Povežite se sa nama

MONITORING

MONITOROVA ANKETA: Šta slavimo 21. maja

Objavljeno prije

na

Sagovornike Monitora pitali smo gdje je Crna Gora uoči 14-godišnjice nezavisnosti

 

Milka Tadić-Mijović, direktorica CIN-CG
Nazadovanje

Prema svim relevantnim izvještajima Crna Gora je nazadovala. Ako pogledate samo posljednji izvještaj Freedom house, mi smo svrstani u hibridna društva, u kojima su institucije fasade, a autoritarne vlasti donose ključne odluke, uglavnom protiv javnog interesa. Na listi Reportera bez granica, više medijske slobode imali smo prije desetak godina, na i indeksu slobode medija RFB smo bili gotovo šezdesetak mjesta bolji nego danas. I o ekonomiji kad govorimo, vidimo da su naši problemi ozbiljni i strukturni, da je privreda ranjiva i podložna spoljnim uticajima, da  vladaju monopoli a ne slobodna konkurencija, da je naš spoljni dug bio zanemarljiv 2006, a sada prijeti da nas potpuno zarobi. Vlast nikada nije imala snage da krene u suštinske reforme i da Crnu Goru evropeizuje, u pravom smislu te riječi, već je i proces evrospkih integracija monoplisala i zlopupotrijebila. Uz sve to,  obrazovani ljudi masovno napuštaju zemlju, ili namjeravaju da to urade. Zdravstvo i obrazovanje se urušavaju godinama. Izbori su više trgovina i prodaja glasova, nego slobodno izražena volja građana.

Umjesto da slavimo, bilo bi dobro da svi mi podvučemo crtu i da poradimo  kako bi Crna Gora bila bolja, kako bi bila zemlja svih nas. Nije dovoljno konstatovati stanje, prirodu ove vlasti svi dobro znamo –  važno je da se zapitamo šta možemo učinili da se prilike promijene. Bez učešća građana i angažovanja, nema nade. Politička elita je slaba, uglavnom istrošena i zauzeta opasnim narativom koji produbljuje sukobe.

Duško Kovačević, bloger
Ko negira državu

Kada govorimo o državi, bilo kojoj i bilo kojim povodom, uvijek treba imati na umu formulaciju iz glasovita intervjua Margaret Tačer u listopadu 1987: ,,Ako pak društvo ne postoji, u realnosti su egzistentni tek pojedinačni muškarci, žene, te porodice“. Ova rečenica se naslanja  direktno na još poznatiju izreku političkog filozofa i patrijarha neoliberalizma, nobelovca Fridriha Hajeka, sa predavanja na Kembridžu 1942: ,,Ne postoji takvo što kao društvo!“

Zar nije ista stvar i sa državom? Šta smo to mi kao pojedinci i ,,obični” ljudi dobili kao ličnu vrijednost za 14 godina neovisnosti Crne Gore? Bojim se da je odgovor krajnje pesimistički. Baš kao i realnost koja nas ovih dana žustro šamara i gura u vrtlog građanskih nemira, da ne kažem rata, i to je vjerodostojno lice države čiji rođendan slavimo 21. maja. Nefunkcionalnost i nezadovoljstvo. Ali, šta očekivati od države koja je stvorena sa 55 odsto podrške, ako je i toliko. To je opasno nastala konstrukcija, rizična i sklona erozivnosti, država koja u samim temeljima nosi nestabilnost i  oštru podvojenost.

Veliki multi-nacionalni projekti poput države, obnovljene ili kakve god, traže najveći mogući dogovor, konsenzus i interes njenih najmarkantnijih konstituenata. Upravo je to 2006. izostalo. Umjesto velike sinteze i afirmacije, što država u svojoj suštini jeste, a što je Aleksis de Tokvil odlično primijetio u ranoj Americi (SAD), stiče se utisak da je ,,naša” država formirana sa ciljem otuđenja jednog čitavog korpusa njenih građana i njihovih prava. U tom nakaradnom duhu  predsjednik Crne Gore je nedavno  priznao poraz države i ideje države, sada već čuvenom rečenicom: ,,Nas je više na ovoj strani!” I ko to onda negira državu?

Prema tomu, 14 godina neovisnosti Crne Gore dočekujem kao apatrid, čovjek bez domovine. Iako stara helenska sentencija kaže ,,čuvaj se od čovjeka koji nema domovinu”, ja ću kao i do sada poštovati zakone ove države.

 

Aleksandar Dragićević, eko-aktivista
Čuvati državu od nas samih

Prije 14 godina dobili smo ono što smo tražili, ali nijesmo dobili ono čemu smo se nadali. Oni koji su željeli nezavisnu Crnu Goru i nadali se da ćemo konačno dobiti priliku da postanemo dio evropske porodice, ekološka i država vladavine prava dobili su upravo suprotno. Dobili smo državu u kojoj zakoni nijesu isti za sve, a u ovo 14 godina uspjeli smo da izbetoniramo obalu, devastiramo šume, Taru, nacionalne parkove… Uspjeli smo da pitke planinske rijeke stavimo u cijevi, i uništimo ih  a da građani plaćaju tu devastaciju preko računa za struju. Uspjeli smo da ugrozimo status svjetskog kulturnog i prirodnog UNESCO naslijeđa, a od EU smo  daleko kao i 2006.

Kako volimo državu i kako možemo biti patriote kada dozvoljavamo da divlje deponije niču na svako par kilometara, dozvoljava se brutalni krivolov u jezerima i rijekama a mjera razvoja nam je koliko kvadrata betona po glavi stanovnika izlijemo?  Kada proslavljamo Dan nezavisnosti, sjetimo se da Crnu Goru moramo zaslužiti tako što ćemo je sačuvati – od betona, od požara, od krivolova, od MHE i od devastacije i tako što ćemo je sačuvati od nas samih i ostaviti je čistijom i boljom za generacije koje dolaze.

 

Duško Vuković, novinar
Malograđanština

Umjesto da gradi institucije koje će biti armatura oko koje će se plesti živo tkivo društva solidarnosti i  tolerancije  vlast je gradila sistem kojim kontroliše društvo i podređuje ga interesima svoje elite i njenih klijentelističkih ogranaka. Umjesto da afirmiše građanina i građansko društvo kao izraz svijesti o postojanju opšteg interesa i dobra, vlast je afirmisala malograđanina i njegovu neutaživu potrebu da svoj lični interes zadovolji kroz materijalni dobitak. Malograđanin u vlasti (a i u opoziciji) bijedu svoje egzistencije skriva busanjem u nacionalna prsa i kvazipatriotskim pojanjima oda onima od čije moći zavise. Umjesto da razvije zastavu pravde i pravičnosti, i pod nju okupi i one koji nijesu prije 14 godina željeli obnovu crnogorske državne samostalnosti, vlast je uspjela da ogadi državu dostini onih koji su njenu obnovu čekali kao ozebli sunce. Crna Gora ostaje ideal i zadatost.

 

Omer Šarkić, bloger
Nemamo što slaviti

Sa dugom koji će do kraja godine preći 90 odsto BDP-a i gladi koja će na jesen nastupiti i bukvalno, Crna Gora nije nezavisna već nikad zavisnija država. U nezavisnim i slobodnim državama vlada pravo a ne nepravo, institucije su slobodne, nezavisne i jake – čuvari nezavisnosti, vlast je odgovorna i smjenjiva, svi građani  takvu državu veličaju i slave.

U Crnoj Gori nikada nijesu održani slobodni izbori, institucije su mrtvo slovo na papiru, vlast je nesmjenjiva, država je zarobljena u korupciji i kriminalu, sva moć je skoncetrisana u rukama jednog čovjeka i partije mu, policijski aparat je brutalan i nesrazmjeran, mediji neslobodni, država i u zvaničnim izvještajima nazaduje u skoro svim oblastima – tako da se nema što slaviti.

Upravo zbog toga stalno se proizvode tenzije, stvaraju ili izmišljaju unutrašnji i spoljni neprijatelji, država je permanentno na ivici sukoba, u nekoj vrsti vanrednog stanja, kako bi se građani držali pod strahom.

Dan nezavisnosti je  postao parada najjeftinije propagande i kiča, kojeg slave uglavnom još samo apanažni turbocrnogorci, vođa, partija i tzv. Javni servis, dok mladi i sposobni masovno napuštaju zemlju.

 

Srdjan Perić, profesor književnosti
Propuštena prilika

Mi smo  zajednica koja se ne može smatrati demokratskom, dok  perspektiva humanog, modernog i uređenog društva nikada nije bila dalja od trenutka obnove državnosti. Izdijeljeni i posvađani, u glavnim pravcima neutemeljeni u znanju i radu, bez razvijene privrede, prezaduženi, postajemo lak plijen u globalnim igrama u kojima se redefiniše svijet. Sumornu sliku može na momente uljepšati poneki bljesak darovitog i upornog pojedinca u oblasti umjetnosti, sporta, ponegdje čak i privrede, samopregor ljekara, naučnika… Ali ostaje opor utisak da smo ispustili  priliku da postanemo društvo prosperiteta i socijalne pravde.

Da bismo se prenuli, nužno je da dođemo do spoznaje gdje smo, kamo hoćemo ići i kako želimo tamo stići – i jednako važno: na kojim vrijednostima.

Potrebna nam je snažna integrativna ideja, puno dobro volje i mnogo strpljenja da bismo se kao zajednica uredili i osvojili elementarne tekovine demokratije. To ne znači da je nemoguće da stignemo dotle, ali moramo usvojiti lekciju da samo zajednica ukorijenjena na humanim vrijednostima, znanju i radu može sačuvati sebe i razvijati se. Mnogi koji ne budu toga svjesni će platiti veliku cijenu – neki čak i opstankom. Dan nezavisnoti treba da nas  podsjeti i na istinu da traje samo ono što se oslanja na čvrsti temelj. U zajednicima koje traju taj temelj su njene autentične vrijednosti prosijane kroz iskustvo generacija.

 

Goran Jovanović (Timur Tmurni), ljekar i satiričar
Crna Gora kao mjera apsurda

 

Crna Gora obitava u sjeni samoobmane, sa neriješenim pitanjima i konfliktima koji joj vrište iz džepova i rukava. Sa prećutanim sramotama i nesnošljivim užasima oskrnavljene intime. Nikad suočena sama sa sobom izabrala je da ne vidi šta je postala. Okolo je groblje razbijenih iluzija, survanih kriterija, propuštenih prilika i odbačenog kvaliteta. Groblje okićeno jeftinim prazničnim dekorom, primitivnim pomislima i pokličima, nahuškano nazadnim i napadnim revoltima sa svih strana – baš i nije groblje. Prije – vašarište. Crna Gora danas je mjera apsurda, u vremenu zamrznut  tupi, a drski izraz nečijeg neshvatanja očigledne suštine potkrijepljen niskim IQ-om i visokim bezobrazlukom i bahatošću. Crna Gora danas je i žalosna video snimka iz Nikšića, zabilježena ispred tamošnje bolnice gdje grupa medicinskih radnika poltronski aplaudira kontraverznom predsjedniku države Milu Đukanoviću. Istovremeno u Belgiji,  tokom posjete bolnici, medicinski radnici su iz protesta okrenuli leđa premijeru. Crna Gora varniči u sudaru pendreka i baklji; zveči u tresku frustracija i sujeta; grca od ludila kruna i orlova, stegova i ikona; bludi manirom revanšističkih niskooktanskih patriotizama i nacionalizama i predugo vonja na režimsku trulež. Nakon korona-psihoze slijedi novi period političke nestabilnosti praćen međusobnim izazivanjima, prepucavanjima, inaćenjima i policijskim hapšenjima. Prognoze govore da će ionako tanak prosječan novčanik dodatno otanjiti, pa osim zova vladika, političara, komita i četnika, postoji mogućnost zova gladnog želuca, a on je jedan od najubjedljivijih.

Đuro Radosavović
Slavlje na ,,silent”

Razočarenje nikad nije jednostrano, nije samo narod razočaran u današnju Crnu Goru. Vjerovatno da je i ,,avatar“, duh Crne Gore prilično razočaran u ljude koji u njoj žive, a koji za sebe, bez pokrića, tvrde da su građani! Zato se valja prisjetiti da 21. maja slavimo sve praznije Cetinje, opustjelu i opustošenu prijestonicu koja ljeti nema vode pa se građani kupaju kanticama. Slaviti 21. maj, to je kao da saznate da vas nakon 14 godina braka supružnik nikad nije volio.  A vama je i dalje stalo. Znam mnogo ljudi koji taj 21. maj slave krišom, u četiri zida. Ne zato što je zabranjeno, već zato jer ih je sramota zbog profesionalnih patriota koji su svoje rodoljublje debelo naplatili. Od onih što drže ruku na srce i prave se da pjevaju himnu. Zbog njih ljudi vole Crnu Goru na ,,silent“. Crna Gora zaslužuje da se slavi, ali većina glavnih proslavljača nezavisnosti, na koktelima, iz godine u godinu se svojski trude da svima zgade Crnu Goru što više. Da bi oni  slobodno izrabljivali.

Prepremio: P. Nikolić

Komentari

MONITORING

RAZBUKTAVANJE EPIDEMIJE: Korona parti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezultat okupljanja branitelja crkve i države je 1.630 oboljelih.  I dok iz Instituta upozoravaju da nas očekuje dramatična situacija, NKT se samougasio, a virus ne čeka konstituisanje novog

 

Kriv je administrator. Tako reče predsjednik Nacionalnog koordinacionog tijela za borbu protiv zaraznih bolesti (NKT) Milutin Simović, nakon što je sa njegove Fejsbuk stranice ,,greškom” osumnjičenog administratora emitovan snimak okupljanja ,,branilaca” države u Podgorici. Simović je navodno samo srcem bio na skupu na kome se prema procjenama policije okupilo 50.000 ljudi, iako odluke NKT-a propisuju da nije dozvoljeno okupljanje preko 100 ljudi.

Simovića su dostojno u odbrani države na podgoričkom trgu zamijenili drugi članovi NKT-a i sam odlazeći premijer Duško Marković. O kakvoj se ozbiljnoj družini radi, govori i to da se niko iz NKT-a nije oglašavao da upozori na epidemiološki rizik masovnog okupljanja. Partijski ciljevi i sumanuta poslijeizborna kombinatorika bili su važniji od zdravlja građana.

U jeku globalne pandemije, sa rekordnim brojem oboljelih i umrlih, članovi NKT-a su precizno nacrtali način vladanja njihove partije u kome ono što važi za jedne nije obavezno za one koji su na njihovoj partijskoj ili ,,patriotskoj” strani. U nepoštovanju sopstvenih pravila NKT je imao pomoć policije i tužilaštva. Tokom proljeća, zbog kršenja preventivnih mjera, uhapšeno je i krivično gonjeno preko hiljadu građana, da bi se borba protiv korone tokom ljetnjeg rasta oboljelih svela na partijsko-epidemiološko sprječavanje dolaska građana na proteste u Podgoricu. Sedmicu prije izbora  u cilju sprječavanja narušavanja javnog zdravlja zbog masovnog okupljanja duže od tri sata obustavljen je saobraćaj na putevima koji iz Nikšića i Kolašina vode ka Podgorici.

Institucije su nakon izbora, uzele slobodno, pa su dan nakon izbora 31. avgusta pristalice opozicionih partija ispred Hrama u Podgorici nesmetano slavile izbornu pobjedu. Odgovor je stigao nakon tri dana na Cetinju, a 6. septembra u Podgorici, uz ćutanje NKT-a i asistenciju policije, održan je drugi patriotski kontramiting.

Rezultat okupljanja branitelja crkve i države je 1.630 oboljelih od korona virusa sa tendencijom daljeg rasta. Svakog dana registruje se preko 100 ili dvjesta oboljelih u zavisnosti od toga koliko se testova radi. Crna Gora je od korona fri države zauzela čelnu poziciju u regionu po broju oboljelih, podaci od 8. septembra, – na 100.000 stanovnika imamo 259 oboljelih, BiH 176, Kosovo 156, Albanija 142, Sjeverna Makedonija 92, Hrvastka 63, Slovenija 29. Toliko o epidemiološki bezbjednim izborima.

,,Epidemiološka situacija koja se trenutno registruje u Crnoj Gori je posljedica svih dešavanja od prije sedam do 14 dana što se vremenski poklapa sa masovnim javnim pred i postizbornim okupljanjima koja su kao takva bila zabranjena naredbama Ministarstva zdravlja”, kazali su Monitoru iz Instituta za javno zdravlje.

Iz Instituta kažu da će se epidemiološke posljedice skupa koji je organizovan u nedjelju osjetiti po isteku preioda inkubacije osoba koje su virusu eventualno bile izložene na skupu – dakle u prosjeku za sedam do 14 dana od samoga skupa: ,,U tom periodu se očekuje i dodatni priliv novooboljelih koji će biti kontakti iz zajednice osoba koje su virusu izložene na ranije održanim skupovima tako da je pred nama jedan jako težak i neizvjestan period koji će predstavljati ekstremno veliki izazov za kompletan zdravstveni sistem”.

,,Čitav je niz epidemiološki nezahvalnih elemenata vezanih za ono čemu smo bili svjedoci”, ističu iz Instituta: ,,Pored masovnosti, načina ponašanja, glasnog govora i pjevanja, ogromnog broja ljudi na malom prostoru bez zaštitnih maski, najveći broj osoba koje su prisustvovale skupovima su mlađe starosne dobi te su kao takvi vjerovatniji da neće imati razvijenu kliničku sliku što dodatno olakšava širenje virusa u populaciji i otežava borbu sa virusom, maltene onemogućavajući bilo kakvu kontrolu nad daljim širenjem infekcije”.

Od korona virusa je u Crnoj Gori do sada umrlo 114 ljudi. Ove nedjelje  umrli su majka i sin iz Pljevalja, dok su još dva člana ove porodice inficirana korona virusom. Situacija je posebno alarmantna na sjeveru države gdje se bilježe rekordne stope obolijevanja od virusa u Beranama i Rožajama.

I dok iz Instituta upozoravaju da nas očekuje dramatična situacija, odgovora odlazeće vlasti nema, a virus ne čeka konstituisanje nove. Dan nakon protesta na Trgu nezavisnosti, u ponedjeljak, 7. septembra, ostavku na članstvo u Kriznom medicinskom štabu NKT je podnio pomoćnik direktora Kliničkog centra Nemanja Radojević zbog, kako je obrazložio, ponašanja ljudi sedam mjeseci prije i u periodu nakon izbora. Ostavku je podnio i šef Kriznog medicinskog štaba Ranko Lazović zbog drugih profesionalnih obaveza.

Novi šef Kriznog medicinskog štaba, koji se bavi organizacijom zdravstvenog sistema tokom epidemije korona virusa, nakon ostavke biće Nermin Abdić, direktor Urgentnog centra KCCG. Na utakmici Budućnost-Petrovac, koja je odigrana 30. juna, a nakon koje je utvrđeno prisustvo korona virusa u podgoričkom klubu, doktor Abdić je ukazao pomoć jednom od fudbalera Budućnosti, jasno se vidi na snimku koji su mediji tada objavili. Na pitanje zašto dr Abdić nije u samoizolaciji nakon toga, iz Instituta su tada odgovorili da je Abdić ,,obaveze prema tom klubu obavljao telefonskim putem”.

Kako se nakon izbora, sem premijerovog postavljanja zastave na Tviteru i objašnjenja šefa NKT o administratorovoj grešci, nadležni političari nijesu oglašavali o razbuktavanju epidemije, pitali smo Institut da li imaju komunikaciju sa NKT-om i da li nakon izbora to tijelo uopošte postoji.

,,Komunikacija sa nekim članovima, uključujući predsjednika tog tijela i ministra zdravlja je svakodnevna”, kazali su nam iz Instituta: ,,Bez obzira na sudbinu NKT-a, Institut za javno zdravlje Crne Gore je ustanova sa gotovo stogodišnjom tradicijom koja nikada nije poklekla pred izazovima i koja je nadživjela mnoge krize pa će tako i ovu. Svi zaposleni u Institutu prosto nemaju pravo niti će se predati korona virusu, te će svoj posao nastaviti da rade predano i odano, posvećeni misiji unapređenja i očuvanja zdravlja stanovništva Crne Gore koje god tijelo upravljalo kriznom situacijom i kako god da se ono zvalo”.

Branka Bošnjak iz sada vladajuće većine ocjenila je da ,,pod hitno treba rasformirati ovakvo NKT koje je ništa drugo no partijski organ”. Najavila je formiranje ,,novog, u skladu sa važećim propisima, a koje bi činili istaknuti stručnjaci iskreno posvećeni ovom problemu, a ne obožavaoci sinekura i mandatopreži koji su davno pogazili Hipokratovu zakletvu i struku bacili pod noge partiji”.

Dobro bi bilo odvojiti struku od politike – partijsko upravljanje epidemijom pokazalo se kao katastrofalno.

 

Selektivni povratak u škole

U regionu i ostatku Evrope i pored pandemije škole su počele sa radom. U Crnoj Gori je početak odložen za 1. oktobar, a tek sedam dana nakon izbora iz Ministarstva prosvjete dali su smjernice kako će to izgledati. Naime, učenici prvih šest razreda osnovne i prvog razreda srednje škole  pohađaće nastavu u školi dok će ostali učiti online uz konsultacije u školi na svakih 15 dana saopšteno je iz Ministarstva prosvjete. Kako navode sve provjere znanja testova kontrolnih pisanih zadataka za sve đake organizovaće se isključivo u školama uz poštovanje mjera.

Kako se došlo do toga i zbog čega su diskrimisani učenici starijih razreda iz Ministarstva za sada nijesu objasnili. Roditelji su reagovali burno.

Iz Udruženja Roditelji su uputili dopis Institutu za javno zdravlje i Ministarstvu prosvjete: ,,Naša organizacija je praktično zatrpana pozivima roditelja koji traže da vam se ukaže na određene nelogičnosti i, za njih, problematična rješenja. Na osnovu stavova roditelja, ali i iskustva zemalja u regionu i šire, molimo da razmotrite korekciju smjernica i to tako: da se napravi nekoliko modela koji bi se primjenjivali u zavisnosti od epidemiološke situacije u zemlji i u skladu sa situacijom u svakoj od opština i škola; zatim da postoji scenario koji predviđa da sva djeca idu u školu, do eventualnog pogoršanja epidemiološke situacije, odnosno i da stariji đaci imaju mogućnost da nastavu prate iz učionica”, navodi se u dopisu.

Uz razumijevanje problema sa prostorom u dijelu opština, navodi se dalje, vjerujemo da postoje načini da se nađu adekvatna rješenja kao što je region uradio, a imaju sličnu problematiku (više smjena, korištenje sala za fizičko, dvorišta, pomoćnih prostora, hodnika, opštinskih prostorija, ustupljenog prostora privatnika).

U Hrvatskoj se primjenjuju tri modela nastave tokom pandemije: model A koji podrazumjeva nastavu u školi, model B koji kombinuje dosadašnji online oblik nastave te nastavu u školi i model C koji školama dopušta isključivo nastavu na daljinu. U Sloveniji su uspostavljena četiri modela djelovanja (A, B, C, D) uz dva propratna (C1, C2).  Na snazi je model B, po kojem su škole otvorene svim zdravim učenicima uz pridržavanje određenih epidemioloških mjera. U slučaju pogoršanja situacije škole prelaze na model C, po kojem učenici od prvog do trećeg razreda odlaze u školu, dok viši razredi nastavu provode online.

U našem Ministarstvu prosvjete očigledno nijesu imali kad da se bave modelima, imali su preča posla oko izbora.

Predrag NIKOLILĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA PREPUNILA BOLNICE: A gdje je bio NKT

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon poslijeizbornog bolovanja čelnici NKT-a su se ponovo pojavili i tvrde sve je u redu i pod kontrolom. Za dramatični porast oboljelih od Kovida19, kažu, oni su skroz nevini – krivi su građani. Brojke govore da je vrijeme za primjenu drastičnih mjera – zatvaranje gradova, a kako da to učini jednopartijsko tijelo koje je izgubilo legitimitet i kredibilitet

 

Oboljeli od Kovida sa upalom pluća i ljekarskom potvrdom da je teži slučaj umjesto u bolničkom krevetu sa terapijom proveo je dan na klupi ispred nikšićke Opšte bolnice. Zahvaljujući TV Vijesti javnost je u utorak mogla da vidi kako izgleda kolaps u kovid bolnici ispred koje je na prijem čekalo 30-ak pacijenata.

U Nikšićkoj bolnici je početkom ove nedjelje bilo popunjeno 46 kovid postelja od ukupno 65. U samo tri dana u ovom gradu registrovano je 159 novooboljelih i logično je bilo očekivati da će nekima od njih biti neophodno bolničko liječenje, te da će kapaciteti biti nedovoljni. Rješenje je nađeno kasno uveče kada su 33 pacijenta smještena u bolnicu u Brezoviku u kojoj je otvorena nova kovid zona.

Umjesto da objasne javnosti kako je došlo do propusta, nadležni su počeli da ubjeđuju javnost da je to normalno. ,,Ne vidim da je iko od onih koji su tražili pomoć bio životno ugrožen pa ostavljen ispred bolnice. To ni slučajno”, izjavio je Ilija Ašanin, direktor Opšte bolnice Nikšić.

Direktor Kliničkog centra Crne Gore Jevto Eraković je nakon obilaska bolnice u Nikšiću izjavio: ,,Uvjerili smo se u ono što smo već odranije znali u jednu sjajnu organizaciju nikšićke bolnice, u jednu veliku stručnost nikšićkih doktora i srednjeg medicinskog kadra i vidjeli smo da su svi pacijenti danas koji su zahtijevali hospitalizaciju i hospitalizovani u Nikšićkoj bolnici”.

Iste večeri, dok je javnost gledala nemile scene iz Nikšića, šefica operativnog štaba Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) Vesna Miranović besjedila  je o tome kako ne postoji nikakva odgovornost tog tijela za dramatičan rast broja zaraženih virusom te da su za sve odgovorni građani koji ne poštuju epidemiološke preporuke.

Troje citiranih DPS kadrova nastavlja sa retorikom svoje partije da vjerujemo njima, a ne svojim očima. Pored pacijenata dovode u problem ljekare, pa je tako doktorka iz kovid bolnice u Nikšiću morala da objašnjava revoltiranoj rodbini oboljelih da ona, još dva doktora i sestre rade cijeli dan: ,,Direktor zove krizni štab iz ove bolnice da nađe rešenje gdje ćemo s tim pacijentima. Radimo i radićemo sve samo čekamo rešenje gdje će pacijenti da se liječe. Ne zavisi od nas”.

A koliko su medicinari preopterećeni, nehotice je rekao direktor Ašanin, obećavajući 10 dodatnih kreveta u nikšićkoj bolnici: ,,Koje ne koristimo nizašta osim što jedan dio tih kreveta koristimo da se zaposleni eventualno odmore ili prime nešto od vitamina u flašama da bi im ojačao imunitet, pošto provode 24 sata sa pacijentima”.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

SVETOZAR MAROVIĆ I DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Izgnani iz raja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetozar Marović i Duško Knežević, dvojica nekadašnjih moćnika, a danas lica sa potjernica na slobodi, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari

 

„Došao je trenutak da Svetozar Marović ispriča šta zna o Milu Đukanoviću i otkrije kako je sa svojom kriminalnom grupom pljačkao Crnu Goru“, najavljivao je televizijsko pojavljivanje odbjeglog Marovića, odbjegli Duško Knežević. Marovićevo prvo pojavljivanje u javnosti, nakon što je neometano napustio Crnu Goru i otišao na „liječenje u Beograd“, i pored priznanja i presude da je šef budvanske kriminalne grupe koja je tu opštinu oštetila za desetine miliona eura, Knežević je organizovao na A1 televiziji, čiji je vlasnik. Kako je došao do Marovića, nije objašnjavao, ali je jasno da se i to može. I da postoji razlog zašto to isto nikako ne polazi za rukom crnogorskim vlastima.

Srbija godinama ne izručuje Marovića, a sve upućuje na to da crnogorske vlasti ne koriste svoje kanale da bi nekadašnjeg visokog političkog i državnog funkcionera optuženog 2015. godine za stvaranje kriminalne organizacije vratili u zemlju, radi izdržavanje zatvorske kazne. Prema ocjenama opozicije, apsolutna zastara izvršenja zatvorske kazne nastupa za mjesec dana za Marovićevog sina Miloša, koji je takođe optužen da je član budvanske kriminalne grupe, i koji se kao i otac nalazi u Beogradu. Procjena je da će apsolutna zastara za zatvorsku kaznu i za starijeg Marovića, takođe nastupiti za mjesec dana.

Da li je to jedan od razloga zbog kojih se Marović sada javno pojavio, ne zna se. Sigurno je da u tom pojavljivanju nijesu baš ispunjena obećanja koje je javnosti dao Knežević.

„Marović sada kreće da razotkriva Đukanovićevu organizovanu kriminalnu grupu, jer makar toliko duguje svojoj porodici i Crnoj Gori. Uz Momira Bulatovića, njih dvojica su, poslije AB revolucije, gradili sistem u kojem je DPS bio nedodirljiv. Sada je došao trenutak da ispriča šta zna o svom saborcu koji mu je zabio nož u leđa i otkrije kako je Đukanović, sa svojom kriminalnom grupom, pljačkao Crnu Goru”, navodi se u najavi.

U tročasovnom pompezno najavljenom TV pojavljivanju, bilo je svega samo ne  „oduživanja Crnoj Gori“ – razotkrivanja Đukanovićeve organizovane kriminalne grupe i pojašnjenja kako je Đukanović pljačkao Crnu Goru. „Neke stvari ću odnijeti sa sobom u grob“, kazao je više puta Marović, kada bi razgovor sa teme kako ga je izdao „prijatelj Đukanović“, skrenuo u konkretnijem pravcu. Sve u svemu, i Marović i Knežević su propustili da odigraju ulogu koja im jedino pripada – insajdera koji će reći što znaju o ovom sistemu. Još čekamo Duška Kneževića da objavi snimak koji tvrdi da ima, na kom se navodno vidi kako u plavoj torbi daje novac direktno Đukanoviću.

No, dvojica nekadašnjih moćnika, u tročasovnom obraćanju naciji, poslali su  jednu jasnu poruku – ćutali bi i oni dalje, samo da ih Šef nije žrtvovao. I bili srećni u raju. Ovako, izgnani, šta će, postali su opozicionari. Koji i dalje gaje nadu da će se dokopati raja. Pa možda i s druge strane. Knežević je tokom građanskih pokreta koje je organizovao Pokret Odupri se, odlučio da učestvuje aktivno, i organizovao svoj pokret. Marović je u ovom obraćanju javno podržao Demokratski front.

Marović je, osim što je bio nekadašnji visoki funkcioner vladajuće partije, bio i državni funkcioner u SFRJ, SRJ, SCG i Crne Gore. U tom periodu, kako je rasla moć i imovina Đukanovića, rasla je i Marovićeva. Prije hapšenja 2015. godine Budva je, u kojoj je živio, ne bez razloga, nazivana Svetozarevo na moru. Godinama je tužilaštvo ignorisalo krivične prijave i novinske napise, pa i našeg nedjeljnika, koji su svedočili o narasloj imovini i moći porodice Marović. Još 2008. godine MANS je javnosti predočio šemu uticaja koja je pokazala da u tom momentu on ,,direktno i preko rodbinskih i političkih veza” kontroliše rad sedam javnih preduzeća i institucija na teritoriji opštine Budva i da je preko članova najuže porodice i sa njima poveznih lica „povezan sa 22 privatne kompanije od kojih se čak deset bavi građevinarstvom i nekretninama, a dvije su of-šor firme sa Britanskih Djevičanskih ostrva, odnosno Kipra”. Tu je i priča o tome kako je Marović preko noći postao milioner i vlasnik ogromnog zemljišta u Grblju. Pa ona o tajnom računu njegove supruge… Institucije nijesu reagovale, da bi Marović bio uhapšen mjesecima nakon što je mnogima postalo jasno da se priprema žrtva, odnosno da i Crna Gora mora imati „svog Iva Sanadera“.  I da to neće biti Đukanović.

Kneževićevo ime se vezuje za prvi milion Đukanovića, ali i za aferu Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stigao je mito za prodaju državne telekomunikacione kompanije. Vidjeli smo i da je plaćao izborne pobjede DPS-a. A onda je negdje, na liniji interesa, došlo do kurcšlusa. Pa su i za Kneževića počeli da važe zakoni. Za Kneževićem je nedavno ukinuta potjernica Interpola, a na engleskom sudu će se odlučivati o njegovom izručenju Crnoj Gori gdje je optužen za više krivičnih djela.

Marović je u intervjuu na A1 kazao da je tek naknadno shvatio očigledno – da je on crnogorski Ivo Sanader. Naveo je da mu je jedan novinar kazao da njegovi američki izvori kažu da su ga „njegovi“ prikazali kao nekoga ko je doveo ruski kapital u Crnu Goru i da je on „istočnjačko-pravoslavna žrtva“ koja je bila potrebna za ulazak u NATO.

„Zašto je sve ovo moralo da mi se desi? Da li sam ja zaista taj prvi, najveći kriminalac u Crnoj Gori. Da li sam ja taj koji je pokrao milione, koji ima hotele, koji ima banke, akcije, hidroelektrane, da li sam ja taj koji ima nepokretnosti u milionskim vrijednostima. Mom sinu su oduzeli stan u kom je živio i više nema gdje da živi”, obrazlagao je svoju „nevinost“ Marović. U Crnoj Gori hidroelektrane i banke ima porodica Đukanović, pa se sve čini da je Marović govoreći o najvećem „kriminalcu Crne Gore“, opisivao  svog dojučerašnjeg političkog saborca i prijatelja koji ga je izdao.

Kome pripada drugo mjesto na ljestvici kriminala, i da li je on na njoj, Marović nije objašnjavao. Niti ga je Knežević o tome pitao. Porijeklo Marovićeve narasle imovine, dok nije žrtvovan, nijesu bili tema razgovora. Marović tvrdi da je sporazume za tužilaštvom potpisao i priznao krivicu kako bi spasio porodicu.

Tokom razgovora izgnanika iz raja, Marović je najradije govorio o – moralu. No, obrazlažući to njegovo viđenje morala, gledalac je morao da se prisjeti mafijaških organizacija i njihovih „moralnih zakona“, omerte i raznoraznih pravila ćutanja.

„Moram priznati da me najviše boli da se ono što se meni i mojoj porodici desilo 2015. godine, u kom hapse moje djecu i brata, čitavu porodicu, moja majka umire gledajući šta se dešava. Ja ne mogu da zamislim da ja mogu to gledati, a da se to dešava Blažu i Lidiji, dok je Milo u nekom pritvoru“, pojašnjavao je svoju najveću bol Marović. I Knežević je podijelio sa gledaocima svoju muku, kako je pokušavao, kad su se institucije okrenule protiv njega, da dođe do Šefa. Uzalud.

Na kraju, valjda je nauk dvojici insajdera u pokušaju, ali i ostalima koji su još u raju, da u sistemu koji su kreirali Đukanović i njegovi, koji počiva na nepravdi, otimanju i kriminalu, ne može da bude pravde i morala. Uzalud suze. Treba nam neki novi sistem. I drugačija vlast. I naravno, drugačiji tužilac. Koji neće nakon svjedočenja insajdera, ma kakva ona bila, da protiv njih podiže optužnice, a veliča Šefa. I prijeti spartancima.

                                                                                                   Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo