Povežite se sa nama

INTERVJU

JURE RADNIĆ, GLUMAC: Kazalište je imuno na krizu

Objavljeno prije

na

Intenzivne online probe Edipa započeli smo usred pandemije te nas je u međuvremenu pogodio razoran potres. Dok smo radili antičku tragediju kroz živote nam se provlačio sličan scenarij koji će se zasigurno upisati u ovu predstavu

 

Glumac Jure Radnić je rođen u Splitu. Djetinjstvo provodi na Hvaru, gdje je završio osnovnu školu, a kao član Dramskoga studija mladih – Hvar sarađivao je na brojnim festivalima za profesionalno vođena pozorišta. Školu likovne umjetnosti završio je u Splitu, smjer vajarstvo. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 2013. godine u klasi profesorice Ivice Boban. Još za vrijeme studiranja bio je uključen u nekoliko produkcija kao što su Glorija u režiji Saše Božića u ITD-u, Medeja i Michelangelo u režiji Tomaža Pandura u HNK Zagreb. Nakon diplome, ostvario je nekoliko zapaženih uloga u predstavama, ali i u filmovima i TV serijama. Član je ansambla Gradskoga pozorišta Trešnja od 2015. godine

MONITOR: Već dva mjeseca u cijelom regionu, zbog borbe protiv širenja pandemije korona virusa, institucije kulture su obustavile rad. Pozorišta su zatvorena, a ljubitelji umjetnosti na internetu gledaju neke od omiljenih pozorišnih predstava. Pročitao sam da ipak Kazalište Hotel Bulić radi – u toku su online probe za predstavu ,,Edip”, u kojoj Vi igrate. Volio bih za početak da mi kažete o procesu nastanka predstave i o tim probama.

RADNIĆ: Bez obzira na činjenicu da je kazalište organizam ovisan o publici, kao i svaka druga umjetnost imun je na krizu i preživljava u najtežim uvjetima. Osim što istražujemo nove načine komunikacije između glumaca i redatelja, nalazimo i nove načine komunikacije s publikom. Intenzivne online probe Edipa započeli smo usred pandemije te nas je u međuvremenu pogodio razoran potres. Dok smo radili antičku tragediju kroz živote nam se provlačio sličan scenarij koji će se zasigurno upisati u ovu predstavu. Uskoro očekujemo prelazak iz virtualnog kontakta u prostor što je u novim uvjetima rada važna faza jer koliko god možemo komunicirati na razne načine kazalište ipak mora zadržati svoj izvorni oblik, a to je bliski kontakt izvođača i publike.

MONITOR: Kazalište Hotel Bulić već ima spremnu predstavu ,,Hedda Gabler”, Ibzenovu dramu, u režiji Senke Bulić. Kako je i najavljeno – najmoderniji klasični dramski ženski lik s kojim senzibilitet našeg vremena najbliže korespondira.

RADNIĆ: Hedda uz Noru i Kurlane zaokružuje svojevrsni Senkin ženski triptih. Nastala je u jesen prošle godine te nažalost zbog jedne nezgode nije doživjela premijeru. Čim se smiri situacija i otvore se mogućnosti premijera će se održati.  Heddu Gabler razapetu između trojice muškaraca, koja doseže vrhunac svoga postojanja prosipanjem glave iz vlastitog pištolja eruptivno emotivno, a opet hladno i suzdržano igra Lucija Šerbedžija. Barbara Prpić igra Theu Elvsted, Tesman Paško Vukasović, Lovborga Dado Ćosić a sudiju Bracka igram ja.

MONITOR: Pomenuli ste,,“Kurlani”, a podgorička publika Vas je upravo na FIAT-u prošle godine gledala u toj predstavi, po motivima istoimene trilogije pisca Mirka Božića, u režiji Senke Bulić. Dat je surovi opis dalmatinskog zaleđa dvadesetog vijeka, kroz žensku poziciju. Danas je važno kroz umjetnost pričati o položaju žena, ali  da li se išta suštinski mijenja?

RADNIĆ: Umjetnost je tu da progovara, da širi granice i podiže ljestvice. Kurlani ne govore samo o položaju žene, govore o položaju svih onih koji su drugačiji i zbog toga izopćeni iz društva. Surovost Dalmatinske zagore stavlja ženu na krajnju marginu, osim što ju ostavlja da se sama bori još ju doslovno gazi i satire. Kurlani su predstava koja se ne gleda u dahu, ali gledatelju upisuje u podsvijest hladnoću, težinu i kalvariju prenesenu kroz punokrvnu glumačku igru ansambla koji kroz dva sata secira svaki komadić svoga glumačkom i izvođačkog postojanja!

MONITOR: S obzirom da ste član ansambla zagrebačkog pozorišta ,,Trešnja”, koliko Vam je značajan rad u nezavisnim produkcijama i koliko se razlikuje taj proces rada na predstavama?

RADNIĆ: Matično kazalište održava me u kondiciji i daje mi mogućnost da skoro svakodnevno igram pred publikom. Trešnja je kazalište za djecu, a djeca su publika koja ne oprašta pogreške, ali ni ne propušta priliku da nagradi svaku emociju koja je od glumaca doprla do njih. S druge pak strane, nezavisno kazalište daje mogućnost slobode i ispitivanja vlastitih limita, pristupa materijalu s puno više rizika što meni kao izvođaču – istraživaču pruža neizmjerno zadovoljstvo.

MONITOR: Da li ste prihvatili da budete na čelu Hvarskih ljetnih priredbi jer vjerujete da je pozorište dobro mjesto za pokretanje promjena u društvu. Ipak je Hvar – grad sa pozorišnom tradicijom dužom od četiristo godina.

RADNIĆ: Uloga umjetničkog ravnatelja ljetnog festivala u gradu u kojem sam odrastao donijela mi je jedan od najturbulentnijih perioda u životu. Festival sam sa kolegicom Jelenom Mićić preuzeo 2018. godine u 57. izdanju i u jako lošem stanju kako marketinški i financijski tako i operativno te produkcijski. U posljednje dvije sezone broj publike je porastao za sto posto, a interes izvođača za nastup na festivalu sve je veći. Od nevidljive smotre nastao je konkurentan festival koji obuhvata dramsko i plesno kazalište te klasičnu i jazz glazbu ponajboljih domaćih, regionalnih i svjetskih izvođača. Rast festivala je samo mali dio onoga što će Hvar trebati uložiti u povratak kazališne tradicije na zasluženo mjesto!

MONITOR: Za kraj kažite mi o Vašem pedagoškom radu. Naime, radite na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

RADNIĆ: Na katedri scenskog pokreta počeo sam raditi odmah nakon diplome. Prvo kao asistent volonter pa onda i kao asistent u nastavnom zvanju. Još kao studenta zanimalo me tijelo. Ne samo u fizičkoj spremnosti nego i u istraživanju granica između tijela glumca, plesača i kompletnog izvođača. Na tom tragu i danas radim s mladim generacijama studenata glume.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo