Povežite se sa nama

INTERVJU

JURE RADNIĆ, GLUMAC: Kazalište je imuno na krizu

Objavljeno prije

na

Intenzivne online probe Edipa započeli smo usred pandemije te nas je u međuvremenu pogodio razoran potres. Dok smo radili antičku tragediju kroz živote nam se provlačio sličan scenarij koji će se zasigurno upisati u ovu predstavu

 

Glumac Jure Radnić je rođen u Splitu. Djetinjstvo provodi na Hvaru, gdje je završio osnovnu školu, a kao član Dramskoga studija mladih – Hvar sarađivao je na brojnim festivalima za profesionalno vođena pozorišta. Školu likovne umjetnosti završio je u Splitu, smjer vajarstvo. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2013. godine u klasi profesorice Ivice Boban. Još za vrijeme studiranja bio je uključen u nekoliko produkcija kao što su Glorija u režiji Saše Božića u ITD-u, Medeja i Michelangelo u režiji Tomaža Pandura u HNK Zagreb. Nakon diplome, ostvario je nekoliko zapaženih uloga u predstavama, ali i u filmovima i TV serijama. Član je ansambla Gradskoga pozorišta Trešnja od 2015. godine

MONITOR: Već dva mjeseca u cijelom regionu, zbog borbe protiv širenja pandemije korona virusa, institucije kulture su obustavile rad. Pozorišta su zatvorena, a ljubitelji umjetnosti na internetu gledaju neke od omiljenih pozorišnih predstava. Pročitao sam da ipak Kazalište Hotel Bulić radi – u toku su online probe za predstavu ,,Edip”, u kojoj Vi igrate. Volio bih za početak da mi kažete o procesu nastanka predstave i o tim probama.

RADNIĆ: Bez obzira na činjenicu da je kazalište organizam ovisan o publici, kao i svaka druga umjetnost imun je na krizu i preživljava u najtežim uvjetima. Osim što istražujemo nove načine komunikacije između glumaca i redatelja, nalazimo i nove načine komunikacije s publikom. Intenzivne online probe Edipa započeli smo usred pandemije te nas je u međuvremenu pogodio razoran potres. Dok smo radili antičku tragediju kroz živote nam se provlačio sličan scenarij koji će se zasigurno upisati u ovu predstavu. Uskoro očekujemo prelazak iz virtualnog kontakta u prostor što je u novim uvjetima rada važna faza jer koliko god možemo komunicirati na razne načine kazalište ipak mora zadržati svoj izvorni oblik, a to je bliski kontakt izvođača i publike.

MONITOR: Kazalište Hotel Bulić već ima spremnu predstavu ,,Hedda Gabler”, Ibzenovu dramu, u režiji Senke Bulić. Kako je i najavljeno – najmoderniji klasični dramski ženski lik s kojim senzibilitet našeg vremena najbliže korespondira.

RADNIĆ: Hedda uz Noru i Kurlane zaokružuje svojevrsni Senkin ženski triptih. Nastala je u jesen prošle godine te nažalost zbog jedne nezgode nije doživjela premijeru. Čim se smiri situacija i otvore se mogućnosti premijera će se održati.  Heddu Gabler razapetu između trojice muškaraca, koja doseže vrhunac svoga postojanja prosipanjem glave iz vlastitog pištolja eruptivno emotivno, a opet hladno i suzdržano igra Lucija Šerbedžija. Barbara Prpić igra Theu Elvsted, Tesman Paško Vukasović, Lovborga Dado Ćosić a sudiju Bracka igram ja.

MONITOR: Pomenuli ste,,“Kurlani”, a podgorička publika Vas je upravo na FIAT-u prošle godine gledala u toj predstavi, po motivima istoimene trilogije pisca Mirka Božića, u režiji Senke Bulić. Dat je surovi opis dalmatinskog zaleđa dvadesetog vijeka, kroz žensku poziciju. Danas je važno kroz umjetnost pričati o položaju žena, ali  da li se išta suštinski mijenja?

RADNIĆ: Umjetnost je tu da progovara, da širi granice i podiže ljestvice. Kurlani ne govore samo o položaju žene, govore o položaju svih onih koji su drugačiji i zbog toga izopćeni iz društva. Surovost Dalmatinske zagore stavlja ženu na krajnju marginu, osim što ju ostavlja da se sama bori još ju doslovno gazi i satire. Kurlani su predstava koja se ne gleda u dahu, ali gledatelju upisuje u podsvijest hladnoću, težinu i kalvariju prenesenu kroz punokrvnu glumačku igru ansambla koji kroz dva sata secira svaki komadić svoga glumačkom i izvođačkog postojanja!

MONITOR: S obzirom da ste član ansambla zagrebačkog pozorišta ,,Trešnja”, koliko Vam je značajan rad u nezavisnim produkcijama i koliko se razlikuje taj proces rada na predstavama?

RADNIĆ: Matično kazalište održava me u kondiciji i daje mi mogućnost da skoro svakodnevno igram pred publikom. Trešnja je kazalište za djecu, a djeca su publika koja ne oprašta pogreške, ali ni ne propušta priliku da nagradi svaku emociju koja je od glumaca doprla do njih. S druge pak strane, nezavisno kazalište daje mogućnost slobode i ispitivanja vlastitih limita, pristupa materijalu s puno više rizika što meni kao izvođaču – istraživaču pruža neizmjerno zadovoljstvo.

MONITOR: Da li ste prihvatili da budete na čelu Hvarskih ljetnih priredbi jer vjerujete da je pozorište dobro mjesto za pokretanje promjena u društvu. Ipak je Hvar – grad sa pozorišnom tradicijom dužom od četiristo godina.

RADNIĆ: Uloga umjetničkog ravnatelja ljetnog festivala u gradu u kojem sam odrastao donijela mi je jedan od najturbulentnijih perioda u životu. Festival sam sa kolegicom Jelenom Mićić preuzeo 2018. godine u 57. izdanju i u jako lošem stanju kako marketinški i financijski tako i operativno te produkcijski. U posljednje dvije sezone broj publike je porastao za sto posto, a interes izvođača za nastup na festivalu sve je veći. Od nevidljive smotre nastao je konkurentan festival koji obuhvata dramsko i plesno kazalište te klasičnu i jazz glazbu ponajboljih domaćih, regionalnih i svjetskih izvođača. Rast festivala je samo mali dio onoga što će Hvar trebati uložiti u povratak kazališne tradicije na zasluženo mjesto!

MONITOR: Za kraj kažite mi o Vašem pedagoškom radu. Naime, radite na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

RADNIĆ: Na katedri scenskog pokreta počeo sam raditi odmah nakon diplome. Prvo kao asistent volonter pa onda i kao asistent u nastavnom zvanju. Još kao studenta zanimalo me tijelo. Ne samo u fizičkoj spremnosti nego i u istraživanju granica između tijela glumca, plesača i kompletnog izvođača. Na tom tragu i danas radim s mladim generacijama studenata glume.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ključna pouka je da ne treba potcjenjivati građane

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ili će vlast formirati partije vlasti PES-Demokrate i one koje su okupljene u koaliciji Za budućnost Podgorice, a čija su okosnica NSD i DNP, uz podršku koalicije koju je predvodio predsjednik Jakov Milatović, ili će je formirati DPS uz podršku onih partija i saveza koji su učestvovali u rušenju prethodne lokalne vlasti, kao i nekih novih, a ideološki bliskih partija, a pri čemu je opet ključna Milatovićeva koalicija. Po mom sudu, nećemo imati “budvanski scenario” jer to ne odgovara nikom od aktera, a posebno ne vlastima

 

 

MONITOR: Kako vidite preliminarne rezultate podgoričkih lokalnih izbora u Podgorici?

ULJAREVIĆ: Preliminarni rezultati ovih izbora su, u značajnom, u okvirima očekivanog u dijelu odnosa snaga ključnih aktera, a čini se da ni ponavljanje izbora na jednom manjem broju biračkih mjesta ne može donijeti promjene koje bi uticale na postojeću konstelaciju.

Takođe, iako je bila izvjesna veća apstencija, čini se da to većina političkih subjekata nije uzela za ozbiljno niti su kampanje išle u pravcu adresiranja apstitenata. To je uticalo da nešto bolji rezultat zabilježe oni koji imaju jaču infrastrukturu, ali i oni koji su se borili za censuz jer je, pri toj izlaznosti, bio dostižniji.

MONITOR: Ko su „pobjednici“, a ko „gubitinici“?

ULJAREVIĆ: Ubjedljivi gubitnici su koalicija PES-Demokrate koja je ušla u ovaj izborni ciklus sa pozicije vlasti, uložila vidljivo ogromne resurse, prednjačila u funkcionerskoj kampanji do mjere koja do sada nije viđena, a osobito je naglašena i činjenicom da su to radili nekadašnji žestoki kritičari funkcionerskih kampanja DPS-a iz perioda kad je ta partija imala vlast. Rezultat je da ne samo da nije bilo sinergetskog efekta, nego je ta koalicija osvojila manje u odnosu na procentualni zbir ili zbir odborničkih mandata na lokalnim izborima 2022. godine, kada je čak PES nastupao iz pozicije opozicije.

Dodatno, slično Budvi gdje je PES uzalud politički potrošio Predraga Zenovića, glavnog pregovarača, u Podgorici su politički potrošili Sašu Mujovića, ministra energetike. Ovo nije podsticajna poruka ni za njihove funkcionere, jer postaje vidljivo da se oni tretiraju kao roba i često unaprijed svjesno žrtvuju. U oba slučaja se radilo o osobama koje su imale potencijal, ali ovim preranim isturanjem u arenu za koju nisu bili spremni niti su im tokom kampanje dali adekvatnu stručnu pažnju, faktički su te političke karijere prerano ograničene. Mujović je ubačen u kalup u kojem se vidno nije osjećao kao svoj na svome, a to je onda vodilo i neubjedljivim nastupima koji su i njemu i koaliciji koju je predstavljao donijeli negativne poene.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BORIS PAVELIĆ, NOVINAR NACIONALA: Crna Gora se , ako želi u EU, mora potruditi da popravi odnose s Hrvatskom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imam dojam da Crna Gora potcjenjuje činjenicu da je Hrvatska- kako sada stvari stoje –  zaustavila napredovanje Crne Gore prema EU. I da ga neće tako lako iznova dopustiti

 

 

MONITOR: U decembru su predsjednički izbori. Pominje se da će biti najmanje sedam kandidatkinja i kandidata. Interesantna je procjena HDZ da je najbolje da njihov kandidat bude -blizak ali ne više i član HDZ, Dragan Primorac. Hoće li njegov glavni rival biti najvjerovatniji kandidat SDP i sadašnji predsjednik Zoran Milanović ili je moguće iznenađenje?

PAVELIĆ: U nedavno objavljenoj anketi, sadašnji predsjednik Zoran Milanović osvaja oko trećine glasova, 36 posto, a s 21 posto slijedi ga nezavisni kandidat s podrškom HDZ-a, bivši ministar znanosti i forenzičar Dragan Primorac. Rezultati te ankete poklapaju se s procjenama analitičara, prema kojima je Milanović favorit izbora, a u drugi krug bi se mogao plasirati Primorac. Međutim, iznenađenja nisu nemoguća: potpora raste i filozofkinji i nezavisnoj parlamentarnoj zastupnici Mariji Selak Raspudić koja je nedavno zbog spora o pobačaju napustila desnu populističku stranku Most: branila je pravo žene na pobačaj, ali joj se suprotstavio popularni stranački kolega, i suradnja je pukla. Zanimljivo će biti i kako će na predsjedničkim izborima proći kandidatkinja ljevice i psihijatrica Ivana Kekin, parlamentarna zastupnica zeleno-lijeve stranke Možemo!, inače supruga frontmena popularnog rock benda Hladno pivo Mile Kekina. Ona će Milanoviću oduzeti glasove na ljevici. Što se Primorca tiče, on formalno jest nezavisni kandidat, ali godinama je bio član HDZ-a, a i stranački ministar znanosti, pa je svima jasno kako je faktički riječ o HDZ-ovom kandidatu. Činjenica da je HDZ podržao baš njega, više govori o kadrovskom deficitu stranke, nego o promišljenoj političkoj taktici za proširenjem podrške birača.

MONITOR: HDZ je Vladu formirao sa Domovinskim pokretom koji se ubrzo raspao. Mario Radić je formirao DOMINO i pretpostavlja se da će i dalje htjeti da bude dio parlamentarne većine. Kakav razvoj događaja je predvidljiv?

PAVELIĆ: Ta je situacija bizarna: Domovinski pokret nastao je iz HDZ-a, kada se desna frakcija stranke izdvojila u posebnu stranku. Sada su opet u koaliciji, ali se i Domovinski pokret raspao na matičnu stranku i Domino. Istodobno, i jedni i drugi i dalje su u koaliciji s HDZ-om. Mediji su čak ironizirali ponašanje članova Domina, donedavnih članova Domovinskog pokreta, koji su krenuli pregovarati s HDZ-om o udjelu u vlasti i prije nego što su formirali stranku. Najvjerojatnije je da će i Domovinski pokret i Domino u parlamentu biti manji od makova zrna kada je riječ o poslušnosti HDZ-u. To, međutim, ne znači da će biti i manje opasni: njihova antisrpska retorika i otvorena-blago rečeno, netrpeljivost prema Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci Milorada Pupovca truju javni govor i legitimiziraju protusrpsku i anti-antifašističku retoriku. Domovinski pokret i Domino mogu se promatrati kao ovdašnje varijante novih radikalno desnih stranaka u Europi, uz važan dodatak: nastale su iz krugova ratnih veterana, opterećenih stvarnim i nezaliječenim ratnim traumama, koji politiku kreiraju na podlozi psihološkog tereta rata, a neki od njih i namjerno manipuliraju njime. To, dakako, nije ni moralno ni politički opravdano, ali je ljudski razumljivo. Ako želi politiku utemeljenu na konstruktivnom građanskom interesu-a ne na ratnim traumama, društvo bi taj problem trebalo osvijestiti i na svim se razinama posvetiti njegovu rješavanju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARIĆ, POLITIČKA ANALITIČARKA IZ SARAJEVA: Nacionalizam političare štiti od propitivanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije tajna da u BiH brojači imaju veći uticaj na izborne rezultate od birača i da stvarna borba za pobjedu na izborima počinje tek nakon zatvaranja birališta. Schmidtove izmjene izbornog zakona će voditi realnijem izbornom rezultatu

 

MONITOR: Početkom oktobra biraće se lokalna vlast u BiH. Kako ocjenjujete značaj ovih izbora za funkcionisanje ne samo lokalne samouprave u BiH već i kao motivišućeg faktora za veću participativnost građana/ki u političkom životu?

MARIĆ: Političku situaciju u BiH najbolje oslikava činjenica da su širenje nacionalne mržnje i optužbe za izdaju sopstvenog naroda prevladavajuće teme predizborne kampanje za lokalne izbore. U nacionalnom divljanju, konkretne teme od značaja za lokalne zajednice, padaju u drugi plan. Najviše lajkova dobijaju populisti koji oštro napadaju-pa i vrijeđaju, političare iz drugog naroda. Uvredama i prijetnjama se redovno pridruži plejada  on-line bojovnika. Zbog toga ćemo biti zadovoljni ako na izbore izađe 50 posto birača.

Pri tome je važno znati da se u stvarnosti narodi međusobno ne mrze toliko koliko bi političari to željeli. A političari, koji to nameću, su više kriminalci nego nacionalisti, ali su shvatili da ih nacionalizam štiti od propitivanja. Dok stvarate predratnu atmosferu niko vas neće pitati šta vaša ruka radi u njihovom džepu.

Srećom postoje izuzeci među načelnicima, ljudi koji pošteno i vrijedno rade svoj posao. Takvi ljudi se ne bave nacionalizmom, oni podršku građana dobijaju na osnovu postignutih rezultata, a ne populizma. To je nepogrešivo mjerilo kvaliteta političara: što više nacionalizma-to manje rezultata, a više korupcije.

MONITOR: Ovi izbori će biti prvi koji će se održati po- intervencijom VP Kristijana Šmita, izmjenjenom Izbornom zakonu. Izmjene predviđaju i nemogućnost da se kandiduju oni koji su osuđeni za ratne zločine.  Šmitova intervencija u Izborni zakon nije dočekana sa nepodijeljenim odobravanjem, ne samo u RS. Može li ona uticati na izborne rezultate i kako?

MARIĆ: Čim političke stranke, koje imaju korist od izbornih prevara, nisu zadovoljne izmjenama Izbornog zakona, to govori da su izmjene dobre za građane. Visoki predstavnik je nametnuo pravila koja će osigurati veći stepen integriteta izbornog procesa. Nije tajna da u BiH brojači imaju veći uticaj na izborne rezultate od birača i da stvarna borba za pobjedu na izborima počinje tek nakon zatvaranja birališta. Schmidtove izmjene se najviše tiču segmenata u kojima se dešavalo najviše prevara, a to su sastav biračkih odbora, brojanje glasova, mijenjane preferenci nakon izbora i sastavljanje lažnih zapisnika s birališta. Ove izmjene će voditi realnijem izbornom rezultatu.

MONITOR: VP Šmit sastao se u Sarajevu sa glavnim tužiocem MRMKS, Seržom Bramercom. Navedeno je da je evidentirano oko 400 bjegunaca od pravde koji uglavnom sada žive u Srbiji i Hrvatskoj. Konstatovano je da bi od tih zemalja trebalo tražiti da im sude. Pitanje tzv. tranzicione pravde bolna je tačka za sve žrtve. Da li ono postaje samo ad hoc političko-propagandni problem regionalnih politika?

MARIĆ: Efekt kazne se postiže ukoliko kazna uslijedi netom nakon počinjenja zločina. Kakva je svrha kazne za ratnog zločinca koji bi bio osuđen 30 godina nakon počinjenja? Može li se zadovoljenjem pravde nazvati ako je žrtva 30 godina živjela u saznanju da je zločinac na slobodi i ako ga je čak i sretala jer žive u istom mjestu? Mnogi od njih će prije umrijeti nego što će dočekati suđenje, kako žrtve tako i zločinci. Naravno da od toga ne treba odustati ali bi za sve nas bilo bolje da se to završilo prije 20 godina i da smo nastavili živjeti bez potrebe da svako malo diramo u žive rane.

Sve tri strane u BiH imaju isti stav po tom pitanju tako što priznaju samo svoje heroje i njihove zločince i rade sve na tome da zaštite te svoje „heroje“, a ako njihove zločine ne mogu odbraniti onda im pomognu da ne budu dostupni pravdi. Naravno da se po broju zločinaca i heroja ne mogu porediti, ali im je doktrina isto.

Teško da će se tu nešto uskoro promijeniti, a nenadoknadiva šteta je počinjena žrtvama ovolikim odugovlačenjem. To će biti samo jedan od brojnih problema koji nismo uspjeli riješiti mi, već vrijeme.

MONITOR: Nedavno je Sud u Strazburu naložio BiH da se pozabavi njegovom presudom u slučaju Slavena Kovačevića. Kovačević-koji je i savjetnik Željka Komšića, tvrdio je da je zakonskim odredbama suspendovano njegovo aktivno biračko pravo pri izboru članova/ca Predsjedništva. Njegov je i stav da VP Šmit podržava HDZ, a Šmit je podsjetio da je tražio od institucija da izmjenama Ustava sprovedu i ranije presude („Sejdić-Finci“, „Zornić“…) Samo mali deo političke scene u BiH je, izgleda, zainteresovan da se ove presude sprovedu. Zašto?

MARIĆ: Bosna i Hercegovina ima specifično ustavno uređenje. Ustavotvorci su bili svjesni da je nemoguće napraviti savršeno rješenje kojim bi svi bili zadovoljni, pa su napravili ono što su mogli. U BiH problem nije loš Ustav, već loši političari koji se trude da nađu svaku rupu i od nje naprave problem, umjesto da nađu način kako da te rupe zakrpe. Jasno je da nisu ispoštovana ljudska prava svih građana podjednako po pitanju izbora za člana Predsjedništva, ali je to tada bilo jedino moguće rješenje. Umjesto da zajednički traže rješenje tog i sličnih problema, neki političari su u tome vidjeli priliku da sebe promovišu.

Slaven Kovačević je tužio državu BiH jer mu ne dozvoljava da se kao pripadnih Ostalih kandiduje za Predsjedništvo BiH, zanemarujući da se kao Hrvat mogao kandidovati za tu funkciju, jer se dok je bio u Gradskom vijeću Sarajeva izjašnjavao kao Hrvat. To dovoljno govori o paradoksu i iskrenim namjerama.

MONITOR:  Kako vidite „saradnju“ političkih vođa zemalja regiona na prebacivanju unutrašnjih problema na regionalni nivo?

MARIĆ: Kada gledate narušene političke odnose u regiji ne možete da se ne pitate šta se desilo jer je prije dvadeset godina situacija bila mnogo bolja. Održavali su se bilateralni i trilateralni sastanci, razgovaralo se o saradnji, a onda smo se odjednom počeli ponovo gledati preko ništana. To je taj trend populizma u kombinaciji s nedostatkom rezultata. Čim vam nešto ne ide dobro ili ste napravili neki propust, siguran recept za skretanje pažnje javnosti sa tog problema je upiranje prstom u komšije, kao prijetnju na koju uvijek moramo budno motriti.

MONITOR: Šef CIA, Vilijem Berns, nedavno je bio u Sarajevu, Beogradu i Prištini. Malo toga smo saznali o sardžaju njegovih razgovora sa našim lokalnim moćnicima. Kako Vi razumijete ovu CIA turneju?

MARIĆ: Stvarni cilj i povod takvih posjeta nikada ne bude zvanično predstavljen, ali se može pretpostaviti da to nisu bili nimalo ugodni razgovori i da su bili više monolozi u kojima je američka strana iznosila „preporuke“ zajedno s posljedicama koje bi mogle uslijediti u slučaju njihovog nepoštivanja. U turbulentim geopolitičkim kretanjima, niko ne želi da se bavi globalno nebitnim sukobima, ako to već mogu izbjeći. Značaj ove regije za Ameriku je samo u toj mjeri u kojoj predstavljamo opasnost za širenje interesa Rusije i Kine. Mi bismo voljeli da smo im bitni ali smo za njih premali i uključuju se samo koliko moraju.

U BiH je cilj posjete bio jasan, Dodik. No, pošto je on na „crnoj listi“ američke administracije nije se mogao, a vjerovatno ni želio, sastati s njim, pa mu je poruku poslao preko Željke Cvijanović. Ostali sastanci su bili protokolarni. Da je postigao svoj cilj postalo je očito već u prvoj izjavi Dodika nakon te posjete u kojoj je negirao da je ikada govorio o samostalnosti RS-a.

 

Propisane kvote za žene nisu pokazale veliki uspjeh

MONITOR: Samo 29 žena su kandidatkinje za gradonačelnice i načelnice. Među njima su, međutim, i već vrlo prominentne političarke kao što su gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić i vrlo uspješna protivkandidatkinja Miloradu Dodiku na izboru za predsjednika/cu RS, Jelena Trivić. Koliko su žene-kandidatkinje u BiH prilagodljive mejnstrim politici a koliko imaju priliku ili uopšte žele da kandiduju nešto novo što bi ih učinilo liderkama?

MARIĆ: Istraživanja iz biznis sektora su pokazala da su kompanije koje u upravama imaju žene, uspješnije i profitabilnije od onih u kojima su samo muškarci. Vjerujem da bi se veći postotak žena u politici  pozitivno odrazio na razvoj društva. Ali, mnogo je manji broj žena koje se ozbiljno žele baviti politikom. Mnoge žene, posebno one koje imaju porodicu, odluče se za neko drugo zanimanje. Osim toga, to sa sobom nosi i rizik da postanete žrtva javnog progona na društvenim mrežama i po forumima, u koji nerijetko uvuku i članove porodice, pa i djecu.

Problem sa sudjelovanjem žena u politici u BiH je što brojne funkcionerke ne djeluju samostalno, već ih povezuju sa nekim muškarcem koji im je tu funkciju osigurao. Ne mislim na fizičku vezu već isključivo na nadmoć. Takve političarke nestaju s političke scene kada njihov nadređeni tako odluči ili kada on izgubi moć.

Propisane kvote za žene nisu pokazale veliki uspjeh. Žene koje su se same izborile za svoje mjesto u politici su prodornije, uspješnije i znaju se bolje zauzeti za ono što žele i što misle da je dobro za društvo.

 

Politički inters u EU ima prednost nad propisima

MONITOR: Aleksandar Vučić je na nedavnom bezbjednosnom forumu u Pragu, rekao  da neće Crna Gora već Ukrajina biti sljedeća članica EU. Vučić je u UN upravo najavio da će odlikovati sve koji su glasali protiv Rezolucije o Srebrenici…Kada je reč o BiH, otpočinjanje pregovora sa EU kao da je zamrznuto. Šta je to prouzrokovalo?

MARIĆ: Kolikogod mi željeli vjerovati da se u EU sve dešava po propisima, činjenica je da politički interes ima prednost. Tako je i po pitanju prijema Ukrajine i Moldavije u EU, tako je bilo i po pitanju prijema Bugarske i Rumunije u EU. Najlakše je bildati mišiće na zemljama zapadnog Balkana. No, to nije opravdanje za neispunjavanje uslova koje je EU postavila. Posebno jer se ne radi o nekim apstraktnim zahtjevima već o reformama od kojih će država imati koristi.

Jasno je da se političari opiru tome, posebno jer im je slika hapšenja Ive Sanadera još pred očima i jer su prve reforme koje moraju uraditi one koje se tiču borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala. Niko ne reže rado granu na kojoj sjedi i gradi svoje carstvo. Zbog toga je BiH zadnja država koja ima pravo da bilo šta prigovori zbog prijema drugih u EU, jer smo mi prvi krenuli tim putem, a nakon 20 godina smo dospjeli na začelje. Ono što je u svemu tome dobro je da bh. političari nemaju alternativu EU članstvu i prisiljeni su da ponekad nešto puste iako znaju da bi mogli skupo platiti za to. Milijarde eura, koje EU daje uzornim učenicima, dodatna su motivacija da političari usvoje i poneki neugodan zakon.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo