Povežite se sa nama

MONITORING

TIHI JUNACI PROLJEĆA KORONE: Ni pomena

Objavljeno prije

na

Od početka su u  prvim  redovima borbe sa virusom. Ne nastupaju u medijima,  slabo ko zna kako su se osjećali, od čega su strahovali. Plate su im  jedva veće od minimalca. Ne očekuju povišice. Heroji  ovog proljeća,  o kojima se ne govori – komunalci

 

Mnogo smo puta  otkako je proglašena pandemija korona virusa,  čuli tu riječ. Heroji. Najčešće su tako nazivani ljekari,  prosvjetni radnici… Heroj su, kako to  biva,  tapšani  po ramenu, ali za njih,  bar u Crnoj Gori, nema povećanja plata. Neki su čašćeni  povišicama za dva mjeseca, a onda  po starom. Premijer Duško Marković pojasnio je da za suštinska povećanja zarada  nema para, iako se ogromni novci iz budžeta troše na čuvare režima i privilegovane.

Ima tih  heroja koji prolaze pokraj  nas da ih jedva i primijetimo. Postali su navika.  Od početka su  u prvim redovima borbe sa virusom. Ali o njima – ni pomena. Ne nastupaju u medijima,  slabo ko zna kako su se osjećali, od čega su strahovali svih ovih dana. Plate su im jedva više od minimalca. O povišicma i ne razmišljaju. Komunalci.

Prosječna zarada zaposlenih u u Javnom preduzeću Čistoća u Podgorici je oko 370 eura. Minimalna potrošačka korpa u 2020-oj u Crnoj Gori je, prema podacima Monstata – 645 eura. Od toga, računa državni statistički zavod, ide 370 eura za neprehrambene prozivode. To je to.

Ni o svom statusu oni ne žele da govore za medije.  „Ne dajemo ti mi nikakve izjave o politici“, odmahuje radnik Čistoće sa kojim smo pokušali da razgovaramo.

Nije  čudno, imajući u vidu, da su ti radnici uglavnom iz onih  slojeva društva  koji su bez alternative. Koji se plaše da ostanu i bez to  pola minimalne potrošačke korpe.

U Podgorici su to uglavnom Romi.  „Ne pričaju jer se plaše. Dobijaju posao preko kadrova DPS-a zaduženih za Konik i strahuju da bi i to  što imaju mogli da izgube ako se žale ili kritikuju vlast“, objašnjava sagovornik dobro upućen u tamošnje prilike. On kaže da su radnici Čistoće u Podgorici tokom pandemije čašćeni sa po 50 eura. I  ta je raspodjela obavljena selektivno. Neko je dobio, neko ne.

Početkom ovog mjeseca iz Gradske uprave stiglo je saopštenje da će se radnicima Čistoće „koji su ulagali nadljudske napore kako bi ulice održali čistim“, kada se okonča epidemija „posebno zahvaliti“. Da li je tih 50 eura posebna zahvalnica,  koju je neko dobio a neko ne, ne zna se. Sasvim sigurno –povišica se ne priprema.

Bili su posebno izloženi virusu, radeći danonoćno  na odlaganju otpada, pa i onog čiji su vlasnici zaraženi korona virusom,  i dezinfekciji grada. Ali  nije se mnogo govorilo ni o tome da li su  na pravi način zaštićeni od zaraze.  Lako se moglo primijetiti da ne nose nikakve specijalne maske, poput onih sa kojima su se tokom korone igrala djeca ministra zdravlja Kenana Hrapovića.

Elvis Beriša, aktivista  Građanskog pokreta UPRE upozorio je nedavno da se dešava da Romi i Egipćani zaposleni u Čistoći rade  i bez ikakve zaštite. Ukazao je i  na činjenicu da hirurše jednokratne maske nijesu dovoljne, pozivajući se na stav Svjetske zdravstvene organizacije.

,,Zaštitu ne daju čak ni kvalitetnije maske, tipa N95 i FFP. Tek maska FFP3 sa propusnošću između 0,025 mikrona i 20 nano-mikrona daje zaštitu od korona virusa. Ja takve maske rijetko vidim i na zdravstvenim radnicima, a kamoli na radnicima u javnim službama od kojih zavisi funkcionisanje države u ovom trenutku. Vidim ih na nekim gradskim tinejdžerima dok šetaju pse“, kazao je ovaj građanski aktivista.

„Ako pandemija pogodi Rome i Egipćane koji bez gotovo ikakve zaštite utovaraju i istovaraju smeće građana, da li je javnost svjesna da će od gomilanja smeća u roku od dva, tri dana izbiti epidemija tifusa, žutice, kolere i niza zaraznih bolesti koji se povezuju sa prljavštinom“, upozoravao je Beriša.

Ubrzo je stigao odgovor iz Glavnog grada: ,,Odgovorno tvrdimo da je gospodin Beriša jedini koji je iznio to zapažanje”.  Valjda u Glavnom gradu treba da se vjeruje zbog ovog ,,odgovorno”. Ili da misle da nešto nije istina samo zbog toga što je to zapažanje iznio aktivista UPRE.  Drugi su šutjeli, i okretali glavu.

UPRE-a je pripremila incijativu  kojom se traži da se zaposlenima na poslovima čistoće omogući beneficirani radni staž, a u pripremi je, objašnjava Beriša za Monitor i inicijativa za povišicu njihovih zarada. Po crnogorskim propisima, pravo na beneficirani staž imaju balerine i operski pjevači, a nemaju ljudi koji rade na utovaru i istovaru smeća. Da li je to logično i zdravom razumu prihvatljivo“, pita on. Sudeći po odgovorima Glavnog grada na izjave aktiviste UPRE, ali i dosadašnjih reakcija državne vlasti na inicijative o povećanju zarada nekim drugim herojima proljeća korone, inicijativa UPRE teško da može uroditi plodom.

Para za povišice naravno ima. Lažu časni odličnici sa visokih adresa kad kažu drugačije. Monitor je već pisao da su suštinska povećanja plate za zdravstvene i prosvjetne radnike moguća, ako bi se izvršila pravednija i racionalnija raspodjela novca iz budžeta. Ministri, tužioci, sudije, direktori direktorata, direktori javnih preduzeća primaju višestruko veće plate od ljekara i zaposlenih u obrazovanju.  Ti režimski stubovi  koštaju poreske obaveznike mjesečno  kao četiri do osam ljekara. Ne računajući privilegije koje  koriste. Službene automobile, plaćeno gorivo, hrana, dnevnice…Upoređenja sa herojima korone koji su zaposleni u komunalnim preduzećima su drastičnija. Gotovo neumjesna. Jedan ministar nas košta  kao deset komunalaca. I to ako se računa samo plata. U realnosti, sa privilegijama, to je mnogo, mnogo  više.  Kao četa komunalaca. Živko Banjević, doskorašnji direktor  Montenegro airlainsa, kompanije koja nas košta stotine miliona eura državne pomoći, vrijedi kao deset radnika Čistoće.  Pa i u doba korone, kad avioni ne lete, a Čistoća radi u tri smjene. Direktorica Plantaža Verica Maraš košta koliko 20 zaposlenih u Čistoći. Plata direktora Monteputa Jonuza Mujovića iznosi 2.200 eura. Desi  se da mjesečno od države zaradi još toliko. Zašto, u kartonu ne piše. Svakako nas košta kao deset komunalaca… I tako redom.

U JP Čistoća u Podgorici zapošljeno je oko 490 radnika. Mjesečno, ako se uzme  prosječna zarada, oni gradski budžet koštaju oko 180 hiljada eura.  Duplo više, oko 300 hiljada eura, grad godišnje troši na – hajdemo reći kako kako valja – na  komunikacione usluge. Bilo bi povišice za komunalce kad bi se samo malo manje telefoniralo. A šta bi tek bilo kad bi se malo smanjile zarade i privilegije lokalnih funkcionera.

Direktor JP Čistoća Podgorica, inače član opštinskog i glavnog odbora DPS-a, Andrija Čađenović, ima recimo platu oko 1.300 eura. To su četiri zarade njegovog zaposlenog. Opet ne računajući službeni auto, varijabile i ostale dodatke. Srđan Raičević, direktor Agencije za izgradnju Podgorice prima 1.450 eura, Daca Popović, direktorica Zelenila bivša direktorica Čistoće  – 1.270. Članovi porodice  sudeći prema imovinskim kartonima  u kojima su dužni da navedu i zarade svojih članova domaćinstva, nerijetko su takođe zaposleni u istim preduzećima.  Tako recimo suprug bivše direktorice Čistoće, Dace Popović, radi u Čistoći. Ćerka člana UO Čistoće Miodraga Kostića takođe radi u tom preduzeću, a supruga u JP Vodovod i kanalizacije. Trefilo se.

Iz ureda  ombudsmana nedavno su upozorili da su funkcioneri JP Čistoća u Podgorici privilegovani i kad je u pitanju dodjela stanova i kredita. Oni ih dobijaju pod povoljnijim uslovima od njihovih zaposlenih. Iako imaju zarade veće po nekoliko puta.

U fokusu javnosti svojevremeno je bila  afera oko dodjele stanova Isenu Gašiju, članu UO Čistoće. Gaši je aktivista DPS-a, zadužen za Konik. Opozicija je nerijetko označavala Gašija kao ,,neformalnog kralja na Koniku” koji DPS –u obezbjeđuje ogroman broj glasova zloupotrebljavajući svoju poziciju i siromaštvo stanovnika Konika.

Iako ima kuću u tom naselju, Gaši je dobio stan od Čistoće.  Kasnije je odlukom suda morao da ga vrati, ali je dobio 45 hiljada eura da riješi stambeno pitanje. Opozicija u loklanoj skupštini reagovala je kada se opet pojavio na listi za dodjelu stanova.  Mediji su nedavno objavili da Glavni grad namjerava da njegovoj NVO Udruženje Roma Crne Gore ustupi bez naknade na deset godina 6.064 kvadratna metra zemljišta na Vrelima ribničkim za izgradnju kulturnog centra za tu populaciju. Možda bi bilo para za njegove sunarodnike, zapošljene u Čistoći, kad Glavni grad samo ne bi Gašiju  džabe davao zemlju.

Zaboraviće se pregnuća komunalaca iz proljeća korone. Lako i brzo. Svi znamo,   za suštinsku  pravedniju raspodjelu novca  potrebna je  neka nova vlast. Drugačija. I dugačija opozcija.  I drugačiji mi.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo