Cijene nekretnina u Crnoj Gori samo rastu. Dok podstanari, mladi i porodice sa nižim primanjima mogu da sanjaju  da kupe stan po aktuelnim tržišnim cijenama, izgradnja novih stanova ne prestaje. Prema procjenama, skoro je duplo više stanova nego domaćinstava

Cijene nekretnina u Crnoj Gori u stalnom su porastu. Prema podacima Monstata prosječna cijena kvadrata u novogradnji u posljednjem kvartalu prošle godine iznosila je 2.206 eura, da bi u drugom kvartalu ove godine dostigla iznos od 2.557 eura.

Specijalizovani sajt za nekretnine Stanovina donosi drugačije podatke. Prema objavama na preko 700 oglasa za prodaju nekretnina, prosječna cijena metra kvadratnog sredinom ove sedmice bila je 3.300 eura. Najskuplji je kvadrat dvosobnog stana 3.400 eura, garsonjere 3.350, jednosobnog 3.320, trosobnog stana 2.960, četvorosobnog i većeg 2.970 eura.

Stanovi su najskuplji u Tivtu, gdje cijena iznosi i do 4.900 eura na uzorku od 130 oglasa, slijedi Kotor 3.640 (77 oglasa), Budva 3.530 (248 oglasa), Herceg Novi 3.340 (53 oglasa), Podgorica 2.690 (209 oglasa).

Podstanari, mladi, porodice sa nižim primanjima mogu samo da sanjaju o kalkulaciji po kojoj bi mogli da kupe stan po ovim tržišnim cijenama. Međutim, kako ima onih kojima je kupovina nekretnina još uvijek najisplativija investicija gradnja stanova, po primorju i Podgorici cvjeta. U glavnom gradu nova vlast je čak unaprijedila ovaj model pa se rjeđe grade pojedinačne stambene zgrade već niču cijeli stambeni blokovi.

A stanova u Crnoj Gori ima na pretek. Prema podacima popisa iz 2023. u Crnoj Gori živi 215.227 domaćinstava, a stambenih jedinica je prije tri  godine evidentirano 392.909. Samo prošle godine, prema Monstatu, privredna društva su izgradila 2.205 novih stanova, u ovu statistiku nijesu ušli stambene jedinice koje grade fizička lica. Realna je procjena da u Crnoj Gori ima skoro duplo više stambenih jedinica nego domaćinstava.

Privremeno nenastanjenih ili napuštenih stanova u Crnoj Gori je preko 71.000. Podaci Monstata govore da je preko 40 odsto ukupnog stambenog fonda u Crnoj Gori, 160.287 stambenih jedinica, evidentirano kao privremeno nenastanjeno, napušteno ili namijenjeno sezonskom korišćenju.

I pored toga u Crnoj Gori, prema podacima Monstata, 64.000 ljudi ili 23.218 domaćinstava žive kao podstanari. Popis je evidentirao i da 21.295 domaćinstava žive u stanu roditelja, djece ili drugih rođaka. Kada se saberu ove dvije kategorije dobija se podatak da preko 20 odsto svih domaćinstava u Crnoj Gori nema riješeno stambeno pitanje. Prema ovogodišnjoj procjeni Udruženja podstanara u podstanarskom ili drugom stambeno nesigurnom statusu je između 80 i 120 hiljada građana.

Podstanara je najviše u opštinama u kojima su cijene nekretnina najveće – Budva preko 32 odsto stanovnika tog grada, Tivat preko 20 odsto, Herceg Novi 15 odsto, Podgorica 14 odsto…

Prema podacima katastra, strani državljani, najviše iz Srbije, Rusije, BiH i Njemačke imaju upisana prava na preko 50.000 objekata i djelova objekata u Crnoj Gori. Uprava za nekretnine, zbog Zakona o zaštiti podataka o ličnostima, ne objavljuje spiskove fizičkih lica koji posjeduju više stambenih jedinica. Prema dostupnim podacima oko 1.800 građana posjeduje pet ili više stambenih jedinica. Unutar ove grupe nalazi se i manji krug preduzetnika, investitora i imućnijih pojedinaca koji u svom vlasništvu imaju 10, 20 ili više stanova. Četiri stana ima oko 5.000 osoba, tri preko 13.000 građana, a dva stana oko 45.000 građana.

Ogroman broj stanova se izdaje bez ikakvih ugovora i plaćanja poreza, predsjednik Udruženja podstanara Dragan Živković izjavio je da više od 80 odsto podstanara nema ugovor. S druge strane institucije tvrde da aktivno rade na suzbijanju sive zone u rentiranju nekretnina. Ako saberemo zvaničnu brojku od preko 23.000 podstanara i prosječnu cijenu stana od 400 eura, godišnja vrijednost zakupa je preko 100 miliona eura. To je ogroman novac od kojeg država uzima samo mrvice. Iz institucija tvrde da je stanje nešto bolje sa naplatom poreza sa blizu 90.000 stanova za sezonsko korišćenje.

O kakvom se haosu zapravo radi, dovoljno govori i nedavno objavljen podatak Udruženja agencija za nekretnine prema kojem samo 300 agencija za nekretnine posluje po propisima, dok više od hiljadu radi u sivoj zoni.

Kako je Crna Gora i država socijalne pravde, vlade su u kontinuitetu  pokušavale da riješe problem manjka stanova za najugroženije.  Uglavnom neuspješno, za razliku od uspješnog rješavanja stambenih potreba onima koji su već imali stanove funkcionerima, sudijama, partijskim kolegama…

Sindikat prosvjete, preko stambene zadruge „Solidarno“ je od 2003. do danas, uz povoljne kredite, izgradio ukupno 790 stanova u 15 opština Crne Gore. Stanovi za članove sindikata su bili jeftiniji 30 do 40 odsto od tržišne cijene.

Kroz četiri faze programa1000+, subvencionisanih stambenih kredita kojim su građani kupovali stanove pod povoljnijim uslovima, stambeno pitanje riješila su 1.532 domaćinstva. Program je započet 2010. a završen 2022. godine.

Onda je nova vlast riješila da problem riješi trajno, pa su premijer Milojko Spajić i ministar Slaven Radunović krajem 2024. najavili početak gradnje megaprojekta „Velje brdo“, za mlade, za podstanare, za sve one koji sebi ne mogu priuštiti stan. Plan je bio da se prve zgrade usele sredinom ove godine, ali do sada je samo prokopan put do lokacije na kojem je planirano da nikne novi grad od preko 20.000 stanova.

Umjesto dijeljenja ključeva, Ministarstvo javnih radova je u junu 2026. raspisalo tender za projektovanje bloka A1 i izgradnju njegovog prvog dijela, koji obuhvata šest zgrada sa 185 stanova i prateću infrastrukturu, koji bi trebali da budu završeni u avgustu 2029.  Vlada Crne Gore i dalje najavljuje prodajnu cijenu stanova od 1.000 eura po kvadratu, ali ugovoreni troškovi prve faze izgradnje su znatno skočili i iznose 2.808 eura po kvadratu.

Iako bi gradnja prvih zgrada trebalo da počne u decembru, još nema studija o izvodljivosti tog projekta, rješavanju pitanja vodosnabdijevanja i odvođenja otpadnih voda, o uticaju na izvorište Mareza, kao ni elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu bez kojeg po zakonu ne može početi izgradnja.

Prema dosadašnjim procjenama, izgradnja kompletnog naselja Velje brdo, planiranog za više od 40.000 stanovnika, mogla bi koštati oko 3,5 milijardi eura, od čega bi približno 600 miliona eura bilo potrebno za komunalnu infrastrukturu. Savjet za reviziju planskih dokumenata povodom nacrta izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP) upozorio je da bi troškovi pojedinih infrastrukturnih zahvata mogli biti znatno veći od planiranih.

Aktuelna Vlade je čvrsto riješena da izgura ovaj projekat po svaku cijenu. Na drugačije predloge rješavanja socijalnog stanovanja za sada se ne osvrće.

Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) je izašla sa predlogom da  država, po uzoru na Beč, gradi stanove koji bi ostali u trajnom javnom vlasništvu i izdavala ih građanima po pristupačnim zakupninama.Sindikat procjenjuje da bi se za 600 miliona eura — koliko je okvirno planirano za infrastrukturu Veljeg brda — moglo izgraditi 10.000 stanova od po 60 m² širom Crne Gore.

Ovaj predlog predviđa osnivanje Nacionalnog stambenog fonda, koji bi gradio, održavao i izdavao državne stanove.Dugoročni zakup bez mogućnosti privatizacije stanova, uz mogućnost da ih pod određenim uslovima koriste i nasljednici zakupaca.Zakupninu od približno 100–120 eura mjesečno za stan od 60 m².Izgradnju u više crnogorskih opština, na zemljištu koje bi ustupale lokalne samouprave, po mogućnosti na već infrastrukturno opremljenim lokacijama.Finansiranje kroz budžet, povoljne kredite, prihode od zakupnina i mogući poseban doprinos od jedan odsto bruto zarade zaposlenih.

Udruženje podstanara je u aprilu ove godine zatražilo izdvajanje 3.000 stanova na Veljem brdu za podstanare. A nedavno su predložili alternativu: gradnju na već opremljenom državnom i opštinskom zemljištu i otkup gotovih stanova za najugroženije.

Za one koji ne vjeruju u projekat „Velje brdo“, koji za sada više lični na političku bajku, ostaje da i dalje traže način kupovine stana. Usljed najavljenog povećanja plata kroz Euro model pojedine agencije su već uočile rast interesovanja, pa su neke povukle stanova iz prodaje i povećale cijena u očekivanju januara.

Računica je dosta sumorna: za stan od 60 m² u Podgorici, ako imate sreće da ga nađete za 2.500 eura po kvadratu, treba vam 150 mjesečnih prosječnih plata, ne računajući kamatu. To je duže od 12 godina, bez ikakvih drugih troškova. A ako ste štedljivi, pa sačuvate mjesečno 30 odsto od prosječne plate, da uštedite za stan biće vam potrebno 40 godina.

Cijene nekretnina u glavnim gradovima

Prema podacima portala Global Property Guide – Square Meter Prices in European Cities, ažuriranim u oktobru 2026. godine,prosječna cijena kvadratnog metra stana u Podgorici iznosi 2.557 eura. Među glavnim gradovima država bivše Jugoslavije, Podgorica je na četvrtom mjestu, iza Ljubljane (5.295 eura), Zagreba (4.125) i Beograda (3.169). Niže cijene evidentirane su u Sarajevu (2.200 eura) i Skoplju (1.854 eura). Među evropskim gradovima obuhvaćenim istraživanjem, najskuplji je Cirih, gdje kvadrat stana košta 18.499 eura. Slijede Luksemburg sa 10.471 eurom i Kopenhagen sa 10.048 eura. U Parizu prosječna cijena iznosi 9.630 eura, a u Oslu 9.135 eura po kvadratu. Najniža cijena među prikazanim glavnim gradovima zabilježena je u Kišinjevu, glavnom gradu Moldavije, i iznosi 1.749 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Najavljujući Euro model a potom i ograničenje trgovačkih marži, Vlada pokazuje spremnost da preuzme kontrolnu ulogu na tržištu rada i u sektoru trgovine. Ostaje da vidimo da li taj naum prati i spremnost prihvatanja odgovornosti za (ne)očekivane posljedice

Objašnjavajući zašto je predloženi Euro model jedini način za dugoročnu i održivu zaštitu životnog standarda, premijer Milojko Spajić ustvrdio je da subvencije i vremenski ograničene akcije sniženja cijena pojedinih proizvoda  mogu donijeti samo kratkoročno olakšanje građanima/potrošačima. Koju sedmicu kasnije, potpredsjednik njegove Vlade Nik Đeljošaj najavljuje ograničavanje trgovačkih marži od 1. januara, „kako poskupljenja ne bi obezvrijedila najavljeno povećanje plata“.

Dugoročno rješenje, izgleda, već traži (kratkoročnu?) zaštitu. Prije nego što je počelo da se primjenjuje.

Samo po sebi, tu ne mora biti protivrječnosti. Povećanje minimalnih zarada i privremeno ograničavanje marži mogu biti djelovi iste politike, ako se unaprijed zna šta se želi postići, koliko to traje i košta, ko snosi troškove i kako će se mjeriti rezultat. Kod nas se, međutim, od privrede očekuje da se prilagodi politički određenoj cijeni rada, dok se na logična upozorenja kako to može dovesti do talasa poskupljenja, odgovara najavom novih ograničenja cijena.

Ministar Đeljošaj već govori o tajkunima koji medijski pripremaju teren za neopravdano podizanje cijena. Ko su prozvani saznaćemo kada bude objavljen spisak targetiranih proizvoda i maksimalne dozvoljene marže.

U međuvremenu, sama najava državne intervencije može ubrzati ono što bi trebalo da spriječi. Trgovci i dobavljači mogu pokušati da cijene i uslove poslovanja prilagode prije januarskih ograničenja. Prebacujući očekivane troškove na kupce već sada. Ograničena marža, pritom, nije garancija nepromijenjene cijene: ako poraste nabavna cijena, vrlo vjerovatno će  poskupjeti i proizvod na polici. Tako bi građani, dok čekaju najavljeno  povećanje plata i penzija, već plaćali dio tuđih troškova kroz skuplju kupovinu.

Najavljujući Euro model i ograničenje trgovačkih marži, Vlada pokazuje spremnost da preuzme kontrolnu ulogu na tržištu rada i u sektoru trgovine. Ostaje da vidimo da li taj naum prati i spremnost prihvatanja odgovornosti za posljedice. Uključujući mogućnost da dio poslodavaca nametnuti rast troškova i najavljeno ograničenje mogućnosti da se oni kompenzuju većom maržom, ne pokrije zahvatanjem iz sadašnje i buduće dobiti, nego smanjenjem broja zaposlenih ili povratkom u sivu zonu.

Ako ta zona još postoji. Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić ustvrdila je, gostujući na RTCG početkom oktobra, da „sive ekonomije skoro da nema“, zahvaljujući rezultatima programa Evropa sad I i II. Šest dana kasnije, u Vijestima čitamo procjenu Ministarstva finansija da nepostojeća siva ekonomija čini 12,4 odsto crnogorskog BDP-a. To je predstavljeno kao značajno poboljšanje u odnosu na procijenjenih 20,6 odsto BDP-a iz 2022. godine. Procjena Ministarstva odnosi se na poslovanje registrovanih privatnih firmi i preduzetnika.

Ovo registrovanim nije usputna ograda. Riječ je o neprijavljenom dijelu poslovanja onih koji rade u formalno legalnim okvirima: prometu koji ne evidentiraju, radnicima koje ne prijavljuju ili dijelu zarade na koji ne plaćaju dažbine. Nalaz predstavljen sa takvim obuhvatom ne možemo proglasiti mjerom cjelokupne sive ekonomije. Izvan njega ostaje poslovanje potpuno neregistrovanih učesnika, poput uličnih prodavaca cigareta i duvana ili neprijavljenih izdavalaca smještaja, uključujući one koji goste pronalaze preko internet platformi. Sama platforma, naravno, ne čini izdavanje nelegalnim; neprijavljen posao i prihod čine ga dijelom problema. Ukupni obim neformalnih aktivnosti zato bi bio veći kada bi se obuhvatile i te djelatnosti, ali ovo istraživanje ne govori za koliko.

Na projektovanom ovogodišnjem BDP-u od 8,56 milijardi eura, procijenjenih 12,4 odsto vrijedi oko 1,06 milijardi eura. Godišnje. To nije novac koji bi u cjelosti pripao budžetu. Ali, kada bi legalizacija tih aktivnosti (onih koje se mogu legalizovati) donijela dodatne javne prihode u vrijednosti desetine procijenjenog iznosa, govorili bismo o nekih 106 miliona eura godišnje; pri petini, o 212 miliona. Radi predstave o veličini pomenimo kako to odgovara približno trećini, odnosno dvjema trećinama, gotovinskog deficita od 313,7 miliona eura koji je Vlada iskazala za prošlu godinu.

Ovo nije procjena stvarno naplativog prihoda. On zavisi od vrste aktivnosti, poreskih stopa, već plaćenih dažbina i toga koliko se poslovanja zaista može prevesti u legalne tokove. Ipak, brojevi su dovoljno veliki da se zapitamo šta ministarka Nišić smatra zanemarljivim. Odnosno, da li su njoj poznati podaci kojima barataju u „susjednom“ resoru iste Vlade.

Tim prije što siva ekonomija ostaje, makar u najavama, obećani izvor dodatnih prihoda države. Samo što iz resora Novice Vukovića priznaju da ne mogu pouzdano izračunati koliko je njeno smanjivanje minulih godina donijelo državnoj kasi. Ali javnost, i pored toga, ubjeđuju da će budući prihodi po osnovu legalizacije sive ekonomije pomoći da se premoste izazovi koje Euro model donosi i na prihodnoj i na rashodnoj strani državnog i lokalnih budžeta. finansiranju novih obaveza. Iako, ponovimo, nadležni nemaju precizno obračunate benefite dosadašnjih uspjeha na smanjenju ekonomskih aktivnosti van legalnih tokova.

Godišnji nalaz Državne revizorske institucije (DRI) pokazuje da problema ima i sa računima koji bi morali biti mnogo jednostavniji. I izvjesniji. U Glavnoj knjizi trezora nijesu evidentirane neizmirene obaveze od 37,11 miliona eura, dok u budžetskim evidencijama nije prikazano 7,76 miliona prihoda od dobiti Monteputa i Aerodroma. DRI navodi kako je, tokom privremenog finansiranja iz državnog budžeta, od 1. januara do 10. februara prošle godine, odobreno 60 miliona za 116 aktivnosti kojih nije bilo u budžetu za 2024. Zato je i Mišljenje DRI o pravilnosti poslovanja Ministarstva finansija i drugih budžetskih korisnika – negativno.

Upravo bi Glavna knjiga trezora trebala da bude osnovna, objedinjena računovodstvena evidencija države. Kada u njoj nijesu prikazane desetine miliona neizmirenih obaveza Vlade, problem prevazilazi urednost knjiženja. Bez potpune evidencije, nemoguće je pouzdano planirati koliko novca ostaje za nova obećanja. Dug koji je neupisan u javno vidljivu evidenciju nije prestao da postoji. Niti će povjerilac odustati od naplate zato što Vlada njegovo potraživanje nije uredno evidentirala… Prozvani su prećutali nalaz DRI, pa nemamo njihovu stranu priče.

I prije bilo kakvog zvaničnog odgovora, nameće se pitanje kako izvršna vlast od privrede zahtijeva finansijsku disciplinu koju nije u stanju da obezbijedi ni u svom radu. Da pomenuti primjer nije incident, svjedoče još makar dva aktuelna izvještaja/revizije DRI.

Ministarstvo zdravlja dobilo je dvije negativne ocjene. Revizori nijesu imali pristup cjelokupnoj izvornoj dokumentaciji za novac prenesen UNDP-u, a nepravilnosti su našli i u obračunu zarada, poreskom izvještavanju i javnim nabavkama.

U Ministarstvu ekologije građevinski radovi vrijedni 763.800 eura prikazani su kao konsultantske usluge, projekti i studije, dok je za 73 osobe angažovane ugovorima o djelu i konsultantskim ugovorima isplaćeno više od 453.000 eura. Uglavnom za redovne poslove iz tog resora. Za dio programa nijesu definisani ciljevi i pokazatelji učinka, a tamo gdje pokazatelji postoje, često se broji šta je rađeno, umjesto da se mjeri šta je postignuto.

Tu se priče o platama, maržama, sivoj ekonomiji i budžetu spajaju u jedan tok. A on previše liči na rijeku ponornicu.

Odgovorna ekonomska politika Vlade zahtijeva da se obećanja povežu sa prihodima, odluke sa posljedicama, a potrošeni novac sa rezultatima. I da pravila koja vlast propisuje drugima važe i za nju.

Umjesto toga, od građana se očekuje da vjeruju obećanjima o uspješnosti i održivosti najavljenog Euro modela, bez pratećih prikaza finansijskih tokova i analiza različitih ekonomskih scenarija. Dok državni revizori osporavaju pouzdanost računa o već potrošenom novcu. Ne ulazeći u ocjenu da li je u pitanju nesposobnost ili namjera da se nešto sakrije i/li nenamjenski iskoristi.

Bližimo se realnosti u kojoj će plate zaposlenih u javnom i privatnom sektoru određivati Vlada, gdje će ona  prekrajati formulu za isplatu penzija i, konačno, propisvati maksimalne marže, odnosno cijene u trgovinama.  Ispada da je samo pitanje utvrđivanja odgovornosti ostavljeno samoregulaciji na (političkom) tržištu.

Zoran RADULOVIĆ

Nakon što je predsjednik parlamenta Andrija Mandić politički preživio novo glasanje o sopstvenoj smjeni zbog saučešća koje je uputio porodici ratnog zločinca Ratka Mladića, na dnevni red Skupštine došle su ustavne promjene, koje je opozicija prethodno uslovila glasanjem o Mandićevoj smjeni. Nijedna ni druga tema – prošlost i integritet – nijesu pokazale evropsko lice parlamenta

Crnogorski parlament ove sedmice: prepun nariječ evropejaca koji se muče sa elementarnim  demokratskim standardima i vrijednostima. Od zabrane veličanja ratnih zločinaca do biografije sa integritetom  za učešće u vlasti.

Nakon što je predsjednik parlamenta Andrija Mandić politički preživio novo glasanje o sopstvenoj smjeni zbog saučešća koje je uputio porodici ratnog zločinca Ratka Mladića, na skupštinski dnevni red došle su ustavne promjene, koje je opozicija prethodno uslovila glasanjem o Mandićevoj smjeni. Nijedna ni druga tema, ni prošlost ni integritet vlastodržaca,  nijesu pokazale evropsko lice parlamenta.

Za opstanak Mandića glasao je 41 poslanik, 37 je bilo protiv, dok su dva listića bila nevažeća. Glasanje je bilo tajno. Paralelno sa incijativom opozicije da se opet glasa o smjeni predsjednika parlamenta i sama Mandićeva Nova srpska demokratija podnijela je, šeretski,  predlog za njegovo razriješenje. U obrazloženju inicijative NSD se navodi da je cilj „da se kroz politički dijalog obezbijedi šira podrška ustavnim promjenama i evropskim reformama“.

Dijaloga nije bilo. Nakon usvajanja dnevnog reda većina poslanika vlasti napustila je salu i nije učestvovala u raspravi, a vratila se za tajno glasanje. Mandić je ostao na čelu parlamenta. Njegov opstanak, sudeći po broju podignutih ruku, nije ni bio upitan.

Civilne organizacije koje se decenijama bave pitanjima ratnih zločina i suočavanja sa prošlošću ocjenile su da je crnogorska Skupština na taj način podržala genocid. „Crna Gora je time nažalost pokazala da nema političku većinu za bezrezervnu osudu Mladićevih masovnih zločina, kao i onih ljudi koji ga bezobzirno veličaju“, saopštili su.

Mandić je nakon što su saopšteni rezultati glasanja kazao da je i on slučajno glasao za inicijativu, odnosno za svoju smjenu. „Nijeste uspjeli da me smijenite ni sa mojim glasom“, kazao je samozadovoljno.

Nakon svega, poslanik DPS Andrija Nikolić uputio je poruku i međunarodnim partnerima koji insistiraju da se evropski put zemlje, odnosno ustavne promjene stave na prvo mjesto. Kazao je da njegova partija neće prihvatiti saradnju sa onima koji negiraju genocide i da takvi stavovi nijesu spojivi sa evropskim vrijednostima. „Ako vama ne smeta da sarađujete sa negatorima genocida, nama smeta“, rekao je.

Nikolić se, međutim,  samo kratko osvrnuo na opasku predsjednika parlamenta da im podmladak DPS „drži predavanja iz onih priča koje pripadaju Slavku Peroviću i Liberalnom savezu Crne Gore“.

„Zaboravljaju kako je sve počelo“, ocijenio je Mandić  podsjećajući na ulogu počasnog predsjednika DPS Mila Đukanovića u ratovima devedesetih. Kazao je da je Đukanović danas ugaoni kamen DPS-a i da  „ovo nije priča o prošlosti, već priča o budućnosti“.

Nikolić je uzvratio: „ Mi smo sa tom istorijskom stranicom civilizacijski raščistili, ali nažalost, parlamentarna većina još nije. Oni poručuju da bi i dalje bili politička logistika zločinima koji su se dogodili 90-ih. Obrazovni sistem nije uradio sve što je trebalo da se suočimo s prošlošću, udžbenici su u tom dijelu ostali prazni“.   Nije detaljisao o tome kako je DPS „civilizacijski račistio sa tom stranicom“. O slučajevima ratnih zločina u tužilačkim ladicama decenijama za vrijeme vladavine  počasnog predsjednika, ni riječ. Ni o tome zašto u udžbenicima nema devedesetih.

Dok opozicioni DPS bezrezervno podržava političku prošlost svog počasnog predsjednika i traži razrešenje Mandića, iskazao je „ozbiljne rezerve“ prema predlogu Vlade za ustavne promjene koje se tiču provjere integriteta za premijera i ministre.  „Predloženo rješenje, što se tiče kluba poslanika DPS-a, ni u startu, a ni danas kroz inovirano rješenje ne nailazi na visok stepen razumijevanja“, saopštio je Nikolić.

Inovirano Vladino rješenje o pitanju integriteta će se pred poslanicima naći kad ovaj broj Monitora bude odlazio u štampu. Osim DPS rezerve su javno iskazali i Evropski savez i HGI.

Ustavni odbor Skupštine Crne Gore podržao je sa osam glasova predložene izmjene Ustava kojima se uvodi obavezna provjera integriteta najviših funkcionera izvršne vlasti, tako da je dokument spreman za skuopštinsku raspravu. No, sjednici nijesu prisustvovali predstavnici opozicije. Predsjednica Odbora Jelena Božović (NSD) izrazila je očekivanje da će  biti prisutni na plenumu i dati neophodnu podršku da se Ustav izmijeni. Sudeći po početku skupštinskog dana  – ne bi se reklo.  Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, opozicione klupe u Skupštini prazne su.

Prethodna parlamentarna „rasprava“ o provjeri integriteta kandidata za vladu,  svela se na međusobna optuživanja o tome čiji su ministri bili na optužnicama i ko ne glasa za ukidanje imuniteta svojima.

Za sad su u parlamentu usvojene izmjene Ustava koje se odnose na ukidanje imuniteta članovima Vlade za koruptivna krivična djela. Za tekst Nacrta amandmana 22 na najviši pravni akt glasala su 62 poslanika, dok protiv i uzdržanih glasova nije bilo.

Vlada je u dorađenom dokumentu predložila da rezultati provjere integriteta kandidata za mandatara i članove Vlade budu javno objavljeni, a da pravosnažna osuda za krivično djelo sa elementom korupcije bude prepreka za izbor na te funkcije.

Novim tekstom precizira se i da kandidat ne može biti predložen za mandatara ili člana Vlade ako odbije da učestvuje u provjeri integriteta ili ako se utvrdi rizik od sukoba interesa koji nije otklonjen na zakonom propisan način, pišu Vijesti. Raniji predlog sadržao je opštiju odredbu prema kojoj kandidat ne može biti predložen ako ne ispunjava zakonom propisane uslove provjere integriteta. Novi tekst provjeru izričito vezuje za utvrđivanje rizika od sukoba interesa i preduzimanje mjera za njihovo otklanjanje. To znači da samo postojanje rizika ne bi automatski isključivalo kandidata.

Evropska unija je ranije ukazivala da su ustavne izmjene koje se odnose na imunitet i provjere integriteta najviših funkcionera izvršne vlasti među preostalim obavezama u oblasti vladavine prava. Za promjenu Ustava potrebna je dvotrećinska većina, odnosno najmanje 54 glasa u Skupštini od 81 poslanika

U izvještaju o Crnoj Gori iz petog evaluacionog kruga, GRECO je preporučio da se propišu provjere integriteta prije imenovanja ministara i državnih sekretara, kako bi se mogući sukobi interesa prepoznali i njima upravljalo prije stupanja na funkciju. Preporuka se odnosila i na šefove kabineta i politički imenovane savjetnike najviših funkcionera.

Za Crnu Goru je posebno značajno mišljenje Venecijanske komisije od 16. juna 2026. o Predlogu zakona o Vladi. Komisija je naglasila da je potrebno jasno propisati šta se događa u slučaju negativnog rezultata provjere integriteta, uz poštovanje Ustava. Upozorila je da posljedice mogu uticati i na formiranje nove vlade i na funkcionisanje državnih institucija

U suštini priča o integritetu nisioca vlasti se kreće od toga da javnost ma pravo da očekuje integritet ljudi koji upravljaju državom, ali da ta provjera integriteta ne smije postati sredstvo političke kontrole nad izborom vlasti. Suština reforme nije samo u tome da se uvede provjera, već i da se precizno utvrdi ko je sprovodi, po kojim kriterijumima i uz kakvu pravnu zaštitu.

I suočavanje sa prošlošću, kao i provjera integriteta, evropske su vrijednosti. Opozicija i vlast, u zavisnosti od interesa, sa tim se vrijednostima pogađaju.

Milena PEROVIĆ