Povežite se sa nama

INTERVJU

JURE RADNIĆ, GLUMAC: Kazalište je imuno na krizu

Objavljeno prije

na

Intenzivne online probe Edipa započeli smo usred pandemije te nas je u međuvremenu pogodio razoran potres. Dok smo radili antičku tragediju kroz živote nam se provlačio sličan scenarij koji će se zasigurno upisati u ovu predstavu

 

Glumac Jure Radnić je rođen u Splitu. Djetinjstvo provodi na Hvaru, gdje je završio osnovnu školu, a kao član Dramskoga studija mladih – Hvar sarađivao je na brojnim festivalima za profesionalno vođena pozorišta. Školu likovne umjetnosti završio je u Splitu, smjer vajarstvo. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2013. godine u klasi profesorice Ivice Boban. Još za vrijeme studiranja bio je uključen u nekoliko produkcija kao što su Glorija u režiji Saše Božića u ITD-u, Medeja i Michelangelo u režiji Tomaža Pandura u HNK Zagreb. Nakon diplome, ostvario je nekoliko zapaženih uloga u predstavama, ali i u filmovima i TV serijama. Član je ansambla Gradskoga pozorišta Trešnja od 2015. godine

MONITOR: Već dva mjeseca u cijelom regionu, zbog borbe protiv širenja pandemije korona virusa, institucije kulture su obustavile rad. Pozorišta su zatvorena, a ljubitelji umjetnosti na internetu gledaju neke od omiljenih pozorišnih predstava. Pročitao sam da ipak Kazalište Hotel Bulić radi – u toku su online probe za predstavu ,,Edip”, u kojoj Vi igrate. Volio bih za početak da mi kažete o procesu nastanka predstave i o tim probama.

RADNIĆ: Bez obzira na činjenicu da je kazalište organizam ovisan o publici, kao i svaka druga umjetnost imun je na krizu i preživljava u najtežim uvjetima. Osim što istražujemo nove načine komunikacije između glumaca i redatelja, nalazimo i nove načine komunikacije s publikom. Intenzivne online probe Edipa započeli smo usred pandemije te nas je u međuvremenu pogodio razoran potres. Dok smo radili antičku tragediju kroz živote nam se provlačio sličan scenarij koji će se zasigurno upisati u ovu predstavu. Uskoro očekujemo prelazak iz virtualnog kontakta u prostor što je u novim uvjetima rada važna faza jer koliko god možemo komunicirati na razne načine kazalište ipak mora zadržati svoj izvorni oblik, a to je bliski kontakt izvođača i publike.

MONITOR: Kazalište Hotel Bulić već ima spremnu predstavu ,,Hedda Gabler”, Ibzenovu dramu, u režiji Senke Bulić. Kako je i najavljeno – najmoderniji klasični dramski ženski lik s kojim senzibilitet našeg vremena najbliže korespondira.

RADNIĆ: Hedda uz Noru i Kurlane zaokružuje svojevrsni Senkin ženski triptih. Nastala je u jesen prošle godine te nažalost zbog jedne nezgode nije doživjela premijeru. Čim se smiri situacija i otvore se mogućnosti premijera će se održati.  Heddu Gabler razapetu između trojice muškaraca, koja doseže vrhunac svoga postojanja prosipanjem glave iz vlastitog pištolja eruptivno emotivno, a opet hladno i suzdržano igra Lucija Šerbedžija. Barbara Prpić igra Theu Elvsted, Tesman Paško Vukasović, Lovborga Dado Ćosić a sudiju Bracka igram ja.

MONITOR: Pomenuli ste,,“Kurlani”, a podgorička publika Vas je upravo na FIAT-u prošle godine gledala u toj predstavi, po motivima istoimene trilogije pisca Mirka Božića, u režiji Senke Bulić. Dat je surovi opis dalmatinskog zaleđa dvadesetog vijeka, kroz žensku poziciju. Danas je važno kroz umjetnost pričati o položaju žena, ali  da li se išta suštinski mijenja?

RADNIĆ: Umjetnost je tu da progovara, da širi granice i podiže ljestvice. Kurlani ne govore samo o položaju žene, govore o položaju svih onih koji su drugačiji i zbog toga izopćeni iz društva. Surovost Dalmatinske zagore stavlja ženu na krajnju marginu, osim što ju ostavlja da se sama bori još ju doslovno gazi i satire. Kurlani su predstava koja se ne gleda u dahu, ali gledatelju upisuje u podsvijest hladnoću, težinu i kalvariju prenesenu kroz punokrvnu glumačku igru ansambla koji kroz dva sata secira svaki komadić svoga glumačkom i izvođačkog postojanja!

MONITOR: S obzirom da ste član ansambla zagrebačkog pozorišta ,,Trešnja”, koliko Vam je značajan rad u nezavisnim produkcijama i koliko se razlikuje taj proces rada na predstavama?

RADNIĆ: Matično kazalište održava me u kondiciji i daje mi mogućnost da skoro svakodnevno igram pred publikom. Trešnja je kazalište za djecu, a djeca su publika koja ne oprašta pogreške, ali ni ne propušta priliku da nagradi svaku emociju koja je od glumaca doprla do njih. S druge pak strane, nezavisno kazalište daje mogućnost slobode i ispitivanja vlastitih limita, pristupa materijalu s puno više rizika što meni kao izvođaču – istraživaču pruža neizmjerno zadovoljstvo.

MONITOR: Da li ste prihvatili da budete na čelu Hvarskih ljetnih priredbi jer vjerujete da je pozorište dobro mjesto za pokretanje promjena u društvu. Ipak je Hvar – grad sa pozorišnom tradicijom dužom od četiristo godina.

RADNIĆ: Uloga umjetničkog ravnatelja ljetnog festivala u gradu u kojem sam odrastao donijela mi je jedan od najturbulentnijih perioda u životu. Festival sam sa kolegicom Jelenom Mićić preuzeo 2018. godine u 57. izdanju i u jako lošem stanju kako marketinški i financijski tako i operativno te produkcijski. U posljednje dvije sezone broj publike je porastao za sto posto, a interes izvođača za nastup na festivalu sve je veći. Od nevidljive smotre nastao je konkurentan festival koji obuhvata dramsko i plesno kazalište te klasičnu i jazz glazbu ponajboljih domaćih, regionalnih i svjetskih izvođača. Rast festivala je samo mali dio onoga što će Hvar trebati uložiti u povratak kazališne tradicije na zasluženo mjesto!

MONITOR: Za kraj kažite mi o Vašem pedagoškom radu. Naime, radite na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

RADNIĆ: Na katedri scenskog pokreta počeo sam raditi odmah nakon diplome. Prvo kao asistent volonter pa onda i kao asistent u nastavnom zvanju. Još kao studenta zanimalo me tijelo. Ne samo u fizičkoj spremnosti nego i u istraživanju granica između tijela glumca, plesača i kompletnog izvođača. Na tom tragu i danas radim s mladim generacijama studenata glume.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR:  Prilika koju treba iskoristiti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive ovdje, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica

 

MONITOR: Kako vidite mirnu  promjenu vlasti koja se u Crnoj Gori  desila 30. avgusta, i ovonedjeljnu konstitutivnu sjednicu parlamenta, da li je to šansa za demokratizaciju i pomirenje društva?   

VUKOVIĆ: Čak i nedemokratski izbori su pokazali da je većina ljudi u Crnoj Gori željna promjena, osvježenja. Naravno da niko normalan ne želi promjene na gore, nego se nada boljem, ali se to uvijek ne događa. Ne kažem da u Crnoj Gori poslije ovih izbora ne može biti i gore, ali sam siguran da je bilo krajnje vrijeme da ovo društvo iz limba nepodnošljive stabilnosti zakorači u prostor inspirativne nestabilnosti, u kome će se vidjeti jesu li ljudi koji sada žive u granicama države Crne Gore, nezavisno od pola, dobi, nacionalnih i religioznih algoritama koji ih pokreću, sposobni da se organizuju kao demokratska politička zajednica i izgrade institucije koje će biti garant pravednosti, solidnog i sigurnog života za svakoga.

Ako ponovo padnemo, onda smo samo padu skloni – da parafraziram pjesnika Branka Miljkovića – u šta ja ne želim da povjerujem.

MONITOR: Kako vidite ranije traženje lidera DF-a od  Zdravka Krivokapića, nosica liste čiji su dio,  da razjasni  neke svoje stavove kako bi ga podržali za ulogu mandatara? Iz te koalicije kažu da je normalno  da su pregovarački procesi teški, no, čini li se da su bili teži nego što su trebali biti?

VUKOVIĆ: U privatnim komunikacijama nakon izbora govorio sam da je najveća karika u stvari najslabija, zato što nemam povjerenje u čelne ljude političkog saveza zvanog Demokratski front. Očigledno je da toga povjerenja nije bilo ni kod krugova koji su imali uticaja i nametnuli im Zdravka Krivokapića za nosioca liste. Najnovija kontra samo pokazuje da Krivokapić nije izbor čelnika DF-a nego nekoga sa strane, čijem se autoritetu nijesu mogli oduprijeti, a vjerovatno i nijesu željeli iz straha od nepovoljnog rezultata na izborima.

Ako su glavni opozicioni akteri imali zajednički cilj – pobjedu nad DPS-om i demontažu režima kako bi postavili temelj institucijama demokratske države (a takve su poruke slali tokom izborne kampanje) onda je bilo logično da su i unaprijed nešto dogovorili u slučaju pobjede. Ljudi koji su glasali za opozicione izborne liste očekivali su ozbiljan i zreo pristup i brz dogovor, što su Krivokapić, Bečić i Abazović nagovijestili. Ali su na djelu i politikantske igre u kojima se vidi samo dio igrača.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Struka prije političkog predznaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU

 

MONITOR: CGO je brzo nakon izbijanja COVID19 epidemije u Crnoj Gori objavio izvjestaj  ,,Crna Gora i korona: stanje nacije u prvih šest sedmica”. Iako je i tada bilo stvari za kritiku,  danas je situacija sa virusom ozbiljnija i lošija. Koja je Vaša ocjena sada? 

ULJAREVIĆ: Danas živimo posljedice onog na što smo tada upozoravali – partija je pregazila struku. Umjesto da je pandemija, kao naš zajednički problem, iskorišćena za društvenu homogenizaciju ona je ogolila do srži probleme partijski okovanog sistema. Tužno je što su brojni ljekari iz NKT strukture, a posebno oni nama najvidljiviji, pristali da služe partijskim interesima gazeći Hipokratovu zakletvu i unižavajući profesiju. Prošlo je nezapaženo, a cijenim da bi trebalo utvrditi i odgovornost onih koji su u Institutu za javno zdravlje dali mišljenje DIK-u i NKT-u na osnovu kojeg su osobe u samoizolaciji mogle da glasaju na biračkom mjestu bez prethodnog testiranja. A to je jedna u nizu štetnih odluka onih kojima smo mnogo vjerovali u martu, a koji su do danas izigrali naše povjerenje i dnevno nam vrijeđaju zdrav razum. Ostaće zapamćeno i ponašanje predsjednika i članova NKT-a koji su svojom podrškom određenim javnim skupovima, a i učešćem na njima, poručili da ni ljudski životi nijesu ništa u odnosu na partijski interes.

MONITOR: Epidemiološka situacija eskalirala je nakon izbora i političkih okupljanja koja su uslijedila. Čini li Vam se da se osim sa Kovidom, Crna Gora bori i sa drugim vrstama virusa, nacionalizma, recimo?  I da li je promjena vlasti prilika da se sa tim virusom nacionalizma  izborimo, ili je to, kako neki, kažu povratak u devedesete?

ULJAREVIĆ: Virus nacionalizma, nažalost, nikad nije ni nestajao ne samo iz Crne Gore nego iz regiona čiji smo sastavni dio. Sam DPS je dobar dio svoje vlasti, pa i one nakon obnove nezavisnosti 2006. godine, bazirao na elementima nacionalizma i podjela iz 90-ih. Doskorašnja vlast suštinski nije puno toga uradila ni na suočavanju sa nasljeđem 90-ih u crnogorskom društvu i na prevazilaženju podjela nastalih na njima. Štaviše, u nekim aspektima, aktivno je te podjele i gajila i podržavala.

Pred novom vlašću će biti rješavanje društvenih boljki izazvane nacinalizmom, sa kojima se DPS nije obračunao ali i koje su kreirale i širile određene članice nove vladajuće većine. No, ne mislim da je moguć povratak u 90. kojima nas DPS i njegovi kerberi plaše, a zaboravljaju da nam kažu i što je DPS tada radio i kakvu je retoriku imao i da li je upravo to uticalo da do danas nemamo niti jednu optužnicu u ratnim zločinima za komandnu odgovornost. Prošlo je 30 godina, i ako dođe do porasta nacionalizma, to će biti u nekoj drugačijoj, blažoj formi sa drugačijim ciljevima.

MONITOR: Kako vidite reakcije spolja, prvenstveno iz regiona, u kojima se Milo Đukanović i dalje vidi kao ,,garant stabilnosti”?

ULJAREVIĆ: Međunarodna zajednica je reagovala suvo, suzdržano i uslovno čime je izrazila saglasnost sa smjenom DPS-a, ali i rezervu prema onom što donosi budućnost. Nova vlast to mora imati u vidu i naći adekvatan odgovor. Prvi i dobar dao je Sporazum tri lidera nove većine. Sad se čeka drugi u slici nove Vlade čiji članovi ne bi smjeli biti sporni toj međunarodnoj zajednici, a posebno ne NATO savezu i EU.

Region je bio druga priča, a posebno Srbija. ,,Prva” i ,,druga” Srbija su našle tačku spajanja u Crnoj Gori i pokazali su nam da su za njih prihvatljivi samo oni naši izbori koje bi oni odobrili. Licimjerni su bili oni koji se raduju pobjedi opozicije kao pobjedi nad svojim političkim protivnikom Milom Đukanovićem uz prateći nacionalistički foklor, iako su mu, ne tako davno, rentirali najprizemnije medije za potrebe obračuna sa neistomišljenicima u Crnoj Gori. Licimjerni su bili i oni koji su se zgražavali nad pobjedom opozicije i stali u odbranu Đukanovića, a u Srbiji su protivnici iste takve vlasti Vučića i borci za ljudska prava čije kršenje nikada nisu vidjeli u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠKELJZEN MALIĆI, POLITIČKI ANALITIČAR I PUBLICISTA IZ PRIŠTINE: Balkanski šengen ili rat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi taj „šengen” bio izgrađen prema modelu EU, i kao priprema za učlanjenje u EU, mogla bi se stvoriti formacija koja ublažava tendenciju stvaranja velikih nacionalnih država koje se ne mogu stvoriti, kao takve, bez ratova. To je  svakako bolje nego i dalje nazadovati ili održavati „zaleđene” ili tinjajuće ratne sukobe

 

MONITOR: Proteklih dana u Srbiji i na Kosovu najaktuelnija tema bilo je potpisivanje u Vašingtonu sporazuma o ekonomskoj normalizaciji odnosa između Beograda i Prištine. U Srbiji vlast i opozicija imaju sasvim suprotne stavove. Kakav je Vaš stav o tom dokumentu?

MALIĆI: Sporazum iz Vašingtona nakićen je svim i svačim, više je popis obećanja sa nejasnim garancijama oko mnogih milijardi investicija… Naravno, i na Kosovu su, kao i u Srbiji, opozicija i pozicija podeljene oko sporazuma. Kritičnija je situacija kod vladine stranke, zato što je kosovska delegacija i u Vašingtonu pokazala nesuglasice. U jednom trenutku Ramuš Haradinaj je iz Prištine pretio da će srušiti krhku vladinu koaliciju, ali je brzo primiren, možda i zbog direktnog snažnog demarša američke strane. Ako bismo ukršteno čitali stavove vlasti i opozicija na Kosovu i Srbiji, imali bismo zanimljiv stepen visoke saglasnosti u oceni sporazuma: srpska opozicija smatra da sporazum ide u prilog Kosovu, da je Vučić praktično priznao nezavisnost Kosova. Kosovska opozicija naprotiv smatra da je u Vašingtonu najviše profitirala Srbija, a da je kosovska delegacija bila nelegitimna, nesposobna i neodgovorna.

MONITOR: Šta je sporazumom dobilo Kosovo? Da li on ugrožava suverenitet Kosova?

MALIĆI: Sporazum je po formi i sadržaju najviše bio u funkciji podržavanja izborne kampanje predsednika Trampa. Kosovo i Srbija nisu mnogo dobili. Izostalo je ono što su kosovski pregovarači očekivali, a od čega je srpska strana najviše strepela. Naime, kada je Donald Tramp pre skoro dve godine uputio pismo predsednicima Kosova i Srbije, pozvao ih je bio u Belu kuću da tamo finaliziraju završni mirovni sporazum i proslave uzajamno priznanje. Zbog toga se dugo sepekulisalo da je sporazum o Kosovu praktično postignut ili će prosto biti diktiran u Vašingtonu, gde delegacije samo treba da se dogovore oko nekih detalja i stave potpis. Zbog tih glasina je bivši kosovski premijer Albin Kurti, koji je vladao nepunih sto dana, odbijao pozive da ode u Belu kuću, jer je mislio da ga tamo čekaju „noževi probodeni na mapu Kosova”, aludirajući na glasine da su Tači i Vučic već dogovorili nove granice i razmenu teritorija.

Od ideje uzjamnog priznanja nije ništa bilo 4. septembra. Ona se pojavila u prvom draftu sporazuma i kada je ona odmah „procurela” kao alarmantna vest na udarnim stranicama štampe koju kontroliše Vučić, koji je odbio formulaciju, ta tačka sporazuma je uklonjena uz elegantno objašnjenje da je skup u Beloj kući fokusiran na ekonomski i neke druge sporazume, a pitanje završnog političkog sporazuma o priznanju ostavljeno je za pregovore koje vodi EU.

Suverenost Kosova nije narušena sporazumom, ali kosovska opozicija smatra da je suverenost ugrožena zbog prihvatanja zahteva Srbije da se reguliše korišćenje strateških resursa veštačkog jezera i elektrane Gazivode. Jezero se najvećim delom prostire na teritoriji Kosova, oko 15 posto zapadnog dela je na teritoriji Srbije. Ovo pitanje se pokušava ispolitizirati na isti način kao i sporazum o demarkaciji sa Crnom Gorom. Premijer Hoti se optužuje da je navodno Srbiji poklonio deo nečega što je sto posto kosovsko. Američke vladine institucije preuzele su obavezu da naprave projekt fizibiliteta za jezero koje je stvoreno akumulacijom protočnih voda čiji sliv počinje na teritoriji Srbije, ima široku primenu na Kosovu, a onda, dobrim delom preko reke Ibar, ponovo prelazi u Srbiju.

MONITOR: Predsjednik Pokreta za preokret Janko Veselinović izjavio je da je Srbija potpisala „de fakto priznavanje Kosova”.

MALIĆI: Nije priznala, ali je napravila korak u tom smeru i, više simbolički, priznala Sjedinjene Države kao arbitra u rešavanju kosovskog pitanja. Pošto su SAD glavni sponzor nezavisnosti Kosova, Beograd zna da ne može od Vašingtona tražiti potpunu promenu kursa, ali zna da bi Tramp možda mogao ponuditi određene korisne ustupke, kako bi bezbolnije naplatio „odštetu” za neminovno prepuštanje Kosova i proibližavanje Srbije EU i NATO-u. Pored unosnih ekonomskih ponuda koje je potpisao, Vučić je pristao i na određene elemente sporazuma koji znače otklon Srbije od Rusije i Kine na linijama Trampovih konfrontacija sa ovim silama, na kojoj se oslanjala u ekonomskim i vojnim projektima, kao i glavnim partnerima za odbranu Kosova u Ujedinjenim nacijama.

Veseljko KOPRIVICA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo