali ne i litije. Ili su možda vjerovali da ima veće svetinje od života. I struke.  Ovdje je, istina, lakše vjerovati u božju milost, nego u struku. Kako da vjeruješ struci koja kaže da sve funkcioniše besprekorno, dok oboljeli od kovida leže po klupama ispred bolnica.  Kao kad ono, na primjer, Jevto Eraković, direktor Kliničkog centra Crne Gore,  ispred nikšićke bolnice, kaže da je sve kako treba, dok se u bolnici dešava kolaps, a bolesni od korone prebacuju u bolnicu u Brezoviku.  Ili kad šefica Operativnog štaba, ne trepnuvši  kaže  da „zdravstveni sistem funkcioniše besprekorno“.  Valjda nas zbog toga napuštaju ljekari i odlaze u evropske zemlje. Ne mogu da podnesu ovo savršenstvo.

Još je jedna struka bila u fokusu ove nedjelje. Novinarska. Veliku pažnju javnosti privukao  je intervju Dritana Abazovića, lidera pobjedničke liste Crno na bijelo na RTCG-u, koji je vodila novinarka Duška Pejović. Gorele su društvene mreže zbog pitanja koje je novinarka uputila Abazoviću. Treba ipak spustiti loptu. I reći istinu. Intervju je imao profesionalnih propusta i nesrećnih formulacija. Ali veći problem je u tome što takve, polemičke intervjue, do sada sa predstavnicima vlasti nijesmo gledali na „Javnom servisu“. Sa Đukanovićem, na primjer.  A poseban problem su oni koji misle da  transformacija RTCG-a u javni sevis znači  da se novim vlastima klima, kao što se klimalo prethodnim.  Neugodna pitanja i sumnja su  obaveza struke na profesionalnom javnom servisu.

Krize su ono doba kada nam struka posebno treba. I ljudi koji  svoju struku stavljaju ispred zastave, političke pripadnosti ili vjerskog osjećanja. Zdravstvene vlasti koje ne lažu jer su vlast ili opozicija. Ali i novinari koji postavljaju neugodna pitanja ko god sjedio ispred njih.  Zato je i ekspertska vlada, rješenje koje možda jedino može  pomoći   Crnoj  Gori  da se izbavi  od kovida i njegovih teških posljedica,   i  posebno razornih posljedica višedecenijske vlasti Demokratske partije socijalista. Vrijeme je  i da se mi naviknemo da tu struku ne gledamo kroz partijska, vjerska i druga osjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Zastave ili život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Virusi nacionalizma i ostalih kobnih ideologija, smrtonosniji su od Kovida. Crna Gora treba da preživi i jedan i drugi. Poslije mnogo godina, imamo šansu

 

Prošli su slavljenici sa srpskim, pa su došle patriote sa crnogorskim zastavama. Rezultat: broj oboljelih od korona virusa drastično je povećan.  Epidemiolozi upozoravaju da nam predstoje dramatični dani. Ali mnoge, kao da nije briga. Život je u ovoj zemlji gotovo po pravilu bio manje važan od „države“, „nacije“, „crkve“, i ostalih „velikih“ riječi. Koje su, gdje god su se usklikivale, i stavljale iznad života i pojedinca, donijele – tragedije.  Virusi nacionalizma, fašizma, i ostalih kobnih ideologija, smrtonosniji su od Kovida. Crna Gora treba da preživi i jedan i drugi. I dobro je, da ima šansu.

Sporazum koji je temelj za konstituisanje nove vlade,  a koji su ove sedmice javnosti predočili predstavnici tri pobjedničke liste, dobar je početak  za novu Crnu Goru. U kojoj će se poštovati ljudska prava i evropske vrijednosti, u kojoj pravda i ljudsko dostojanstvo  ne smiju da budu tek slovo na papiru.  Ono što obećavaju nosioci triju lista –  Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović –  potpisao bi svako ko takvu Crnu Goru želi. Mahanje zastavama i  starim idejama opet prijeti da nas od te Crne Gore udalji.

Tek što su lideri pobjedničkih lista dogovorili načela i pravac nove vlasti, kao i ekspertsku Vladu, u Demokratskom frontu su počela komešanja. “Bez Demokratskog fronta nema nijedne Vlade u Crnoj Gori”, poručio je Andrija Mandić. Nebojša Medojević bio je konkretniji, saopštivši da “ne treba diskriminisati ljude koji su po 30 godina u politici”. “Biću ličan. Ne znam nikoga ko bolje od mene poznaje demokratsku tranziciju”, kazao je, poručivši da mora doći do dogovora političara i eksperata.  Dogovor je već postignut između trojice lidera. Osim ako Front ne misi da ga treba osujetiti, pa izađi na nove izbore. Da ih izgube. U pravcu grijanja podjela ove sedmice stigla je  najava mitopolita Amfilohija da  planira  gradnju kapele na Lovćenu.

Prethodno su se proslavile  crnogorske ,,patriote”. Iza organizacije skupa u centru Podgorice, nazire se, iako su ga se odrekli,  potpis Demokratske partije socijalista.  Mnogi važni depeesovci,  primijećeni su na terenu. Bez maski i socijalne distance. Šta je život spram države, pardon privilegija. Neki su, priznali su,  samo srcem bili tamo. Govornici na skupu su se posebno istakli zaranjanjem u istoriju. I to onu koja decenijama kasnije potpiruje podjele. Retorika je bila, odgovarajuća.

Najviše pažnje dobila je izjava  Nemanje Batrićevića, saradnika na Fakultetu političkih nauka. On je poručio: ,,Potonja je ura Dritane Abazoviću, Žarko i Luka Rakčeviću i Filipe Adžiću. Ako predate Crnu Goru četnicima bićete upamćeni kao izdajnici”, kazao je on.

Nemanja Batrićević je u jednom u pravu. Potonja je ura da se krene drugim putem. Onim koji su kao mogućnost otvorili trojica lidera pobjedničkih lista.  Posebno, Dritan Abazović.  Uprkos pritiscima, sugrađana, prijatelja znanaca i neznanaca političara i analitičara, ovdašnjih i onih iz komšiluka, DPS-a i ostalih koje je na različite načine uzdrmao Đukanovićev odlazak. Odupirući se svim tim pritiscima da pogazi svoju riječ lider URA-e pokazao je da je drugačiji političar.  Kome se može vjerovati i kad kaže: „Očekujem da oni koji žele da budu dio sporazuma poštuju sam sporazum. Ako to hipotetički ne bude ispunjeno, pašće vlada. Kraj priče. Odgovorni političari se drže dogovora. Po cijenu političke krize”.

Nije sporno. Svi imaju pravo na proteste. Svi imaju pravo na proslave. Svi imaju pravo na svoje zastave. Ali one se mogu vijoriti jedna kraj druge. Dok teče dostojanstven život.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo