Povežite se sa nama

MONITORING

PRODAVAČICE I PRODAVCI NA PRVOJ LINIJI: Kad utihnu aplauzi

Objavljeno prije

na

Iako najizloženiji virusu, prodavačice i prodavci tokom prvih dana pandemije,  nerijetko su radili i bez zaštitnih maski i rukavica. Ovih je dana Unija poslodavaca Crne Gore obnovila inicijativu da se ukine neradna nedjelja za zaposlene u trgovini „zbog teške ekonomske situacije u zemlji”. Tako bi, na kraju korone, mogli da ostanu i bez jednog slobodnog dana koji su jedva dobili

 

O njima su vlasti u doba korone govorile malo, ili tek posredno, kad bi se neko zbog javnog zdravlja zabrinuo da li se trgovinski lanci pridržavaju propisanih mjera za zaštitu od virusa, i jesu li prodavnice dovoljno snabdjevene hranom. O zaposlenima  u trgovinama, njihovom položaju  i njihovom zdravlju, mnogo se manje brinulo. Ili gotovo uopšte nije. A prodavačice i prodavci su heroji proljeća korone. Iako najizloženiji virusu, tokom prvih dana pandemije, nerijetko su radili i bez zaštitnih maski i rukavica. Poznato je – uglavnom se radi o ženama. Ali nije se pretrglo sa javnom brigom o tome ko im čuva djecu dok ne rade vrtići, a one danonoćno stoje na svojim radnim mjestima. Uz sve, ovih je dana Unija poslodavaca Crne Gore obnovila inicijativu da se ukine neradna nedjelja za zaposlene u trgovini „zbog teške ekonomske situacije u zemlji”. Tako bi, na kraju korone, heroine i heroji korone mogle da ostanu i bez onoga što su jedva nedavno dobili – jednog slobodnog dana u sedmici. I ostanu najdiskriminisanija kategorija na tržištu rada. Za nagradu.

„Javna je tajna da su žene koje čine većinu zaposlenih u trgovinama i prije pandemije bile izložene neplaćenom prekovremenom radu, diskriminaciji, da mnoge nisu mogle da koriste praznike, slobodne dane, vikende, da su im zarade minimalne, da često potpisuju po njih nepovoljne ugovore i da ne mogu da računaju na pravnu zaštitu na radu”, podsjeća Maja Raičević, direktorica Centra za ženska prava. Ona napominje da su radnice  u trgovinama tokom prvih dana pandemije bile u stalnom riziku od zaraze, te da je to prošlo i bez pomena. „Bile su izložene gužvama, bez ikakve zaštitne opreme. A nekako se ova populacija žena uporno nalazi ispod radara inspekcije rada, a evidljiva je i za donosioce odluka”.

Da je trgovina jedan od sektora u kojima se radna prava odavno grubo krše, konstatuje i Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije slobodnih sindikata (USSCG). „Zaposlenima u trgovini decenijama unazad misaona imenica predstavljala je uživanje prava na tzv. „tri osmice“ – osam sati rada, osam sati odmora, osam sati sna, posebno ovih osam sati rada. Prinuđeni da, usljed visoke stope nazaposlenosti u zemlji, sačuvaju svoja radna mjesta po svaku cijenu, zaposleni u trgovini su mahom pristajali na neograničeno radno vrijeme, rad bez prava na sedmični odmor, odmor u dane praznika i rad za zarade koje su daleko ispod državnog prosjeka”, kaže ona, istovremeno izražavajući zabrinutost zbog obnovljene inicijative Unije poslodavaca.

„Posebno nas zabrinjava činjenica da je Ministarstvo ekonomije uopšte uzelo u razmatranje jednu ovakvu inicijativu. Vjerujemo da pod plaštom krize izazvane korona virusom ovo pravo zaposlenima u trgovini neće biti oduzeto, a spremni smo sve svoje kapacitete da uložimo da isto zaštitimo”, kaže Ivana Mihailović.

Neradnu nedjelju su zaposleni u trgovinama na jedvite jade dobili krajem prošle godine. „Dakle, pored Zakona o radu koji garantuje pravo na slobodan sedmični dan i ograničeno radno vrijeme, pored Zakona o državnim i drugim praznicima, Zakona o svetkovanju vjerskih praznika i pored svih međunarodnih pravnih standarda, bilo je nužno posebnim zakonom definisati ova, osnovna prava iz radnog odnosa, za zaposlene u trgovini kako bi konačno, u 21. vijeku, bilo omogućeno da oko 40.000 zaposlenih u trgovini uživa ova prava”, komentariše zamjenica generalnog sekretara USSCG.

Da su zaposleni u trgovinama posljednji o kojima se brinulo ne samo prije, nego  i tokom korone pokazale su i mjere Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT). Tim mjerama  im  je posljednjima skraćeno rado vrijeme u jeku pandemije,  a prvi su  kojima je ono poslije samo dvije sedmice produženo i to do 22 sata.

„U situaciji kad ne rade škole i vrtići, niko se nije zapitao kako će ove žene za tako kratko vrijeme organizovati svoj privatni život, brigu o djeci i porodici. Niko se nije zapitao kako će se vratiti kući u uslovima obustave javnog prevoza. Imam informaciju da su neke od njih imale problema da ispoštuju vrijeme ograničenja kretanja, jer su ostajale na poslu i nakon zatvaranja radnji, a nijesu imale dozvolu da se kreću tokom trajanja zabrane”, kaže Maja Raičević.

O povišicama njihovih zarada niko ne govori. Ostavljene su na volju poslodavcima. Pojedini su ih nagradili stimulansima, većina – ništa. A plate im nemaju biti kud manje. Prosječna zarada u trgovini je, prema posljendnjim podacima Monstata – 380 eura. Među najnižim u zemlji. To je tek polovina potrošačke korpe.

„S obzirom na to da je u pitanju brojna populacija, da među njima ima majki koje samostalno brinu o djeci i starijima, to njihova situacija predstavlja važno društveno pitanje kojim se moraju baviti ne samo poslodavci i sindikati, već prvenstveno donosioci odluka i institucije za zaštitu ljudskih prava”, upozorava Maja Raičević.

Na donosioce odluka i institucije decenijama ne mogu da računaju. Uz sve, zaposleni u trgovini su mahom sindikalno neorganizovani.  U USSCG smatraju da je to jedan od razloga njihovog lošeg položaja. Ranije su upozoravali da je čak oko  90 odsto trgovačkih radnika i radnica u Crnoj Gori bez sindikata,  jer su u pitanju mali kolektivi koji ne smiju da se sindikalno organizuju zbog velikog pritiska poslodavaca.

Ivana Mihajlović kaže za Monitor da će USSCG nastaviti sa aktivnostima usmjerenim na osnaživanje zaposlenih u trgovini da se sindikalno organizuju i udruže. „Zbog toga što čvrsto vjerujemo da je njihovo udruživanje i koordinisano djelovanje jedini način odbrane njihovih prava i jedni način da se dođe do potpisivanja granskog kolektivnog ugovora za zaposlene u trgovini “.

Do tada, nek im je Bog u pomoći.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo